Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9296/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PF i ŽF, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vinkovci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 9. listopada 2023., broj: Pp-1515/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vinkovci kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 9. listopada 2023., broj: Pp-1515/2021-10, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. PF i okr. ŽF oslobođen su optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
1. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret
proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj ističe da nije upitno da je ponašanje obiju okrivljenica u događaju inkriminirane prilike radnja koja ima elemente prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da je prvostupanjski sud neovisno o činjenici da su ispitani svjedoci u predmetu bili pristrani trebao samo donijeti odluku o stupnju odgovornosti okrivljenih u istom događaju i prekršaja te temeljem istoga odrediti visinu kazne za svaku okrivljenu ponaosob.
5.1. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nema dovoljno dokaza za donošenje nedvojbene odluke o krivnji okrivljenika.
5.2. Nisu jasni žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud unatoč činjenici da su svjedoci pristrani trebao donijeti odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenica, budući da ocjena iskaza svjedoka pristranim znači da takav iskaz sud nije prihvatio. Naime, da bi se donijela odluka o prekršajnoj odgovornosti odnosno krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, nesporno odnosno bez ikakve dvojbe moraju biti dokazane sve odlučne činjenice od kojih ovisi ispunjenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, o čemu se u konkretnom predmetu ne radi Naime, u konkretnom predmetu svaka od okrivljenica poricala je svoj dio prekršajne odgovornosti odnosno krivnje za prekršaj koji im se stavlja na teret, a međusobno tereteći jedna drugu za protupravne radnje. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka DF te je njegovo iskaz nakon provedene radnje suočenja sa obje okrivljenice ocijenio pristranim, dok je svjedok RF iskoristio blagodat nesvjedočenja.
5.3. Imajući u vidu odredbu članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, prema kojoj sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, pri čemu se ističe da načelo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da iskaze osoba sud mora ocijeniti ne samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki, te na temelju pravila općeg ljudskog iskustva, primjenjujući načelo neposrednosti koje omogućuje sudu utvrđivanje činjeničnog stanja, pa je pravilno prvostupanjski sud primjenjujući načelo „in dubio pro reo“, okr. PF i okr. ŽF, oslobodio optužbe, budući da raspoloživim dokazima nije bilo moguće bez ikakve dvojbe utvrditi sve relevantne činjenice.
6. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, radi čega je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. PF i okr. ŽF oslobodio optužbe.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenice i tužitelja.
