REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-201/2022-24

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanje Rojnić i Ronalda Kontešića iz Pule, odvjetnicima iz Pule protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne javne rasprave 22. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ronalda Kontešića, odvjetnika iz Pule i zakonske zastupnice tužiteljice Martine Kruljac Ilić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, 21. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tužitelj ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] oranica i pašnjak od 2050 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica od 590 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica od 2075 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom toga tužitelj, po pravomoćnosti ove presude, ovlašten u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli – Pola izvršiti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime, što je tuženik dužan trpjeti.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. ožujka 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 16. ožujka 2022. navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli – Pola na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica] oranica i pašnjak od 2050 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica od 590 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica od 2075 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], samo formalno kao vlasnik upisana Republika Hrvatska. Prije pokretanja ovog postupka obratio se tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku, no tužena se na istog očitovala na način da rješenje spora nije moguće u izvansudskom postupku. Tužitelj ističe da je, što osobno, što putem svojih prednika, u posjedu predmetnih nekretnina od pamtivijeka, pri čemu im nikada nitko nije osporavao, niti njemu, a niti njegovim pravnim prednicima, izvršavanje vlasničkih ovlaštenja na istima, niti ih je ikada itko tjerao sa istih, pa stoga smatra da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke da je dosjelošću stekao i formalno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Predlaže da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev opisanu u točki I izreke, postavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući da iz tužbe i dokaza priloženih tužbi ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini. Navodi da s obzirom na to da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, u tom se slučaju trebaju primijeniti pravna pravila OGZ-a (paragrafi 1452-1477), prema kojima tužitelj treba dokazati da je preko svojih pravnih prednika bio u kvalificiranom posjedu nekretnina duže od 40 godina, do 6. travnja 1941. (vrijeme dosjelosti), što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim pravilima OGZ-a. Ističe kako smatra da nije protekao rok od 40 godina koji je počeo teći od 1991. Navodi kako je Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. brisao je odredbu čl. 29. koja je izrijekom propisivala da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu te da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/03, 153/09, 143/12 i 152/14) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. faktično je vratio u pravni sustav pravila o dosjelosti bivšeg OGZ-a. Navodi da je tako je odredbom čl. 388. st. 4. istog Zakona propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I- 58/1997, U-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. ukinute su odredbe članka 388. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Ističe kako je u obrazloženju svoje odluke Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnome je naveo da su posjednici stvari na nekretninama u društvenom vlasništvu znali da te nekretnine nisu sposobne za dosjedanje, da su to znale i osobe koje su imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na tim nekretninama pa da nisu imale nikakvu opasnost gubitka tih nekretnina zbog dosjedanja te da zbog toga nisu morali koristiti odgovarajuća sredstva radi zaštite svojih prava, a da bi se stoga moglo dogoditi da netko zbog toga izgubi neko svoje imovinsko pravo. Također je obrazložio da odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ima i retroaktivno djelovanje te da se i zbog toga ne može primijeniti. Odluka Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske (zahtjev 35298/04) od 11. lipnja 2009. odnosi se samo na slučajeve u kojima je utvrđenje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu dosjelošću ostvareno i utuženo u razdoblju između 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, a što ovdje nije slučaj. Konačno tužitelj i njegovi pravni prednici nisu pošteni posjednici. Posjed je pošten ukoliko posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada te da su tužitelj i njegovi pravni prednici znali, odnosno da su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužene, tužitelj je u podnesku od 30. prosinca 2022. u bitnome naveo kako je već u tužbi istaknuo da je, što osobno, a što putem svojih pravnih prednika, u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina, bez da je to njemu ili njegovim prednicima bilo tko branio ili osporavao. Tako su predmetne nekretnine najprije obrađivali i posjedovali, djed tužitelja CŠ, rođ. **.**.1909., umro **.**.1979. i baka tužitelja PŠ rođ. **.**.1925., umrla **.**.2005. Zajedno sa svojom roditeljima, te nakon smrti roditelja, predmetne je nekretnine posjedovala i obrađivala majka tužitelja sa suprugom, HŠ, rođena **.**.1954. godine, od oca CŠ i majke PŠ te suprug pok. UŠ, rođ. **.**.1953., umro **.**.2021. godine. Tužitelj, koji je rođen **.**.1977. je isto tako obrađivao i posjedovao predmetne nekretnine najprije sa svojim roditeljima, a sada je, već unazad nekog vremena, on sam u isključivom i nesmetanom posjedu spornih parcela bez da je njega ikada itko, a prije toga i njegove prednike, tjerao sa istih ili im branio da se njima koriste, obrađuju i budu u posjedu. Iz gore navedenih dokaza da je razvidno da je tužitelj dokazao pravni slijed iza svojih pravnih prednika što je tužena osporavala u svojem odgovoru na tužbu.

3. U tijeku postupka pročitani su izvaci iz zemljišnih knjiga s listova 5,6,7, 37-74, spisa, kopija katastarskog plana s lista 8-10 spisa, zahtjev za mirno rješenje spora, smrtni list sa listova 29, 30,32 spisa, izvadak iz matice rođenih s lista 31 i 34 spisa, povijest promjena ureda za katastar s lista 35 spisa, zapisnik s uviđaja lica mjesta, nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Tina Verbanca te su saslušani svjedoci ŠŠ, JŠ, ZŠ, ĆŠK te tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporno da je tužena upisana kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] oranica i pašnjak od 2050 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica od 590 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica od 2075 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Sporna je, prije svega, činjenica jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici samostalni, istiniti, zakoniti i pošteni posjednici kč.br. kč. br. [katastarska čestica] oranica i pašnjak od 2050 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica od 590 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica od 2075 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u dostatnom trajanju da bi stekao vlasništvo dosjelošću.

7. Uviđajem koji je održan 12. travnja 2024. i mjerničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tinu Verbancu iz društva Veting d.o.o. izvršena je identifikacija k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana kao oranica, pašnjak, površine 2500 m2, a u naravi predstavlja maslinik, bazen, sjenicu, pomoćnu zgradu i dvorište uz stambenu zgradu kućnog broja Galižana 69. U istočnom dijelu prema glavnoj cesti granicu predstavlja živa ograda-lovor višnja. U sjevernom dijelu granica je suhozid s jednim otvorom kojim se pristupa na dio kojega tužitelj koristi kao dvorište kuće k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina]. Sjevernu granicu u cijelosti predstavlja suhozid, u zapadnom dijelu sagrađena je sjenica i kamin. Zapadnu granicu dijelom predstavlja suhozid u kojem je otvor na kojem se nalazi žičana ograda na ulazu u k. č. br. [katastarska čestica]. U dijelu u kojem graniči sa k. č. br. [katastarska čestica] nema granice (suhozida), a nije ni vidljiva granica na terenu. U južnom dijelu parcele nalaze se 4 reda maslinika, a granicu prema k. č. br. [katastarska čestica] čini suhozid. U istočnom dijelu suhozida nalazi se prolaz za pristup na k. č. br. [katastarska čestica]. Katastarska čestica [katastarska čestica] upisana je kao oranica površine 2075m2, a u naravi predstavlja na zapadnom dijelu vinograd, livadu te maslinik a na jugoistočnom dijelu vidljiv je ulaz sa javne prometnice. Predmetna nekretnina u svom „trokutastom dijelu“ omeđena je suhozidom kao i u odnosu prema k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Granica između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] nije vidljiva na terenu, a tužitelj navodi da je granica lijevi dio puta. Kč. br. [katastarska čestica] zajedno sa k. č. br. [katastarska čestica] čini jednu cjelinu i između istih nema vidljive granice. Na k. č. br. [katastarska čestica] nalazi se 7 redova loze i 2 reda ulika. Na granici između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] vidljivi su ostaci maslina koje je tužitelj odložio. Izrađena je fotodokumentacija i skica lica mjesta pokazanih nekretnina na dan očevida po sudskom vještaku Veting d.o.o.

7.1. Na izrađeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj nije imao primjedbi dok je tužena istaknula primjedbu u dijelu u kojem vještak navodi da kč. br. [katastarska čestica]/zgr čine jedan posjed. Naime, smatra da se radi o pravnom pitanju i činjenici koju utvrđuje sud, a ne vještak odnosno vještak nije ovlašten davati takvo mišljenje prilikom identifikacije. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke.

8. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 52-63 spisa) utvrđeno je da su u navedenome zemljišnoknjižnom ulošku bile upisane kč. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 2054m2 i kč. br. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 245 m2. Nadalje, utvrđeno je da je baka tužitelja, PŠ, kupila nekretninu označenu kao kč. br. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 245 m2, temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 1979. te da je navedena nekretnina otpisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8.1. Iz povijesti promjena za nekretnine koje su predmet postupka (list 35 spisa) proizlazi da na ni jednoj nekretnini tužitelj ni njegovi prednici nisu bili upisani kao posjednici, već od osnutka su to bile fizičke osobe, odnosno od sredine 1960. -tih društveno vlasništvo s pravom korištenja, a naknado tužena.

9. Na uviđaju održanom 12. travnja 2024. saslušani su svjedoci ŠŠ, JŠ, OŠ, ĆŠK te tužitelj kao parnična stranka.

10. Svjedokinja ĆŠK u svom je iskazu u bitnome navela da tužitelja poznaje od kada se rodio, da je u [adresa] doselila 1973. i odmah nakon toga upoznala obitelj tužitelja, jer su njezin suprug i svekar dolazili orati baš na mjestu gdje se sada nalazi. U to su vrijeme tu gdje danas stanuje tužitelj, stanovali njegovi baka i djed, a i njegovi roditelji neko vrijeme, prije nego su odselili. Vinograd je posadio tata od tužitelja, a amasline njegov djed. Od kada ona zna zemlju oko kuće su obrađivali djed i baka tužitelja i nitko drugi. Nikada nije čula da su imali ikakvih problema oko te zemlje. Baka i djed tužitelja doselili su se prije nje s područja Cera, ne zna točno kada. Tužitelj i njegova obitelj da su mislili da je to njihovo, a ona je saznala da zemlja nije njihova kada je dobila poziv za sud.

11. Svjedok ŠŠ izjavio je da se u [adresa] doselio 1982. te da je ubruo nakon toga upoznao i oca od tužitelja koji je tada stanovao u centru [adresa], a na mjestu gdje je vođen očevid stanovala je tužiteljeva baka po majci. Tata i djed tužitelja zasadili su vinograd i masline. Na zna šta je bilo prije toga, a od kada on zna samo je obitelj tužitelja tu zemlju obrađivala. Čini mu se da su vinograd i masline posađeni 198- 1990. ne zna točno kada. Ne zna kada je tužitelj saznao da zemlja nije njegova.

12. Svjedok JŠ u iskazu je u bitnome naveo da je u [adresa] doselio 1951. u vojsku je išao 1962. i prije toga je upoznao tatu od tužitelja, a djeda nije poznavao. Od kada poznaje oca tužitelja on je stanovao tu gdje se danas nalazimo. Ne zna kada je otac tužitelja došao, ali zna da je doselio iz okolice Cera. Oko kuće je radio vrt, sadio krompir, kupus i sve što je trebalo da prežive. Ne zna ni tko ni kada je posadio masline i vinograd. Danas zna da to obrađuju tužitelj i njegova majka. Ne zna kada su saznali da zemlja nije njihova. Ne zna tko je tu stanovao prije tate tužitelja, a od kada on zna zemlju obrađuje obielj tužitelja.

13. Iz iskaza svjedoka ZŠ proizlazi da je poznavao i djeda i oca od tužitelja od kada su se doselili u ovu kuću iz unutrašnjosti Istre, ne zna kada je to točno bilo. Kada su doselili tu su imali staru kuću koju su kasnije obnovili. Poznavao je i vlansika koji je obitelji tužitelja prodao kuću. Osim te kuće, kupili su i jednu kuću u centru [adresa]. Ne zna da li su kupili zemlju. U vrijeme kada su došli oko stare kuće bio je krš, zapušteno. Pored kuće bile su jedne brajde, koje je vjerojatno posadio prvi gazda kuće, a kasnije su ih premjestili. Ne zna čije je zemljište oko kuće, računao je oduvijek da je od te kuće jer nikada nikoga drugoga nije vidio. Masline oko kuće posadio je pok. UŠ, otac tužitelja i on, prije 30-40, a možda i 50 godina. Masline uz kuću su bile prije posađene, a one dalje, posadili su on i otac od tužitelja.

14. Tužitelj ĆŠ u iskazu je naveo da ne zna točno koje godine se njegov djed doselio u [adresa], otac mu je rođen 1953. kod Barbana, a majka je rođena u Puli 1954. te da je njezina obitelj doselila iz Cera. Predmetnu zemlju obrađuju i prije nego se njegova majka rodila. Ne zna kako je njegov djed došao do te zemlje ali da su oduvijek govorili da je to njihovo. Kao vlasnik kuće upisan je na temelju darovnog ugovora, tata mu je darovao kuću i zemlju oko kuće ali se ne sjeća točno koje godine. Da zemlja nije njegova primijetio je nakon smrti oca 2021. kada je išao sređivati dokumente. Misli da mu je djed umro 1980.-te kada je on imao 2 ili 3 godine. Naveo je kako ne zna kada su se njegovi baka i djed doselili u kuću u kojoj on danas stanuje. Mama mu je rođena 1954., ne zna u koju školu je išla ali zna da je završila srednju školu u Puli. Od kada on pamti tu zemlju obrađuje njegova obitelj. Stare maline koje se nalaze dalje od kuće su još i starije od njega, a vinograd uz kuću i masline uz kuću je njegov otac premjestio i sadio kada je on bio mali. Zemlju obrađuju samo oni, nikada im se nitko nije obraćao radi te zemlje i oni vjerovali su da je to sve njihovo. Djed po majci se zvao AŠ.

15. Tužitelj zahtjev prvenstveno temelji na dosjelosti. Prema članku 388. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a prema stavku 3. istoga članka rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2., ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.), a za nekretnine posebnih kategorija vlasnika (države, crkve, općina) 40 godina (prema paragrafu 1472.). Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80., 36/90.) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Dana 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZVDSP. Člankom 159. toga Zakona kao temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene su – samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina, dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina. Člankom 160. stavkom 2. ZVDSP-a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

15.1. Posjednik neke nekretnine može steći nekretninu u vlasništvo dosjelošću, dakle na jedan od originarnih načina ali pri tome mora dokazati da su ispunjeni uvjeti koje je ranije za to stjecanje "tražila" odredba čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), odnosno onih koje sada "traži" odredba čl. 159. st. 3. ZV-a između ostalog i da je posjed nekretnine vršen kroz vrijeme potrebno za dosjedanje i da kroz cijelo to vrijeme posjed bude savjestan, odnosno pošten.

15.2. Provedenim dokazima to nije utvrđeno. Poštenje (savjesnost) posjeda je subjektivni element stjecanja vlasništva dosjelošću, ono zavisi od posjednikovog faktičkog znanja ili mogućnosti saznanja za okolnosti iz kojih se može pouzdano zaključiti da je stvar koju posjeduje njegova ili da nije njegova.

16. Naime, na temelju provedenog postupka utvrđeno je da su tužitelj i njegovi prednici, u samostalnom posjedu spornih nekretnina, a koja činjenica među strankama i nije sporna, međutim sama činjenica posjedovanja nije dostatna za stjecanje prava vlasništva, već je odlučna kvaliteta toga posjeda.

16.1. Prema utvrđenju ovoga suda posjed tužitelja i njegovih prednika nije pošten. Navedeno iz razloga što je iz zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno da je baka tužitelja, Marija Kliman 1979. vlasništvo kuće u kojoj tužitelj danas stanuje, stekla upisom temeljem kupoprodajnog ugovora od dana 27. prosinca 1979., u vrijeme zaključenja kojega je u zemljišnim knjigama bila upisana površina i kultura katastarske čestice koja je bila predmet kupoprodaje i to k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 245 m2. Navedeno je u skladu sa iskazima svjedoka, a i samoga tužitelja, koji su naveli da su prednici tužitelja doselili iz unutrašnjosti Istre, okolice Cera i kupili tu kuću. Svjedok ČŠ u iskazu je naveo kako je poznavao vlasnika kuće od kojega su prednici tužitelja kuću kupili, a ne zna da li su kupili i zemlju. Dakle, baka tužitelja PŠ u posjed kuće mogla je stupiti nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora 1979. (tužitelj suprotno nije dokazao) i znala je što kupuje te nije mogla dosjedati susjedne nekretnine koje su predmet postupka kao pošteni posjednik upravo zbog činjenice što je na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1979. znala i mogla znati da nema osnovu koja bi joj davala pravo na izvršavanje posjeda na nekretninama koje nisu obuhvaćene kupoprodajom, a čija površina nije zanemariva, obzirom je riječ o ukupnoj površini od 4.715 m2, a predmet kupoprodaje je bila površina od 245m2. Ovdje valja ukazati i na činjenicu da je djed tužitelja CŠ preminuo **.**.1979., dakle isti nije bio živ u vrijeme kada je baka tužitelja kupila kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16.2. Ne stoji ni navod tužitelja iz tužbe da su on i njegovi prednici u posjedu spornih nekretnina preko 100 godina, obzirom iz dokumentacije u spisu proizlazi da su u [adresa] prednici tužitelja doselili 1979. kada je baka tužitelja PŠ kupila kuću u kojoj tužitelj danas stanuje. Da su prednici tužitelja doselili u [adresa] iz središnje Istre, potvrđuju i ranije saslušani svjedoci i sam tužitelj iako iz njihova iskaza nije moguće točno utvrditi godinu, istu je sud utvrdio iz podataka u zemljišnim knjigama, odnosno od vremena kupnje kuće krajem 1979.

16.3. Nadalje, iz smrtnog lista (list 30 spisa) utvrđeno je da je baka tužitelja, PŠ, preminula 2005., a iz rodnog lista za majku tužitelja, HŠ (list 3 spisa) utvrđeno je da je ista rođena 1954. u [adresa] i da su u vrijeme njezina rođenja roditelji tužiteljice CŠ i PŠ, živjeli na adresi [adresa]. Dakle, u vrijeme rođenja majke tužitelja 1954., njezini roditelji nisu živjeli u [adresa] kako to u iskazu navodi tužitelj, vjerojatno pokušavajući činjenično stanje prilagoditi uspjehu u postupku, već su isti prema utvrđenju ovoga suda u [adresa] doselili 1979.

16.4. Tužitelj, osim navedenog, u postupku nije dokazao ni pravni slijed u odnosu na kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz posjedovanje koje nekretnine vezuje i posjedovanje nekretnina koje su predmet ovoga postupka, pa tako nije dokazao na koga je i kada sa njegove bake Marije Kliman 2005. prešla predmetna nekretnina. Sudu, nije ni životan ni logičan navod tužitelja, da mu je kuću i sporne nekretnine darovao otac, kada je riječ o nekretninama koje su bile vlasništvo bake po majci tužitelja, a tužitelj u spis ne dostavlja ni povijesni vlasnički list ni Darovni ugovor za kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz kojih isprava bi bio vidljiv pravni slijed od bake pa do upisa vlasništva tužitelja.

16.5. Sud ne poklanja vjeru iskazu tužitelja ni u dijelu iskaza u kojem navodi da mu nije dostavljeno rješenje o upisu njegova prava vlasništva na kč. br. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, površine 245 m2 temeljem navodnog Darovnog ugovora zaključenog sa njegovim ocem, već je i navedeni dio iskaza usmjeren na uspjeh tužitelja u ovome postupku, obzirom je prema stajalištu ovoga suda i tužitelju bilo poznato, odnosno nije mu moglo ostati nepoznato da nekretnine koje su predmet spora nisu bile vlasništvo njegovih prednika ni predmet nasljeđivanja ni darovanja, odnosno da su on i njegovi prednici bili nepošteni posjednici.

17. Dakle, na temelju svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju, kao i njegovim pravnim prednicima bilo poznato, odnosno nije im moglo biti nepoznato da predmetne nekretnine "nisu njihove". Ovdje valjalo još navesti i da bez obzira koliko dugo je samostalan i nesmetan posjed tužitelja (ili njegovih prednika) trajao, kraj izostanka poštenja takva posjeda, isti ne može biti zakonita osnova - ona koju zahtjeva odredba čl. 159. i čl. 160. ZV-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavka 1. i čl. 155. ZPP- a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18.1. Tuženoj je priznato po 100 bodova za sastav odgovora tužbu, za zastupanje na ročištu 1. veljače 2023., 12. travnja 2024. i 22. siječnja 2025., za sastav podneska od 16. svibnja 2024. za svaku radnju po 100 bodova, odnosno ukupno 500 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur iznosi 1.000,00 eur.

18.2. Tuženoj nije priznat trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, obzirom sastav istoga nije bio nužan za vođenje ovoga postupka.

18.3. Slijedom navedenoga, tužitelj je dužan tuženoj naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.000,00 eur.

18.4. Tužitelj je postupak u cijelosti izgubio, slijedom čega je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka.

U Puli 21. ožujka 2025.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz sudsku pristojbu na presudu

2. zz tužene