Poslovni broj: P-1164/2022-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Leskovaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate , nakon održane glavne i javne rasprave 26. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, te objave 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.356,44 eura sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29 st.2 ZOO tj. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena:

na iznos 196,37 € od 16.05.2021.

na iznos 196,37 € od 16.06.2021.

na iznos 196,37 € od 16.07.2021.

na iznos 196,37 € od 16.08.2021.

na iznos 196,37 € od 16.09.2021.

na iznos 196,37 € od 16.10.2021.

na iznos 196,37 € od 16.11.2021.

na iznos 196,37 € od 16.12.2021.

na iznos 196,37 € od 16.01.2022.

na iznos 196,37 € od 16.02.2022.

na iznos 196,37 € od 16.03.2022.

na iznos 196,37 € od 16.04.2022.

na iznos 196,37 € od 16.05.2022.

na iznos 196,37 € od 16.06.2022.

- sve to do 31.12.2022.godine, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Tužena Republika Hrvatska OIB: 52634238587, dužna je tužiteljici ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak postupka u iznosu od 3.465,60 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se je obratila ODO-u u Rijeci dana 31. svibnja 2022., radi pokušaja mirnog rješenja spora, temeljem odredbe članka 186 a Zakona o parničnom postupku. Odgovor nije zaprimila.

2. Tužiteljica navodi da je ona vlasnica stana u [adresa], na I katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, posebnog WC-a i balkona, ukupne površine 44 m2. U zemljišnoj knjizi taj je stan upisan kao suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan posebni dio : Stan broj 4 na prvom katu površine 49,15 m2. Isti je stan stekla Rješenjem br. UP/I-942-05/99-01/88 u postupku naknade za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

3. Tužiteljica, kao vlasnica i najmodavac te LD i MD iz [adresa], kao najmoprimci, u odnosu su najma temeljem presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1623/04 od 1. travnja 2005., koja mijenja ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Najmoprimac bi prema toj presudi trebao plaćati podnositeljici mjesečno iznos od 23,17 EUR zaštićene najamnine.

4. Prosječna tržišna odnosno odgovarajuća najamnina za stan iste ili slične površine i kakvoće, u istom dijelu grada kao i predmetni stan, da iznosi 240,12 EUR mjesečno. Tužiteljica navodi da je to iznos koji bi ona dobivala da je bila u mogućnosti stan iznajmljivati po slobodnoj, tržišnoj najamnini, odnosno koristiti ga bez ograničenja koje joj je nametnuto, a koji iznos je realan i prosječan.

5. Nadalje navodi da je presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske broj 12027/10 od 10. srpnja 2014. utvrđeno da Republika Hrvatska čini povredu prava vlasništva vlasnicima stanova koji imaju zaštićene najmoprimce. Tom je presudom, koja je postala konačna, utvrđeno da službeno određeni iznosi zaštićene najamnine ne predstavljaju realnu mjesečnu naknadu za korištenje stana vlasnika čiji se stanovi nalaze u takvom režimu jer spomenuta naknada gotovo ne omogućava prihod njegovim vlasnicima. Također je utvrđeno da se ne radi samo o nemogućnosti dobivanja najamnine, već uopće o nemogućnosti slobodnog raspolaganja nekretninom. Obzirom na citiranu presudu te činjenicu da je RH potpisnik Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama iz 1997. godine, koje podnositelju jamči Ustav RH odnosno njegovi članci 134. i 141.c, a također i obzirom na za Republiku Hrvatsku obvezujuće presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu, tužiteljici su uskraćena vlasnička i temeljna ljudska prava.

6. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nakon izrađenog nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke tužiteljica potražuje iznos od ukupno 2.356,44 EUR, odnosno mjesečni iznos od 196,37 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

7. Tužena u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka ističe da valja utvrditi financijske mogućnosti ostalih članova domaćinstva JD te kćerke IDI i FD, odnosno dostaviti podatke o imovnom stanju. Također da valja utvrditi da li članovi obiteljskog domaćinstva imaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan. U odnosu na utvrđivanje tržišne najamnine da se nakon oduzimanja poreznih davanja tek na kraju oduzima iznos zaštićene najamnine.

8. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora, ovosudnu presudu posl. br. P-1623/04 od 1. svibnja 2005., rješenje Ureda za imovinsko- pravne poslove Rijeka od 8. lipnja 1999., izračun zaštićene najamnine Grada Rijeke od 22. prosinca 2022., uvjerenja Područnog ureda za katastar Rijeka od 12. srpnja 2023. i 11. kolovoza 2023., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke HD koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, saslušanjem svjedoka MD.

9. Ocjenom svih provedenih dokaza uz primjenu odrede čl. 8 Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 31. svibnja 2022. utvrđeno je da ga je tužiteljica ID bila podnijela Republici Hrvatskoj, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, dana 31. svibnja 2022., a temeljem odredbe članaka 186.a Zakona o parničnom postupku, s istim navodima kao i u predmetnoj tužbi.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica], kuća broj 6, [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je predmetni stan upisan kao 4.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4), 1.Etaža 0/0: suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan posebni dio: Stan broj 4 na prvom katu površine 49,15 m2. Kao vlasnica je upisana ID iz [adresa].

11. Uvidom u rješenje Ureda za imovinsko pravne poslove Rijeka od 8. lipnja 1999., klasa: UP/1-942-05/99-01/88, ur.br. 2170-08-01-99-2, utvrđeno je da je istim, u upravnom predmetu davanja u vlasništvo nacionaliziranog stana u [adresa], po zahtjevu ZD, a na temelju članka 26. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96), ID iz [adresa], dan u vlasništvo, po sili zakona, stan u zgradi [adresa] u [adresa], izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to stan broj 4 na I katu zgrade površine 49,15 m2, kojeg koristi ČD. Davanjem stana u vlasništvu istoj, stanar ČD stječe pravni položaj zaštićenog najmoprimca na tom stanu.

12. Uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1623/04 od 1. travnja 2005., utvrđeno je da je donijeta po tužbi tužiteljice ID protiv tuženih LD i MD, radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o najmu stana i kojom presudom su tuženici kao najmoprimci sklopili s tužiteljicom kao najmodavcem ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom i to predmetnog stana u [adresa], u [adresa], na 1. katu, površine 44 m2, a s mjesečnom najamninom u iznosu od 77,50 kn.

13. Na očevidu je utvrđeno da se predmetni stan nalazi na 1. katu zgrade i sastoji se od ulaznog hodnika, wc-a s kupaonicom, kuhinje i dvije sobe.

14. Uvidom u nalaz i mišljenje građevinskog HD utvrđeno je da se predmetni stan nalazi u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja za koje važe odredbe Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Grada Rijeke i Izmjena i dopuna prostornog plana i uređenja Grada Rijeke. Stan se nalazi u predjelu stambenih objekata, u blizini medicinskog fakulteta, srednje Medicinske fakulteta, dječjih vrtića, Fakulteta zdravstvenih studija, Srednje trgovačke i tekstilne škole, objekata uslužnih djelatnosti, KBC-a Rijeka i željezničke postaje. Vrlo je dobra prometna povezanost s ostalim dijelovima grada jer se zgrada nalazi uz glavnu gradsku prometnicu. Stan je priključen na vodovod, te elektro i TK. Parkiranje automobila riješeno je obližnjim parkiralištem ili u okolnim ulicama. Nema izvora buke koji bi bili opće poznati, uočljivi ili bi značajnije odudarali od djelatnosti unutar zone. Nema niti izvora zagađenja. Prema z.k. podacima navedena je površina stana od 49,15 m2.

15. Zgrada je starosti oko 120 godina, fasada je u lošem stanju, međukatna konstrukcija od drvenih greda. Izmjerom na očevidu utvrđena je neto korisna površina stana od 50,07 m2. Stolarija je izvorna i drvena. Grijanje na struju. Na podovima su keramičke pločice i drvene obloge.

16. Vještak se pri procjeni tržišne najamnine stana koristila odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15) te Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15) i poredbenom metodom s najmanje tri cijene najamnine poredbenih nekretnina koje s predmetnom pokazuju dovoljno podudarnih obilježja tj. razlike u vrijednosti korištenih dodataka i odbitaka za interkvalitativno izjednačenje koje ne smiju prelaziti 40% izlazne vrijednosti. Primjenom odgovarajućih koeficijenata i statističkom obradom, a sve provjereno i potvrđeno pravilom 2-sigma, vještak je izračunao visine mjesečnog najma po tržišnim cijenama za svaki pojedinačni mjesec počam od svibnja 2021. do kraja lipnja 2022. visina najma iznosio 240,12 EUR. Zašitćena najamnina u ovom periodu iznosi 23,76 EUR mjesečno pa razlika prosječne tržišne mjesečne najamnine i zaštićene mjesečne najamnine iznosi 216,36 EUR, kada se od ovog iznosa odbiju porezna davanja u iznosu od 19,99 EUR razlika najamnine po odbitku iznosi 196,37 EUR, u kojem iznosu je potražuje tužiteljica za utuženo razdoblje.

17. U ovom postupku osnov tužbe je naknada štete (članak 1045. ZOO) i to u visini razlike između zaštićene najamnine koju je u predmetnom razdoblju od svibnja 2021. do zaključno s lipnjem 2022. tužiteljica primala za stan u svom vlasništvu od zaštićenih najmoprimaca i tržišne najamnine, a zbog nemogućnosti ugovaranja slobodne, tržišne najamnine, odnosno ograničenja njenih vlasničkih prava.

18. Provedenim dokazima i to uvidom u rješenje Ureda za imovinsko pravne poslove Rijeka od 8. lipnja 1999., klasa: UP/1-942-05/99-01/88, Ur.br. 2170-08-01-99-2 i izvadak iz zemljišne knjige, utvrđeno je da je tužiteljici u upravnom postupku, vođenom temeljem odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzeto za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96), predmetni stan dan u vlasništvo te je tužiteljica i upisana kao vlasnica toga stana u zemljišnim knjigama i to na nekretnini k. č. [katastarska čestica], kuća broj 6, [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 4.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4), 1.Etaža 0/0: suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan posebni dio: Stan broj 4 na prvom katu površine 49,15 m2.

19. Presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. utvrđeno je da je došlo do miješanja u vlasnička prava podnositelja zahtjeva uslijed niza ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine. U točki 143. rečene presude navodi se da „u konkretnom predmetu nije postojala pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta koji je nastao kao posljedica reforme u stambenom sektoru. Umjesto toga, na podnositelja zahtjeva kao najmodavca stavljen je nerazmjeran i pretjerani pojedinačni teret, budući da je morao snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja.“ Nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja zahtjeva. Time je povrijeđen članak 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovaj je sud ocijenio da se protupravno ponašanje tužene očituje u zakonskoj regulativi koja je propisivala institut zaštićenog najma stanova, koji se nalaze u privatnom vlasništvu, a koja je protivna rečenoj Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, Protokol 1. (u odnosu na tuženu stupila na snagu 5. studenog 1997.), koja, kao i Ustav Republike Hrvatske, jamči pravo vlasništva vlasnika stanova. Zakonom o najmu stanova propisano je niz ograničenja za vlasnike stanova, a u odnosu na zaštićenog najmoprimca propisane su zaštite mjere u korist istoga. Ta zakonska regulativa dovodi do štete spram vlasnika stanova koja se očituje u razlici između zaštićene najamnine i tržišne najamnine koju bi mogli ostvarivati. Nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta. Najmodavcima je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, a nametnut im je financijski teret. Stoga, tužiteljici pripada pravo na naknadu štete, a visina iste utvrđena je nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka, kao što je prethodno i navedeno.

20. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke kao stručan i objektivan, učinjen sukladno pravilima struke. Radi se o relativno jednostavnom vještačenju te je vještak preuzeo podatke iz zemljišne knjige u odnosu na veličinu stana, a iz iskaza saslušanih svjedoka MD i IDI proizlazi da su u utuženom razdoblju u stanu pored njih živjela i unuka LDI. Vještak je u prilogu nalaza dostavio podatke o visini slobodno ugovorene najamnine za to područje te je od iste oduzeo visinu zaštićene najamnine u utuženom razdoblju i porezna davanja. Temeljem izrađenog nalaza tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev kojim potražuje ukupni iznos za utuženo razdoblje od 2.356,44 EUR, odnosno 196,37 EUR mjesečno. Niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka niti prijedlog za dopunu pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, odnosno tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na plaćanje razlike između slobodno ugovorene najamnine za predmetni stan u odnosu na zaštićenu najamninu kada se od iste odbiju porezna davanja.

21. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a kamata teče od dospijeća svakog 16.-og u mjesecu za tekući mjesec.

22. Temeljem odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12,103/14,118/14 i 107/15 dalje: Tarifa), obvezan je tuženi naknaditi tužiteljici parnični trošak koji se odnosi na sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR, sastav 4 podneska u iznosu od 200,00 EUR, pristup odvjetnika na 5 ročišta u iznosu od po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 2.200,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je PDV u iznosu od 550,00 EUR. Tužiteljici je nastavno priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 165,60 EUR te trošak izlaska suda na lice mjesta i vještačenja u iznosu od 550,00 EUR, tako da je tužiteljici ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.465,60 EUR.

U Opatiji, 21. ožujka 2025.

S u d a c :

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužiteljice

-ODO u Rijeci