Poslovni broj Psp-34/2024-18
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SINJU
Sinj, Petrovac 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Nikolini Mandić, u pravnoj stvari tužitelja 1. tužitelja GDG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice TDG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Darko Varnica, odvjetnik iz Kaštel Kambelovca, protiv 1. tuženika GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Tomoć, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anđelović, Siketić & Tomić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], 2. tuženika HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Šarić Vrdoljak, odvjetnica iz Splita, 3. tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zbog smetanja posjeda, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti 2. tužiteljice, TD, odvjetničke vježbenice punomoćnika tužitelja, SD, odvjetničkog vježbenika zamjenika punomoćnika 1. tuženika LD, odvjetnika u [adresa], OD, odvjetničkog vježbenika punomoćnice 2. tuženika i punomoćnika 3. tuženika VD, mag. iur., **.**.2025. objavio je i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da su, time što je tuženik pod 3. HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, po nalogu tuženika pod 2. HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, a na zahtjev tuženika pod 1. ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dana 20. veljače 2024.g. isključio i obustavio isporuku električne energije u kuću koja se nalazi na adresi [adresa] Otok, izgrađenu na nekretnini označenoj kao č. Zem. [katastarska čestica], oznake ZGRADA I ORANICA ukupne površine 694m2, od čega ZGRADA 154 m2 i ORANICA 540 m2, upisana u ZU 1833, K. O. [katastarska općina], tuženici smetali tužitelje pod 1. SDG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 2. LDG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u zadnjem mirnom posjedu navedene nekretnine, pa se nalaže tuženicima da u roku do 8 dana uspostave ranije posjedovno stanje na navedenoj nekretnini na način da omoguće nesmetanu isporuku električnu energiju u opisanu kuću izgrađenu na navedenoj nekretnini, te se tuženicima zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće.
II. Opravdava se privremena mjera određena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, posl.br: Ovr-530/2024 od 07.03.2024.g.
III. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 714,04 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde da su stvarni posjednici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću i okućnicu u [adresa] na adresi [adresa] u kojoj žive s obitelji.
1.2. Tužitelji navode da je 1. tužitelj GDG ranije bio vlasnik predmetne nekretnine, ali je sada kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan 1. tuženik GD i to temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 2001. s Agram bankom d.d., dok je Agram banka d.d. kao ovrhovoditelj stekla pravo vlasništva u ovršnom postupku pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-7590/2015 u kojem su tužitelji sudjelovali u svojstvu ovršenika. Međutim, tvrde kako 1. tuženik nije uveden u posjed nekretnine te da se pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-3540/2022 vodi postupak radi predaje u posjed navedene nekretnine.
1.3. Zatim, tužitelji navode da je 1. tužitelja GDG sklopio s 2. tuženikom HEP ELEKTRA ugovor o isporuci električne energije za navedenu nekretninu pod brojem ugovornog računa 2201177707 i da je sve dospjele obveze s osnova utrošene električne energije uredno podmirivao 2. tuženiku.
1.4. Nadalje, tužitelji navode da je 20. veljače 2024. 3. tuženik HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. isključio električnu energiju i obustavio daljnju isporuku, da je 3. tuženik isključenje struje izvršio postupajući po nalogu 2. tuženika, a ovaj tako što je postupao po zahtjevu 1. tuženika, pa su na taj način tuženici zajedno zasmetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu nekretnine.
1.5. Isto tako tužitelji tvrde da zbog isključenja i obustave isporuke električne energije trpe nenadoknadivu štetu jer je općepoznato da da bez električne energije osoba ne može imati uvjete za bilo kakvo korištenje stambenom građevinom te da je zbog navedenog 1. tužitelju, koji je teško bolestan, ugroženo zdravlje.
1.6. Tužitelji navode i da rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-530/2014 određena privremena mjera prema tuženicima kao protivnicima osiguranja tako što im je naloženo da ponovno uključe električnu energiju, a koja privremena mjera će trajati do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka koji se vodo zbog smetanja posjeda.
1.7. Kao dokaze tužitelji uz tužbu prilažu isprave, i to: izvadak iz zemljišne knjige, opomenu od 22. studenoga 2022., potvrde o uplati i medicinsku dokumentaciju za 1. tužitelja, rješenje o određivanju privremene mjere ovoga suda poslovni broj Ovr- 530/2014 od 7. ožujka 2024. Zatim, predlažu izvršiti uvid u spise ovoga suda poslovni broj P-3540/2022 i Ovr-530/2024 te da ih se sasluša kao stranke.
1.8. Stoga tužitelji ovom tužbom traže da se utvrdi čin smetanja, odnosno da se utvrdi da su ih tuženici zasmetali u posljednjem mirnom posjedu nekretnine time što je 3. tuženik kako operator distribucijskog sustava po nalogu 2. tužitelja kao pružatelja usluge, a ovaj postupajući po zahtjevu 1. tuženika, isključio i obustavio isporuku električne energije u kući u kojoj žive, te traže da se tuženicima naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da omoguće isporuku električne energije i da se tuženicima zabrani svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće. Također, tužitelji tužbenim zahtjevom traže da se utvrdi da je opravdana privremena mjera određena rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-530/2024 od 7. ožujka 2024. te traže da im tuženici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Prvo tuženik GD u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome navodi da je on vlasnik nekretnine u kojoj žive tužitelj te da ju je stekao ugovorom o kupoprodaji sklopljenim sa njegovim pravnim prednikom Agram bankom d.d., s time da je banka vlasništvo stekla u ovršnom postupku vođenom protiv tužitelja kao ovršenika. Smatra da je nakon prodaje nekretnine u ovršnom postupku posjed tužitelja nepošten i nezakonit te da su tužitelji odlučni u održavanju takvog stanja unatoč činjenici što da im je potpuno jasno da im posjed nekretnine ne pripada. Ističe da su tužitelji odbili s njim sklopiti bilo kakav ugovor (npr. ugovor o najmu) koji bi im dao pravo na posjed te izbjegavaju bilo kakvu komunikaciju s njim pa navodi da je protiv tužitelja pokrenuo i parnični postupak radi iseljenja iz nekretnine.
2.1. Nadalje, 1. tuženik navodi da je nakon promjene prava vlasništva o tome obavijestio 2. tuženika i time ispunio svoju obvezu iz čl. 33. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, odnosno da je sklapanjem ugovora s 2. tuženikom postao korisnik mreže, dok su raniji ugovori između 1. tužitelja i 2. i 3. tuženika prestali važiti.
2.2. Prvotuženik tvrdi da tužitelji nisu uredno podmirivali račune za utrošenu električnu energiju zbog čega je on bio i ovršen, pa je stoga raskinuo ugovore s 2. i 3. tuženicima nakon čega je došlo do prekida u opskrbi električne energije na nekretnini u kojoj žive tužitelji, međutim, smatra da se ne radi o samovlasnom smetanju posjeda jer su tuženici postupali u okviru svojih zakonskih ovlasti i dužnosti.
2.3. Stoga, 1. tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a kao dokaze uz tužbu prilaže isprave, i to: prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 19. lipnja 2023., karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 5. ožujka 2024., opomenu od 30. studenoga 2023., opomenu od 20. veljače 2024., potvrde o plaćanju, račun od 23. veljače 2024., žalbu protiv rješenja o određivanju privremene mjere, obavijest i o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije na zahtjev opskrbljivača od 19. siječnja 2024. te predlaže provesti dokaz saslušanjem stranaka.
3. Drugotuženik HEP Elektra d.o.o. u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome navodi kako obustava isporuke električne energije na temelju zahtjeva 1. tuženika ne predstavlja samovlastan čin smetanja posjeda jer je utemeljen na Zakonu o tržištu električne energije i Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbe električnom energijom. Isto tako ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako on ne vrši radnje obustave i spajanja na mrežu korisnika već tvrdi da je to u isključivoj nadležnosti operatora sustava.
3.1. Kao dokaze predlaže izvršiti uvid u izvadak iz zemljišne knjige i zahtjev za raskid ugovora te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadnu troškova parničnog postupka.
4. Trećetužnik HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva ističući prigovor aktivne i pasivne legitimacije. Trećetuženik navodi kako tužitelji nisu evidentirani kao korisnici mreže na mjernom mjestu broj 1308009511 na adresi [adresa] niti su sa njim u bilo kakvom ugovornom odnosu. Tvrdi da nije izvršavao nikakvu svoju vlast niti volju, već je postupao po zahtjevu 1. tuženika kao vlasnika nekretnine s kojim je imao sklopljen ugovor o korištenju mreže. Navodi da je 1. tuženik podnio zahtjev za raskid ugovora na mjernom mjestu na temelju kojeg su 2. i 3. tuženici raskinuli ugovor o opskrbi i ugovor o korištenju mreže te je stoga izvršena i obustava električne energije sukladno čl. 115. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električne energije („Narodne novine” broj 100/22, dalje: Pravilnik).
4.1. Nadalje, 3. tuženik navodi da u njegovom postupanju nema protupravnosti niti samovlasti jer je nakon raskida ugovora o opskrbi i ugovora o korištenju mreže bio dužan postupiti po odredbama Pravilnika, u protivnom bi mogao prekršajno odgovarati.
4.2. Trećetuženik smatra kako tužitelji neosnovano traže sudsku zaštitu glede prava koja im, s obzirom na činjenicu da nemaju status korisnika mreže niti status krajnjeg kupca niti vlasnika nekretnine ne pripadaju te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i traži nadoknadu parničnih troškova.
4.3. Kao dokaze 3. tuženik je uz odgovor priložio isprave, i to: izvod iz aplikacije – mjerno mjesto, izvod iz aplikacije – pregled obračuna instalacija, zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu, izvod iz aplikacije -prikaži instalaciju te izvadak iz zemljišne knjige. Osim toga, predlaže saslušati 1. tuženika i djelatnike 3. tuženika.
5. U tijeku postupka pročitane su i pregledane sve isprave koje su stranke predložile kao dokaze, i to: izvadak iz zemljišne knjige (list 6-9, 49-52, 95, 99-101 spisa), opomenu od 22. studenoga 2022. (list 10 spisa), potvrde o uplati (list 11-12 spisa), medicinsku dokumentaciju 1. tužitelja (list 13-24 spisa), rješenje o određivanju privremene mjere ovoga suda poslovni broj Ovr-530/2014 od 7. ožujka 2024. (list 25- 31 spisa), izvod iz aplikacije – mjerno mjesto (list 43-44 spisa), izvod iz aplikacije – pregled obračuna instalacija (list 45-46 spisa), zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu (list 47-48, 97-98 spisa), te izvadak iz zemljišne knjige (list 49-52 spisa), izvod iz aplikacije -prikaži instalaciju (list 53 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 19. lipnja 2023. (list 67-75 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 5. ožujka 2024. (list 76-77 spisa), opomenu od 30. studenoga 2023. (list 78 spisa), opomenu od 20. veljače 2024. (list 79 spisa), potvrde o plaćanju (list 80-81 spisa), račun od 23. veljače 2024. (list 82 spisa), žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere (list 83-90 spisa), obavijest i o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije na zahtjev opskrbljivača od 19. siječnja 2024. (list 91 spisa).
5.1. Zatim, pribavljen je i pregledan spis ovoga suda P-3540/2022, a čija preslika prileži ovome predmetu. Nije bilo potrebno pribaviti cjelokupni spis ovoga suda, već su pročitani rješenje o određivanju privremene mjere ovoga suda poslovni broj Ovr- 530/2014 od 7. ožujka 2024. (list 25-31, 131-138 spisa), žalbu protiv rješenja o određivanju privremene mjere (list 83-90 spisa) te rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-/2024-2 od 2. srpnja 2024. (list 139-143 spisa).
5.2. Isto tako proveden je dokaz saslušanjem 2. tužiteljice TDG (list 125-126 spisa) i 1. tuženika GD (list 126-127 spisa), dok nije saslušan 1. tužitelj GDG jer liječničkom potvrdom niti drugom medicinskom dokumentacijom nije opravdao svoj izostanak s ročišta održanog 11. veljače 2024. na kojem je trebao biti saslušan u svojstvu stranke.
6. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ih tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu nekretnine time što je 3. tuženik kako operator distribucijskog sustava po nalogu 2. tužitelja kao pružatelja usluge, a ovaj postupajući po zahtjevu 1. tuženika, isključio i obustavio isporuku električne energije u kući u kojoj žive, zahtjev za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženici omoguće isporuku električne energije uz nalog da se tuženicima zabrani svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće. Također, tužbenim zahtjevom pod točkom II. petita tužbe traži se utvrđenje da je opravdana privremena mjera određena rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-530/2024 od 7. ožujka 2024.
8. Način i pretpostavke zaštite posjeda propisane su odredbama čl. 19-27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 173/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV), dok su posebna postupovna pravila u parnicama koje se vode zbog zaštite posjeda sadržana u odredbama čl. 438-445. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP)
8.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo. Odredbom čl. 20. st. 1. ZV samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Međutim, nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona (čl. 20. st. 4. ZV).
8.2. Odredbom čl. 21. st. 3. ZV pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
8.3. Prema odredbi čl. 21. st. 4. ZV pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.
8.4. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (čl. 22. st. 1. ZV). Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl. 22. st. 3. ZV).
Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno (čl. 22. st. 3. ZV).
8.5. Odredbom čl. 441. ZPP propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
9. Nije sporno da se tužitelji nalaze u posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i oranica površine 694 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću i okućnicu anagrafske oznake [adresa].
9.1. Nije sporno da je 1. tužitelj GDG raniji vlasnik predmetne nekretnine u kojoj je ostao živjeti sa svojom suprugom 2. tužiteljicom LDG nakon što je vlasništvo te nekretnine u ovršnom postupku vođenom protiv tužitelja kao ovršenika stekla Agram banka d.d.
9.2. Isto tako, nesporno je da je 1. tuženik GD kao kupac ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 2021. s Agram bankom d.d. kao prodavateljem stekao pravo vlasništva nekretnine u kojoj žive tužitelji te da je on u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik. Također, nije sporno da se pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 3540/2022 vodi parnica koju je GD pokrenuo kao tužitelj protiv tuženika (u ovome postupku tužitelja) radi iseljenja iz predmetne nekretnine, a u kojem predmetu do zaključenja glavne rasprave u ovome postupku nije donesena pravomoćna sudska odluka.
9.3. S obzirom na to da se tužitelji nesporno nalaze u posjedu predmetne nekretnine, i to još prije prodaje iste u ovršnom postupku, to ovaj sud zaključuje da je njihov posjed miran jer ga nisu stekli potajno, silom niti prijevarom.
9.4. Takav mirni posljednji posjed uživa posjedovnu zaštitu od samovlasnog smetanja trećih osoba.
9.5. Nije sporno da je 1. tuženik kada je postao vlasnik nekretnine o tome obavijestio 2. tuženika kao isporučitelja električne energije i s istim sklopio ugovor o pružanju usluga električne energije, a čime je raniji ugovorni odnos koji je 1. tužitelj kao raniji vlasnik nekretnine s 2. i 3. tuženikom prestao.
9.6. Nadalje, nije sporno da 1. tuženik 10. prosinca 2023. podnio 3. tuženiku HEP- Operatoru distribucijskog sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mrežnom mjestu, odnosno da je temeljem tog zahtjeva raskinut ugovorni odnos između 1. tuženika i 2. i 3. tuženika.
9.7. Također, nije sporno da je kao posljedica raskida ugovornog odnosa između 1. tuženika s 2. i 3. tuženikom dana 20. veljače 2024. došlo do isključenja električne energije i obustave isporuke za nekretninu u kojoj žive tužitelji, a do čega je došlo tako što je 3. tuženik kao operator distribucijskog sustava postupio po nalogu 2. tuženika kao pružatelja usluge električne energije, a koji je pak postupao po zahtjevu 1. tuženika kao korisnika.
9.8. Nesporno je isporuka električne energije tužiteljima ponovno uspostavljena temeljem rješenja ovoga suda o određivanju privremene mjere poslovni broj Ovr- 530/2024 od 7. ožujka 2024. koje je bilo ovršno danom njegovog donošenja, a kasnije rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-382/2024-2 od 2. srpnja 2024. potvrđeno u glavnoj stvari, a djelomično preinačeno za troškove postupka.
10. Sporno je predstavlja li opisani čin 1.-3. tuženika zbog kojeg je došlo do isključenja i obustave isporuke električne energije na mjernom mjestu koje se nalazi na nekretnini u kojoj žive tužitelji samovlasno smetanje posjeda.
11. Prema stavu i ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju se radi o samovlasnom smetanju posjeda jer čin smetanja nije bio dopušten zakonom niti odlukom donesenom na temelju zakona u smislu odredbe čl. 20. st. 4. ZV.
11.1. Naime, prije svega nije sporno da je 1. tuženik još od kupnje sporne nekretnine znao da se u njezinom posjedu nalaze tužitelji, a protiv njih vodi i parnicu radi iseljenja. Općepoznato je i logično da bez električne energije nema uvjeta za korištenje stambene građevine, odnosno obiteljske kuće, pa stoga ovaj sud nije povjerovao iskazu 1. tuženika u dijelu u kojem on, a nakon što je upitan je li znao koje su posljedice raskida ugovora, odgovara kako nije znao da će doći do isključenja i obustave električne energije tužiteljima. Dakle, ovaj sud nije povjerovao iskazu 1. tuženika u dijelu u kojem on navodi da ne razumije razliku između pojmova raskida ugovora i isključenja struje te da nije znao kakve će biti posljedice njegovog zahtjeva za raskidom ugovora.
11.2. U odnosu na prigovore 1. tuženika da je podnošenjem zahtjeva za raskid ugovora o korištenju mreže štitio svoje imovinske interese valja reći kako isti nisu važni za ovaj spor te da svoje eventualne obveznopravne zahtjeve prema tužiteljima nastale plaćanjem električne energije koju su tužitelji utrošili može ostvariti u nekom drugom postupku. Naime, kako sud sukladno odredbi čl. 22. st. 3. ZV pruža posjedovnu zaštitu bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, to navodi 1. tuženika da je morao podnijeti zahtjev za raskid ugovora jer tužitelji nisu uredno plaćali utrošenu električnu energiju pa je on zbog toga bio i ovršen nisu važni, kao niti isprave koje je on kao dokaze predložio na navedene okolnosti (prijedlog za ovrhu, opomene i potvrde o plaćanju).
11.3. Imaju li tužitelji pravo na posjed, je li njihov posjed pošten i zakonit za odluku u ovoj parnici nije odlučno, a ovo iz razloga što je raspravljanje o pravu na posjed, poštenju i zakonitosti posjeda u ovoj parnici nedopušteno sukladno odredbi čl. 441. ZPP u vezi s čl. 22. st. 3. ZV.
11.4. Točno je da tužitelji u trenutku isključenja električne energije nisu su 2. i 3. tuženicima bili ni u kakvom ugovornom odnosu, tj. da nisu imali status korisnika usluga električne energije, međutim, to ne znači da nemaju pravo na posjedovnu zaštitu nekretnine jer njihova aktivna legitimacija upravo proizlazi iz činjenice posljednjeg mirnog posjeda.
11.5. Također, neosnovano 3. tuženik HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. navodi kako se ne radi o samovlasnom smetanju posjeda jer se radi o radnji tuženika koja je dopuštena zakonom i s time u svezi pozivanje na čl. 115. Pravilnika. Naime, točno je da je odredbom čl. 115. st. 1. Pravilnika propisano da korisnik mreže ima pravo podnijeti zahtjev za raskid ugovora o opskrbi električnom energijom zajedno s privremenom obustavom isporuke električne energije na svom obračunskom mjernom mjestu. Međutim, odredbom čl. 116. st. 1. Pravilnika propisano je ako se na obračunskom mjernom mjestu uredno podmiruju dospjele novčane obveze za električnu energiju, privremena obustava isporuke električne energije iz članka 114. stavka 1. ovih Općih uvjeta ne smije se provoditi u cilju smetanja posjeda osobe koja ima valjanu pravnu osnovu za korištenje građevine ili dijela građevine. Kako u parnici koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-3540/2022 radi iseljenja tužitelja iz nekretnine još uvijek nije donesena pravomoćna sudska odluka, odnosno kako za sada nije pravomoćno odlučeno da tužitelji nemaju valjanu pravnu osnovu za korištenje nekretnine na kojoj se nalazi sporno mjerno mjesto, to ovaj sud postupanje 3. tuženika koji je postupajući po nalogu 2. tuženika isključio električnu energiju ocjenjuje samovlasnim smetanjem. Drugim riječima, budući da u trenutku isključenja električne energije nisu kumulativno bile ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom čl. 116. st. 1. Pravilnika to je postupanje 2. i 3. tuženika bilo samovlasno.
12. Prema tome, kako su tuženici samovlasno smetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, to tužitelji imaju pravo na pravnu zaštitu posjeda koju potražuju tužbom.
12.1. Nadalje, kako nije sporno da se isključenje električne energije dogodilo 20. veljače 2024., to su tužitelju sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV pravodobno tužbom podnesenom 19. ožujka 2024. zatražili posjedovnu zaštitu, a koju parnicu su bili upućeni pokrenuti stavkom III. izreke rješenja ovoga suda o određivanju privremene mjere poslovni broj Ovr-530/2024 od 7. ožujka 2024.
12.2. Slijedom navedenog, prihvaćeni su u cijelosti tužbeni zahtjevi tužitelja kao osnovan i odlučeno je kao pod stavcima I. i II. izreke ovoga rješenja.
13. Isprave koje su pregledane i pročitane u ovome postupku u cijelosti se prihvaćaju kao dokaz jer se pretežito odnose na nesporne činjenice. U odnosu na okolnost da tužitelji nisu uredno podmirivali račune električne energije, a u odnosu na koje je 1. tuženik predložio izvršiti uvid u prijedlog za ovrhu, opomene i potvrde o plaćanju, kao i opomene i potvrde koje su tužitelji priložili kako bi dokazali suprotno valja reći kako nisu važni za odluku o glavnoj stvari, sve kako je obrazloženo pod točkom 11.2. ovog obrazloženja. Nadalje, iskaz 2. tužiteljice TDG se u pretežitom dijelu odnosi na nesporne činjenice, odnosno tužiteljica je u bitnome navela da se sa suprugom nalazi u posjedu nekretnine te je opisala na koji način je došlo do isključenja struje pa istog nije potrebno posebno ocjenjivati. Iskaz 1. tuženika također se u pretežnom dijelu odnosi na nesporne okolnosti, a jedino što ovaj sud 1. tuženiku nije povjerovao je u dijelu u kojem 1. tuženik navodi kako nije znao koje će biti posljedice njegovih radnji, sve kako je navedeno pod točkom 11.1. ovoga obrazloženja.
14. Parnični troškovi dosuđeni su tužiteljima na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP) jer su uspjeli u parnici.
14.1. Pri tome, valja reći kako se u slučaju naknade o parničnih troškova u konkretnom slučaju radi djeljivoj novčanoj obvezi u kojoj ima više vjerovnika i više dužnika pa se i dug i tražbina dijele na jednake dijelove sukladno odredbi čl. 41. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO). Naime, solidarnost se ne predmnijeva niti je propisana zakonom, pa ne postoji obveza tuženika da tužiteljima parnične troškove nadoknade solidarno.
14.2. Prilikom određivanja visine troškova ovaj sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 5. ZPP uzeo u obzir vrijednost predmeta spora 6.630,00 EUR, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR / (Tbr. 54. Tarife) te odredbe Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23, dalje Uredba).
14.3. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tuženiku kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi jednokratne nagrade za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku od 250 bodova (Tbr. 8.2. tarife) što uvećano za 10% zastupanje još jednog tužitelja (Tbr. 40.1. Tarife) od 25 bodova daje iznos od 275 bodova. Umnožak priznatih bodova s vrijednosti boda iznosi 550,00 EUR (275 x 2 = 550), a s uvećanjem za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) od 137,50 EUR iznosi ukupno 687,50 EUR. Troškovi sudskih pristojbi priznati su tužitelju u granicama postavljenog zahtjeva, i to iznos od 26,54 EUR za sudsku pristojbu za tužbu. Zbrajanjem priznatih odvjetničkih troškova i troškova sudskih pristojbi dolazi se do iznosa od 714,04 EUR.
14.4. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.
14.5. Slijedom navedenog, naloženo je tuženicima nadoknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 714,04 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovoga rješenja do isplate (stavak III. izreke ovoga rješenja).
U Sinju 21. ožujka 2025.
Sutkinja
Nikolina Mandić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.