REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-9918/2023

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Hrvatske stranke prava zbog prekršaja iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ broj 82/2008., 12572011., 20/2012., 138/2012. i 69/2017.), odlučujući o žalbi okr. Hrvatske stranke prava, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. listopada 2023., broj: 3. Pp - 14719/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba okr. Hrvatske stranke prava kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. Hrvatska stranka prava se obvezuje naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 (sedamdeset) eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. listopada 2023., broj: 3. Pp - 14719/2022-7, proglašena je krivom okr. Hrvatska stranka prava da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaje iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, te joj je za prekršaj činjenično opisan pod t. I. izreke, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, utvrđena novčana kazna od 2800 eura (21.096,60 kuna), a za prekršaj činjenično opisan pod t. II. izreke uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, utvrđena novčana kazna od 1600 eura (12.055,20 kuna) pa joj je izrečena ukupna novčana kazna od 4.400 eura (33.151,80 kuna) koju kaznu je okrivljena politička stranka dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u tom roku te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka od 40,00 eura (301,38 kuna).

2. Protiv te presude, okr. Hrvatska stranka prava pravodobno je putem branitelja Marka Krpana, odvjetnika u Zagrebu, podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati, presuda preinači i okrivljena oslobodi, odnosno, ukine presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljene političke stranke povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena politička stranka pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okr. Hrvatska stranka prava u žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona koja bi bila počinjena time što presuda sadrži nedostatke u izreci te je nerazumljiva, proturječna sebi i razlozima presude budući da je u istoj navedeno da je osjetna neuravnoteženost jednog, ženskog spola na izbornim listama gradskog i općinskog vijeća bila „40%“, dok je zakonsko biće djela neuravnoteženost jednog spola onda ako je „niža od 40%“.

5.1. Međutim, iako je u pravu tužitelj da je u t. I. i II. izreke pobijane presude doista navedeno da okrivljena kao ovlašteni predlagatelj kandidacijske liste na lokalnim izborima održanim 16. svibnja 2021. nije poštivala načelo ravnopravnosti spolova jer je na izbornoj listama Gradskog vijeća Grada Trilja odnosno Općinskog vijeća Općine Dicmo, osjetna neuravnoteženost ženskog spola bila „40%“, dok čl. 12. st. 3. Zakona o ravnopravnosti spolova propisuje da se smatra da postoji osjetna neuravnoteženost jednog spola ako je zastupljenost u tijelima javnog i političkog odlučivanja „niža od 40%“, po stavu ovog suda isti propust prvostupanjskog suda ne predstavlja nerazumljivost izreke niti njenu proturječnost sa sobom ili razlozima presude. Naime, u izreci je u daljnjem tekstu jasno navedeno kolika je ta neuravnoteženost iznosila u konkretnom gradskom i općinskom vijeću, u apsolutnoj brojci pa je tako na kandidacijskog listi Gradskog vijeća Grada Trilja, isto kao i na izbornoj listi Općinskog vijeća Općine Dicmo predložila samo 4 žene od 13 predloženih kandidata, što jednostavnim matematičkim izračunom iznosi neuravnoteženost koja je niža od 40% (konkretno 30,7%). Osim toga, i u obrazloženju pobijane presude, u t. 5., prvostupanjski je sud jasno naveo da se u konkretnom slučaju radilo o nedovoljnoj zastupljenosti žena na navedenim listama koja „ne predstavlja 40 %“, dakle, da broj od 4 žene od ukupno 13 kandidata na kandidacijskog listi, predstavlja podzastupljenost ženskog spola koja je niža od 40 %, što je zakonsko obilježje prekršaja.

5.2. Stoga iz izreke presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona u izreci jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenice i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet gore navedenog prekršaja pa izreka nije nerazumljiva niti proturječna obrazloženju kako to navodi žalitelj.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica tumači zakonske odredbe čl. 35. te čl. 15. i čl. 12. Zakona o ravnopravnosti spolova ističući da je poštivala načelo ravnopravnosti spolova i da je vodila računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca, da je prvostupanjski sud pobijanu presudu temeljio isključivo na pročitanoj pravovaljanoj kandidacijskog listi za izbor članova Općinskog vijeća Općine Dicmo, a ali ne navodi pritom da je imao priliku izvršiti uvid i u pravovaljanu kandidacijsku listu za izbor članova Gradskog vijeća Grada Trilja pa je nejasno na kojem dokazu je utemeljena izreka pod t. I. pobijane presude, čime je povrijeđena odredba čl. 88. Prekršajnog zakona o dužnosti utvrđivanja svih važnih činjenica. Ističe i da nije bila namjera okrivljenice da prilikom utvrđivanja i predlaganja lista kandidata ne poštuje načelo ravnopravnosti spolova i da se ne vodi računa o zastupljenosti kandidatkinja već upravo suprotno, a što proizlazi iz stanja spisa.

6.1. Ovakvim žalbenim navodima okrivljenica iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6.2. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud na temelju priležeće pravovaljane kandidacijske liste za izbor članova Općinskog vijeća Općine Dicmo kao i javno dostupne, pravovaljane kandidacijske liste za izbor članova Gradskog vijeća Grada Trilja, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti budući da nije poštivala načelo ravnopravnosti spolova te je na izbornim listama Gradskog vijeća Grada Trilja odnosno Općinskog vijeća Općine Dicmo, utvrdila i predložila broj ženskih kandidata koji je u postotku niži od 40% od broja muških kandidata zbog čega je postojala osjetna neuravnoteženost ženskog spola, čime je ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova.

6.3. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6.4. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod da okrivljenica nije postupala s namjerom počiniti prekršaj, ističe se da je sukladno odredbi članka 25. stavka 1. Prekršajnog zakona, za počinjenje predmetnog prekršaja dovoljno postupanje iz nehaja (dok će počinitelj biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ukoliko je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje), slijedom čega je okrivljenica kriva za predmetni prekršaj.

7. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji u povodu žalbenog navoda, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljenoj za počinjeni prekršaj utvrdio pojedinačne novčane kazne za djela u stjecaju u novčanim iznosima znatno ispod posebno propisane novčane kazne za predmetni prekršaj (propisana novčana kazna u iznosu 20.000,00 kuna za nepoštivanje načela ravnopravnosti spolova za izbore članove općinskih vijeća te 40.000,00 kuna za izbore za članove gradskih vijeća), što je i više nego primjereno i dostatno težini i načinu počinjenja prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7.1. Međutim, iako se na odluku o prekršajnopravnim sankcijama nije žalio tužitelj zbog čega ovaj sud nije mogao intervenirati u odluku o kazni na štetu okrivljenice, potrebno je istaknuti da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti u vidu ranije neosuđivanosti okrivljenice cijeneći ju kao osobito olakotnu okolnost zbog čega je okrivljenici utvrdio novčane kazne znatno ispod zakonom propisanih što po ocjeni ovog suda predstavlja toliko ublažene novčane kazne da se njima ne postiže opća svrha kažnjavanja iz čl. 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona. Naime, po ocjeni ovog suda ta utvrđena olakotna okolnost ne čini upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnosti“ za izricanje blaže kazne od propisane, a posebno imajući u vidu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra - zaštita ravnopravnosti spolova te zabrana diskriminacije spolova kao najviše zaštićene vrednote propisane odredbom čl. 3. Ustava republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.) te odredbom čl. 14.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 1372003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.).

7.2. Pravilno je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

7.3. Stoga, žalba okrivljene političke strane zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama nije osnovana.

8. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenice, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenicu na plaćanje paušalnog troška u iznosu 40,00 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenice od obveze plaćanja navedenih troškova.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa je iznos od 70,00 eura primjeren složenosti ovog žalbenog postupka.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenu političku stranku, branitelja i tužitelja.