Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: K-32/2022-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od suca Dražena Kevrića kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Ingrid Korenčić i Franje Severina kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jelene Bogdan Gjurin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OT zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: ŽDO Zagreb) od 08. ožujka 2022. broj KO-DO-25/2022, nakon javne rasprave održane dana 13. rujna 2024., 22. studenog 2024., 14. siječnja 2025., 03. i 21. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu PT, optuženog OT, branitelja optuženika, odvjetnika Zorana Vujasina i opunomoćenice oštećenice, odvjetnice dr. sc. Sandre Vračar, dana 25. ožujka 2025. objavio je, a dana 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I . Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 88/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.)

optuženi UT, sin TT i ČT rođene O, rođen **.**.1977. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa završenom Srednjom industrijsko- obrtničkom školom u Šibeniku, prodajni menadžer, zaposlen u trgovačkom društvu Baseus Europe, s mjesečnim primanjima 1.700,00 EUR-a, rastavljen, bez djece, neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

- dana 25. ožujka 2011. iza 22,00 sata, u stanu na nepoznatoj adresi u zapadnom dijelu Zagreba, u kojem je tada stanovao, iako mu je oštećenica-žrtva ŽT na balkonu dobrovoljno učinila felatio te jasno dala do znanja da je to sve što od nje može dobiti, počeo je inzistirati na spolnom odnosu, a nakon što mu je ŽT između 10 i 15 puta rekla da ne želi spolni odnos, vidno se razljutio i upotrijebio silu kako bi žrtvu ugurao u unutrašnjost stana, iz kojega nije mogla pobjeći jer je prethodno zaključao ulazna vrata te joj ključevi nisu bili na dohvat ruke već u drugoj prostoriji, a radi savladavanja njezinog otpora, odmah ju je bacio na krevet, stiskao ju je na krevet i držao joj ruke nad glavom, skinuo joj hlače i gaćice te protivno njenoj volji, a radi zadovoljenja svog spolnog nagona, penetrirao ukrućenim spolnim organom u njezinu vaginu, uslijed čega je ista počela plakati, a kada je prestala, nastavio je sa spolnim činom na način da je penetrirao ukrućenim spolnim organom u njezin anus, te je neposredno pred ejakulaciju izvadio penis iz anusa i ejakulirao po njezinom trbuhu,

- d a k l e, drugu osobu uporabom sile da će izravno napasti na njezin život ili tijelo prisilio na spolni odnošaj i radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa

– silovanje – opisano i kažnjivo po članku 188. stavku 1. KZ/97.

II. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci te nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: ŽDO Zagreb) od 08. ožujka 2022. broj KO-DO-25/2022 (list 300. do 316. spisa) UT optužen je za počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – silovanje – opisano i kažnjivo po članku 188. stavku 1. KZ/97.

2. ŽT nije postavila imovinskopravni zahtjev u ovom postupku.

3. Pozvan na očitovanje o optužbi, optuženik je porekao počinjenje kaznenog djela.

4. Tijekom dokaznog postupka, na raspravi 13. rujna 2024. pročitan je dopis Ženske sobe – Centra za seksualna prava od 11. prosinca 2020. (list 14. spisa), liječnička potvrda dr. BT od 8. veljače 2021. (list 15. spisa), specijalistički nalaz Opće bolnice Pula za ŽT od 28. prosinca 2021. (list 276.), dopis Kliničkog bolničkog centra Zagreb od 26. rujna 2022. (list 392. spisa, dokumentacija koju je optuženi UT predao na raspravi 13. rujna 2025. (list 522. do 529. spisa) te je razgledan sadržaj ispisa društvene mreže Facebook (list 74. do 160. spisa).

5. Nadalje, na raspravi 13. rujna 2025. reproduciran je iskaz ŽT od 17. studenog 2021. (zapisnik s DVD-om, list 226. spisa) te su pročitani iskazi svjedoka OTS od 22. listopada 2021. (list 228. i 229. spisa), GT od 9. kolovoza 2021. (list 180. i 181. spisa), KT od 09. kolovoza 2021. (list 182. i 183. spisa), ZT od 6. kolovoza 2021. (list 184. i 185. spisa), CT od 27. listopada 2021. (list 210. i 211. spisa), HT od 29. listopada 2021. (list 216. i 217. spisa), DT od 08. rujna 2022. (list 380. i 381. spisa), JT od 12. listopada 2022. (list 398. i 399. spisa), LT od 08. rujna 2022. (list 379. i 380. spisa), ST od 25. studenog 2022. (list 401. i 402. spisa), AT od 25. studenog 2022. (list 400. i 401. spisa), ĐT od 20. rujna 2022. (list 383. do 384. spisa) i ŠT od 07. veljače 2023. (list 410 do 411. spisa), te su pročitani nalazi i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Davora Zdunića i dr. Vesne Matulić Karađole (list 489. do 490. spisa).

6. Potom je na raspravi 13. rujna 2024. ispitana svjedokinja ĆT, a na raspravi **.**.2025. ŽT te su na raspravi 03. ožujka 2025., prije obrane optuženika, pročitani izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (list 359. i 417.a spisa).

7. Na raspravi 22. studenog 2024., na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08., kao nevažan, odbijen je dokazni prijedlog ŽT da se u svojstvu svjedoka ispita BT, jer se njegovim ispitivanjem ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica koja nije utvrđena iz pročitane dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Davora Zdunića i vještaka psihologa dr. Vesne Matulić Karađole. Zatim, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08, kao nevažni odbijeni su dokazni prijedlozi optuženog FT da se službenim putem zatraži adresa ET, a potom istog ispita u svojstvu svjedoka na okolnost odnosa njega i ŽT te da se u svojstvu svjedoka ispitaju NT, IT, RT, VT, MT, OŽ, PTS, PŽ, UŽ, TŽ, ČŽ, ŽŽ, BŽ, GŽ, KŽ, ZŽ, CŽ i HŽ na okolnost održavanja prezentacije dana 25. ožujka 2011. u Omišu, budući da se njihovim ispitivanjem ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica, a koja već nije utvrđena iz pročitane dokumentacije te iskaza svjedokinje ĆT (u odnosu na održavanje prezentacija) te nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Davora Zdunića i vještaka psihologa dr. Vesne Matulić Karađole (u odnosu na odnos ET i ŽT). Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 kao nevažni odbijeni su dokazni prijedlozi ŽT iz elektroničke pošte (e-mailova list 212., 367., 382., 385. -386. i 463. spisa) da se ispitaju u svojstvu svjedoka liječnik primarne zdravstvene zaštite dr. BT, psiholog DŽ te da se pribave uvjerenja o prebivalištu i ispitaju u svojstvu svjedoka JŽ i LŽ budući da se izvođenjem tih dokaza ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 kao nevažni odbijeni su dokazni prijedlozi optuženog FT da se dodatno ispita svjedokinja ZT, jer se njezinim dodatnim ispitivanjem ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica. Na temelju članka 421. stavaka 1. točke 2. ZKP/08. odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog ŽT da se službenim putem od udruge Ženska soba zatraži očitovanje da li je u obrascu zabilješke s osobnog savjetovanja na kojem je bila dana 04. travnja 2011. navedeno koji dan u tjednu je bio kad se ona našla s optuženikom kao i da se zatraži prijepis djela istog obrasca koji sadrži elemente stručnog mišljenja vezano za njezino psihičko stanje, jer su na navedene okolnosti već izvedeni dokazi u tijeku dokaznog postupka. Na raspravi 03. ožujka 2025., na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbijeni su dokazni prijedlozi optuženog FT da se u svojstvu svjedoka ispitaju GŽ, [adresa], SŽ, [adresa], ZŽ, [adresa], CŽ, [adresa] i HŽ, [adresa], na okolnost održavanja prezentacije proizvoda dana 25. ožujka 2011. u Omišu, jer se izvođenjem predloženih dokaza ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica.

8. Optuženi UT je u obrani naveo da nikada nije bio nasilan i da nikada nije platio za spolne odnose bez obzira na velik broj žena s kojima je imao spolne odnose. Predložio je da se ispita pet osoba koje su potvrdile da nikada nije bio nasilan i da ako su zajedno krenuli u nešto kada su one rekle ne, to je značilo ne. Nema toga što u tom pogledu nije probao, pa je potpuno nelogično i neuvjerljivo da bi bilo što radio na silu. Opisao je i svoj život, da je odgajan religijski, u obitelji s ocem, majkom, te dva mlađa brata i sestrom. Najstariji je od djece i uvijek se brinuo za sve, pa i kada su iz dobrog života u Bosni, došli živjeti u [adresa]. Odmah je krenuo raditi kako bi pomogao roditeljima. Svi znaju da ne pije alkohol koji prezire, jer je zbog alkohola njegov otac postao nasilan prema majci, a zbog toga je optuženik postao osobito senzibilan prema ženama i uvijek se zaštitnički prema njima ponašao. Nikada nije bio nasilan prema ženskim osobama, osim jednog slučaja, a radilo se o HT s kojom je bio četiri i pol godine u vezi i jedne prilike kada su se posvađali, što je uobičajeno u vezama, a razlog svađe je bilo to što su oboje ostali bez posla, ona je njega ošamarila, a onda joj je on vratio. Zbog toga mu je bilo jako žao i to do danas nije prežalio. Jedanput je isto tako branio brata, pa su ga petorica dočekala i pretukla, a jedanput je uzvratio ocu. Što se tiče samog inkriminiranog događaja isti se nikako nije mogao dogoditi u ožujku 2011. godine. Eventualno je to moglo biti godinu dana ranije, a u to je siguran zbog toga što je u stanu na Knežiji živio do mjeseca srpnja ili kolovoza 2011. Isto tako je tog dana, za koji ŽT tvrdi da se dogodio događaj, bila tombola i ta tombola je trajala najmanje 5 sati te nema šanse da bi on tog dana došao iz Omiša do Zagreba. Pogotovo kad se uzme u obzir da je nakon završetka tombole nešto pojeo, da je morao sve stvari složiti i da mu je automobil bio pun madraca i ostale robe za prezentaciju. Dakle, netočan je datum koji se navodi u optužnici. Što se tiče ŽT otprije ju nije poznavao. Naime, jedno vrijeme radio je u Puli kao konobar te je u Puli upoznao i družio se s ET i njegovim bratom AŽ. Budući da je [adresa] manji grad moguće je da je u nekom društvu bila i ŽT i da ju je optuženik vidio, ali nisu se niti znali niti razgovarali. Ona mu se javila preko Facebooka i dogovorili su da se vide. Nije se mogao sjetiti koliko su poruka razmijenili putem Facebooka, ali okolnost da se ona njemu javila govori to da joj se on očito svidio, da ga je negdje vidjela i da se željela s njim vidjeti. Tako su dogovorili susret. Netočno je da bi on bilo kome rekao, pa tako ni ŽT, da će u stanu biti hrpa ljudi. Njegov način postupanja je takav da, ako ima s nekime dogovor, onda predloži da idu kod njega, da se kod njega druže, pa ako nešto bude u redu, a ako ne bude isto tako u redu. Ponekad nakon druženja, a da nisu imali spolni odnos, odu na ples, a nekad imaju spolni odnos i nakon toga ili odu na ples ili ostanu u stanu. To je sve stvar dogovora. Tako je bilo i u ovom slučaju. Naime, sjeća se da je s autom otišao po ŽT koja je tada stanovala u [adresa]. Pitao ju je što želi piti te su otišli u benzinsku postaju i koliko se sjeća kupio je juice i votku. Ponovio je da to nije kupio zato što to on pije već je kupio ono što je željela ŽT. On inače pije coca–colu. Svi koji se s njime druže znaju da on ne pije alkohol, pa je uvijek on ta osoba koja vozi ljude, a posebno nakon druženja. Da je netočno da je rekao da će biti hrpa ljudi u stanu govori to da bi onda sigurno pripremio piće u kući ili bi kupio puno više pića. Inače, stan u kojem je tada živio nalazi se u stambenoj zgradi u [adresa], na Knežiji iznad trgovine obućom Pittarelo. To je na raskrižju Selske i Horvaćanske ulice otprilike. Radilo se o stanu površine otprilike 100 m² u kojem su tada stanovali ĐŽ, ŠŽ i optuženik. Raspored prostorija u stanu je bio takav da nakon ulaznih vrata slijedi hodnik te je lijevo od ulaznih vrata bila kuhinja sa staklenim vratima i prostorija blagovaone, nakon toga je bio dnevni boravak i kupatilo, a s desne strane je bila soba s balkonom koju je koristio optuženik te soba koja je bila zaključana, a u kojoj je vlasnik držao svoje stvari. Nakon toga je bila soba koju je koristio ŠŽ. ĐŽ je dnevni boravak s balkonom, koji je bio s lijeve strane, koristio kao svoju sobu. Kada su došli u stan ŽT i optuženik su otišli u njegovu sobu koja je isto tako imala balkon, a radilo se o kutnom balkonu. To znači da se s tog balkona moglo odmah preći na balkon susjednog stana. Naime, na tom djelu stambena zgrada ima oblik slova L, pa se zato s tog balkona mogu vidjeti svi ostali balkoni u nastavku zgrade, a i obratno s tih ostalih balkona se moglo vidjeti na taj balkon. Nakon što je provjerio u mobitelu prisjetio se da se radi o stanu u [adresa], stan na 7. katu. Inače, ŽT i optuženik su bili na balkonu, razgovarali su i u jednom trenutku počeli su se međusobno dirati i ljubiti. Tijekom toga ju je prstom dirao po spolovilu i u jednom trenutku tijekom toga je izvadio i svoje spolovilo. Sve je to bilo dobrovoljno s njezine strane i nikakvog protivljenja, odbijanja ili nečeg sličnog nije bilo. Sjeća se da je vidio i susjeda na balkonu iznad njih i imao je osjećaj kao da je čak i to ŽT uzbuđivalo tj. ta okolnost joj nije smetala. I ona je vidjela tog susjeda. To je trajalo otprilike 10 – 15 minuta i tada su krenuli prema sobi. Nikakva stolica nije bila na balkonu i nikakvu ljutnju ili nezadovoljstvo optuženik nije pokazivao. Imala je u rukama njegovo spolovilo i sjeća se da je, kada su ušli u sobu kroz balkonska vrata, ona kleknula i pružila mu oralno zadovoljstvo. To se dogodilo točno na mjestu kad se uđe u sobu odmah pored radijatora. Nikad neće zaboraviti da mu je tom prilikom rekla, a nakon što je kleknula, da je to najljepši kurac koji je vidjela u životu. To mu nije rekla niti jedna žena u životu, pa je zato to zapamtio. Prilikom oralnog zadovoljavanja nije ejakulirao nego su nakon 10-tak minuta dobrovoljno legli na krevet i to time da je ona legla na leđa, a optuženik ju je skinuo i potom počeo oralno zadovoljavati. Ne sjeća se točno što je ona imala obučeno na sebi, ali se sjeća da su bile hlače, ne zna da li traper ili druge tkanine, ali su imale dugme i patent otvarač, jer ih je desnom rukom otkopčao kada su se dirali i ljubili na balkonu. Dakle, dok su bili na krevetu netočno je da bi ona njemu govorila „ne“ i to ponavljala 10 – 15 puta i netočno je da bi on upotrebljavao bilo kakvu silu prema njoj. Prvo su imali dobrovoljni vaginalni odnos, a nakon toga analni. Optuženik je potom postavio pitanje kako netko s nekim može imati analni odnos, ako ga ne želi, jer nekad isti nije moguć čak kada ga muškarac i žena žele. Nemoguće je da možeš nekome držati ruke, paziti na noge, primjenjivati silu i u isto vrijeme imati analni odnos. Ako ženi netko drži ruke, a ona stisne noge, jednostavno je nemoguće izvršiti penetraciju u ženin anus. Netočno je da je on izvadio spolovilo i ejakulirao po njoj, jer je to, nakon analnog odnosa, nehigijenski. To nikad ne radi, jer mu se nekad znalo dogoditi da, ako izvadi spolovilo, jednostavno ostane nečistoća iz anusa. Zato se prilikom takvog odnosa ejakulira u analni otvor. Nakon toga, sjeća se da je ona otišla u kupatilo. Također je istaknuo da su tijekom cijelog njihovog odnosa bila otvorena balkonska vrata, a isto tako cijelo vrijeme je ŽT bio dostupan i mobitel. Da je istina da se ona protivila ili da nešto nije željela mogla je jednostavno bilo koga nazvati ili otići. Inače, te prilike ĐŽ i ŠŽ nisu bili u stanu, jer su imali dogovor da kad netko dolazi s djevojkom da druga dvojica nisu u stanu. To pogotovo kada ženska osoba dolazi prvi put da bude opuštenija, i to obvezno, a i inače nisu htjeli biti u stanu kada netko dolazi sa ženskom osobom. Nakon ulaska u stan, zaključao je ulazna vrata stana i ključ ostavio u kuhinji. To nije učinio iz razloga da bi nekome spriječio odlazak iz stana nego jednostavno da, ako ĐŽ ili ŠŽ žele doći u stan, mogu otključati vrata. To iz razloga što mu se jednom dogodila situacija da je, nakon odlaska djevojke, zaključao stan i ostavio ključ u bravi, pa je zaspao, te su morali provaliti u stan da bi ušli. Dakle, zato je zaključao stan. Inače, što se tiče daljnjeg tijeka događaja, nakon što je ŽT izašla iz kupaone time da ne zna da li se ona istuširala ili ne, kada je izašla iz kupaone optuženik je ušao u kupaonu i oprao je spolovilo. Nakon toga su išli na ples. Išli su na ples u klub Buena Vista u Savskoj ulici 120. Tamo su došli i popili još jedno piće koje su uzeli na šanku te su plesali. Tijekom plesa je uobičajeno mijenjati plesne partnere što je optuženik i učinio. U jednom trenutku ŽT je izašla iz kluba, a optuženik je, nakon što je ona otišla van, otišao vidjeti gdje je i vidio ju je da sjedi. Pitao ju je kako je i ona mu je odgovorila da joj je samo malo slabo, ali da je sve u redu. Nije bila sama, jer su oko nje bile i njezine prijateljice. Vratio se u klub i nastavio plesati. To je sve trajalo otprilike do 3 ujutro, moguće i do 4, jer klub radi do 4 sata. ŽT ga je čekala da ide s njim doma i on ju je odvezao kući. Ona je izašla iz auta i otišla u svoj stan, a on je s autom otišao do svog stana. Dakle, postavio je pitanje kakav šok može imati osoba, ako je s njim na plesu od 22:00 do 03:00 ili 04:00 sata, a ne traži pomoć od niti jedne osobe koja je tamo bila i još k tome čeka da ju odveze kući. Jednostavno ta osoba nije u šoku niti se ičeg bojala. Jednostavno je nemoguće da, ako je točno da je netko zaključan i da nije želio imati spolni odnos, da nakon što idu prema autu jednostavno ne pobjegne, ne želi ući u auto, ode iz kluba dok su tamo bili ili da učini bilo koju od 100 drugih mogućih stvari, kada bi bila istina ono što ŽT govori. Jednostavno misli da se to svatko treba zapitati. Ako bi bila istina da je bilo što bilo neželjeno ta osoba je primila njegov ejakulat i mogla je otići kod doktora, mogla je otići u policiju ili bilo što drugo napraviti i na jednostavan način dokazati da joj je nešto napravio. Pri tome ona nije imala niti jednu masnicu ili neku drugu ozljedu. Također je istaknuo i to da se u to vrijeme viđao s još 3 djevojke, a s jednom od te 3 djevojke je završio u vezi. I ta osoba bi mogla potvrditi da nikakve prisile inače nije koristio u odnosu muškarac–žena ni u to vrijeme, a niti prije, a niti poslije. Netočno je da je ŽT pretrpjela bilo kakav šok ili da se dogodilo nešto što nije željela, jer je iz njenih objava na društvenoj mreži Facebook bilo jasno da je ona nakon tog događaja izlazila u klubove kao što su Mansion, Hemingway i druge i sve to objavljivala na Facebook-u. Na Facebook-u je to objavljivala negdje do 2019. kada je podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika, očito s ciljem da ga prikaže u nekom negativnom kontekstu, a sebe u lijepom kontekstu. Jednostavno mu nije jasno zašto je ona njega prijavila i koji bi ona imala interes od toga. Priča da je bila par mjeseci u vezi s ET je netočna, jer je kasnije rekla da su bili samo mjesec dana i da su se samo viđali, pa je optuženik postavio pitanje kako možeš drugog učiniti ljubomornim i optuženiku se javiti, a osobu koju želiš učiniti ljubomornom si vidio par puta u mjesec dana. Možda ona ima neke traume iz osnovne škole radi druge nacionalnosti, što njemu nikada nije smetalo, a štoviše to nije ni znao, a niti je mogao ući u tuđu glavu i znati što netko misli. Što se tiče odnosa s ET, jedno je govorila prilikom podnošenja kaznene prijave, a drugo prilikom svjedočenja na sudu. Neuvjerljivo je da njezina najbolja prijateljica koja je došla iz Češke svjedočiti govori da je UTS i da o njemu ne zna nikakve druge pojedinosti iako se radi o najboljim prijateljicama. To je ono što je želio reći u slobodnom kazivanju, a potom je odgovarao na pitanja.

8.1. Odgovarajući na pitanja optuženik je pojasnio da se inkriminirani događaj nije mogao dogoditi onog datuma koji je naveden u optužnici, pa niti nekoliko dana ili tjedana prije zbog sljedećeg. Osim već navedenog, istaknuo je da je tog dana, osim što je bio u Omišu na tomboli, nakon završetka tombole morao jesti i složiti stvari u auto. Tada je vozio Ford Escort iz 1994. i on je bio pun stvari. S obzirom da se radilo o petku kada firma radi do 12:00 sati, te stvari nije mogao odvesti u firmu, a sigurno ih nije nosio niti na 7. kat zgrade tako da su one morale biti u autu. Znači da nije mogao s tim autom ići po ŽT. S obzirom da su troškove odlaska na put sami snosili sigurno je u Dalmaciji bio više dana pa se događaj nije dogodio niti par dana ili više vremena prije, jer su imali razdoblja kada su negdje radili tombole, a to je bilo vrijeme za prezentacije u Dalmaciji. Nadalje, u to vrijeme je planirao nešto više sa spomenutom ženskom osobom iz pravosuđa i optuženik je nakon odlaska iz stana na Knežiji otišao živjeti s tom ženskom osobom. Sjeća se iz razgovora s ĐŽ i ĆŽ da je umjesto optuženika u stan na Knežiji došao jedan dečko kojem je to bio prvi stan nakon odlaska iz roditeljskog doma, pa su zato zapamtili. Taj dečko se u stan na Knežiji uselio u 11. mjesecu 2011. i zato optuženik ističe da je taj stan napustio prije tog vremena i da se događaj nije mogao zbiti u vrijeme koje je navedeno u optužnici. Optuženikova soba je bila prazna otprilike 2, 3 mjeseca nakon što se optuženik odselio tako da su ŠŽ i ĐŽ tražili cimera, jer je bilo potrebno podmirivati režije. Na pitanje, s obzirom na broj ženskih osoba s kojima je imao spolne odnose, kako to da se sjeća detalja ovog događaja, ako se nije ništa posebno dogodilo, odgovorio je slijedeće. Ne može reći da se ŽT njemu nije svidjela i da nije bila zgodna. Dakle, bila mu je privlačna. Čovjek je od detalja i kada ih se pokušavao prisjećati jednostavno su ti detalji došli. Možda se ne sjeća detalja kao što su bili boja odjeće ili slično, ali se sjeća više detalja događaja nego što ih se sjeća ŽT koja je rekla da se radi o malom stanu, da je ejakulirao po njezinom trbuhu i slično, što sve nije bilo točno. Na pitanje kako se sjeća detalja spolnog odnosa postavio je protupitanje kako se ona toga sjeća, jer je on proživio i proživljava veću traumu od nje. Jednostavno se toga sjeća kroz prisjećanje. Ostao je pri tome da se ŽT njemu javila. Dakle, ne zna da bi ju upoznao na salsa partyjima i da bi mu ona davala znakove da joj se sviđa. Kada je prvi puta iskazivao pred policijskim službenikom - istražiteljem iskazivao je logički ono čega se dotad prisjećao. Što se tiče JŽ odgovorio je da mu je ta osoba poznata i ponovno će ga "isklepati", ako to bude potrebno. Naime, radi se o tome da je optuženik LŽ, za koju nije znao da je s JŽ u vezi, pozvao na kavu, a JŽ je na to reagirao da se optuženikom pred punim Buena Vista klubom unio u lice i bio agresivan prema njemu na način da ga je s obje ruke primio za vrat. Tom prilikom mu je optuženik rekao da je znao da su u vezi da ju ne bi ni sa štapom taknuo. Tjedan dana poslije toga kad je JŽ bio u Buena Visti zajedno sa LŽ, optuženik im je prišao da bi razjasnio što se dogodilo, a JŽ ga je fizički napao na način da ga je htio udariti i tada je došlo do sukoba kada ga je optuženik istukao. Inače ŽT je mogla vidjeti optuženikov Facebook profil kada se na njega javila.

8.2. Na kraju, reproducirani su iskazi optuženika od dana 02. travnja 2021. (zapisnik i DVD, list 17. do 19. spisa i zapisnik te DVD, list 17. do 19. spisa).

9. Nakon tako provedenog dokaznog postupka raspravno vijeće je utvrdilo da nije dokazano da bi optuženi UT počinio kazneno djelo iz čanka 188. stavka 1. KZ/97.

10. Naime, tijekom dokaznog postupka nije bilo sporno da se upravo ŽT javila optuženom FŽ i da su dogovorili susret. Nije bilo sporno niti da su se dogovorili da optuženi UT dođe automobilom po ŽT na adresu gdje je tada stanovala. Nije sporno niti da su se dogovorili da idu u stan u zapadnom dijelu Zagreba u kojem je tada živio optuženi UT. Nije sporno niti da je ŽT u navedenom stanu dobrovoljno oralno zadovoljila optuženog OT, a da je nakon toga došlo do vaginalnog i analnog spolnog odnosa. Nadalje, nije sporno niti da su nakon spolnog odnosa ŽT i optuženi UT otišli na ples, a da je nakon plesa optuženi UT automobilom vratio ŽT na adresu na kojoj je ona tada stanovala da bi se on vratio u stan u kojem je tada živio.

11. Međutim, u ovom postupku bilo je sporno da li se inkriminirani događaj zbio upravo dana 25. ožujka 2011. kao i da li je došlo do dobrovoljnog ili nasilnog vaginalnog i analnog spolnog odnosa između optuženog FT i ŽT.

12. Naime, ŽT je u iskazu koji je dala na dokaznom ročištu dana 17. studenog 2021. (zapisnik s DVD-om, list 226. spisa) navela da je optuženika poznavala dva tjedna prije dogovorenog izlaska. Ona je inicirala prvi kontakt, jer je htjela učiniti ljubomornim ET iz [adresa] u kojega je bila zaljubljena tako da ET vidi da se ona druži s njegovim prijateljem. S optuženikom se dopisivala preko društvene mreže Facebook i dogovorili su se da će jedan dan izaći zajedno van na salsa party. Dogovorili su se za petak 25. ožujka 2011. te su se dogovorili da će optuženik doći po nju oko 21:30 – 21:45 sati u blizinu stana na Krugama gdje je tada živjela. Da će potom otići kod optuženika malo popiti, podružiti se i onda će ići van. Pitala ga je hoće li biti još netko, a on je rekao da neće time da joj to tada nije bio problem. Optuženik je kasnio otprilike 10 do 15 minuta, pa ga je nazvala i rekla da odustaje od izlaska, no on je rekao da je u blizini, pa ga je ipak pričekala. Čekala ga je na ulici i on je došao po nju svojim automobilom. Vozili su se dugačkom avenijom, pa je pretpostavila da su išli na zapadni dio grada. Prije toga su stali u trgovinu, on je kupio bocu votke i neki sok da imaju za juice votku, a optuženik je platio račun. Nakon toga su ušli u stan gdje je on živio, natočili su si alkohol, počeli su piti i pričati. Koliko se sjeća radilo se o garsonijeri s dnevnim boravkom, malom kuhinjom i vanjskim balkonom time da su tijekom večeri bili na tom balkonu. Primijetila je da se optuženik više brinuo o njezinoj količini alkohola nego o svojoj, jer je on manje pio. Znači on je sebe održavao trijeznim i nije pio, jer je poslije i vozio. Kad bi popila čašu on bi gledao da njoj nadolije. Nije se sjećala, ali misli da je popila dvije do tri čaše juice votke, a, koliko se sjećala, toliko je i on pio. Poslije je stekla dojam da je možda njegova intencija bila da je napije da njezina inhibicija padne i da dobije ono što je on htio, a to je seks. Osjećala se omamljeno od alkohola, ali ne pijano da ne može hodati. Nije se osjećala pijano da pada na pod nego pripito time da ju on ne bi pustio sve dok on ne bi dobio ono što je htio. Sjeća se da je držala piće u ruci, okrenuta prema balkonskoj ogradi te je samo primijetila da joj je on skinuo hlače i da je pokušao penetrirati u nju s leđa. Okrenula se i zaustavila ga. Pitala ga je što radi i rekla mu da stane. Onda je on zatvorio patent zatvarač, sjeo je na stolicu na balkonu i pitao ju je zašto ne želi seks s njim. Objasnila mu je da je zaljubljena u drugu osobu, da joj ni jedan drugi muškarac ne pada na pamet i da jednostavno nije njezin tip osobe kao i da ona ne želi seks s njim. Tada se optuženik naljutio. Primijetila je da ga je to itekako pogodilo u ego. Rekla mu je i: „Gle, ako ti nešto probaš tužit ću te za silovanje.“. Dakle, dala mu je do znanja, jer u svakoj šali ima pola istina. On se na to smijao i nije ju uopće doživio. Naglasila je da je tijekom cijele noći jasno i glasno rekla „ne“ između 10 i 15 puta te stoga nije bilo samo jednom. Zapravo su se većinu večeri „natezali“ oko toga da je ona njemu pojašnjavala zašto ne želi seks s njim. Umjesto da su pričali, družili, da su se upoznavali, ona je pola večeri provela njemu objašnjavajući zašto ne želi seks s njim. U jednom se trenutku ustala i rekla da želi ići doma, jer joj je dosadilo, budući da je bila isprovocirana i više joj se nije dalo objašnjavati. Uzela je svoje stvari i rekla mu je da želi ići kući na što joj je optuženik rekao da ostane još malo, da će malo popiti i da će onda ići van. Ona je „glupača nasjela na tu foru“ i u tom periodu je napravio to što je napravio. Naime, kada je vidjela da je on ljut, stvarno se uplašila i nije znala što da radi. Prethodno, kad su ušli u stan, optuženik je zaključao ulazna vrata od stana, uzeo ključ i stavio ga u kuhinju. Nju je bilo strah da i ako ona proba nešto napraviti kao npr. pobjeći, da će on njoj nanijeti fizičke ozljede. Stvarno ju je bilo strah reagirati i naglo pokušati pobjeći, jer ju je bilo strah njegove reakcije budući da je vidjela da je bio jako ljut što mu je rekla ne. Da ga udobrovolji, da mu nešto pruži, bilo što, samo da ga smiri i da ju u konačnici pusti na miru dobrovoljno mu je pružila oralni seks. To je bilo na mjestu između balkona i ulaska u stan. On joj je stavio svoj spolni organ, a ona je bila na koljenima. Bilo je par minuta i optuženik tada nije ejakulirao. Optuženik ju je ponovno pitao da li želi seks, a ona mu je odgovorila da ne želi i da je to sve što od nje može dobiti. Tada ju je optuženik s balkona odgurnuo rukama u prsa i bacio na kauč koji je bio raširen kao ležaj te je ona pala. Pokušavala se ustati, a on ju je pribijao rukama dolje i stiskao da ne može ustati. Ležala je na tome kauču i pokušavala se ustati, a on ju je prisiljavao da legne. Tada mu je nastavila govoriti „ne“ i da ju pusti. Nije se mogla fizički braniti, jer je on bio nad njom i počeo joj je skidati hlače, a ona ih je pokušavala navući natrag. Borili su se sigurno nekih 10 do 15 minuta. Na mah je imala slobodnu jednu ruku, odnosno dvije, jer je pokušavala navući hlače natrag i ustati. Nakon nekog vremena uspio joj je skinuti hlače i staviti ih sa strane, gdje ona do tih hlača više nije mogla dosegnuti. Krenuo joj je skidati i tanga gaćice i onda je vaginalno penetrirao u nju. Nakon nekih par minuta, ona je počela plakati i pitala ga je kroz plač zašto joj to radi na što joj je optuženik rekao da joj želi izbiti ET iz glave. Inače to je osoba u koju je bila zaljubljena. Optuženik je stao na par minuta, a kada se ona smirila i prestala plakati tada je analno penetrirao u nju. Misli da joj je svršio po trbuhu, jer je ona cijelo vrijeme bila na leđima. Nije ga ni u jednom trenutku ni poljubila niti je uzvratila išta niti se dobrovoljno skinula. Nakon što je svršio, ona se ustala i otišla je u toalet. Optuženik ju je pitao da li je „OK“, a ona je rekla da je i ustali su i otišli van do kluba. Kada su došli do kluba optuženik je otišao u klub plesati s djevojkama, a ona niti u jednom trenutku nije ušla u taj prostor već je bila vani na klupi. Sjedila je na hladnoći, a misli da je optuženik jedanput ili dvaput izašao van da ju pogleda kako je, a ona je samo mahnula rukom i on se vratio unutra. Kada je završio s tim plesnjakom oko 04:00 do 04:30 sati ujutro odvezao ju je u njezin stan, ušla je, legla i zaspala. Inače odlučila je ipak sjesti u auto i nije otišla nakon događaja, jer je bila zatupljena, tupa i u šoku, bez emocija, bez ičega. Na ples su stigli oko 02:00 sata ujutro. Nije otišla s tog mjesta, jer nije znala gdje je ni u kojem je dijelu grada. Ujutro se probudila oko 08:00 sati do 08:30 sati i, kako se probudila, tako je počela vrištati i plakati bez prestanka do otprilike 12:00 sati, jer je imala neke

1 0

obveze koje je taj vikend morala odraditi te se morala odmah sabrati. Očito je tijekom noći proradila trauma i reakcija joj je uslijedila sljedeći dan. Optuženik ju je kontaktirao putem društvene mreže Facebook da je čuje da pita kako je, a ona je njemu podebljanim slovima sa značenjem kao da vrišti upitala zašto je on toliko navaljivao na nju kada mu je sto puta rekla da ne želi seks s njim. Na to je on odgovorio: „Da sam znao da si takva luđakinja ne bi ništa niti probao.“. Momentalno je njegov broj izbrisala i makla ga je s Facebooka. Od tada nikakav kontakt i ništa prema njemu nije imala. Kada pomisli na njega osjeća gađenje i strah. Što se tiče osoba koje znaju što se dogodilo, navela je da je u subotu i u nedjelju prvo rekla prijateljici AT što joj se dogodilo. Sestrična EŽ je psihijatrica u Rovinju koja je rekla da joj prenese da zove Žensku sobu i da ode na policiju. Nije otišla na policiju zato što nije imala snage, ali je Žensku sobu nazvala odmah u taj ponedjeljak i dogovorili su joj termin za tjedan dana. Došla je na svoje radno mjesto u odvjetnički ured i tajnici odvjetničkog ureda, ZT, rekla da će morati za tjedan dana izaći i nešto obaviti. Imala je slom u toaletu, počela je plakati, vrištati i „skljokala“ se na pod toaleta. ZT je došla do nje i pitala ju što joj, pa joj je rekla što joj se dogodilo. Rekla joj je da se dogovorila s tom osobom da idu van te da nije htjela seks već ju je ta osoba prisilila. ZT ju je podigla i utješila, a i sjetila se da je otišla na ručak u Tehniku d.d. no nije mogla jesti te zapravo uopće do srijede nije mogla jesti. Zatim, sljedeći ponedjeljak je išla u Žensku sobu događaj prijaviti. Pitali su ju što joj se dogodilo, ispričala je, a onda su ju pitali želi li prijaviti policiji, na što je ona odgovorila da ne može prijaviti policiji, jer optuženik zna gdje živi i nju je bilo strah odmazde da će je dočekati tamo u mraku te da će ju opet napasti, ako ga prijavi. Tri mjeseca se bojala mraka i nije hodala po mraku, gadili su joj se svi muškarci, nije se htjela spremati za posao, ni oblačiti ni našminkati, ništa. Kada bi se vraćala s posla kući po mraku imala je fobije i paranoje da je čeka u kutu u mraku tamo gdje je njezin stan. Dali su joj kontakt psihoterapeuta JT i rekli da može nazvati kada joj treba razgovor. Strahovala je od svega, kao da joj je cijelo tijelo bilo konstantno pod nekim pritiskom pod nekim alarmom i u strahovima. To stanje nije prolazilo, a i nije mogla izustiti nikakvu riječ koja sadrži u sebi silovanje. Išla je kod svog doktora opće prakse 3. svibnja po uputnicu za psihijatra i 11. svibnja je otišla na obradu kod psihijatrice ŠT, jer nije bila psihički dobro. Psihijatrica joj nije rekla ništa osim da ima pravo na daljnje termine. Rekla joj je samo da ide u šumu vrištati. Budući da je vrijeme prolazilo, imala je napade panike i uvidjela je da nije psihički dobro te je tada kontaktirala vanjsku suradnicu Ženske sobe JT kod koje je redovito išla na terapiju mjesecima, pola godine ako ne i duže. Ta pomoć ju je spasila da ne počini samoubojstvo. Htjela je ubiti optuženika ili sebe, imala je napade panike, anksiozna je, ali mora i dalje raditi na psihi jer vidi da nije dobro. Dobila je nalaz i mišljenje dr. ŠT, a kako je mislila da ga neće nikad prijaviti, na žalost, nalaz i mišljenje je potrgala prije selidbe u novi stan, jer je mislila da će započeti novi život. Išla je nedavno kod dr. ŠT da ju zamoli da joj da prepisku tog nalaza, ali spomenuta liječnica će i pisano potvrditi da je za nekoliko tih mjeseci nalaz izgubljen iz informatičkog sustava bolnice. Drugi neki nalaz i mišljenje od nje nema, ali sjeća se dijelova tog nalaza, jer ga je pročitala milijun puta. JT, kod koje se liječila mjesecima, ima sve njene bilješke koliko je puta dolazila. Nadalje, točno otprilike godinu dana nakon tog događaja i to 2012. godine slučajno je srela optuženika ispred trgovačkog centra Avenue Mall u Zagrebu kada je bila s prijateljicom DT na kavi. Optuženik je sjedio s lijeve strane na kavi u kafiću ispred centra sa ženskom osobom i ŽT je u trenutku kad ga je vidjela, uhvatila DT za ruku te rekla:

1 1

„ DT, molim te moramo otići odavde, molim te odvedi me odavde.“. Ušle su u Avenue Mall i tada je dobila svoj prvi napad panike u životu. DT ju je jedva uspjela dovući do toaleta. ŽT je počela hiperventilirati, noge su joj se odsjekle, nije mogla hodati, padala je po podu. Inače, otprilike 2015. godine, bila na radnom mjestu kada je vidjela da je optuženik „lajkao“ javno dostupnu sliku iako ga je ona maknula s Facebooka. Kada je vidjela taj „lajk“ tako je opet dobila napad panike i tada je došla do kolegice ST, koja ju je izvela van na zrak, onda je i njoj ispričala detalje događaja.

12.1. Potom je u iskazu na raspravi 14. siječnja 2025. navela da je ET upoznala u listopadu 2010. u Puli, nakon što je završila fakultet i vratila se u Istru. Viđali su se kroz mjesec do mjesec i pol dana, ali nisu bili u vezi niti su odnos formalizirali kao vezu. U siječnju 2011. je otišla živjeti u [adresa], jer je u veljači 2011. počela raditi u Zagrebu. Misli da su se ET i optuženi UT poznavali, jer su obojica plesali salsu. Vidjela je na jednoj slici da je UT bio u Puli, a kako je [adresa] manji grad, pa i manje ljudi pleše salsu, smatra da se njih dvojica poznaju. Inače, ona je TT, koja je dolazila na salsu, rekla što je njoj optuženi UT napravio i rekla joj je da na to upozori ostale djevojke koje dolaze na salsu. Na to je njoj TT rekla da je njoj poznato da optuženi UT ima naviku zavoditi djevojke koje dolaze na salsu, pa da mu je čak zbog toga bio zabranjen dolazak na istu ili nešto u tom kontekstu. Nema neposrednih saznanja o tome da li optuženik pije alkohol ili ne osim toga što je između njih bio dogovor da odu kod njega u smislu da do odlaska na salsu popiju piće. Osim tog događaja njoj se nikada niti prije niti kasnije nije dogodio takav ili sličan događaj. Kada bi ona muškarcu rekla ne, to je značilo ne, i tako je uvijek bilo izuzev ovog događaja. Prilikom ovog događaja ona je izražavala i verbalno protivljenje, jer je 10- 15 puta rekla ne, fizički je odgurivala optuženika, a i plakala je. Znači na 3 načina je iskazivala protivljenje. Zasigurno ne bi dobila akutni PTSP da se radilo o dobrovoljnom spolnom odnosu. Ponovila je i to da, za vrijeme događaja, dok su bili na balkonu i nakon što mu je ona rekla da ne želi spolni odnos, on je sjeo i izričito ju pitao zašto ne želi spolni odnos s njim, a i to njegovo pitanje samo pokazuje da nije željela imati s njime spolni odnos. Inače, u vrijeme događaja na sebi je imala crne hlače, bijelu košulju i crni prsluk. Hlače nisu bile traperice nego su bile na gumb s patent zatvaračem, nije imala remen. Dok je bila na balkonu i bila leđima okrenuta prema stanu, optuženi UT joj je prišao s leđa. Rukom je otkopčao gumb na njezinim hlačama i otvorio patent zatvarač te spustio njezine hlače, a na što ga je ona odgurnula i pitala ga što radi. Tada je on sjeo na stolicu i pitao ju zašto ne želi seks s njime. Pristala je dobrovoljno oralno ga zadovoljiti, pa pretpostavlja da su se tom prilikom i ljubili, ali to je bio dobrovoljni dio. Nije znala da li je optuženi UT tada živio sam u stanu ili još s nekime. Dok je bila na balkonu nije vidjela neku drugu osobu na nekom drugom balkonu u smislu susjeda ili slično. Psihologica DŽ u Općoj bolnici Pula joj je 2022. propisala terapiju antidepresivima i anksioliticima te joj je dala dobru terapiju. Međutim, ona se ne želi trovati tabletama i već 14 godina se liječi alternativnim metodama. U tom smislu je tijekom 3 godine nakon događaja bila u kontaktu i liječila se kod JT. Javljala se kada joj je to bilo potrebno, pri čemu koristi akupunkturu i slične metode. Nalaz dr. ŠT čuvala je 7 godina, a u njemu je pisala dijagnoza akutnog stresnog poremećaj, smanjene kognitivne sposobnosti u tom vremenu, socijalno naivna. Predložila joj je bolničko liječenje, ali kako je ono bilo moguće jedino tijekom radnog tjedna od 08:00 do 14:00 sati, a ŽT je tada radila tek mjesec dana i bila na

1 2

probnom roku nije mogla to priuštiti. Pitala je da li je moguće liječenje tijekom vikenda, ali to nije bilo moguće. Liječenje je predložila i dr. DŽ, ali u okviru grupnih sastanaka, a ne individualno s osobom koja pruža pomoć. Inače prvi puta je uživo vidjela optuženog OT kada je on došao po nju s automobilom. Prije toga su bili u kontaktu 2 – 3 tjedna putem Facebook-a putem kojeg su se dopisivali, time da se ona njemu javila na Facebook. Prije toga nikada uživo nije vidjela optuženog OT. Isto tako, nakon događaja ga više nije vidjela sve dok ga nije vidjela kod Avenua Mall-a kada je bila s DT i još jednom kada je bila sa NŽ te još dvije osobe, vidjela ga je kod Pizzerije Basciera u Horvaćanskoj ulici. To su tri slučaja kada ga je vidjela. Ne zna da li ju je optuženik oralno zadovoljio, možda je. Kada je spominjala da je bila na balkonu i nikoga nije vidjela to znači da ona nije nikog vidjela, ali ne može znati da li je bio netko koga ona nije vidjela. Nikakve emocije ili osjećaje nije razvila prema optuženiku niti prije, niti tijekom, a niti nakon događaja.

13. Na okolnosti iskaza ŽT pročitana je dokumentacija te su ispitane svjedokinje AT, IŽ, GT, ŠT i JT.

14. Tako iz dopisa udruge Ženska soba – centra za seksualna prava od 11. prosinca 2020. (list 14. spisa) koja je dostavljena na zahtjev MUP-a, proizlazi da im se dana 04. rujna 2020. i to putem elektroničke pošte (e-maila) obratila ŽT koja je navela da je u proljeće 2011. zatražila psihološku pomoć neposredno nakon proživljenog seksualnog nasilja. U evidenciji Centra za žrtve seksualnog nasilja iz 2011. pronašle su podatak da je ŽT bila uključena u telefonsko psihološko savjetovanja 28. ožujka 2011. i osobno psihološko savjetovanje 04. travnja 2011. time da je tog istog dana (**.**.2011.) ŽT bila uključena u telefonsko psihološko savjetovanje, a putem Ženske sobe bilo joj je za dan 05. svibnja 2011. zakazano savjetovanje s psihološkom obradom kod vanjske suradnice Ženske sobe mr. sc. ŠT. U evidencijskom upitniku iz 2011. navedeno je da je u ožujku 2011. preživjela seksualno nasilje od strane poznanika u njegovom stanu te da su na psihičkom planu prisutne posljedice u vidu straha od mraka i samoće, osvete počinitelja, gubitka apetita i narušeno funkcioniranje na radnom mjestu.

15. To znači da je istinit iskaz ŽT da se ona javila telefonskim putem Ženskoj sobi i da je osobno pristupila u Žensku sobu (04. travnja 2011.), a da je prihvatila i savjetovanje s psihološkom obradom kod vanjske suradnice Ženske sobe mr. sc. ŠT. Prije toga je bila kod dr. BT koji joj je 03. svibnja 2011. izdao uputnicu za konzultaciju s psihijatrom, kako to proizlazi iz liječničke potvrde (list 15. spisa).

16. Iz iskaza svjedokinje dr. sc. ŠT, specijalistice kliničke psihologije, proizlazi da je ŽT došla u Kliniku za psihološku medicinu 2011. na prijedlog Ženske sobe i to Centra za seksualno nasilje. Došla je samo u jednom navratu. Nakon razgovora uručen joj je pisani nalaz. Nakon toga ju je ŽT kontaktirala 2021. i to radi nalaza koji je ona ili izgubila ili uništila. Međutim, bolnica više ne raspolaže tim nalazom, jer se u međuvremenu Klinika za psihološku medicinu spojila s Klinikom za psihijatriju te preselila na Rebro, a prije je bila na Šalati. Pri tome je došlo i do spajanja informacijskog sustava, a u tom spajanju informacijskog sustava je došlo i do toga da je određena dokumentacija "uništena" tj. podaci su se

1 3

jednostavno izgubili. Jedan od tih podataka je bio i nalaz ŽT u ovom predmetu. S obzirom na tisuće pregleda koje svjedokinja ima, ovog slučaja se ne bi ni prisjetila da ju ŽT nije kontaktirala. Svjedokinja dr. ŠT se ne sjeća detalja nalaza, rezultata pregleda i sličnih stručnih podataka već ju je na ovaj predmet jedino podsjetilo to da su oboje bili pravnici, kolege i da je bio spominjan odvjetnički ured. Sjeća se toga da je ŽT bila u nekom odvjetničkom uredu. Kada je sud uputio dopis išla je u arhivu i vidjela da se radilo o 05. svibnju 2011. i to je upisano u papirnati evidencijski list. Sjeća se da joj je ŽT, kada je 2021. tražila nalaz, napomenula da je bila u daljnjem tretmanu Ženske sobe. Na pitanje da li je uobičajeno da netko dođe samo jedanput svjedokinja je odgovorila da kada Ženska soba nekoga šalje kod njih u Kliniku to radi iz više razloga. Najčešći razlog je taj da svjedokinja kao kliničar vidi u kojoj je fazi ta osoba, o čemu se radi sa stručnog stanovišta i potom to navede u nalazu. Tako je bilo i u ovom slučaju. Neke osobe također ostaju i u tretmanu Klinike za psihologiju. Na pitanje da li postoji razlika u tome što netko ostane u tretmanu Klinike ili u tretmanu Ženske sobe svjedokinja je odgovorila da je ona ujedno i terapeut, pa razlog ostanka u tretmanu Klinike može biti taj što Ženska soba nema dovoljno kapaciteta, što se može raditi o nekom težem slučaju ili nekom drugom razlogu. Takav iskaz svjedokinje dr. ŠT sud je cijenio istinitim, jer je jasan i određen u vezi onoga što je svjedokinji bilo neposredno poznato, a njezin iskaz je suglasan i pročitanoj dokumentaciji.

17. Razlog zbog kojeg ŽT nije ostala u tretmanu Klinike za psihologiju proizlazi iz dopisa Ženske sobe – centra za seksualna prava od 11. prosinca 2020. (list 14. spisa) u kojem je navedeno da je ŽT zatražila psihijatrijsku pomoć, ali da nije dobila odgovarajući tretman. Dakle, ŽT je sama odlučila ne ostati u tretmanu Klinike za psihologiju.

18. Inače, da se ŽT javila u Kliniku za psihijatriju i psihološku medicinu KBC Zagreb, osim iz njezinog iskaza i iskaza svjedokinje ŠT proizlazi i iz dopisa te ustanove (list 392. spisa) iz kojeg proizlazi da je to bilo dana 05. svibnja 2011. godine.

19. Iz iskaza svjedokinje JT, vanjske suradnice Ženske sobe, utvrđeno je da je JT od 23. studenog 2012. do 04. ožujka 2014. ostvarila 23 kontakta s ŽT, pri tome je mislila na terapeutske seanse uživo.

20. Nadalje, iz dopisa Ženske sobe – centra za seksualna prava od 11. prosinca 2020. (list 14. spisa) slijedi da je od 2020. (kada se RŽ javila putem e-maila) bila uključena u psihološko savjetovanje u Centru za žrtve seksualnog nasilja putem elektroničke pošte 04., 07., 11., 17., 25. i 18. rujna 2020., 19. listopada i 20. listopada 2020., a što znači da ona nije bila osobno u tom Centru nego su bili razmjenjivani e- mail-ovi. U prostorije Ženske sobe je pristupila jedanput i to 29. rujna 2020., a u telefonskom savjetovanju je bila 21. listopada 2020. te je u pratnji osobe od povjerenja koju joj je osigurala Ženska soba podnijela kaznenu prijavu dana 22. listopada 2020.

21. Potom je u dopisu Ženske sobe navedeno i to da se dvije godine nakon traumatskog događaja ŽT suočavala sa suicidalnim mislima i namjerama, liječila se od spolno prenosivih bolesti koje povezuje sa seksualnim nasiljem koje je preživjela. Nakon neuspješnih pokušaja da bez stručne pomoći ovlada psihičkim

1 4

posljedicama traume seksualnog nasilja, obratila se psihologinji i psihoterapeutkinji JT i bila uključena dugotrajni tretman smetnji iz kruga paničnog i depresivnog poremećaja.

22. Svjedokinja JT, vanjska suradnica udruge Ženska soba, je u iskazu od 12. listopada 2022. navela da se događaj zbio ranije nego što joj se ŽT javila te se čudila što ŽT to nije odmah prijavila. Imala je puno klijenata u karijeri, a ŽT se sjeća jer joj je bilo žao. ŽT je oscilirala u raspoloženju i terapiji, bila je istraumatizirana te je imala dio života koji ju je vraćao. Sjećanje na to bi ju odjedanput unazadilo. Oscilacije su bile kada su dolazili „napadi“ koji su je vraćali na taj događaj. Svjedokinja vjeruje da se to dogodilo. Kada je upitana na koji se način očitovala traumatiziranost ŽT odgovorila je da je to upravo u tome što ju je to vraćalo unatrag. Svjedokinja JT vjeruje da se to dogodilo i smatra da su terapeutske seanse polučile uspjeh kad se ŽT više nije javljala. Vjerojatno je ŽT odlučila sve prijaviti ponukana svime što piše u medijima. Iskaz svjedokinje JT vijeće je cijenilo istinitim u onom dijelu u kojem je njezin iskaz suglasan pročitanoj dokumentaciji o tome da je ista imala terapeutske seanse s ŽT dok nije istinit u dijelu u kojem je ista davala svoje procjene da li smatra da se događaj zbio na način na koji je to opisala ŽT, jer isto predstavlja subjektivan stav, a ne iskaz očevica događaja.

23. Svjedokinja KT, zaposlenica Ženske sobe je u iskazu od 04. kolovoza 2021. (list 182. i 183. spisa) je doslovno citirala sadržaj dopisa Ženske sobe od dana 11. prosinca 2020., pa je njezin iskaz suglasan pročitanoj dokumentaciji time da ova svjedokinja saznanja crpi iz podataka kojim raspolaže udruga u kojoj je zaposlena.

24. Na kraju iz dopisa Ženske sobe proizlazi da podsjećanje na proživljeno seksualno nasilje, u sadašnjosti kod klijentice stvara stanje tjeskobe i straha, pojačane pobuđenosti, stalne napetosti, impulzivno reagiranje, oscilacije raspoloženja, što dijagnostički odgovara smetnjama iz kruga kroničnog post- traumatskog stresnog poremećaja. Evidentno je i pogoršanje smetnji iz kruga paničnog poremećaja u vidu napada panike vezano za razgovor o proživljenom seksualnom nasilju. Posebno je opterećena stavom da za proživljeno seksualno nasilje ne može reći roditeljima zbog brige da bi se za zdravstveno stanje oca, koji boluje od kardiovaskularnih bolesti, na to saznanje moglo pogoršati. Opterećena je i percipiranom opasnošću da bi počinitelj, nakon razotkrivanja seksualnog nasilja, mogao napasti njezine roditelje, jer žive u istom mjestu. Stoga je ŽT, s obzirom na navedeno psihičko stanje, preporučen nastavak savjetodavnog i psihoterapijskog tretmana u Centru za žrtve seksualnog nasilja u cilju reduciranja simptoma post-traumatskog stresnog poremećaja i paničnog poremećaja te postizanja prve psihološke stabilizacije.

25. Na okolnost navoda ŽT ispitana je svjedokinja GT koja je svjedočila (list 180. i 181. spisa), u bitnome, da je tijekom studija upoznala ŽT, a negdje prije 5 godina od svjedočenja prilikom druženja s ŽT nalazila se s njom u Horvaćanskoj ulici u Zagrebu kojom prilikom je ŽT vidno uznemirena, gotovo panično, počela govoriti da je vidjela OT. U panici je uhvatila svjedokinju za ruku i počela tresti, što je svjedokinju zaprepastilo budući da nije znala o čemu se radi, a svjedokinja nije vidjela nikakvu osobu. Budući da nije

1 5

mogla pomoći ŽT, ŽT je nazvala svoju psihologicu koja joj je davala upute da se smiri. Nakon nekoliko dana ŽT joj se povjerila te samo navela da ju je tog dana uhvatio napadaj panike, jer je vidjela svog silovatelja, a da se događaj zbio 2011. u jednom stanu time da se ljubila s tim muškarcem, ali da nije pristala na seksualni odnos.

26. I svjedokinja ZT je svjedočila o okolnostima svjedočkog iskaza ŽT te je, u bitnome navela, da je ŽT upoznala na radnom mjestu u odvjetničkom društvu u Zagrebu gdje je tijekom 2011. ŽT bila odvjetnička vježbenica. Jednom prilikom zatekla je ŽT rastrojenu u ženskom toaletu. ŽT je bila na podu i plakala zbog čega ju je pitala što joj se dogodilo, ali se ne sjeća da joj je tom prilikom ŽT nešto odgovorila time da se ubrzo primirila i nastavila s radom. Nekoliko dana kasnije ŽT joj se obratila i rekla da je imala nasilan seksualni odnos koji nije željela i tada je bila pod vidnim utjecajem emocija i govorila da je bila u stanu muškarca kojem je govorila „ne, ne, ne“, na što se on oglušio, a drugih detalja događaja se ne sjeća. Međutim, u sjećanju joj je ostao izraz emocija ŽT. Savjetovala je ŽT da događaj prijavi policiji, ali joj je ŽT odgovorila da to ne može učiniti, jer ju je sram i tražila je od nje da o tome nikome ništa ne govori. Nekoliko mjeseci poslije ŽT joj se povjerila i rekla da ide psihologu zbog paničnih napadaja. Tom prilikom joj je ispričala da je slučajno srela muškaraca koji joj je naudio kada je ujedno i dobila paničan napad te da od tog vremena posjećuje psihologa. Odvjetnički ured je ŽT napustila je prije otprilike 5 godina od svjedočenja ZT koja je svjedočila 2021.

27. Dakle, na taj način je utvrđeno da je ŽT o navedenom događaju pričala ZT s kojom je u to vrijeme radila kao i GT s kojom se ŽT poznavala od studija. Od studija se poznavala i s AT kojoj je prvoj rekla za taj događaj. Tako je EŽ svjedočila da je ŽT upoznala tijekom studija u Zagrebu preko VŽ i njih tri su se družile. Ne sjeća se da li je to bila 2010. ili 2011. godina kad je ŽT bila četvrta godina fakulteta ili je već počela raditi u odvjetništvu kada ju je ŽT nazvala na telefon i rekla joj da je za vikend trebala ići vani u izlazak tj. provod, a inače se tada bavila plesom. Dogovoren je bio izlazak s plesnom skupinom, a ŽT se sa OT dogovorila da prije izlaska odu kod FT u stan. Također joj je rekla da ju je OT silovao. Svjedokinja EŽ ne zna jesu li oni nakon toga izašli van i bili s tom grupom i što je dalje bilo. Međutim, sjeća se da je ŽT bila pod stresom, plakala je i svjedokinja ju je pokušavala nekako smiriti. Rekla joj da se javi psihologu i da prijavi događaj policiji. Puno puta je o tome s njom razgovarala telefonom i to kroz nekoliko godina. Jednostavno je osjećala da ona nije dobro i nije znala ni sama kako joj drugačije pomoći nego joj savjetovati da zatraži stručnu pomoć. Koliko se sjeća ŽT je zatražila stručnu pomoć. Također se sjeća da joj je ŽT rekla da je prilikom jednog od razgovora s psihologom njoj psiholog rekao da se ta radnja silovanja zove "lomljenje otpora". Svjedokinji nije poznat odnos ŽT i ET koji je bio student Pravnog fakulteta u Zagrebu i kojeg su poznavale i ŽT i VŽ. Svjedokinja EŽ je potvrdila da joj je ŽT rekla da plesna grupa poznaje OT i da je ŽT rekla da je ona kroz priču čula da mu to nije prvi put, ali druge detalje svjedokinja nije znala, jer ona ne poznaje osobe iz te plesne skupine, pa niti ne zna koje bi to druge djevojke bile. Također se sjeća da ju je ŽT nazvala dan nakon događaja. Inače svjedokinja EŽ vjeruje ŽT ne samo zato što joj je prijateljica nego

1 6

zbog toga što joj je o tome uvjerljivo pričala. Kada je dolazila kod svjedokinje EŽ u [adresa]. i 2015., gdje svjedokinja EŽ živi, također joj je pričala o tome i pri tome plakala te govorila da to više ne može izdržati. Rekla joj je da je odlazila kod psihologa i da joj je psiholog rekao da je to lomljenje otpora, jer je počela sumnjati u sebe da je ona kriva, jer možda nije trebala ići u taj stan i nije htjela da to sazna njezina obitelj i sestra. To je sve djelovalo stresno i na svjedokinju EŽ, jer nije znala kako pomoći ŽT osim da ju uputi da zatraži stručnu pomoć, pa joj je to i savjetovala. Do tada do kada joj je ŽT ispričala na telefon što se dogodilo optužena ŽT tako stresnih situacija nije imala.

28. Na kraju, na okolnost navoda svjedočkog iskaza ŽT svjedočila je i svjedokinja ST koja također poznaje ŽT od fakulteta. Nakon završetka studija znale su se povremeno družiti, jer su obje radile kao odvjetničke vježbenice. Zajedno su radile u Ministarstvu prostornog uređena, graditeljstva i državne imovine. ŽT je u tom ministarstvu počela raditi prije svjedokinje ST koja je tamo počela raditi 16. listopada 2017. Znale su otići na kavu. Prošlo je nekih dva, tri mjeseca od kad je svjedokinja ST tamo počela raditi i sjeća se da je jedan dan ŽT ušla kod nje u kancelariju. Bila je sva izbezumljena i pitala ju je da li bi mogla s njom otići na kavu. ŽT ju je čvrsto primila za ruku i to u predjelu podlaktice, a to je bilo tako čvrsto da joj je ostala modrica. Također je i teško disala kao da je hvatala zrak te su otišle na kavu. Pitala je ŽT o čemu se radi, a ona joj je odgovorila da je prije par godina bila silovana i da joj se ta osoba javila, a što je nju strašno pogodilo i izbezumilo. Misli da joj se javio na mobitel SMS- om ili na Messenger. Svjedokinja ST se više nije mogla sjetiti detalja time da joj nije spomenula o kojoj osobi se radi. Inače bila je potpuno blijeda, tresla se i zbilja je mislila da će joj se nešto dogoditi. Nakon što se ona malo smirila vratile su se na posao. I poslije joj je znala pričati o tom događaju time da joj nije pričala detalje. Inače kada joj je ŽT pričala o tom događaju Ivanine ruke su se tresle, izgledala je strašno uznemireno, jer je teško disala kao da je hvatala zrak, odnosno svjedokinji neprepoznatljivo budući da ŽT nikada nije vidjela takvu. ŽT je inače uvijek bila vesela, dobre volje i svima na usluzi. Svjedokinja ST je vjerovala ŽT kao što joj i danas vjeruje, jer suprotno nema smisla i ne može zamisliti da bi netko glumio i imao takvu reakciju, a da nije istina to što priča.

29. Dakle, svjedokinje EŽ, ST, ZT i GT, koje nisu imale neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju nego su svjedočile o onome što im je rekla ŽT su svjedočile suglasno ŽT o tome što im je ona rekla te da se radilo o nasilnom spolnom odnosu, a one su svjedočile reakciji ŽT koje je ista označila napadima panike. Stoga je vijeće iskaze svjedokinja cijenio istinitim u onom dijelu u kojem su svjedočile što im je rekla ŽT i kakve su bile fizičke reakcije ŽT dok im je to pričala.

30. U pogledu dana kada se zbio događaj koji se inkriminira optuženiku ŽT je svjedočila da je u subotu i nedjelju prvo rekla prijateljici AT što joj se dogodilo, a sestrična EŽ je psihijatrica u Rovinju koja je rekla EŽ da prenese ŽT da zove Žensku sobu i da ode na policiju. Nije otišla na policiju, kako je navela, zato što nije imala snage, ali je nazvala Žensku sobu odmah u ponedjeljak koji je slijedio. Iz dopisa Ženske sobe proizlazi daje ŽT bila uključena u telefonsko psihološko savjetovanja dana 28. ožujka 2011. I iz iskaza svjedokinje EŽ, iako se nije mogla sjetiti da li je to bilo 2010. ili

1 7

2011., proizlazi da ju je ŽT nazvala dan nakon događaja. Dakle, kada se navedeno dovede u vezu utvrđeno je da se događaj doista zbio 25. ožujka 2011. godine.

31. Obrana je nastojala dokazati da se događaj nije mogao zbiti tog datuma, jer je optuženi UT radio prezentacije i da je upravo 25. ožujka 2025. bila prezentacija u Omišu koja je uključivala i tombolu. U vezi toga je pročitana i dokumentacija iz koje proizlazi da je optuženi UT tog dana bio u Omišu. Optuženik je u obrani pojasnio da nakon prezentacije mora složiti stvari potrebne za prezentaciju, pojesti i nakon toga krenuti na put. Međutim, iz iskaza svjedokinje ĆT utvrđeno je da su se inače prezentacije održavale pretežno u večernjim satima s početkom u 18,00 ili 19,00 sati. Petkom se izlazilo u susret prodajnim savjetnicima da prezentacije budu u 12,00 sati, ali ne nužno. Uvijek se gledalo na to da dođe što više građana pa su zato prezentacije bile u kasnijim satima. Njihovo trajanje je ovisilo o broju sudionika, pa su nekada trajale 3 sata, nakon toga je bila večera za goste, te nagradne igre u vidu tombole. Ako su se neki od sudionika odlučili na kupnju oni bi ostajali te bi prodajni savjetnik koji je radio prezentaciju s njima na licu mjesta radio ugovore o kupnji. Popis sudionika su prodajni savjetnici slali mail-om. Iako to nisu bili dužni to su većinom radili odmah kako bi se toga riješili. Stoga su vodili evidenciju o tome koliko je bilo prisutnih osoba na prezentaciji i podatke o tim osobama koji su se mogli prikupljati. Inače, gledalo se to da prodajni savjetnik radi prezentacije pola godine u mjestu stanovanja, a pola godine na terenu izvan mjesta stanovanja u smislu da nitko od prodajnih savjetnika ne bi bio zakinut na način da netko cijelu godinu putuje po terenu, a netko cijele godine radi samo u mjestu stanovanja. Inače su prezentacije u Istri i Dalmaciji bile u zimsko vrijeme, jer je ljeti trajala sezona i teže bi bilo organizirati prezentaciju. Tako su imali prezentacije i u Omišu, jer nema mjesta u Republici Hrvatskoj u kojem nisu obavljane prezentacije. Svjedokinja je potvrdila da joj pokazana dokumentacija predstavlja Ugovore o kupnji, a iz excel tablice prepoznala je da se radi o osobama koje su bile na prezentaciji. Naime, oni su prodajnim savjetnicima slali popise osoba koje su im potvrdile da će doći na prezentaciju, a prodajni savjetnici su im poslije slali popis osoba koje su stvarno došle na prezentaciju. Na prezentaciju su pozivane osobe s pisanim pozivnicama, te su pozvane osobe mogle pozvati još nekoliko osoba i kada bi ih zvali da im potvrde da li će doći, one bi im rekle tko će doći s njima i to brojčano. Prodajni savjetnici nisu radili vikendom te ako su npr. bili u Dalmaciji ili Istri, ostajali bi preko tjedna, a što znači da bi ponedjeljkom došli u sjedište trgovačkog društva gdje bi riješili papirologiju i uzeli ono što im je potrebno za prezentaciju i bili do petka, a u petak su se onda vraćali kući. Zato se izlazilo u susret prodajnim savjetnicima da prezentaciju održe u petak u 12:00 sati kako bi se mogli vratiti kući tijekom dana, jer ako bi u petak prezentacija počela u 18:00 ili 19:00 sati s večerom, nagradnom igrom, sklapanjem ugovora o kupnji, slanjem liste osoba koje su bile na toj prezentaciji i svim ostalim što treba napraviti, onda bi oni trebali krenuti kući tijekom noći. Inače formalno radno vrijeme u tom trgovačkom društvu je bilo od 08:00 do 16:00 sati. Prodajni savjetnik je sa sobom nosio madrac s kojim bi prezentirao biomagnetsku terapiju, ali i asortiman te posuđe, a na početku i deke. Njemu je trebalo vrijeme kada dođe na mjesto prezentacije da sve to izvadi iz automobila te unese u prostor u kojem je bila prezentacija te sve pripremi za prezentaciju. Prezentacija je minimalno trajala 3 sata, a nakon toga je slijedilo jelo, tombola, potpisivanje ugovora i spremanje stvari te mjesta gdje je prezentacija održana. Svjedokinja se nije mogla očitovati koliko točno je trebalo prodajnom savjetniku da

1 8

sve to napravi, jer nisu svi prodajni savjetnici jednako brzi. Međutim, sigurno je trebalo svakome najmanje 4 sata, odnosno 4 do 5 sati. Optuženi UT voli pričati, pa je njemu trebalo više vremena nego nekome tko se žurio. S prezentacijama u petak u 12,00 sati htjelo se izaći u susret prodajnim savjetnicima koji imaju obitelj, a UT tada nije bio oženjen i nije imao djecu. Takav iskaz svjedokinje ĆT sud je cijenio istinitim u većem dijelu, a to je u onom dijelu u kojem je svjedočila o načinu rada, dok nije cijenio istinitim iskaz ove svjedokinje u dijelu u kojem je iznosila pretpostavke tj. da li nekom prodajnom savjetniku treba više ili manje vremena da bi obavio prezentaciju, jer više priča.

32. Dakle, iako je optuženi UT tog dana bio u Omišu, a gdje je bio s vlastitim automobilom, on se vratio u Zagreb. Naime, iz iskaza svjedokinje ĆT proizlazi da se izlazilo u susret prodajnim savjetnicima da prezentacija petkom bude u 12:00 sati, pa ako je ista trajala 4 sata (s nagradnom igrom, sklapanjem ugovora o kupnji, slanjem liste osoba koje su bile na toj prezentaciji i svim ostalim što treba napraviti), onda je bila do 16:00 sati. ŽT je svjedočila da se dogovorila s optuženim OT da dođe po nju u 21:30 ili 21:45, a da je on kasnio 10-15 minuta, što znači da je on došao po nju u 22:00 sata ili nešto malo prije. Dakle, optuženi UT je onda imao dovoljno vremena da automobilom dođe od Omiša do Zagreba (od 16:00 do 22:00 sata). Sigurno on stvari nije ostavljao niti u firmi za koju je radio, jer se ona zatvarala radnim danom u 16:00 sati, a niti je stvari iz auta nosio na 7 kat. Stoga, okolnost da li je optuženik u automobilu imao stvari potrebne za prezentaciju koje su ostale u autu ne utječu na utvrđenje da je on inkriminiranog dana došao s automobilom po ŽT i da su se odvezli na adresu na kojoj je on tada stanovao.

33. Dakle, događaj se doista zbio 25. ožujka 2011.

34. U pogledu primjene sile nije sporno niti iz iskaza optuženika niti iz iskaza ŽT, a kako je već navedeno da je došlo do dobrovoljnog oralnog odnosa na način da je ŽT oralno zadovoljavala optuženog OT bez ejakuliranja. Štoviše, otpuženi UT je u obrani naveo da je i on oralno zadovoljavao ŽT, a ona upitana na tu okolnost je rekla da ne zna, a možda je. Sudsko vijeće je u tom dijelu cijenilo istinitim obranu optuženog FT, jer ako se ŽT sjećala svih detalja događaja (i da je bila na balkonu i da joj je optuženik prišao s leđa i pokušao penetrirati penisom u njezinu vaginu i da ga je oralno zadovoljavala i da ju je gurnuo na ležaj i da ju je pritiskao tijelom te da su imali nasilan vaginalni i analni spolni odnos, a o čemu će biti riječi u daljnjem tijeku obrazloženja), onda bi se sigurno sjećala i detalja da ju je optuženik oralno zadovoljavao, ali ona očito to namjerno prešućuje. No, tvrdi da nije bilo dobrovoljnog vaginalnog i analnog spolnog odnosa, jer je ona izražavala protivljenje na tri načina i to verbalno, fizički, a i plakala je. Verbalno je protivljenje izrazila, prema njezinom iskazu, time da je deset do petnaest puta rekla ne, fizički je izrazila protivljenje na način da je odgurivala optuženika, a također je i plakala, pa je i na taj način pokazala optuženiku da ne želi s njim spolni odnos.

35. Međutim, iskaz ŽT u dijelu u kojem je tvrdila da se radilo o nasilnom vaginalnom i analnom odnosu s optuženim OT vijeće nije cijenilo istinitim. Naime, ŽT je ta koja se javila optuženiku putem društvene mreže Facebook, a to je obrazložila time što je htjela učiniti ljubomornim ET

1 9

iz [adresa] u kojega je bila zaljubljena. Pri tome niti iz jednog dokaza ne proizlazi da se ET u to vrijeme nalazio u Zagrebu i da ih je on mogao vidjeti, pa se postavlja pitanje na koji način je ista htjela učiniti ljubomornim ET. Dakle, ona se optuženom FŽ nije javila da bi drugu osobu učinila ljubomornom nego je dogovorila susret s optuženikom, a to se čini kada si zaineresiran za tu osobu. Pri tome se s istim dogovorila, dakle dobrovoljno pristala da idu u stan u kojem je on tada živio prije nego što odu na ples. Prije odlaska u stan kupuju i alkoholno piće, pa sve te radnje jasno upućuju da dvije punoljetne, odrasle osobe odlazeći kod jedne od njih u stan, pri tome kupujući alkoholno piće, tamo odlaze da bi bile same, dakle da bi imale intimu. U suprotnom bi otišli u neki javni prostor poput restorana, kafića ili u neki privatni prostor kod neke treće osobe npr. njezine ili njegove prijateljice i/ili prijatelja te bili u društvu do odlaska na ples. Alkoholno piće sasvim sigurno nisu kupili za nekog drugog ili neku drugu priliku, pa i to jasno upućuje što su željeli, pogotovo zato što iz iskaza više svjedokinja proizlazi da optuženi UT ne konzumira alkohol. Tako da kada je ŽT, kako je navela, primijetila da se on više brinuo o njezinoj količini alkohola nego o svojoj, jer je on manje pio, to nije bilo zbog toga da nju napije, nego zbog toga što on ne pije alkohol i k tome vozi. Štoviše, onaj tko ne želi piti to niti mora činiti, a dolijeva se prazna, a ne puna čaša. Stoga je pogrešan njezin dojam koji je poslije stekla da je možda optuženikova intencija bila da ju napije da njezina inhibicija padne i da dobije ono što je on htio, a to je spolni odnos. Nije sporno da je optuženik želio spolni odnos. Otišli su u stan u kojem je optuženik tada živio i optuženik je, što on i ne spori, svojim radnjama pokazao da želi intimni odnos s ŽT za koji ona tvrdi da nije željela, a zbog čega je optuženik bio razočaran. ŽT je iskazala da je željela s optuženikom razgovarati i bolje ga upoznati, pa i taj dio njezinog iskaza posredno upućuje da se ona optuženiku nije javila zato da bi učinila ljubomornim ET nego zato što ju je zanimao optuženi UT. ŽT tvrdi da je optuženika odbila na balkonu te da mu je objasnila da je zaljubljena u drugu osobu, da joj niti jedan drugi muškarac ne pada na pamet i da jednostavno nije njezin tip osobe kao i da ona ne želi seks s njim. Tada se optuženik naljutio i primijetila je da ga je to itekako pogodilo u ego. Rekla mu je i: „Gle, ako ti nešto probaš tužit ću te za silovanje.“. Dakle, kako je navela, dala mu je do znanja, jer u svakoj šali ima pola istina. On se na to smijao i nije ju uopće doživio. Naglasila je da je tijekom cijele noći jasno i glasno rekla „ne“ između 10 i 15 puta te stoga nije bilo samo jednom. To želi pojasniti time da su se većinu večeri „natezali“ oko toga da je ona njemu pojašnjavala zašto ne želi seks s njim. Umjesto da su pričali, družili, da su se upoznavali, ona je pola večeri provela njemu objašnjavajući zašto ne želi seks s njim. Dakle, osoba u dvadeset i sedmoj godini života, visoko školski obrazovana, ako ne želi nikakav spolni odnos onda će to jasno izraziti, a ne u šali ili polu šali da će ju, ako nešto proba, prijaviti za silovanje. Sama ističe da u svakoj šali ima pola istine, pa je očito ona to rekla kao šalu, a ne kao jasnu izjavu kojom izražava protivljenje spolnom odnosu. I k' tome, što znači u polu šali nekome reći da će ga prijaviti za silovanje, ako što pokuša? Ako ne želiš spolni odnos s nekim onda se jednostavno udaljiš. Upravo suprotno, ŽT dobrovoljno odlučuje oralno zadovoljiti optuženika kako ona kaže: "Da ga udobrovolji, da mu nešto pruži, bilo što, samo da ga smiri i da ju u konačnici pusti na miru…". Postavlja se pitanje kako to da ne želi s nekim, kako kaže nikakav spolni odnos, a onda da tu osobu udobrovolji i da ga smiri pristaje ga oralno zadovoljiti. Pri tome optuženik, a kako to proizlazi iz iskaza ŽT, ne primjenjuje nikakvu silu ili prijetnju, nego je prema iskazu ŽT optuženik bio ljut. Postupati prema nekome na način da ga se udobrovolji zato što je

2 0

ljut ne znači da je došlo do nasilnog spolnog odnosa, jer nije bilo niti sile niti prijetnje. Nakon oralnog zadovoljenja, kako to navodi ŽT, optuženik ju je ponovno pitao da li želi seks, a ona mu je odgovorila da ne želi i da je to sve što od nje može dobiti. Tada ju je optuženik, kako navodi ŽT, s balkona odgurnuo rukama u prsa i bacio na kauč koji je bio raširen kao ležaj te je ona pala. Pokušavala se ustati, a on ju je pribijao rukama dolje i stiskao da ne može ustati. Ležala je na tome kauču i pokušavala se ustati, a on ju je prisiljavao da legne. Tada mu je nastavila govoriti „ne“ i da ju pusti. Nije se mogla fizički braniti, jer je on bio nad njom i počeo joj je skidati hlače, a ona ih je pokušavala navući natrag. Borili su se sigurno nekih 10 do 15 minuta. Na mah je imala slobodnu jednu ruku, odnosno dvije, jer je pokušavala navući hlače natrag i ustati. Nakon nekog vremena uspio joj je skinuti hlače i staviti ih sa strane, gdje ona do tih hlača više nije mogla dosegnuti. Krenuo joj je skidati i tanga gaćice i onda je vaginalno penetrirao u nju. Nakon nekih par minuta, ona je počela plakati i pitala ga je kroz plač zašto joj to radi na što joj je optuženik rekao da joj želi izbiti ET iz glave. Optuženik je stao na par minuta, a kada se ona smirila i prestala plakati tada je analno penetrirao u nju. Misli da joj je svršio po trbuhu, jer je ona cijelo vrijeme bila na leđima. Nije ga ni u jednom trenutku ni poljubila niti je uzvratila išta niti se dobrovoljno skinula. Međutim, taj dio iskaza ŽT u kojoj tvrdi da ju je gurnuo, a da mu je ona pružala fizički otpor na način da je pokušavala ustati, da ju je on pribijao rukama i stiskao da ne može ustati sud nije cijenio istinitim. Naime, ne samo da bi to bilo postupanje optuženika potpuno suprotno načinu postupanja koje je opisalo više svjedokinja koje su imale spolne odnose s njim, nego se postavlja pitanje zbog čega bi ju gurnuo rukama, ako je sve što je želio do tada dobio bez ikakve sile ili prijetnje. Ako je ŽT, kako je navela, pristala ga oralno zadovoljiti da ga udobrovolji, zašto nije nastavio uvjeriti ŽT i na spolni odnos, ako je, na kraju, pristala na sve do tada. Da je ŽT doista pružala fizički otpor, a da ju je on pribijao rukama ona bi zasigurno zadobila ozljede. I ne samo to nego ona tvrdi da je nakon izvršenog vaginalnog odnosa uslijedio i analni i to kada je ona prestala plakati, ali se doista postavlja pitanje, kako to u obrani ističe optuženik, da često analni odnos nije moguć niti onda kada ga osobe žele, a kamoli na silu. Doista bi analna penetracija, s obzirom na fizičke karakteristike analnog otvora, i to primjenjujući silu, ne samo izazvale takvu fizičku bol na koju bi osoba morala reagirati i to ne samo verbalno (vrištanjem, zapomaganjem ili na sličan način) nego i fizički (pružanjem fizičkog otpora napadaču), a došlo bi i do ozljeda. Pri tome se u ovom konkretnom slučaju od strane ŽT ne spominje primjena bilo kakvog lubrikanta koji bi analni spolni odnos učinio lakšim i manje bolnim, pa je doista neistinito da je kako vaginalni, a posebno analni spolni odnos u ovom slučaju bio nasilan. Pogotovo što iz obrane optuženika, a što nije osporila ŽT, već samo rekla ne znam, došlo i do oralnog zadovoljavanja ŽT od strane optuženika. I daljnji slijed događaja kada optuženik, prema iskazu ŽT, pita istu da li je sve OK, a onda odgovara da je te nakon toga odlaze na ples jasno upućuje da nije bilo nasilnog spolnog odnosa. Dakle, potpuno je neživotno i neuvjerljivo da osoba koja pretrpi nasilni spolni odnos i to kako vaginalni tako i analni, osobi koja joj je to učinila kaže da je sve u redu i dalje pristaje s tom osobom otići u izlazak i to u klub na ples gdje se nalazi više osoba i to poznatih i jednoj i drugoj. Prihvatiti da silovana osoba nakon silovanja pristaje i to dobrovoljno sa svojim navodnim silovateljem ući u auto i ići na ples je potpuno neživotno i neuvjerljivo. ŽT pojašnjava da je nakon događaja odlučila sjesti s optuženikom u auto i ići na ples time da nije pobjegla nakon tog događaja "… jer je bila zatupljena, tupa i u šoku, bez emocija…", ali to je neuvjerljivo, jer doživjeti takav napad na spolnu

2 1

slobodu kakav je silovanje bi zasigurno utjecao na žrtvu ne samo na način da bi se maknula od napadača, a ne pristala i dalje biti u društvu s napadačem te čekati napadača da završi ples i da ju odveze na njezinu adresu stanovanja. Čak i tada, kada više nema napadača, ona ne prijavljuje događaj nadležnim tijelima nego odlazi spavati, a prema vlastitom kazivanju, tek ujutro kada se probudila vrišti i plače do otprilike 12:00 sati, jer je imala neke obveze koje je taj vikend morala odraditi te se morala odmah sabrati. Neživotno je biti silovan, a da su "neke obveze" preče od prijave tako odioznog kaznenog djela da se ono doista i zbilo. Čak ju je i optuženik kontaktirao putem Facebooka da ju čuje i da pita kako je, a ona je njemu, kako je navela, podebljanim slovima sa značenjem kao da vrišti upitala zašto je on toliko navaljivao na nju kada mu je sto puta rekla da ne želi seks s njim. Dakle, optuženik i nakon spolnih odnosa i slijedeći dan pita ŽT kako je.

36. Potrebno je obrazložiti i u odnosu na prijavu samog događaja da do prijave nije došlo zbog toga što je ŽT skupila hrabrost nakon dugogodišnjeg odlaska na terapije nego zbog snažnog utjecaja vanjske suradnice udruge Ženska soba JT koja je u iskazu (od 26. studenog 2021. koji joj je pročitan) navela da je ŽT "… doslovce nagovarala da podnese kaznenu prijavu …". Da je do prijave događaja od strane ŽT došlo pod utjecajem vanjske suradnice Ženske sobe jasno upućuje i činjenica da je ŽT kaznenu prijavu podnijela u pratnji i prisutnosti osobe od povjerenja KT, zaposlenice Ženske sobe. To je učinila 22. listopada 2020. time da je to učinjeno upravo u vrijeme psihološkog savjetovanja ŽT putem e-mailova 04., 07., 11., 17., 25., 28. (tri e-maila), 19. listopada i 20. listopada 2020., a 21. listopada 2020. je obavljeno telefonsko savjetovanje, pa je onda 22. listopada 2020. u pratnji KT prijavila događaj PP Trešnjevka. Dakle, očito je da kaznena prijava ne bi bila niti podnesena da nije bilo utjecaja vanjske suradnice udruge Ženska soba.

37. Inače, iako je ŽT preporučeno psihijatrijsko liječenje, ona se na isto nije odlučila (pri čemu je odbila i preporučenu farmakoterapiju, jer se ne želi trovati lijekovima), već se 14 godina liječi alternativnim metodama. Dakle, ona ne želi koristiti standardni put liječenja.

38. K tome, ŽT i danas spominje spolnu bolest te da se liječila od spolno prenosivih bolesti koje povezuje sa seksualnim nasiljem (dopis Ženske sobe od 11. prosinca 2020., posljednji odlomak na prvoj strani dopisa) iako to nije medicinski verificirano niti o tome postoji ikakav zapis u medicinskoj dokumentaciji za ŽT. Ona izražava i to da događaj ne može reći roditeljima zbog brige da bi se zdravstveno stanje njezinog oca, koji boluje od kardio-vaskularnih bolesti, moglo pogoršati, iako je, na žalost, otac ŽT u međuvremenu preminuo, pa takve opasnosti nema. Štoviše, ona je opterećena i time da bi optuženi UT, nakon što je ona prijavila događaj, mogao napasti njezine roditelje, a na što niti jedna okolnost, a kamoli dokaz ne upućuje. Dakle, ona vlastitu percepciju onoga za što ona smatra da joj se dogodilo, reflektira i na druge, njoj bliske osobe, smatrajući optuženika nasilnom osobom koja bi mogla svoje nasilno ponašanje usmjeriti na njoj bliske osobe iako za to nema nikakvog razloga.

39. O optuženiku kao osobi i kao intimnom partneru svjedočilo je više osoba.

2 2

39.1. Tako je svjedokinja CT je živjela kao sustanar s optuženikom u istom stanu od 08. mjeseca 2007. do 08. mjeseca 2008. i okarakterizirala je optuženika kao osobu koja je jako vrijedna, korektna, pažljiva, spremna pomoći, uredna i nepušač. Na pitanje da li je optuženik namjeravao s njom ostvariti blisku, intimnu vezu, i seksualni odnos svjedokinja je pojasnila da je njihov prvotni dogovor bio takav da mu je dala do znanja da ona ne traži "dečka" nego sustanara i da je tijekom boravka u stanu u manjem broju navrata UT kroz razgovor s njom pokušao ostvariti bliski kontakt, a u čemu nije uspio, jer mu je svjedokinja otvoreno ponovila svoj stav da ona ne traži dečka. Nakon takvog odbijanja optuženik bi reagirao na način da bi sve prebacio na šalu tipa: "Pa kakav bih ja bio muškarac da ne pitam tako zgodnu žensku osobu?". Inače u to vrijeme je optuženik bio oko 6 mjeseci u intimnoj ljubavnoj vezi s djevojkom imena P, koja je bila veoma atraktivnog izgleda, lijepa i dolazila je k njima u stan, a optuženik se prema njoj odnosio na džentlmenski način, pristojno i s puno ljubavi.

39.2. Sa svjedokinjom HT, koju je upoznao na salsa partyjima, bio je u seksualno-prijateljskoj vezi koja je trajala par mjeseci. Nikada nije bio nasilan prema svjedokinji niti je vršio pritisak na svjedokinju i svaki je put seksualni odnos bio dobrovoljan. Ona je nakon par mjeseci željela nešto ozbiljnije, odnosno ili ljubavnu ili prijateljsku vezu, što je završilo prijateljskom vezom. Nastavili su se i dalje družiti i bilo je situacija kada je on htio ponovno seksualni odnos sa svjedokinjom, ali ona nije htjela te tom prilikom on nikada nije navaljivao nego je poštovao njezinu volju. Isti bi odbijanje prihvatio kroz smijeh i nije se ljutio. Za optuženika je "ne" uvijek značilo "ne" i uvijek je poštivao odluku svjedokinje kada nije htjela seksualni odnos s njim Svjedokinja nije čula niti od jedne od djevojaka da nešto loše priča o optuženiku u smislu da je agresivan i napadan prema ženama. Svjedokinji su poznate optuženikove i prijašnje i kasnije veze, te nikada niti od jedne djevojke ili žene s plesa nije čula nešto loše od nje, odnosno bilo što što bi ju moglo navesti da misli da je on u stanju napraviti tako nešto. Inače, optuženik nije pio alkohol i zbog toga je sve vozio doma.

39.3. Svjedokinja TTS je upoznala optuženika na salsa plesnjacima i njegov odnos prema ženama nije nasilan i napadan, nego je uvijek bio nasmijan. S njim se družila u više navrata i izvan plesnih podija, a za vrijeme kada je živio s još dva sustanara, sjeća se da su bili kod nje u stanu i imali su dobrovoljan spontani seksualni odnos. Jedanput je i odbila optuženika za spolni odnos, a to je bilo u autu ispred zgrade kada ju je dovezao na adresu stana, kojom prilikom je on ostao zatečen, ali nakon njezinog "ne" on je to shvatio kao "ne". I prije i nakon toga ju je optuženik odvozio i dovozio na adresu stana. Optuženik je bio ugodan seksualni partner, nije ništa forsirao što samo njemu odgovara, već je želio udovoljiti i željama svjedokinje. Osobni dojam svjedokinje je da optuženi UT nije osoba koja bi silovala ženu niti bi ga vidjela da pije alkohol.

39.4. Svjedokinja LT poznaje optuženika od 2008. time da su se upoznali na salsa partyjima i bili su prijatelji, a 2019. u se vidjeli tri puta od čega su dvaput imali seksualni odnos. Treći puta kada su se vidjeli svjedokinja nije htjela nastaviti "na taj način", jer je prema njemu osjećala nešto više do čega nije došlo te su ostali prijatelji. Spomenuta dva seksualna odnosu su bila dobrovoljna i obostrana i niti u jednom trenutku svjedokinja nije osjećala da mora nešto što ne želi, imala je povjerenja u optuženika i nije se osjećala ugroženo. Nikada od nikoga nije čula da je

2 3

optuženik bio nasilan u bilo kojem obliku, a posebice prema ženama. Spomenuti treći put je bio kad su došli kod svjedokinje doma, prvo su se poljubili, bilo je strastveno, čak su se i oralno zadovoljavali, ali je ona tada stala. Sjeli su na kauč da bi razgovarali, tada mu je ona rekla da želi malo više pričati o njima. Nakon razgovora su se još malo zezali, pričali i družili se, ali do odnosa nije došlo, jer ona to nije htjela. Nakon što ga je odbila on niti na jedan način nije pokušavao ništa na silu, nije se naljutio te je kroz šalu nastavio pričati o nečem drugom.

39.5. Svjedokinja ĐT svjedočila je da je optuženika upoznala 2011. ili 2012. na plesu salse. Jednom u 2012. su bili kod optuženika u stanu i u jednom trenutku je došlo do toga da su oboje bili napola skinuti, a budući da je svjedokinja bila u jednom težem periodu života zbog obiteljske situacije, odlučila je da ne želi spolni odnos s optuženikom i on je sta. Ona je rekla "ne" i blago ga odgurnula od sebe, a on ju je pitao da li je sigurna, pa kada je potvrdno odgovorila on se povukao i otišli su na kavu. Nakon toga su se povremeno družili, odlazili na ples i on je uvijek pokazivao da želi nešto više, ali mu je ona dala do znanja da ne želi s njim nešto što nije ozbiljnija veza. Negdje 2019. svjedokinja je bila u period prekida vanbračne zajednice i tada je ponovno vidjela optuženika koji ju je izveo van u društvo, a nakon toga su bili u autu na parkiralištu i bili ponovno na korak da imaju intiman odnos. Ljubili su se, optuženik joj je zadigao haljinu i sebi skinuo hlače te skoro i penetrirao u vaginu, ali mu je ona rekla ne i on je to prihvatio i odvezao ju kući. I nakon toga su ostali u prijateljskim odnosima. Svjedokinja nikada nije čula da bi optuženik bio nasilan prema ženama niti je čula da je nekog silovao. Opisala ga je kao osobu koja je vrlo ugodna, pristojna, đentlmen, nikada ga nije vidjela ljutog. On je jedan od boljih plesača, pa se zbog toga njemu žene gotovo "bacaju pod noge" i čini joj se da žene više koriste njega.

40. Dakle, iz prethodno navedenih iskaza svjedokinja proizlazi da optuženi UT niti prije inkriminiranog događaja (kada je živio s CT i s istom pokušao ostvariti bliski, intiman odnos), a niti poslije inkriminiranog događaja, nije pokazao agresivnost prilikom nastojanja da ostvari intiman odnos, a radilo se o situacijama koje su situacijski i okolnosno iste kao što je događaj za koji ga tereti ŽT. Nema nikakvog razloga da on drugačije postupa u odnosu na ŽT, a niti je u odnosu na nju promijenio način postupanja s obzirom na dob u kojoj je tada bio.

41. Iz specijalističkog nalaza OB Pula od 28. prosinca 2021. (list 276. spisa) utvrđeno je da je ŽT dijagnosticirana trajna promjena ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja te je propisana terapije u vidi psihoterapije te lijekova Fevarin i Misar s kontrolom za jedan mjesec pri čemu je potrebno učiniti psihologijsko testiranje. Iz nalaza psihologa od 26. svibnja 2022. proizlazi da je napravljeno psihologijsko testiranje ŽT te su evidentirane posttraumatske klinički značajne anksiozno-depresivne smetnje praćene disforijom i somatizacijama, te inturzivnim doživljajima. Rezultati upućuju na pogoršanje psihološkog stanja povezano s novonastalim okolnostima u sklopu uputne dijagnoze trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja.

42. Provedeno je psihološko-psihijatrijsko vještačenje. Iz psihološkog vještačenja proizlazi da rezultati psihologijske obrade ŽT upućuju na osobu čije su neverbalne intelektualne sposobnosti aktualno procijenjene kao prosječne s obzirom

2 4

na dob, dok se verbalne intelektualne sposobnosti iznadprosječne s obzirom na dob. Zbog smetnji koncentracije vjerojatno su primarni kapaciteti viši od aktualnog rezultata u neverbalnim sposobnostima. Na planu ličnosti dominiraju anksiozno- depresivne smetnje uz sklonost somatizacijama kod visoko traumatizirane osobe koja se osjeća trajno oštećenom ranijim traumatskim iskustvom. Evidentiraju se crte razdražljivosti i nestrpljivosti, sniženog je praga tolerancije na frustracije te sklona impulzivnom i agresivnom načinu reagiranja. Naglašena je emocionalna nestabilnost i osjetljivost, a adaptacijski su kapaciteti sniženi i iscrpljeni. Na planu međuljudskih odnosa i socijalnog funkcioniranja se također evidentiraju teškoće u smislu povlačenja iz odnosa, nepovjerljivosti, usmjerenosti na sebe i svoje potrebe te uspješnijeg održavanja površnijih kontakata nego dugotrajnih bliskih odnosa. Suspektne trajne promjene osobnosti.

43. Iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da kod ŽT nisu utvrđene teže smetnje tjelesnog/psihičkog/mentalnog/socijalnog zdravlja i to do nekog traumatskog iskustva katastrofalnog intenziteta. Do tada je bila uobičajenog životnog iskustva, nastavno se prezentira nepovratnom traumom. Ni danas ne boluje od ikakve teške duševne bolesti/poremećaja/bolesti ovisnosti i nije zaostala u duševnom razvoju, dapače inteligencija joj je iznad prosjeka. Sada joj je najbolje razvijeno konkretno socijalno shvaćanje koje govori o sposobnostima praktičkog rasuđivanja. Dosljednog je iskazivanja i realistične samoprocjene. Na vjerojatan neodređeni, ali zasigurno ne i teži primarni poremećaj strukture osobnosti, danas je razvidan sekundarni trajni poremećaj ličnosti, nastao nakon traume katastrofalnog intenziteta, kroinifikacijom PTSP-a. Tako se opisuje osjetljiva, ekstrovertirana, nepovjerljiva i razdražljiva, ogorčena, emocionalno nestabilna i zahtjevna osoba, usmjerena prema sebi i svojim potrebama, iscrpljenih kapaciteta prilagodbe, sniženog bazičnog opreza, sklona impulzivno-agresivnim reakcijama, deficitarnih socijalnih odnosa, negativne samoprezentacije, sklona negativnim emocijama. Kod ŽT su zamjetne i izrazite anksiozno-depresivne tegobe te stres somatizacije. Indiciran joj je psihijatrijski tretman (psihoterapijski i farmako-terapijski) koji ona otklanja. Njezine sposobnosti povezivanja uzročno-posljedičnih odnosa su dostatno dobre, adekvatne opisanim mentalnim, emocionalnim i strukturalnim kapacitetima. One su tempore criminis mogle biti umanjene zbog vjerojatne pripitosti i/ili situacijske anksioznosti, ali zasigurno ne u bitnoj mjeri.

44. Vještak psihijatar dr. Davor Zdunić je pojasnio i to da ne postoji niti osoba niti mašina koja nedvojbeno može zaključiti da li osoba laže ili ne. No, psihijatrijskom edukacijom i dodatnim višegodišnjim iskustvom to se može s većom vjerojatnošću procijeniti. Psihološkim testiranjem se može i izmjeriti da li netko umanjuje ili uvećava tegobe, da li je netko dosljedan ili nije na što ukazuju tzv. kontrolne skale. I iskustveno i pregledom te psihometrijom utvrdili su dosljednost iskazivanja ŽT i to napisali u nalazu. Ona je nedvojbeno bila vrlo visoko traumatizirana nekim stresnim događajem katastrofalnog intenziteta na što su također nedvojbeno ukazali. Ne može se ni stručno pokazati da se radi o predmetnom nedjelu, jer traume katastrofalnog intenziteta osim sile su ratna događanja, razbojništvo i sl. Nije poznato kakve je ona bila strukture ličnosti prije navodnog nedjela, jer nikakvih psihijatrijskih i psiholoških zapisa nisu imali. Dapače, u kartonu opće prakse od njene 23 godine života se do predmetnog nedjela ništa takvo ne navodi. Njeni osobni podaci o sebi, obitelji, uvjetima odrastanja, školovanja i sl. naveli su ih da je vjerojatno privatno imala neki neodređeni poremećaj tipa ličnosti, zasigurno ne teži. Poremećaj ličnosti

2 5

nije bolest nego psihijatrijska kategorija nečijeg temperamenta, karaktera i socijalne prilagodljivosti, koji nastaje i genetski i razvojno, manifestira se u adolescenciji i uglavnom je trajna kategorija. To je neko neprilagođeno, neadekvatno nefleksibilno ponašanje u nekim uvjetima sa subjektivnim smetnjama, emocija i socijalnog funkcioniranja. Njen otac je bio vrlo strog, patrijarhalan. Njena je sestra 6, 7 godina starija, dominantna, pa u takovim uvjetima uz drugačiju nacionalnost je navela da je imala određenu izloženost vršnjačkom nasilju u osmoljetki, ne u kasnijem obrazovanju. Onda podatak da nikako nije mogla o navodnom nedjelu govoriti svojim roditeljima pogotovo ocu dok je bio živ govori da je ona kao urođeno nadprosječno pametna, ali nedostatno zrela i vrlo vjerojatno s određenim drugim potrebama bila u obitelji suprimirana, pa je mogla razvijati određenu nesigurnost i tjeskobu te moći zadovoljenja nagonskih potreba. Indirektno to potvrđuje njen osobni navod da je mucala, a što je prošlo. Mucanje je u većini slučajeva izraz kočenja vlastitih impulsa i poriva. Zaključno, na ovu pretpostavljenu anksioznu, pomalo i nezrelu ličnost dogodila se jedna izuzetno značajna trauma koju klinički potvrđuju i psiholozi i psihijatri i na temelju teškog PTSP-a razvile su se trajne promjene ličnosti. Dominira tjeskoba, strah, manja depresija, uz latentni suicidalni rizik. Značajne česte promjene raspoloženja, česta prisjećanja na traumu, pogođenost i izbjegavanje gotovo opsesivnog značaja. Indirektno je ŽT navodila i poteškoće socijalnog funkcioniranja u smislu polaganja Pravosudnog ispita. Što se tiče sadržaja Facebook stranica ŽT (list 74. do 160. spisa), koje da je ŽT slala godinu i pol, dvije, tri, ali i nastavno, s fotografijama mladih ženskih i muških seksipilnih osoba, romantike s naglaskom da je vještak naveo da je nakon traume bila nepovratno oštećena, odgovorio je da je ona osoba koja ne može nakon traume ostvariti duže i dublje odnose s drugima pa niti s muškarcima. To ne znači da ne može imati kratke površne, pa i intimne odnose, kakve su i nagonske potrebe. Uobičajeno je imati barem nekakve društvene odnose, izlaske i sl. To ne ukazuje da je ona imala ikakvih veza osobnih i neposrednih već govori i o njenim težnjama koje su "normalne", pa otkako je društvenih mreža uobičajeno je svašta na mreže stavljati. Konzumacija alkoholnih pića također je životno uobičajena. Dakle, s društvenih mreža prikazane uobičajene životne težnje ženske osobe njene dobio ni u čemu ne dovode u pitanje njegov nalaz i mišljenje. U vezi navoda ŽT da je postupala iz želje da svog dečka napravi ljubomornim stupajući u kontakt s optuženikom vještak je pojasnio da mu taj odgovor djeluje životno, jer se radi o nezreloj "ženskoj ljubomornoj" reakciji kojom je mogla dovesti sebe u nepredvidive okolnosti, pa i njena rečenica: "Ja glupača sam se u tako nešto dovela i pritom popila" mu je psihopatološki prihvatljiva u velikoj mjeri.

45. Dakle, iz takvog, kombiniranog psihološkog-psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da je kod ŽT utvrđen neodređeni, ali zasigurno ne i teži primarni poremećaj strukture osobnosti, te sekundarni trajni poremećaj ličnosti, nastao nakon traume katastrofalnog intenziteta (tzv. kronificirani PTSP).

46. Međutim, iz kombiniranog nalaza i mišljenja ne proizlazi iz kojeg točno događaja proizlazi sekundarni trajni poremećaj ličnosti kod ŽT, niti se sa stručnog stanovišta može potvrditi da bi se radilo upravo o inkriminiranom događaju.

47. Vještak psiholog mr. sc. Vesna Matulić Karađole je pojasnila da u vezi napada panike kako je to napisano u njezinom pisanom nalazu i to prilikom testiranja može reći da je situacija za ŽT bila prilično stresna i izazvala veliku anksioznost i

2 6

da je za nju bila retraumatizirajuća. Prema mišljenju vještakinje reakcija ŽT je bila malo prenaglašena, ali se nije mogla očitovati u kojem omjeru. Na taj način je sigurnošću utvrđeno da ŽT i nakon više od 10 godina od inkriminiranog događaja prenaglašeno reagira, a reagirala je i tijekom davanja iskaza na dokaznom ročištu kao što su njeno reagiranje opisale i svjedokinje ST, ZT te GT.

48. Potrebno je istaknuti i to da je ŽT u tijeku postupka u spis predmeta dostavila više podnesaka putem elektroničke pošte (mail-a) u kojima je predlagala dokaze, ali i davala komentare na iskaze svjedoka, čime je, usprkos individualnoj procjeni da joj se, kao žrtvi, treba osigurati poseban način ispitivanja i to putem video- konferencijske veze, zapravo izražavala želju za sudjelovanjem u postupku kroz predlaganje dokaza i komentiranje iskaza svjedoka, a što je suprotno i njezinom strahu da će optuženik napasti nju i članove njezine obitelji kao i strahu da će sudjelovanjem u postupku doći do reviktimizacije. Štoviše, tijekom dodatnog ispitivanja putem video-konferencijske veze (za koju je tražila ne samo da ne bude u Zagrebu nego i da ne bude u Puli) obratila se optuženiku riječima: „Samo se ti smij. Seronjo jedan. Svaki dan se sjetim toga događaja. Crkni.“, a čime je pokazala ne samo da se ne boji optuženika nego i da se ne radi o osobi koja ne može jasno i određeno izraziti svoj stav ili pružiti otpor osobi koja ju navodno želi prisiliti na spolni odnos.

49. Nadalje, u iskazu je navela i da su joj se od inkriminiranog događaja gadili svi muškarci, a na društvenoj mreži Facebook je objavljivala slike oskudno odjevenih muškaraca te je davala i komentare u vezi tih objava koje nikako ne predstavljaju gađenje nego upravo suprotno.

50. Dakle, kada se analiziraju svi izvedeni dokazi kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, onda je raspravno vijeće stava da nije dokazano da je optuženi UT počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa je isti oslobođen optužbe.

51. Ocjenjujući obranu optuženika sud je istu cijenio u većem dijelu istinitom time da je obrana optuženika neistinita samo u dijelu u kojem je osporavao da se događaj mogao dogoditi 25. ožujka 2011. Naime, tvrdeći da se događaj nije mogao dogoditi tog dana, jer je imao prezentaciju u Omišu, protivno je izvedenim dokazima.

52. Iskaz ŽT sud je cijenio djelomično istinitim. Naime, njezin iskaz je istinit u dijelu da se ona javila optuženom FŽ, da se dogovorili susret 25. ožujka 2011., da je optuženi UT došao po nju automobilom, da su otišli u stan u kojem je tada živio, da su bili na balkonu, da je optuženi UT inicirao spolni odnos i da je ŽT dobrovoljno oralno zadovoljavala optuženika, ali je neistinit njezin iskaz u dijelu da je optuženi UT nju prisilio na vaginalni i analni spolni odnos, da je ona izražavala protivljenje govoreći mu „ne“ 10-15 puta kao i da mu je pružala otpor odgurujući ga. Istinit je njezin iskaz u dijelu da su nakon spolnog odnosa išli u klub na ples gdje ona nije plesala, a on ju je nakon plesa odvezao kući. Neistinito je i to da se ona optuženiku javila, jer je htjela učiniti ljubomornim AŽ, a što nije istina, kao što je već obrazloženo, budući da s AŽ nije niti bila u vezi da bi ga učinila ljubomornim. Upravo suprotno, ona se javlja optuženiku, jer ju upravo optuženik interesira i s njim

2 7

dogovara susret. Izričito navodi da ga je željela bolje upoznati i umjesto da se bolje upoznaju optuženik je inzistirao na spolnom odnosu i to na prvom zajedničkom izlasku s njom. Dakle, očito je da do silovanja nije došlo, jer ne samo da bi ona napadaču pružila otpor, vikala, pobjegla i događaj odmah prijavila policiji, a ne odlazila s njime na ples, spavala i onda se „smirila“, jer je imala druge važnije obveze. Javlja se udruzi Ženska soba očito tražeći opravdanje svojih postupaka, a što od navedene udruge i dobiva. Od udruge Ženska soba traži psihološku podršku koju dobiva, ali ne postupa niti po stručnoj uputi dr. ŠT da pristupi liječenju, nego sama odlučuje da će se liječiti alternativnim metodama, a niti pristaje na farmakoterapiju uz obrazloženje da se ne želi trovati lijekovima. To upućuje da ona ne prihvaća niti upute stručne osobe dr. ŠT o liječenju (čije upute u svome mišljenju potvrđuju i dr. Davor Zdunić i dr. Vesna Matulić Karađole) nego sama odlučuje na koji način će se liječiti, a očito je da taj način, s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka ne daje rezultat. I nadalje tvrdi da ju je optuženik zarazio spolnom bolešću što nije verificirano u medicinskoj dokumentaciji niti jedan dokaz na to ne upućuje.

53. Ocjenjujući ostale izvedene dokaze sud je cijenio istinitim iskaze svjedokinja CT, HT, OTS, LT i ĐT koje su svjedočile jasno i određeno o odnosu s optuženim OT, a njihovi iskazi su suglasni obrani optuženika. Iskaze svjedokinja GT, ZT, EŽ i ST sud je cijenio istinitim o onome što im je rekla ŽT, jer su njihovi iskazi u tom dijelu suglasni iskazu ŽT o tome što im je ona rekla kao što su istinito svjedočile i o tome kako se ŽT ponašala kada im je to govorila. Međutim, iskaze svjedokinja ST i EŽ sud nije cijenio istinitim u dijelu u kojem su iste svjedočile da se inkriminirani događaj zasigurno zbio tj. da je ŽT bila silovana, jer to predstavlja njihovo nagađanje na temelju onoga što im je rekla ŽT, a ne da bi tome neposredno svjedočile. Iskaz svjedokinje ĆT sud je također cijenio djelomično istinitim i to u dijelu u kojem je ista svjedočila o onome što joj je neposredno poznato tj. radu na prezentacijama proizvoda dok sud nije cijenio istinitim njezin iskaz u dijelu u kojem je iznosila pretpostavke tj. vlastito mišljenje da li nekom prodajnom savjetniku treba više ili manje vremena da bi obavio prezentaciju ovisno o tome da li voli više pričati ili ne. Na isti način je raspravno vijeće cijenilo i iskaz svjedokinje JT koje je cijenilo istinitim u onom dijelu u kojem je njezin iskaz suglasan pročitanoj dokumentaciji o tome da je ista imala terapeutske seanse s ŽT dok njezin iskaz nije istinit u dijelu u kojem je ista davala svoje procjene da li smatra da se događaj zbio na način na koji je to opisala ŽT, jer isto predstavlja subjektivan stav, a ne iskaz očevica događaja. Iskaz svjedokinje dr. ŠT sud je cijenio istinitim, jer je isti suglasan pročitanoj dokumentaciji, a svjedokinja je svjedočila samo o onome što joj je poznato iz te dokumentacije. Iskaz svjedokinje KT sud je cijenio istinitim budući da je ta svjedokinja svjedočila u skladu sa sadržajem dopisa udruge Ženska osoba od dana 11. prosinca 2020. time da ona nije imala drugih saznanja osim onih koji proizlaze iz tog dopisa. Sud je cijenio istinitom pročitanu i razgledanu dokumentaciju time da nitko nije osporio vjerodostojnost sadržaja iste. Nalaze i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa sud je cijenio istinitim, jer su dani od strane stručnih osoba na temelju pravila znanosti i struke od strane osoba nezainteresiranih za ishod postupka. Za ponoviti je da oboje vještaka govore da je ŽT doživjela traumatski događaj, ali se ne mogu očitovati o kojem događaju bi se radilo.

2 8

54. Slijedom navedenog, a na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., optuženi UT oslobođen je optužbe, jer nije dokazano da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo.

55. Odlučujući o trošku postupka, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci te nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća - sudac:

Dražen Kevrić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom Sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.