REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog MH, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 16. siječnja 2025., broj: Pp-15/2025, na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I.

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog MH, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se ukida izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od deset mjeseci.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MH i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom, a neukinutom dijelu.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni MH je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja pet prekršaja činjenično opisanih u izreci iste, i to u točki 1. zbog djela prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna 300,00 eura, u točki 2. zbog djela iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji mu je utvrđena novčana kazna 1.700,00 eura, u točki 3. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji mu je utvrđena novčana kazna 300,00 eura, u točki 4. zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna 700,00 eura, te u točki 5. zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/2001, 87/2002, 163/2003, 141/2004, 40/2007, 149/2009, 84/2011, 80/2013 i 39/2019) za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna 700,00 eura, nakon čega mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna 3.700,00 eura, a u izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 15 dana zatvora računajući svaki dan zatvora kao 39,82 eura novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 3.102,70 eura. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja TH, NH, ĐH i ŠH na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uznemiravanja ili uhođenja u trajanju od tri mjeseca, dok mu je na temelju članka 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od deset mjeseci. Na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona, od okrivljenika je oduzeta droga „kokain“ mase 0,30 grama.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o sankcijama. Žalitelj navodi u bitnom, da nije kriv, a da novčana kazna i zabrana prilaska ugrožava egzistenciju i njega i obitelji, pa predlaže da se kazna svede na odsluženih 15 dana zatvora. Ističe da je suprugin iskaz neistinit, a što se može provjeriti i uvidom u slučaj između njegove supruge i njezine sestre KH, kada je suprugu izmanipulirao sin ĐH. Kod policije se može provjeriti da kod njega nije pronađena vrećica s kokainom, već mu je ona podmetnuta u njegovim stvarima sat vremena kasnije, kada mu se pritom policijski službenik sarkastično smijao i rugao mu se. Nitko od susjeda nije reagirao pa javni red i mir nije narušen, a sve optužbe proizlaze iz iskaza policijskog službenika koji se od prilaska koristio nedopuštenim metodama prisile, vrijeđanja i omalovažavanja. Sumnja na „alkoholizam“ nije osnovana i mjera liječenja nije potrebna jer radi kao dizaličar i redovno prolazi sve kontrole i liječničke preglede, pa dodajući da je sudske troškove platio, predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na dio odluke kojim se odbija žalba:

5. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i svjedoke - njegovu suprugu TH i sina VH te pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba, nalazeći da postupanje žalitelja na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

6.1. Ističe se da je okrivljenik u svojoj obrani priznao djelo i krivnju, te na kraju svojeg iskaza naveo da je svjestan da je kriv, te da se ispričava sudu i obitelji što ih je povrijedio. Okrivljenikova supruga TH i sin ĐH su dodatno iskazivali na okolnosti predmetnog događaja ali i u odnosu na cjelokupnu obiteljsku situaciju i okrivljenikovo ponašanje, te je supruga navela da je okrivljenik bio otpušten s liječenja, bio je miran tjedan dana ali se nije popravio, te da je saznala od bolnice da unatrag dvije godine konzumira kokain.

6.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji, te je za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni. Bez obzira na žalbene navode da galama nije uznemirila nekog od građana ili susjeda, u činjeničnom opisu djela je navedeno da je njegovo ponašanje prilikom uhićenja bilo dostupno javnosti, pri čemu se ne traži nastupanje posljedice u vidu uznemirenja konkretne osobe. Također, iz okrivljenikove obrane proizlazi da je droga bila nađena kod njega prilikom uhićenja, a ne da bi je policija pronašla naknadno nakon sat vremena pretragom njegovih stvari, a što potvrđuje i zabilješka 9. Policijske postaje Zagreb iz koje proizlazi da je droga pronađena u stražnjem lijevom džepu okrivljenikovih traper hlača. Završno, nikakve okolnosti vezane uz iskaze svjedoka i policijski dokazi koji se odnose na drogu ne upućuju na neobjektivnost s isključivom svrhom da mu se podmeću dokazi, da ga se lažno tereti i našteti okrivljeniku.

7. Razmotrivši odluku o utvrđenim novčanim kaznama, ovaj sud je utvrdio da su, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utvrđene odgovarajuće kazne, primjerene njegovoj krivnji, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Za sve prekršaje koje je u stjecaju počinio okrivljenik, propisana je uz novčanu kaznu alternativno i kazna zatvora, a prvostupanjski sud utvrdio je žalitelju blažu vrstu kazne - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za svako djelo prekršaja, i to ili minimalnu predviđenu kaznu (za djela iz točke 1., 2., 3. i 4. izreke) ili u blizini posebnog minimuma (za prekršaj opisan u točki 5. – posjedovanje „kokaina“). Po ocjeni ovog suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenih djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, kazne utvrđene žalitelju nisu previsoke, primjerene su i dostatne svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovaj sud nalazi da će, vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, te uzimajući u obzir ukupnost svih navedenih okolnosti u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, ovako ukupno izrečena novčana kazna postići kako opću svrhu kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrhu kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

7.1. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane uznemiravanja, uhođenja i približavanja supruzi i djeci, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera opravdano izrečena i da je od strane prvostupanjskog zadovoljavajuće obrazložena.

8.1. Imajući u vidu poremećene odnose u obitelji, cijeneći da je nužno zaštititi kao suprugu tako i djecu od izloženosti negativnim učincima poremećenih obiteljskih odnosa, ovaj sud nalazi da su izneseni razlozi, zbog kojih je izrečena predmetna zaštitna mjera u navedenom trajanju, konkretni i zakonski osnovani, držeći da će se izricanjem navedenih mjera otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati i dovesti do novih sukoba.

8.2. Sve okolnosti koje je okrivljenik naveo u svojoj žalbi, nisu takve prirode da bi utjecale na odluku prvostupanjskog suda o izricanju zaštitnih mjera. Naime, člankom 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je jasno propisano da je svrha zaštitnih mjera da se njihovom primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju, te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, pa su sve druge okolnosti na strani okrivljenika pravno irelevantne i nisu od bitnog utjecaja na izricanje navedene zaštitne mjere, jer je primarna zadaća suda u prekršajima obiteljskog nasilja sankcionirati i suzbiti svaki oblik nasilja u obitelji, pružanjem zaštite i pomoći žrtvama, a ne počinitelju nasilja.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura), pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos bliže minimalno mogućoj visini paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U odnosu na ukidajući dio odluke:

10. Što se tiče zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti - alkoholizma ovaj sud nalazi da nije opravdano izrečena jer iz provedenog postupka ne proizlaze odlučne činjenice o kojima ovisi primjena zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

10.1. Naime, sukladno članku 53. Prekršajnog zakona i članku 18. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti – alkoholizma, može se izreći okrivljeniku - počinitelju nasilja u obitelji koji je prekršaj počinio pod odlučnim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a odlučnu činjenicu - je li okrivljenik ovisnik, a o kojoj ovisi primjena navedene zaštitne mjere, može jedino utvrditi ovlašteni sudski vještak medicinske struke dajući svoj nalaz i mišljenje o tome boluje li isti od bolesti ovisnosti o alkoholu, koje provođenje dokaza je u konkretnom postupku izostalo. Dakle, bez obzira na iskaze oštećenih koji navode da se okrivljenik dovodi u alkoholizirano stanje kada se s rada u inozemstvu vrati na vikende, nije nedvojbeno utvrđeno radi li se o osobi koja je eventualno ovisnik o nekim drugim opijatima (s obzirom na suprugin iskaz da je od liječnika saznala da konzumira kokain), odnosno postoje li neke druge bolesti i poremećaji koje je primarno potrebno liječiti. Očito se radi o složenoj psihološko-zdravstvenoj situaciji, pa bez sudsko-medicinskog vještačenja u ovom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje navedene zaštitne mjere tretmanskog tipa. Stoga je ovaj sud navedenu zaštitnu mjeru ukinuo.

11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i zakonsku zastupnicu, tužitelja.