REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2084/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 6. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Igora Metelka, odvjetnika i u odsutnosti tuženika, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se da tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplati tužitelju NS iznos od 4.019,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,90 EUR od 15.06.2008. do isplate,

- na iznos od 1,76 EUR od 15.07.2008. do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR od 16.08.2008. do isplate,

- na iznos od 1,13 EUR od 15.09.2008. do isplate,

- na iznos od 6,56 EUR od 15.10.2008. do isplate,

- na iznos od 9,86 EUR od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 5,17 EUR od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 19,08 EUR od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 19,52 EUR od 16.02.2009. do isplate,

- na iznos od 14,62 EUR od 16.03.2009. do isplate,

- na iznos od 16,37 EUR od 15.04.2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 EUR od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 14,11 EUR od 15.06.2009. do isplate,

- na iznos od 14,71 EUR od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 13,75 EUR od 17.08.2009. do isplate,

- na iznos od 15,25 EUR od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 15,99 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 17,61 EUR od 16.11.2009. do isplate,

- na iznos od 16,93 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 20,47 EUR od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 22,91 EUR od 15.02.2010. do isplate,

- na iznos od 22,41 EUR od 15.03.2010. do isplate,

- na iznos od 25,00 EUR od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 29,14 EUR od 15.05.2010. do isplate,

- na iznos od 29,20 EUR od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 34,91 EUR od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 35,61 EUR od 16.08.2010. do isplate,

- na iznos od 43,95 EUR od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 38,44 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 39,98 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 47,10 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 47,30 EUR od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 45,02 EUR od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 46,40 EUR od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 46,47 EUR od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 50,86 EUR od 16.05.2011. do isplate,

- na iznos od 59,61 EUR od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 69,78 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 80,87 EUR od 16.08.2011. do isplate,

- na iznos od 63,35 EUR od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 57,46 EUR od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 57,85 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 58,67 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 63,75 EUR od 16.01.2012. do isplate,

- na iznos od 65,28 EUR od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos od 64,61 EUR od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 64,36 EUR od 16.04.2012. do isplate,

- na iznos od 66,21 EUR od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 67,70 EUR od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 65,85 EUR od 16.07.2012. do isplate,

- na iznos od 65,34 EUR od 16.08.2012. do isplate,

- na iznos od 60,80 EUR od 15.09.2012. do isplate,

- na iznos od 64,71 EUR od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 66,53 EUR od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 65,32 EUR od 15.12.2012. do isplate,

- na iznos od 63,87 EUR od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 63,37 EUR od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 62,85 EUR od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 66,46 EUR od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 61,15 EUR od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 60,29 EUR od 15.06.2013. do isplate,

- na iznos od 60,81 EUR od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 60,26 EUR od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 62,20 EUR od 16.09.2013. do isplate,

- na iznos od 63,46 EUR od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 64,07 EUR od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 66,26 EUR od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 64,85 EUR od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 67,16 EUR od 15.02.2014. do isplate,

- na iznos od 68,53 EUR od 15.03.2014. do isplate,

- na iznos od 67,34 EUR od 15.04.2014. do isplate,

- na iznos od 65,65 EUR od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 66,00 EUR od 16.06.2014. do isplate,

- na iznos od 67,32 EUR od 15.07.2014. do isplate,

- na iznos od 68,30 EUR od 16.08.2014. do isplate,

- na iznos od 68,54 EUR od 15.09.2014. do isplate,

- na iznos od 69,59 EUR od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos od 71,09 EUR od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 71,39 EUR od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos od 100,36 EUR od 15.01.2015. do isplate,

- na iznos od 64,81 EUR od 16.02.2015. do isplate,

- na iznos od 64,81 EUR od 16.03.2015. do isplate,

- na iznos od 65,06 EUR od 15.04.2015. do isplate,

- na iznos od 77,47 EUR od 15.05.2015. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se da tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. naknaditi tužitelju NS trošak parničnog postupka u iznosu od 1.579,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 248,86 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 24. ožujka 2023. tužitelj navodi kako je s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor i banka, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.063,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima, s time da su početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili 237,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti važećoj na dan dospijeća po srednjem tečaju HNB-a. Također, ugovoreno je da će tuženik naplaćivati redovnu kamatu koja je promjenjiva, a utvrđuje je tuženik mjesečno Odlukom o kamatnim stopama (čl. 2.4 Ugovora). U trenutku sklapanja ugovora ista je iznosila 6,40% godišnje (čl. 2. Ugovora). Nadalje navodi kako je predmetnim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogla utjecati ili pregovarati s tuženikom pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja. Upućuje na sadržaj presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te na odluku Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. S obzirom da je navedenim odlukama utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., smatra da je tuženik sukladno čl. 323., u vezi s čl. 1111., čl. 1115. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Upućuje na sadržaj odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 7. lipnja 2024. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.019,66 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 24. svibnja 2023. ističe prigovor zastare, a smatra da je tražbina zastarjela i ako bi se radilo o potraživanju naknade štete, povratu mjesečnih anuiteta, kao i ako se radi o stjecanju bez osnova. Ističe kako se utvrđenja iz parnice "potrošač" ne mogu primijeniti na konkretan predmet, jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na ovaj postupak nego tek treba izvesti dokazivanje te utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Ističe kako tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Smatra da je tužitelj dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog zahtjeva. Ukazuje kako se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te su ugovorne strane izrekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika. Ta odredba bila je jasna, uočljiva i lako razumljiva pa stoga njezinu ništetnost odnosno nepoštenost nije moguće utvrđivati. Smatra da nema neravnoteže između ugovornih strana niti nepoštenog postupanja tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja. Nadalje navodi kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Radi se o jasnoj i lako uočljivoj odredbi. Smatra kako se tužitelj kao savjesna ugovorna strana bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati na prava i obveze iz Ugovora. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti, a time i ništetnosti ugovorene valutne klauzule. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveze na jednoj ugovornoj strani ne predstavlja razlog ništetnosti takve odredbe. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Kako je tijekom postupka društvo Nova hrvatska banka d.d. (ranije Sberbank d.d. – u sanaciji - tvrtka društva promijenjena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-22/18434-2 od 14. travnja 2022.) prestalo postojati jer je pripojeno društvu Hrvatska poštanska banka d.d., to je rješenjem s ročišta održanog 7. ožujka 2024. sud utvrdio prekid postupka, pozvao pravnog sljednika Nove hrvatske banke d.d. – Hrvatsku poštansku banku d.d. da preuzme postupak te je postupak nastavljen.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u plan otplate (list 7-8), prometnu karticu po kreditu (list 9-16), Ugovor o kreditu br. 217338 od 20. svibnja 2008. (list 17-25) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 59-60).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 217338 od 20. svibnja 2008. na iznos 16.063,10 CHF (dalje: Ugovori o kreditu).

7. Sporno je, je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

8. Iz odredbe čl. 2.1. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa od 6,40 % godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

9. Iz odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, kao i da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

13. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz navedenih presuda.

14. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenih između tužitelja i tuženika, koji u članku 2.1. sadrže upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 8. spornu odredbu o otplati kredita u ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornih Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

15. U svrhu utvrđivanja činjenice informiranosti tužitelja prilikom zaključenja Ugovora o kreditu i pregovaranja s tuženikom, saslušan je tužitelj. U svom iskazu navodi kako je podigao kredit za kupnju auta. Ugovor je zaključio s tuženikom jer su njihovi uvjeti bili najpovoljniji. Kad je došao u banku ponudili su mu upravo ovaj ugovor s valutnom klauzulom u CHF. Nisu mu nudili ugovore u drugim valutama. Nisu joj govorili ništa o tome kako bi se kamatna stopa mogla mijenjati i o čemu to ovisi, a nisu mu ništa govorili ni o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom. Bilo mu je neobično da je valutna klauzula u CHF, ali to su mu ponudili, bilo mu je povoljno i pristao je. Kredit je u cijelosti otplatio, a osobno ga je otplaćivao. Kupio je auto koje je koristio za osobne potrebe, U banci su pripremili ugovor, a bio je pripremljen kad ga je došao potpisati. Ne sjeća se je li ugovor nosio kod javnog bilježnika.

16. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo. Na temelju iskaza tužitelja te s obzirom na utvrđeni sadržaj spornih ugovornih odredbi, sud je utvrdio da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, odnosno kretanja tečaja CHF naspram kune, a niti je tužitelju prilikom njihovog potpisivanja dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

17. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi čl. 2.1. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

18. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

19. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

20. Radi navedenog, kako odluka o tome jesu li odredbe čl. 2.1. i čl. 8. Ugovora o kreditu ništetne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnima dijelove odredbi čl. 2.1. i čl. 8. prijepornog Ugovora o kreditu.

21. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 6,40% za redovnu kamatu te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate kredita.

22. Tuženik nije osporio visinu tražbine tužitelja ali je prigovorio metodi izračuna jer smatra da tužitelj nije ugovorio fiksnu kamatnu stopu. Na takve navode tuženika valja reći kako su tužitelj i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu izričito naveli da kamatna stopa iznosi 6,40% te se tako utvrđena kamatna stopa ima smatrati transparentnom i jasnom, od stranaka, utvrđenom (tako i VSRH u odluci Revt-249/14).

23. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio u podnesku od 7. lipnja 2024. kojim je specificirao svoj zahtjev.

24. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukom tuženika i otplate kredita uz valutnu klauzulu i to prema prodajnom tečaja kreditora za CHF važećeg na dan dospijeća pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezne kamate tužitelju su priznate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

26. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznom odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08 i 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/2022), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

27. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

28. To znači da zastara zahtjeva za isplatom teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na tuženika. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 24. ožujka 2023., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 7. srpnja 2023. i 7. lipnja 2024. u visini od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 5. travnja 2024. u visini 25 bodova, trošak zastupanja na ročištima održanim 7. ožujka 2024. i 6. veljače 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište održano 19. rujna 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife) te trošak pristupa na ročište radi objave presude u visini 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife) odnosno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.200,00 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti 25% PDV-a (300,00 EUR) i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 79,45 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.579,45 EUR.

31. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 5. listopada 2023. jer je navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti i u podnesku od 7. srpnja 2023.

32. Na ukupno dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

33. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 248,86 EUR, koji trošak je tuženik potraživao u odgovoru na tužbu. Tuženik nije pristupio na ročište na kojem je zaključena glavna rasprava pa stoga nije postavio određen zahtjev za naknadu drugih troškova ovog postupka.

34. Stoga je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku