REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1991/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Panjan, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista OVD, u pravnoj stvari tužitelja: AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika: EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te je 21. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Usvaja se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 313,87 eur (slovima: tristo trinaest eura i osamdeset sedam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 313,87 eur (slovima: tristo trinaest eura i osamdeset sedam centi) zakonsku zateznu kamatu od 21. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 245,29 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 21. ožujka 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška od 245,29 eura plati zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 21. ožujka 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 313,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 8. travnja 2024. nastala šteta na vozilu marke i tipa HYUNDAI BAYON, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, čiji da su djelatnici 29. travnja 2024. pregledali vozilo i procijenili štetu, te napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 242610510224/1. Da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, no da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika i popravio, odnosno vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da nije dužan za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o svemu jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Da je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da u uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 990-21340-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.360,59 eur (PDV uključen) mu je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od ukupno 1.046,72 eur, dok razliku od 313,87 eur po računu tuženik nije platio, opravdavajući se da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, pa da je prema tome upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora. Dakle, da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Sukladno svemu navedenome, da je tuženik platio iznos od 1.046,72 eur po računu, no ne i iznos od 313,87 eur, pa da nije u potpunosti nadoknadio štetu, iako je tuženik samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja priznao pravnu osnovu štete. Da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje, prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a da to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa registriranog za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što su potvrdili stavovi i nadležnih državnih agencija, kao i sudska praksa. Obzirom na sve navedeno, ustupitelj, odnosno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja da su sklopili 9. kolovoza 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 313,87 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu da je obaviješten ovdje tuženik.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te zatraženi tijek i stopu kamata. Navodi kako tužitelj u tužbu tvrdi da je 8. travnja 2024. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], te da je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno polici štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, ali da pritom ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o prometnoj nezgodi na koju se poziva, niti podatke i dokaze o vozilu štetnika, niti o osiguranju tog vozila kod tuženika, a s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, da je tužitelj to dužan učiniti već u tužbi. Ističe kako se oštećenik dužan pridržavati općih načela obveznog prava, odnosno suzdržati se od postupaka kojima se šteta može povećati, te da je vozilo mogao popraviti u drugim servisima iste kvalitete kao i servis u kojem ga je popravio, ali po nižoj cijeni, te da je tuženik opetovano pozivao da mu se dostavi ponuda popravka prije početka radova kako bi se izbjegli eventualni sporovi i nesuglasja, ali da su ga tužitelj i oštećenik ignorirali. Da tuženik ne osporava pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, ali ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu s odredbama čl. 10. st. 1 i 3, te čl. 1085. i 1092. ZOO-a. Tuženik osporava cijenu sata rada kao previsoko odmjerenu budući je na području gdje oštećenik prebiva, cijena sata rada lakirera osjetno niža nego li to tužitelj obračunava, te da oštećenik kada neopravdano poveća iznos popravka, sam odgovara za posljedice takvog izbora i razliku u cijeni nastalu zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama/servisima u kojima bi cijena popravka bila niža. Tuženik je osporio Službeni cjenik radionice tužitelja te cijenu sata rada i istaknuo je da vozilo nije popravljeno prema izvidu štete.

4. Podneskom od 23. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu koje ocjenjuje neosnovanima, te da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodi kako je isti neosnovan, s obzirom da je ustupitelj/oštećenik OV ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju, a koju tražbinu tuženik nije podmirio, sve pozivajući se na čl. 82. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na prigovor pasivnoj legitimaciji, tužitelj smatra osporavanje neosnovanim jer iz obavijesti o isplati naknade po obrazloženoj ponudi tuženika od 19. lipnja 2024. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici osiguranja štetnika br. 8126142110 pravno osnovan te se tuženik putem te iste ponude obvezao na isplatu iznosa od 1.046,72 eur osigurnine po odštetnom zahtjevu. Slijedom navedenoga, tužitelj osporava navode tuženika kako isti nije odgovoran za isplatu osigurnine, a sve budući je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 990-21340-1 i iznosa djelomične isplate tuženika od 24. lipnja 2024., te da se sukladno tome radi o nepodmirenom iznosu koji tužitelj i dalje utužuje u rubriciranom predmetu u iznosu od 313,87 eur. Da je tuženik temeljem prometne nezgode od 8. travnja 2024. te dokumentacije koju posjeduje vezanu uz istu sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, a što da proizlazi iz izvida štete br. 242610510224 te obrazložene ponude tuženika od 19. lipnja 2024., uz napomenu da je samom isplatom nespornog iznosa tuženik potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog događaja, a sve prema polici štetnika broj 8126142110, koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što da u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Da je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 5,20 sati, dok je za lakirerske radove obračunao vrijeme popravka vozila na 3,10 sati, kao i potrošni materijal lakirera u iznosu od 56,65 eura, a što da u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete br. 242610510224/1, slijedom čega da su navodi tuženika irelevantni i neosnovani, te usmjereni na odugovlačenje postupka.

5. Citirani podnesak sud je uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

6. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun broj 990-21340-1 od 5. lipnja 2024. (list 9 spisa), izvid štete tuženika broj 242610510224/1 od 29. travnja 2024. (list 10 spisa), dopis/ponudu tuženika od 19. lipnja 2024. (list 11 spisa), promet po računu (list 12-13 spisa), e-mail komunikaciju (list 14 spisa), Cjenik tužitelja (list 15 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. kolovoza 2024. (list 16-17 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 18-21 spisa), sudsku praksu (list 22-35, 38-46, 51-61 spisa), e-mail komunikaciju (list 36-37 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 47-50 spisa), plaćanja po računu (list 62- 63 spisa), izvid štete tuženika broj 242610510224/1 od 29. travnja 2024. (list 74 spisa), usporedne račune i plaćanja (list 75-77, 86-91 spisa), e-mail komunikaciju (list 78-82 spisa).

7. Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu stope zakonskih zateznih kamata na glavnicu i na trošak, ocijenio osnovanim.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatna stopa.

9. Uvidom u Izvid štete broj 242610510224/1 od 29. travnja 2024. (list 10 spisa) sud je utvrdio da je navedeni izvid obavio tuženik za oštećenika OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: OVoštećenik), u odnosu na nezgodu od 8. travnja 2024. i oštećeno vozilo marke Hyundai Bayon 1.2, registarske oznake [registarska oznaka], i to sukladno polici sklopljenoj kod tuženika broj 8125142110.

10. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. kolovoza 2024. (list 16-17 spisa) utvrđeno je da su isti sklopili OV kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj, i to za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 313,87 eura po računu popravka za štetu broj 990-21340-1, temeljem izvida štete tuženika broj 242610510224/1, koje potraživanje prema tuženiku je OV prenio na tužitelja (utvrđeno je i da je puni iznos računa 1.360,59 eura, a da je tuženik platio iznos od 1.046,72 eura, te da je preostalo potraživanje od 313,87 eura do punog podmirenja računa). Također je vidljivo i da je tuženiku poslana notifikacija o ustupanju tražbine u mailu od 3. rujna 2024. (list 18-21 spisa), kao i da je tuženik na isti odgovorio 9. rujna 2024..

11. Uvidom u račun broj 990-21340-1 od 5. lipnja 2024. (list 9 spisa) utvrđeno je da je isti izdao tužitelj oštećeniku OV za popravak vozila marke Hyundai, registarske oznake [registarska oznaka], stavke na kojemu odgovaraju izvidu štete tuženika što sud detaljnije obrazlaže u daljnjem tekstu presude.

12. Uvidom u obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi tuženika od 19. lipnja 2024. (list 11 spisa) utvrđeno je da je istu izdao tuženik OV za prometnu nezgodu od 8. travnja 2024., vozilo registarske oznake [registarska oznaka], prema odštetnom zahtjevu od 29. travnja 2024. i po broju štete 242610510224. U navedenoj obavijesti tuženik obavještava oštećenika da za sada procijenjeni iznos naknade štete iznosi 1.046,72 eura, koji iznos se obvezuje isplatiti najkasnije do 21. lipnja 2024., a uvidom u promet po računu (list 12-13 spisa) utvrđeno je da je navedeni iznos isplaćen OV **.**.2024.

13. Uvidom u e-mail komunikaciju (list 19-21 spisa) jasno je utvrđeno da je tuženik obaviješten o ustupanju tražbine radi ispunjenja ustupitelja OV primatelju, ovdje tužitelju, i to u iznosu od 313,87 eur po osnovi računa popravka vozila, te da je tuženik notifikaciju odbio navodeći kako se obveza naknade štete oštećeniku OV temelji na polici osiguranja od autoodgovornosti osiguranika tuženika u prometnoj nezgodi od 8. travnja 2024., za koju je osiguranik tuženika odgovoran. Da je opseg štete utvrđen pregledom vozila i naveden u izvidu štete broj 242610510224/1, a da je obradom primljenog računa popravka utvrđeno da su iskazane cijene sata rada više od prosječnih tržišnih cijena rada pa da je isplaćen iznos u skladu sa prosječnim tržišnim cijenama.

14. S obzirom na sve navedeno, sud je nesporno utvrdio da je 8. travnja 2024. došlo do štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo OV, koji je štetu prijavio tuženiku te je 29. travnja 2024. napravljen izvid, kao i da je tuženik utvrdio zahtjev za naknadu štete osnovanim zbog odgovornosti svog osiguranika za štetu po polici osiguranja od autoodgovornosti broj 8126142110, a što proizlazi iz izvida štete (list 10 spisa), obavijesti o isplati naknade po obrazloženoj ponudi (list 11 spisa), te e-mail komunikacije (list 19-21 spisa), a što je sud ranije detaljnije obrazložio. Dakle, iz navedenoga jasno proizlazi da su tuženikovi prigovori nastanku štetnog događaja, nastanku štete i odgovornosti osiguranika tuženika paušalni i neosnovani, budući je nesporno utvrđeno da je tuženik osiguratelj štetnika u kojem štetnom događaju je na vozilu oštećenika nastala materijalna šteta.

15. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO), a s obzirom na postojanje valjanog ugovora o ustupanju (list 16-17 spisa), sud je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ocijenio paušalnim i neosnovanim jer je ocjenom dokaza, kako je to ranije detaljnije navedeno, utvrđena i pravna osnova i kronologija nastanka tražbine koju tužitelj potražuje u ovom postupku. Nadalje, prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske radove i lakirerske radove u iznosu od 52,00 eura po satu uvećano za 25% PDV-a (13,00 eura), dakle, 65,00 eura po satu rada, što jasno proizlazi iz Cjenika tužitelja (list 15 spisa), te je tako obračunato i u računu broj 990-21340-1 od 5. lipnja 2024. (list 9 spisa), a ne u iznosu koji je tuženik priznao i platio oštećeniku, to je sud stava da postoji tražbina tužitelja na ime naknade štete u preostalom iznosu od 313,87 eura.

16. Kako je sud uvidom u Izvid štete (list 10 spisa), obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi (list 11 spisa) i e-mail komunikaciju (list 19-21 spisa) nesporno utvrdio povezanost štetnog događaja, štete i odgovornost osiguranika tuženika za iste, sud je prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika ocijenio paušalnim i neosnovanim.

17. Iz svega utvrđenoga i navedenoga razvidno je da je u konkretnom slučaju, bez obzira na brojne istaknute prigovore tuženika, jedino sporna visina tužbenog zahtjeva i to zbog razlike u cijeni sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje.

18. U izvidu štete (list 10 spisa) su za popravak vozila OV predviđena 5,20 sata rada limara i 3,10 sati rada lakirera, i to po cijeni od 25,00 eura po satu, predviđen je i trošak potrošnog materijala, i to 6,50 eura za limarske radove i 56,65 eura za lakirerske radove, a što u potpunosti odgovara stavkama u računu tužitelja (list 9 spisa), te je jedina razlika u tome što je cijena sata rada obračunata po cijeni od 52,00 eura + 25 % PDV-a (ukupno 65,00 eura po satu rada), koja cijena je istaknuta i u službenom Cjeniku tužitelja (list 15 spisa).

19. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 48-51 spisa). S obzirom na navedeno nije provedeno saslušanje procjenitelja Roberta Ivankovića, prometno-tehničko vještačenje na okolnost cijene sati rada tužitelja, niti je naloženo tužitelju da dostavi račune popravka vozila za 2024. s dokazom da su isti i plaćeni, niti je provedeno financijsko vještačenje na utvrđivanje okolnosti cijena sati rada i plaćanja jer je sud isto ocijenio nepotrebnim. Također, sud je neosnovanim ocijenio i prigovor valjanosti Cjenika tužitelja u spisu jer je isti ovjeren i potpisom i pečatom tužitelja, a tužitelj kao gospodarski subjekt ima pravo sam odrediti cijenu svog sata rada.

20. Kako je uvidom u Cjenik tužitelja (list 15 spisa) utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istim, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se odnosi na ostatak iznosa za cijenu sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 313,87 eura, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj štetnika, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

21. Sud cijeneći materijalnu dokumentaciju u spisu, nije pribavio policu osiguranja štetnika ugovorenu kod tuženika, niti proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka OV jer je isto ocijenio nepotrebnim.

22. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

23. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 29. travnja 2024. proizlazi da je oštećenik podnio zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (21. lipnja 2024.), o tome je odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, a prigovor tuženika tijeku zateznih kamata je ocijenjen neosnovanim.

24. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a uzimajući u obzir da je riječ o regresnom potraživanju za štetu, pa je odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude.

25. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

26. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi: sastava tužbe od 27.9.2024.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 23.12.2024.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura prema Tbr.8.t.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 5.2.2025.-25 bodova odnosno 50,00 eura prema Tbr.9.t.1. Tarife, te trošak pristupa ročištu za objavu- 12,50 bodova odnosno 25,00 eura prema Tbr.9.t.3. Tarife, odnosno ukupno 175,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a prema Tbr.46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, što sveukupno iznosi 218,75 eura. Tužitelju je osnovanim ocijenjen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.), pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

27. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude).

28. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a, uvažavajući činjenicu da nije riječ o trgovačkom ugovoru (točka III i IV izreke ove presude).

29. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na glavno potraživanje, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Sudac:

Mirna Panjan

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

OVD

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 13,27 eura

- tuženiku: EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282

- kal. 30 dana