REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-2194/2023-13

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja MC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ivani Ilić Radnić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika UC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Mrkliću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 20. veljače 2025.g. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 21. ožujka 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije 02. siječnja 2023. na temelju Bjanko zadužnice potvrđene 14. prosinca 2018. kod Javnog bilježnika Tatjane Perić iz Kaštel Starog pod poslovnim brojem OV-8332/2018 u dijelu preko iznosa glavnice od 3.700,00 EUR (preko 3.700,0 EUR do zatraženih 6.636,14 EUR), kao i u dijelu radi naplate zakonske zatezne kamate koja bi na glavnicu od 3.700,00 EUR tekla prije 26. siječnja 2019. godine, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Svaka parnična stranka snosi svoj trošak zastupanja po punomoćniku.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnesena dana 25. svibnja 2023. godine, navodi se kako zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim Financijskoj agenciji dana 02.01.2023. tuženik (ovrhovoditelj) potražuje naplatu novčane tražbine od tužitelja (ovršenika) temeljem Bjanko zadužnice potvrđene 14. prosinca 2018. kod Javnog bilježnika Tatjane Perić iz Kaštel Starog pod poslovnim brojem OV-8332/2018, te isti potražuje naplatu iznosa glavnice od 50.000,00 HRK/6.636,14 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14.12.2008./14.12.2018.

1.1 Tužitelj (ovršenik) da je Obavijest FINE sa predmetnim Zahtjevom za izravnu naplatu zaprimio 13.01.2023., te je dana 18.01.2023. kod FINE pribavio i ovršnu ispravu – predmetnu Bjanko zadužnicu nakon čega je tužitelj (ovršenik) naslovnom sudu 20.01.2023. podnio prijedlog za donošenje rješenja temeljem odredbe čl. 210.st.1. Ovršnog zakona kao i prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa. Nakon podnesenih prijedloga naslovni sud donio je rješenje i zaključak posl.br. 36 Ovr- 181/2023 – 2 od 26.04.2023.

1.2. Nadalje, zaključkom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl. br. Ovrv-181/2023-2 od 26. travnja 2023. godine upućen je ovršenik, ovdje tužitelj, u roku od 15 dana od primitka zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije 02. siječnja 2023. na temelju Bjanko zadužnice potvrđene 14. prosinca 2018. kod Javnog bilježnika Tatjane Perić iz Kaštel Starog pod poslovnim brojem OV-8332/2018 zbog toga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave iznad iznosa glavnice od 3.000,00 eur/22.603,50 kuna i zakonske zatezne kamate na glavnicu prije 26. siječnja 2019. te zbog toga što je ovrhovoditelj pao u zakašnjenje.

1.3. Tužitelj navodi kako su pljenidba i prijenos na temelju predmetne Bjanko zadužnice nedopušteni iz razloga što je predmetna Bjanko zadužnica neispravna, neistinita te nerazumljiva, te navodi da je ista izdana na iznos do 50.000,00 HRK/6.636,14 eur, međutim u istoj je kao iznos tražbine naveden iznos od 50.000,00 HRK što je nedozvoljeno jer ako je zadužnica izdana na iznos do 50.000,00 HRK onda iznos tražbine mora biti manji od 50.000,00 HRK, stoga tuženik (ovrhovoditelj) nije smio potraživati iznos povrh zadužnice, a kao i iz razloga što u dijelu predmetne Bjanko zadužnice u koji se unose zatezne kamate nije razumljivo od kada se zakonske kamate potražuju jer se dva puta unosi različit tijek zateznih kamata i to 14.12.2008. i 14.12.2018. godine .

1.4. Tužitelj ističe kako samo gore navedene činjenice i okolnosti dovoljno same za sebe ukazuju da ovršna isprava-Bjanko zadužnica ima takve nedostatke poradi kojih je Financijska Agencija bila dužna ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, istu vratiti, odnosno navedene činjenice i okolnosti ukazuju da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te da su pljenidba i prijenos nedopušteni.

1.5. Podredno navedenom, tužitelj ističe da tražbina ne iznosi 50.000,00 HRK/6.636,14 eur, a zatezne kamate ne mogu teći niti od 14.12.2018., a kamoli od 14.12.2008. Ističe kako je tuženik zlouporabio predmetnu bjanko zadužnicu na štetu tužitelja, te je tuženik iskoristio apstraktnost iste, a tražbina na način kako ju tuženik (ovrhovoditelj) konkretizira u zahtjevu za izravnu naplatu je zabranjena, pa su samim time pljenidba i prijenos nedopušteni.

1.6. Nadalje, predmetna Bjanko zadužnica izdana je u svrhu osiguranja tražbine iz Ugovora o zajmu sastavljen u obliku javnobilježničkog akta kod Javnog bilježnika Tatjane Perić, Kaštel Stari, zaključen 14.12.2018., br.: OU-207/18-1. Tužitelj dodatno navodi da je u navedenom Ugovoru o zajmu navedeno da tražbina iznosi 3.700,00 eur, međutim stvarni iznos tražbine je iznosio 3.000,00 eur, te da je tuženik iskoristio teško materijalno stanje i tešku financijsku situaciju tužitelja, te u predmetni ugovor o zajmu nije unesen stvarni iznos zajma od 3.000,00 eur već 3.700,00 eur.

1.7. Nadalje, pregledom citiranog Ugovora o zajmu razvidno je da tražbina ne dospijeva niti od 14.12.2018., a kamoli od 14.12.2008. kako je navedeno u predmetnoj bjanko zadužnici, već je među strankama ugovoreno vraćanje pozajmljenog iznos novca najkasnije sa danom 25.01.2019., stoga je na predmetnom Ugovoru o zajmu i stavljena klauzula izvršnosti na dan 26.01.2019.godine.

1.8. Tužitelj navodi da se u nekoliko navrata, a kada je bio u prilici izvršiti povrat stvarno pozajmljenog iznosa, obraćao tuženiku poradi podmirenja stvarno pozajmljenog novčanog iznosa, međutim tuženik je to odbijao i zahtjevao od tužitelja da mu izvrši uplatu od 50.000,00 HRK / 6.636,14 eur što daleko premašuje stvarni iznos zajma, štoviše do dana današnjeg ovaj iznos od 50.000,00 HRK / 6.636,14 eur je daleko veći od iznosa glavnice zajedno s obračunatim zakonskim zateznim kamatama, stoga tužitelj ističe da je tuženik pao u zakašnjenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode iz tužbe kao neosnovane u cijelosti. Ističe kako je točno da je tuženik, temeljem solemnizirane privatne isprave – bianco zadužnice, koju je izdao tužitelj podnio zahtjev za izravnu naplatu, novčane tražbine koju tuženik ima prema tužitelju. Navodi kako su parnične stranke dana 14.12.2018..g. sklopile Ugovor o zajmu kojim ugovorom je tuženik kao zajmodavatelj dao zajam tužitelju kao zajmoprimatelju, a koji Ugovor o zajmu je sastavljen i potvrđen u obliku javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom Tatjanom Perić iz Kaštel Starog pod posl.br. OU-207/18-1, te je temeljem citiranog ugovora o zajmu tužitelj bio u obvezi vratiti zajam tuženiku u iznosu od 3.700,00 EUR, a koji do danas nije vratio, kao ni pripadajuću zakonsku zateznu kamatu radi zakašnjenja, a koja teče na pozajmljeni, a ne vraćeni iznos od 25.01.2019.godine pa do konačnog namirenja tuženika.

2.1. Nadalje, tuženik ističe kako je Ugovor o zajmu sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, bjanko zadužnica solemnizirana, kako i zakon nalaže, jer da je povjerenik naslovnog suda javni bilježnik potvrdio da su formalno perfektni, inače da ni ugovor, a ni zadužnica ne bi bilo potvrđeni od javnog bilježnika, a da je perfektna i forma kojom je tuženik kao ovrhovoditelj tražio izravnu naplatu temeljem bjanco zadužnice, jer da je baš ta zadužnica i izdana tuženiku radi osiguranja njegove novčane tražbine koju ima prema tužitelju.

2.2. Tuženik ističe kako je jasno da je tužitelj najprije podnio prijedlog za donošenje rješenja temeljem odredbe članka 210.st.1. OZ, a potom i ovu tužbu isključivo radi odugovlačenja i opstruiranja tuženikovog zakonskog prava na naplatu svoje tražbine od tužitelja, a da je predmet ovog parničnog postupka isključivo pravno pitanje i sve bitne i odlučne okolnosti da proizlaze već iz samog spisa i isprava koje dostavlja tuženik uz svoj odgovor na tužbu, te da je nepotrebno provođenje bilo kakvih daljnjih dokaza, kako materijalnih, tako i personalnih u smislu saslušanja tuženika, međutim da je tuženik samo opreza radi, radi prekluzije predlaganja dokaza predložio i izvođenje tog dokaza. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tužitelj se podneskom od dana 06.11.2023.g. očitovao na odgovor na tužbu u kojem navodi kako osporava navode tuženika koji su u protivnosti s tužiteljevim navodima, ističe da je tuženik potvrdio da stvarno dugovanje tužitelja ne iznosi onoliko za koliko je tužitelj zadužen od Financijske agencije, kao što tuženik potvrđuje i navode tužitelja u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata. Tužitelj ovim podneskom ustraje i u svojim navodima da stvarni iznos tražbine ne bi iznosio 3.700,00 EUR kako je navedeno u predmetnom ugovoru o zajmu već ističe da je stvarno pozajmljeni iznos bio 3.000,00 EUR.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije priložene uz tužbu, kao i druge izvedene dokaze i to: obavijest Financijske agencije upućen MC, zahtjev za izravnu naplatu od 2. siječnja 2023.g., bjanko zadužnica od 14. prosinca 2018.g. ovjerena kod javnog bilježnika Tatjane Perić istog dana pod brojem OV-8332/2018, rješenje i zaključak Općinskog suda u Splitu pod posl.br. Ovr-181/2023 od 26. travnja 2023.g., prelik Ugovora o zajmu sklopljen između ČC UC kao zajmodavatelja i MC kao zajmoprimatelja pod brojem OU-207/18, obračun zateznih kamata Financijske agencije na iznos od 3.000,00 EUR za razdoblje od dospijeća 26.01.2019. do 20.01.2023., obračun zateznih kamata Financijske agencije na iznos od 3.700,00 EUR za razdoblje od dospijeća 26.01.2019. do 20.01.2023., obračun zateznih kamata Financijske agencije na iznos od 122,63 EUR od dospijeća 02.01.2023. do 20.01.2023., Očevidnik FINA- e od 18.01.2023., očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 18.01.2023.g., pregledan je i pročitan spis posl. broja Ovr-181/2023, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije 02. siječnja 2023. na temelju Bjanko zadužnice potvrđene 14. prosinca 2018. kod javnog bilježnika Tatjane Perić iz Kaštel Starog pod poslovnim brojem OV-8332/2018.

7. Među parničnim strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je ovrhovoditelj UC (tuženik) podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj Agenciji prema ovršeniku MC (tužitelj) dana 2. siječnja 2023. godine, sve temeljem bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Tatjane Perić broj OV- 8332/2018, od dana 14. prosinca 2018. godine.

- da je ovršenik putem punomoćnice dana 20. siječnja 2023. godine podnio prijedlog za donošenje rješenja temeljem odredbe čl. 210 st.1. OZ-a, tražeći da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem prednje citirane Bjanko zadužnice proglaši nedopuštenom, ukinu sve provedene radnje, odbaci zahtjev za izravnu naplatu, podredno isti odbije i obustavi ovršni postupak, a ujedno da se odgodi izdavanje naloga banka za prijenos zapljenjenih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhooditelja

- da je temeljem prednje navedenog zahtjeva Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr- 181/2023 dana 26. travnja 2023. godine donio rješenje kojim je odbijen prijedlog ovršenika da se odgodi pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije dana 2. siječnja 2023. godine, te zaključak prema kojem je ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dana primitka zaključka pokrene protiv ovrhovoditelja parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika u postupki izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agancije, zbog toga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave iznad iznosa glavnice od 3.000,00 eur/22 603,50 kuna, i zakonske zatezne kamate na glavnicu prije 26. siječnja 2019. godine, te zbog toga što je ovrhovoditelj pao u zakašnjenje.

- da je ovršenik (tužitelj) podnio žabu protiv rješenja suda poslovni broj Ovr- 181/2023 od dana 26. travnja 2023. godine, a koja žalba je odbijena odlukom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr- 268/2023-2 od dana 7. ožujka 2024. godine (sve utvrđeno iz spisa Ovr- 181/2023 koji prileži ovom spisu).

8. U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20,114/22 dalje: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO),

9. U ovom postupku među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije 2. siječnja 2023. godine na temelju bjanko zadužnice potvrđene 14.prosinca 2018. godine kod javnog bilježnika Tatjane Perić iz Kaštel Starog pod poslovnim brojem OV- 8332/2018, i to sve temeljem razloga na koje je ovršenik upućen zaključkom ovog suda od dana 26. travnja 2023.:

- da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu preko iznosa glavnice od 3.000,00 eur/22.603,50 kuna

- da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti zateznu kamatu na glavnicu prije 26. siječnja 2019.

- te da je ovrhovoditelj pao u zakašnjenje.

10. Nadalje, nije sporno u postupku, a to proizlazi iz samih isprava i saslušanja tužitelja i tuženika da je predmetna bjanko zadužnica izdana u svrhu osiguranja tražbine iz ugovora o zajmu koji je sastavljen 14. prosinca 2018. godine u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Tatjane Perić iz Kaštel Starog pod poslovnim brojem OU- 207/2018-1.

11. Pregledom bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Tatjane Perić pod brojem OV- 8332/2018, od dana 14. prosinca 2018. godine, proizlazi da je ovršenik (tužitelj) MC radi naplate tražbine u iznosu od 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14.12.2018. dao suglasnost da se zaplijene svi njegovi računi kod banka, te da se novčana sredstva s tih računa, izravno isplate vjerovniku. Tijek zakonske zatezne kamate teče od 14. prosinca 2018. godine, kako je to navedeno u bjanko zadužnici, s tim da se u bjanko zadužnici navodi i datum 14.12.2008., pored datuma 14.12.2018. godine, ali sagledavajući datum sastavljanja i potvrđivanja zadužnice kod javnog bilježnika pod brojem Ov- 8332/2018 koji je bio 14.12.2018. godine, jasno je da tijek zakonske zatezne kamate ne može teći od 2008. godine, već upravo kako je navedeno 14.12.2018. Dakle, navođenje različitih godina tijeka zakonske zatezne kamate ne utječe na valjanost same bjanko zadužnice kao ovršne isprave.

12. Pregledom navedenog ugovora o zajmu sklopljenog između ČC (tuženika) kao zajmodavatelja i MC (tužitelja) sastavljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-207/18 kao zajmoprimatelja proizlazi iz članka 1. ugovora da na dan zaključenja ugovora postoji novčana tražbina zajmodavatelja prema zajmoprimatelju, s osnova zajma u iznosu od 3.700,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Prema članku 2. ugovora zajmoprimatelj se obvezuje zajmodavatelju vratiti pozajmljeni iznos novca zaključno s danom 25. siječnja 2019. godine, a prema članku 3. Ugovora zajmoprimatelj se obvezuje platiti zateznu kamatu po stopi propisanoj zakonom, za razdoblje od dana dospjeća potraživanja do dana isplate. Iz članka 4. navedenog ugovora zajmoprimatelj se obvezuje predati zajmodavatelju bjanko zadužnicu na iznos do 50.000,00 kuna, a koju se zajmodavatelj obvezuje vratiti kad podmiri svoje obveze.

13. U svom iskazu tuženik u bitnom navodi da je pozjamio tužitelju iznos od točno 3.700,00 EUR, sve kako je navedeno ugovoru o zajmu radi određene renovacije, da su sklopili ugovor o zajmu 2018. godine kada su potpisali i bjanko zadužnicu. Navodi da je čekao tužitelja 3-4 godine da mu vrati iznos da ga je zvao, kontaktirao, pa da je nakon 3-4 godine odlučio predati bjanko zadužnicu. Nakon što da je Fina blokirala račun tužitelju, da su komunicirali u cilju da mu se račun odblokira, ali da tužitelj i dalje nije vratio pozajmljeni iznos. Kao datum povratka novca da misli da je to navedeno u bjanko zadužnici, a na upit pun. tužitelja zbog čega nije ja Fini specificirao tražbinu prema ugovoru o zajmu, navodi da je samo predao papire, a da su oni dalje sami obračunavali.

13.1. U svom iskazu tužitelj u bitnom navodi da da je tuženik njemu posudio 3.000,00 EUR, a što je donio u kunama, da je on nudio svoje osobno vozilo kao zalog, ali da je tuženik inzistirao na odlasku kod javnog bilježnika. Kao osiguranje da je on dao bjanko zadužnicu, koju da je tuženik popunio i aktivirao 2021. godine. Navodi da je tuženik tražio isplatu od 5.000,00 eura 2021. godine, što da bi uključivalo glavnicu i kamate, ali da je on rekao da će mu isplatiti 3.000,00 EUR sa normalnim obračunom kamate, pa da su se našli opet 2023. godine kada je tuženik zahtijevao da mu se vrati 8.000,00 EUR, a to da bi bile kamate za 4 godine i za glavnicu, na što da nije pristao, a nakon čega da je tuženik pokrenuo ovrhu. Navodi da je bio dužan vratiti pozajmljeni iznos od 3.000,00 EUR do siječnja 2019. godine, te da po ovoj tražbini nije ništa isplaćeno tuženiku, niti je Fina išta naplatila.

14. Ocjenjujući sve provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti, sud je stajališta da tužitelj ničim nije dokazao da je predmet zajma od tuženika bio novčani iznos od 3.000,00 EUR, kako to navodi u svom iskazu, te u tom dijelu ne poklanja svoje povjerenje tužitelju, već upravo tuženiku kako to sam izričito navodi da je tužitelju pozjamio iznos od 3.700,00 EUR. Upravo iznos od 3.700,00 EUR je naveden kao tražbina u samom ugovoru o zajmu, kojeg je tužitelj i potpisao u formi javnobilježničkog akta, tako da je iskaz tuženika u tom dijelu potpuno u suglasnosti sa navedenom ispravom (ugovorom o zajmu), a tužitelj u tom pravcu osim svog iskaza nije ponudio druge dokaze na okolnost da je visina pozajmljenog iznosa manja od onog navedenog u samom ugovoru o zajmu (odustao je od izvođenja dokaza salušanjem svjedoka HC). Stoga iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj ostao dužan tuženiku kao glavnicu iznos od 3.700,00 EUR, sve kako su to stranke međusobno utanačile ugovorom o zajmu.

15. Što se tiče tijeka kamate koji bi tekao na ovaj iznos glavnice od 3.700,0 EUR, valja kazati da je ugovorom o zajmu u članku 2. definiran kao datum povrata pozajmljenog iznosa datum 25. siječnja 2019. godine, tako da dospjeće tražbine je sljedećeg dana odnosno 26. siječnja 2019. godine, a sve sukladno potvrdi ovršnosti javnobilježničkog akta koja glasi na dan 26. siječnja 2019. godine, zbog čega je stav i mišljenje suda da tuženik ne može zahtijevati naplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu prije datuma 26. siječnja 2019. godine, jer tražbina prije navedenog datuma nije dospjela. Dakle nije dospjela niti 14. prosinca 2018. niti 14. prosinca 2008. godine, kako je to navedeno u bjanko zadužnici i kako je to tuženik zatražio u postupku izravne naplate pred Finom.

16. Nadalje, što se tiče navoda iz tužbe da je tuženik (ovrhovoditelj) kao vjerovnik pao u zakašnjenje, valja kazati da odredbom čl. 184. st.1., st.2 i st.3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) je propisano da vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. Vjerovnik dolazi u zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje dužnikove istodobne obveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze. Vjerovnik ne dolazi u zakašnjenje ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije mogao ispuniti svoju obvezu.

17. Sukladno provedenim dokazima, cijeneći sve isprave i iskaze parničnih stranaka, razvidno je da tuženik kao vjerovnik iz ugovornog odnosa nije odbio primiti ispunjenje svoje dospjele tražbine, već naprotiv u tom dijelu sud cijeni iskaz tuženika kada navodi da je čekao tužitelja 3-4 godine da plati navedeni iznos, da ga je zvao, kontaktirao, ali da dužni iznos tužitelj kao dužnik nije isplatio po njegovom pozivu. Osim toga tužitelj je u svom iskazu naveo " da nije ništa davao tuženiku" po predmetnoj tražbini, pa se zaključuje da tužitelj kao dužnik nije ni nudio ispunjenje tuženiku kao vjerovniku, pa posljedično kada dužnik nije ni nudio ispunjenje (niti djelomično), logično je da vjerovnik nije mogao ni odbiti ispunjenje tražbine, pa svakako tuženik kao vjerovnik nije pao u zakašnjenje kako to tvrdi tužitelj u tužbi.

18. Sukladno sve utvrđenom tužitelj je dužan vratiti tuženiku iz osnove ugovora o zajmu pozajmljeni iznos tražbine od 3.700,00 EUR glavnice sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 26. siječnja 2019. godine, pa je valjalo preko tog iznosa proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate, a u preostalom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Dakle postupak izravne naplate je dopušten u visini tražbine od 3.700,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2019. godine, što dakle predstavlja visinu tražbinu i datum dospjeća koji Fina može u navedenom postupku izravne naplate zaplijeniti sa računa tužitelja (ovršenika) i prenijeti na račun tuženika (ovrhovoditelja), dok preko tog iznosa pljenidba i prijenos nije dopuštena.

19. Stoga je sud nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, te temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), odlučio djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja sve kao u izreci presude.

20. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, i čl. 156. koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u postupku u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj samo pojedine troškove primjenom odredbi čl. 156. st.1. ZPP- a.

21. Glede troška parničnog postupka ovaj sud imao je na umu i pravilnu primjenu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se primjenjuju na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst - 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) s pripadajućim Protokolima jer su iste sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske, a prilikom odlučivanja o parničnim troškovima potrebno je uzeti u obzir i kriterije iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, sve to u svezi njihovog uspjeha u parnici.

22. Ovaj sud zalažući se za kod odlučivanja, prije svega za načelo pravičnosti te poštenog i razumnog pristupa, smatra da upravo imajući na umu ta načela i takav pristup, valja odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja po punomoćniku, uvažavajući da je tužitelj djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom, a uzimajući u obzir da je tužitelj tražio proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u cijelosti dakle u visini od 6.636,14 EUR (50,000,00 HRK), a sud je djelomično usvojio zahtjev za preko iznosa od 3.700,00 EUR, a u preostalom dijelu odbio zahtjev, što bi predstavljalo približno jednak uspjeh stranaka u postupku.

U Trogiru, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja Ivani Ilić Radnić odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 26/I

- pun. tuženika Josipu Mrkliću, odvjetnik u Splitu, Slavićeva 15

- spis, ovdje