Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-312/2018-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. iz OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50 A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB:66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 11. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Rački, odvjetnika u OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, te zz. tuženika LH, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. lipnja 2014. iznos od 95,48 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za srpanj 2013.g. na iznos od 45,77 EUR počev od 16. kolovoza 2013.g. do isplate,

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 10,33 EUR počev od 16. rujna 2013.g. do isplate,

- za rujan 2013.g. na iznos od 39,38 EUR počev od 16. listopada 2013.g. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćenog plovidbenog dodatka za utuženo razdoblje od 1. lipnja 2014. do 1. travnja 2018. iznos od 2.583,43 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za lipanj 2014.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. srpnja 2014.g. do isplate,

- za srpanj 2014.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. kolovoza 2014.g. do isplate,

- za kolovoz 2014.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. rujna 2014.g. do isplate,

- za rujan 2014.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. listopada 2014.g. do isplate,

- za listopad 2014.g.na iznos od 54,24 EUR počev od 16. studenog 2014.g. do isplate,

- za studeni 2014.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. prosinca 2014.g. do isplate,

- za prosinac 2014.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. siječnja 2015.g. do isplate,

- za siječanj 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. veljače 2015.g. do isplate,

- za veljaču 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. ožujka 2015.g. do isplate,

- za ožujak 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. travnja 2015.g. do isplate,

- za travanj 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. svibnja 2015.g. do isplate,

- za svibanj 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. lipnja 2015.g. do isplate,

- za lipanj 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. srpnja 2015.g. do isplate,

- za srpanj 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. kolovoza 2015.g. do isplate,

- za kolovoz 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. rujna 2015.g. do isplate,

- za rujan 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. listopada 2015.g. do isplate,

- za listopad 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. studenog 2015.g. do isplate,

- za studeni 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. prosinca 2015.g. do isplate,

- za prosinac 2015.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. siječnja 2016.g. do isplate,

- za siječanj 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. veljače 2016.g. do isplate,

- za veljaču 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. ožujka 2016.g. do isplate,

- za ožujak 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. travnja 2016.g. do isplate,

- za travanj 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. svibnja 2016.g. do isplate,

- za svibanj 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. lipnja 2016.g. do isplate,

- za lipanj 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. srpnja 2016.g. do isplate,

- za srpanj 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. kolovoza 2016.g. do isplate,

- za kolovoz 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. rujna 2016.g. do isplate,

- za rujan 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. listopada 2016.g. do isplate,

- za listopad 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. studenog 2016.g. do isplate,

- za studeni 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. prosinca 2016.g. do isplate,

- za prosinac 2016.g. na iznos od 54,24 EUR počev od 16. siječnja 2017.g. do isplate,

- za siječanj 2017.g. na iznos od 55,33 EUR počev od 16. veljače 2017.g. do isplate,

- za veljaču 2017.g. na iznos od 55,33 EUR počev od 16. ožujka 2017.g. do isplate,

- za ožujak 2017.g. na iznos od 55,33 EUR počev od 16. travnja 2017.g. do isplate,

- za travanj 2017.g. na iznos od 55,33 EUR počev od 16. svibnja 2017.g. do isplate,

- za svibanj 2017.g. na iznos od 55,33 EUR počev od 16. lipnja 2017.g. do isplate,

- za lipanj 2017.g. na iznos od 55,33 EUR počev od 16. srpnja 2017.g. do isplate,

- za srpanj 2017.g. na iznos od 55,33 EUR počev od 16. kolovoza 2017.g. do isplate,

- za kolovoz 2017.g. na iznos od 56,44 EUR počev od 16. rujna 2017.g. do isplate,

- za rujan 2017.g. na iznos od 56,44 EUR počev od 16. listopada 2017.g. do isplate,

-za listopad 2017.g. na iznos od 56,44 EUR počev od 16. studenog 2017.g. do isplate,

- za studeni 2017.g. na iznos od 57,56 EUR počev od 16. prosinca 2017.g. do isplate,

- za prosinac 2017.g. na iznos od 57,56 EUR počev od 16. siječnja 2018.g. do isplate,

- za siječanj 2018.g. na iznos od 57,56 EUR počev od 16. veljače 2018.g. do isplate,

- za veljaču 2018.g. na iznos od 57,56 EUR počev od 16. ožujka 2018.g. do isplate,

- za ožujak 2018.g. na iznos od 57,56 EUR počev od 16. travnja 2018.g. do isplate,

- za travanj 2018.g. na iznos od 57,56 EUR počev od 16. svibnja 2018.g. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.967,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br. 1, kao pripadnik Zapovjedništva za obuku i doktrinu (ZOD) - ZHN, Inženjerijska pukovnija, Riječna bojna, Satnija riječnih brodova. Nadalje navodi da je u vremenskom razdoblju od 01.01.2013.god. do dana podnošenja tužbe 28.06.2018. imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, za rad u smjenama i turnusima, za prekovremeni rad i rad na terenu te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost. Također je sukladno propisima imao pravo na naknadu plaće za godišnji odmor i to Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru i Pravilniku u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u tri mjeseca. Nadalje navodi da mu tužena nije u skladu s propisima isplaćivala dio plaće i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, u smjenama, turnusima, za prekovremeni rad i rad na terenu (obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu), te za stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost, pa je uskraćen u svojim materijalnim pravima u utuženom razdoblju za ukupan bruto iznos od 3.000,00 kn. Opetuje da mu tuženik nije isplatio naknadu plaće za godišnji odmor, sukladno propisima kako je naprijed navedeno, u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i da je u tom dijelu oštećen za iznos od 500,00 kn godišnje ili u naprijed navedenom utuženom razdoblju za ukupan bruto iznos od 3.000,00 kn. Pored toga nastavno ističe da mu tužena u razdoblju od 01.lipnja 2014. do 28.lipnja 2018. nije isplaćivala plovidbeni dodatak sukladno odredbama članka 11. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, kojima je propisano da djelatnoj vojnoj osobi koja ima raspored na ustrojbenom mjestu broda-stalnoj osobi, pripada plovidbeni dodatak u iznosu od 8%. Tužitelju je isplaćen dodatak za vojnu službu u iznosu od 14% sukladno čl.6.st.1. navedenog pravilnika. Tužitelj je zbog neisplate plovidbenog dodatka zajedno sa kolegama iz ustrojbene jedinice uputio prigovor na koji se očitovao tuženik na način da će zahtjev biti realiziran nakon provedenih izmjera i korekcija u informativnom sustavu personalnog upravljanja. Tužena do danas nije izvršila korekciju i isplatu plovidbenog dodatka. Zbog neisplate plovidbenog dodatka tužitelj je svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u OS RH uskraćen za mjesečni iznos od 410,00 kn bruto u vremenskom razdoblju od 01.06.2014.g. do 28.06.2018.g. za ukupan iznos od 15.000,00 kn bruto. Tužitelj zadržava pravo da nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja detaljnije urede pojedine mjesečne iznose koji se trebaju isplatiti i datume njihovih dospijeća, zajedno sa tijekom zakonskih zateznih kamata za iste.

1.1. Napominje da je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, o kojem se Općinsko državno odvjetništvo nije očitovalo, pa prethodno predlaže naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi svu dokumentaciju o radu tužitelja, a potom donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da mu na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za sav naprijed navedeni rad, također na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, kao i na ime neisplaćenog plovidbenog dodatka isplati neutvrđene iznose naknade koje će precizirati nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje, sve to uz trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i trošak postupka.

1.2. U podnesku od 04.travnja 2018. tužitelj povlači tužbeni zahtjev za razdoblje od 01.travnja 2018. do 28.lipnja 2018. i predlaže provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnosti kako ih detaljno iznosi u id. podnesku, a nakon izrade id. nalaza u podnesku od 21.ožujka 2024. (list 361-365 spisa) uređuje tužbeni zahtjev i potražuje na ime razlike plaće za godišnji odmor u razdoblju od 01.siječnja 2013. do 01.lipnja 2014. isplatu iznosa od 95,48 eur, a na ime razlike neisplaćenog plovidbenog dodatka iznos od ukupno 2.583,43 eur, sve uz zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose razlike plaće prema izračunu iz Nalaza i mišljenja uredujućeg vještaka od 01. ožujka 2024., te uz to troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor zastare potraživanja zaključno s 02. travnja 2013.godine, obzirom je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 18.listopada 2016. pa je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku zastarijevanje zastalo na rok od tri mjeseca. Kako je isti rok negativna pretpostavka za podnošenje tužbe, iznosi da je zastara nastavila teći do podnošenja tužbe, kada je nastupio prekid zastare, pa je obzirom na zastarni rok od 5 godina i rok od 3 mjeseca u kojem je zastara zastala, potraživanje tužitelja zastarjelo zaključno s naprijed navedenim danom 2013.godine.

2.1. U odnosu na meritorno potraživanje tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te obrazlaže da su se u razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivale odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, koja oba propisa su donesena na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama i predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba, te su oba stupila na snagu 01.listopada 2009.g. Pobliže iznosi da je id. Odlukom bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Ističe da je točkom V. Odluke 09 bilo propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a da se isto dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom se smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potrebe službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u OS RH. Jednako tako iznosi da se stražarska služba u kojoj djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno, od kojih može raditi najviše 12 sati, također ne smatra prekovremenim radom i da djelatna vojna osoba u stražarskoj službi ostvaruje pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe, pri čemu se dodatak za obavljanje stražarske službe i aktivno dežurstvo međusobno isključuju. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Također se poziva na članak 155. Zakona o službi u Oružanim snagama RH, NN 73/13, 75/15, koji je stupio na snagu 26.lipnja 2013.g., a kojim je izričito propisao da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Nadalje ističe da se u odnosu na radno-pravni status tužitelja mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon i podzakonski akti doneseni na temelju tog zakona predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu i primjenjuju se isključivo na djelatne vojne osobe sa svrhom uređenja radno pravnog statusa vojnih osoba, uključujući specifičnosti službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. U tom smislu tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da se u pitanjima iste činjenične i pravne osnove imaju primijeniti propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, jer isti imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, sve to sukladno članku 14. Zakona o oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09. Odnosno, propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima mogu se primijeniti samo u pitanjima koja nisu uređena spomenutim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju pak Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (članak 198. -200.), a između inih propisa navedenih u članku 200. cit. Zakona Ministarstvo obrane ovlašteno je donijeti Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (članak 96. stavak 1), te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (članak 170. stavak 4). Stoga navedeni Pravilnik i Odluka, kojima se cjelovito uređuje pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, i s obzirom na članak 114. id. Zakona ti propisi imaju prednost u primijeni pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima.

2.2. Dakle, obzirom se u razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, koji su stupili na snagu 01.listopada 2009.godine, tuženik ističe da navedena Odluka i Pravilnik, predstavljaju podzakonske propise donesene na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te zajedno s tim zakonom predstavljaju posebne propise koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe i imaju prednost pred općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima, pa je dakle po tuženiku tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. To tim više jer je navedenom Odlukom propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH, kao i pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, a Pravilnikom je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je djelatnik ostvario, a pri tom iznosi da su tužitelju isplaćeni svi navedeni dodaci za utuženo razdoblje, uključujući i dodatak za terenski rad sukladno članku 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji, NN 141/04, 22/05. U tom smislu tuženik upućuje na sudsku praksu izraženu u presudi Županijskog suda u Osijeku broj:Gž-R- 241/2015 od 16. srpnja 2015 i presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj:Gž-1705/14 od 27. listopada 2015. u kojima su sudovi izrazili stav da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad nakon 01. listopada 2009. obzirom da tužitelji nisu dokazali da imaju opisano mjesečno izvješće s potvrdom časnika HV-a na pravo za isplatu naknade za prekovremeni rad a sve sukladno citiranoj Odluci.

2.3. U odnosu na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi da je tužitelju isplaćena id. naknada plaće, sukladno važećim propisima i da je izračun sačinjen na način kako je to detaljno opisano u očitovanju Uprave za proračun i financije od 25. siječnja 2017. koja se dostavlja u prilogu. Prema tom očitovanju Uprave za proračun i financije te iz kartice djelatnika za tužitelja koje se također dostavljaju vidljivo je i to da je tužitelju izvršena retro isplata naknade za godišnji odmor, pa tuženik na spis predmeta dostavlja navedeno očitovanje Uprave za proračun i financije, evidenciju službi dežurstva, prilaz korištenja godišnjeg odmora sa rješenjima o korištenju godišnjeg odmora, ružno vođenje dnevne evidencije radnog vremena za tužitelja za utuženo razdoblje, mjesečne evidencije radnog vremena i kartice djelatnika za utuženo razdoblje. Stoga slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz dosudu troškova parničnog postupka tuženiku s pripadajućom zateznom kamatom na trošak postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u uvid u Odluku o rasporedu MORH-a, Oružane snage Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska (HKoV-a), od 01.lipnja 2014., u zahtjev za mirno rješenje spora upućen ODO-u u Karlovcu na listu 5-6 spisa, uvid u podnesak vještaka na listu 142 i 170 spisa te podnesak tužitelja na listu 151, 162 i 165 spisa, te u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 07.09.2018., podnesak tuženika od 10.12.2018. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 04.04.20189., 28.02.2020., 29.09.2020. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma i 07.10. 2020., podnesak tuženika od 09.09. 2021. s prilozima u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje od 01.03.2024., te podnesak tužitelja od 21.03.2024.godine.

4. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva, na prijedlog tužitelja provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje i to po stalnom sudskom vještaku RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje, a isto je napose provedeno radi utvrđenja visine potraživanja u postavljenom tužbenom zahtjevu, te sukladno tome postojanja prava na ostvarivanje potraživanja iz postavljenog tužbenog zahtjeva, jer ako nije utvrđeno postojanje razlike plaće koju tužitelj potražuje nije osnovano ni potraživanje tužitelja iz postavljenog tužbenog zahtjeva.

5. Tužitelj je uz tužbu pridonio Odluku o rasporedu izdanu od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH-a), Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH-a), Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), od 03.lipnja 2014., kao na listu 4 spisa, iz koje je prvenstveno bilo razvidno da je tužitelj ZH u razdoblju od 1.6.2014. do 31.01.2016. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Zapovjedništva za obuku i doktrinu (ZOD) Fran Krsto Frankopan, Inženjerijska pukovnija, Riječna bojna, Satnija riječnih brodova, u Zapovjedništvo, na ustrojbeno mjesto prvog dočasnika satnije, s ustrojbenim činom nadnarednika i mjestom službe u Osijeku, kako sukladno navodi tužitelj u tužbi. Prema id. rješenju je također vidljivo da je i do tada tužitelj bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto. Ujedno su u id. Odluci određene sastavnice za plaću tužitelja prema osobnom i ustrojbenom činu nadnarednika, uz dodatak A, A09 5%, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tom je navedeno da radni staž na dan 01.06.2014. iznosi 18-8-23, što znači 18 godina 8 mjeseca i 23 dana, a sukladan je raspored i radni angažman tužitelja bio vidljiv i iz drugih priloženih dokaza u spisu.

6. Navedeni financijsko knjigovodstveni vještak RKR d.o.o. u Nalazu i mišljenju od 01.ožujka 2024. u svezi izračuna predmetne razlike plaće za sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju od 01.siječnja 2013. do 01.lipnja 2014., plovidbenog dodatka od lipnja 2014. do travnja 2018. i naknade plaće za godišnji odmor od o1.siječnja 2013. do 01.lipnja 2014. kako je to predložio tužitelj u podnesku 07.listopada 2020.godine, najprije daje pregled zadataka i dostavljene dokumentacije u spisu o radnoj angažiranosti tužitelja, a potom obrazlaže na koji je način izvršio vještačenje i koje je propise t.j. članke id. propisa primijenio. Između ostalog obrazlaže da su u dostavljenoj kartici djelatnika za period od 2013-01 do 2018-04 prikazani obračuni plaća isplaćenih tužitelju u spomenutom periodu po mjesecima. Sati rada i naknada obuhvaćaju redovni rad, naknadu za državni blagdan, godišnji odmor, bolovanje i minuli rad. Obračun minulog rada vrši se množenjem bruto plaće dobivene nakon svih uvećanja s postotkom uvećanja za minuli rad. Sati za dodatke obuhvaćaju rad noću, rad subotom, nedjeljom, rad na blagdan i rad u turnusu i na njih se primjenjuju odredbe o uvećanju osnovne plaće sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Iz podataka iskazanih u obračunima plaća, prekovremeni sati rada nisu evidentirani, a sati rada raščlanjeni su na sate rada i naknade i sate za dodatke.

7. Nadalje obrazlaže da je kod izračuna primjenjivao propisa koji su bili važeći u utuženom razdoblju, odnosno evidentno specificiranom razdoblju po prijedlogu tužitelja, i to;

- Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine,

- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine, te

- Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09).

8. Pobliže navodi da Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću, i to za:

- prekovremeni rad 50%

- rad noću 40%

- rad subotom 25%

- rad nedjeljom 35%

- rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% i td.,

te da se dodaci na plaću međusobno ne isključuju.

9. Izračun prekovremenog rada radi bez umanjenja za iskorištene slobodne dane temeljem službenih evidencija, odnosno dokumentacije u spisu pri čemu koristi: „Dnevnu evidenciju radnog vremena za razdoblje od 01.siječnja 2013. do 01.lipnja 2014. godine (spis list br. 28-43), s podacima o iskazanim satima rada i oblikom radnog vremena. U nastavku vještak navodi da tužitelj ima iskazan samo redovni rad u trajanju od 8 sati, s upisanim trajanjem radnog vremena od 08:00 do 16:00 sati, dok su pod oblikom radnog vremena iskazani: RRV, TR, DEŽ, Sd, STR, Gd, Dp. Dodaje da su prema dokumentu „Pregled ostvarenih prekovremenih sati rada nnr ZH u periodu od 01.09.2011. do 30.11.2016. godine“ (spis list br.17) prekovremeni sati za razdoblje od 01.01.2013. do 01.06.2014. godine ostvareni 31.05.2014. (nije iskazano u Dnevnoj evidenciji za svibanj 2014. godine, spis list br. 43) i iznose 5 sati. Za navedene prekovremene sate tužitelj je koristio slobodni dan 11.07.2014. godine, te zaključno navodi da prema iskazanim podacima proizlazi kako tužitelj nije radio prekovremeno, noću, subotom i nedjeljom, te da je za prekovremeni rad koristio slobodne dane pa mu slijedom toga ne trebaju biti obračunati i isplaćeni dodaci na plaću za prekovremeni rad na terenu.

10. Nastavno glede rada na terenu i ostvarenog terenskog dodatka, a prema prijedlogu tužitelja da se utvrdi koliki je točno broj radnih dana u razdoblju od 01.01.2013.g. do 01.06.2014.g. tužitelj proveo na radu na terenu, što se smatra terenskim radom, da li je tužitelju za rad na terenu isplaćivan terenski dodatak u navedenom razdoblju sukladno čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04) te čl. 56. Kolektivnog ugovora, vještak navodi da u Dnevnim evidencijama radnog vremena terenski rad ima oznaku „TR“, a uvidom u dnevne evidencije radnog vremena u razdoblju od 01. siječnja 2013. do 01.lipnja 2014. vještak nalazi da tužitelj nije imao iskazano vrijeme provedeno na terenu odnosno da pod oblikom radnog vremena nema oznake „TR“. Također nalazi da u istom razdoblju od 01. siječnja 2013. do 01.lipnja 2014. tužitelj nije imao iskazano vrijeme provedeno na stražarskoj službi.

11. Vezano uz izračun naknade plaće za godišnji odmor podneskom tužitelja od 07.10.2020. godine predloženo je da vještak napravi izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. siječnja 2013.g . do 1. lipnja 2014. g., za svaki mjesec pojedinačno, uzimajući u obzir obračun osnovne plaće i dodataka na plaću te iznose koje je tužena već platila, s time da se preostali neplaćeni iznos razlike naknade plaće za godišnji odmor izračuna primjenom pravila iz čl. 171. i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koji reguliraju red uračunavanja i uračunavanje kamata. S tim u vezi nastavno navodi da prema članku 60. st. 1 Zakona o radu, NN 149/09, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Također navodi kako je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, NN 93/08, 89/12, u članku 14. navedeno da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca. Ističe da se uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora obračunava, kako doslovno navodi, na slijedeći način:

- pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna 3 mjeseca;

- satnica za obračun naknade plaće za godišnji odmor iz članka 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora izračunava se na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor;

- u slučaju kad službenik i namještenik nije ostvario plaću u prethodna tri mjeseca, nego naknadu plaće, odnosno kad je cijeli mjesec ili dio mjeseca ostvario naknadu plaće za bolovanje, ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini tri posljednje prosječne mjesečne plaće koje je ostvario za puno radno vrijeme prije mjeseca u kojem je koristio bolovanje;

- u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično, osim dodatka za minuli rad);

- dodatak na minuli rad posebno je obračunat na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade sa postotkom uvećanja za minuli rad.

12. Vještak pri tom napominje da je tužitelju, osim naknade za godišnji odmor iskazane u mjesecima korištenja istog, isplaćena i razlika naknade za godišnji odmor (šifra primanja P860 Retro razlika, u spisu list 82), koju je vještak uključio u izračun neisplaćenih razlika. Potom utvrđuje razliku između obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor u odnosu na naknadu koju je on izračunao za period od 01.siječnja 2013. do 01.lipnja 2014. u bruto iznosu od 692,07 kune, bez uračunavanja minulog rada, odnosno s uračunavanjem minulog rada u iznosu od 750,90 kuna / 99,65 eur.

13. S tim u vezi utvrđuje da je tužitelju, osim naknade za godišnji odmor, iskazane u mjesecima korištenja istog, obračunata i isplaćivana i razlika naknade za godišnji odmor (šifra primanja P860 Retro razlika, spis list br.82), koju je vještak uključio u izračun neisplaćenih razlika. Dodaje i da je razdoblje od 01.01.2013. do 01.06.2014. tužena obračunala Retro razliku (P860) za godišnji odmor za mjesece siječanj 2013. godine, srpanj 2013. godine i rujan 2013. godine, a vještak ne raspolaže podatkom kada je isplata izvršena, pa u tablici u nastavku iskazuje pregled dospijeća obračunatih Retro razlika za te mjesece u iznosu od ukupno 20,00 eur.

14. Najzad, u odnosu na plovidbeni dodatak iznosi kako je člankom 7. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14) određeno da se djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje dodatak za otežane uvjete rada kada je raspoređena na sljedećim dužnostima: letačkim, roniteljskim, padobranskim, plovidbenim, pirotehničkim, u specijalnim i zaštitnim postrojbama, vojnopolicijskim, štetnima za zdravlje. Prema članku 11. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, NN 33/14, određeno je da djelatnoj vojnoj osobi koja ima raspored na ustrojbenom mjestu na brodu – stalno ukrcanoj osobi, pripada plovidbeni dodatak u iznosu od 8%. Vještak pri tom navodi da se tuženik "u podnesku od 02. srpnja 2018. godine (list 4 spisa)" očitovao kako je tužitelj bio raspoređen na mjesto „prvi dočasnik satnije “Zapovjedništvo – inženjerska pukovnija, satnija Riječnih brodova. No, napominje se da se zapravo radi o Odluci o rasporedu tuženika kojom se zapravo konstatira raspored tužitelja, a prema kojem je po daljnjem navodu vještaka vidljivo postavljenje tužitelja na ustrojbeno mjesto stalno ukrcajne osobe na brodu, kojoj sukladno Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, NN 33/14, pripada dodatak u visini od 8%. U tablici u nastavku, vještak potom daje izračun neisplaćenog plovidbenog dodatka za razdoblje od 01.06.2014. godine do 01.04.2018. sa specifikacijom mjesečnih iznosa i danom dospijeća svakog pojedinog iznosa. Vještak nalazi da tužitelju za razdoblje od lipnja 2014. godine do lipnja 2016. godine prema id. Pravilniku pripada plovidbeni dodatak u ukupnom iznosu od 19.057,43 kune i da mu imajući u vidu Kartice djelatnika nije isplaćen navedeni dodatak u naprijed spomenutom iznosu od ukupno 19.057,43 kune / 2.529,36 eur.

15. Tužitelj je međutim nakon ovakvo izrađenog nalaza vještaka potraživao ukupnu neisplaćenu razliku plaće za godišnji odmor u iznosu od 95,48 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos, kako je već navedeno u preciziranom tužbenom zahtjevu, te uz to plovidbeni dodatak u ukupnom iznosu od 2.583,43 eur bruto također sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečne iznos id. razlike plaće. Potonju visinu potraživanja tužitelj je pobliže obrazložio i naveo da je vještak prilikom zbrajanja pojedinačnih iznosa na ime neisplaćenog plovidbenog dodatka u tablici na str. 8. nalaza i mišljenja omaškom propustio zbrojiti još jedan iznos od 408,71 kn / 54,24 EUR, pa kada se zbroje svi pojedinačni iznosi navedeni u tablici na str. 8. nalaza i mišljenja dolazi se do ukupnog iznosa od 19.466,15 kn / 2.583,43 EUR, a ne iznosa od 19.057,43 kn / 2.529,36 EUR kako je to pogrešno navedeno na str. 8. i str. 9. predmetnog nalaza i mišljenja. Nadalje, kada se ukupno potraživani iznos od 19.466,15 kn na ime razlike neisplaćenog plovidbenog dodatka konvertira u EUR prema fiksnom tečaju, dobije se iznos od 2.583,60 EUR, dok se kod zbrajanja pojedinačnih konvertiranih iznosa dobije ukupan zbroj od 2.583,43 EUR. Takav matematički izračun utvrđuje se korektnim i prihvaća navedeno očitovanje tužitelja, pa je u točki II. izreke prihvaćeno pravilno naznačeno potraživanje tužitelja i donesena je odluka kao u točki II. izreke. Uz to je dakle tužitelju dosuđen zatraženi iznos iz točke I. izreke presude, koji je u odnosu na izračunatu naknadu iz nalaza vještaka umanjen samo za prvu pojedinačno izračunatu naknadu, a koja je evidentno u zastari.

16. Napominje se da je tuženik u odgovoru iznio prigovor zastare za sva potraživanja „zaključno s 02.travnja 2013.“, te se id. prigovor utvrđuje osnovanim jer je doduše Zakonom o radu, NN 93/14, produžen zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa na način da je povećan s tri na pet godina i time je isti rok izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu.

17. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 28.lipnja 2018., a zahtjev za mirno rješenje spora je zaprimljen u ODO-u u Karlovcu dana 18.listopada 2016.god., te je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a na rok od tri mjeseca. Stoga u ovom slučaju postoji zastara za potraživanje tužitelja u vremenu, kako dakle ističe tuženik u odgovoru na tužbu, a vještak je izračunao da do srpnja 2013. postoji samo razlika za mjesec siječanj 2013. te je tužitelj umanjio svoje potraživanje (naknade za godišnji odmor) upravo za izračunatu razliku iz tog mjeseca za iznos od 4,17 eur, za koji dakle postoji zastara, pa je i u tom dijelu prihvaćeno potraživanje tužitelja i donesena odluka kao u točki I. izreke, a sve obzirom na propise kako slijedi. Također se napominje da tužitelj nakon nalaza vještaka nije više postavljao zahtjev za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad s dodacima već samo za neisplaćenu razliku plaće za godišnji odmor i za neisplaćeni plovidbeni dodatak.

18. U odnosu na potraživanje naknade plaće za godišnji odmor treba reći da je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. 88/08. i 124/09., dalje:

ZOSOS, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.godine, bilo određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, a prema članku 170. stavak 4 ZOSOS-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđivao je ministar obrane posebnim propisom.

19. Temeljem ovlasti iz odredbe članka 200. u vezi članka 96. st. 1 i članka 170. stavak 4 ZSOSRH-a Ministarstvo obrane donijelo je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine br. 118/09., te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11.

20. Članak 4. stavak 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02., propisivao je da se djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 68/11, bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

21. Prema čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16., koji je na snazi od 26. lipnja 2013.godine, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radi u redovnom radnom vremenu. Međutim, provedbeni propisi prema tom zakonu doneseni su kasnije (zakon je odredio u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ali isti dakle nisu doneseni u roku šest mjeseci), pa kako potraživanje predmetne razlike plaće datira u vremenu prije donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 54/14, koji je stupio na snagu 8.5.2014.godine, a kojim je to pitanje regulirano sukladno potonjem spomenutom Zakonu, to je tužitelju dosuđena zatražena razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u odnosu na visinu prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca. Tužitelj je u točki I. tužbenoga zahtjeva sukladno naznačio id. potraživanje za razdoblje od 01. siječnja 2013. do 01. lipnja 2014., pa mu je priznato id. potraživanje kao točki I. izreke.

22. Također je tužitelju dosuđen neisplaćeni plovidbeni dodatak prema Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, NN 33/14, na koji propis se poziva i vještak u svom nalazu, te se u odnosu na ovaj vid potraživanja donosi odluka kao u točki II. izreke ove presude.

23. Zatezna kamata na dosuđene iznose priznata je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, odnosno u ovom slučaju od 16.-tog u mjesecu kako je tužitelj naznačio, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i dr., izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, što je tužitelj pravilno naznačio u tužbenom zahtjevu. To je opravdano jer se dakle bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je i u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata prihvaćen kao osnovan i donesena je odluka kao u točki I. i II. izreke presude.

24. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.), a tužitelj je isti rok naznačio kao rok izvršenja.

25. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku dosuđen parnični trošak prema Troškovniku i Odvjetničkoj tarifi, sukladno članku 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Kao opravdan tužitelju je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), dosuđen zatraženi trošak u iznosu od po 200,00 eur za sastav tužbe, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, te za sastav podnesaka; od 05.09.2018. koji je zaprimljen u sudu 07.09. 2018., kao i za podnesak od 21.03.2024. Pored toga je isti iznos priznat za zastupanje tužitelja po punomoćniku na ročištu od 11.12.2024., a za zastupanje na prvom ročištu od 09.01.2019. na kojem se samo procesno raspravljalo priznata mu je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 eur. Za ostale podneske od 28.03.2019. (koji je zaprimljen 04.04.2019.), te podneske od 25.02.2020. (zaprimljen 28.02.2020.) i 06.10.2020. (zaprimljen 07.10. 2020.), priznata je naknada od po 50,00 eur sukladno Tbr. 8. točka 3 Odvjetničke tarife. Naime, istim je podnescima samo precizirao zadatke vještaku i očitovao se o priloženim dokazima odnosno dokumentaciji-dokazima koje bi trebalo dostaviti u spis, pri čemu je u prvom iznio navode i precizirao razdoblje potraživanja, a što je sve mogao valjano učiniti već u tužbi odnosno drugim podnescima ili na ročištima za koja su mu priznati troškovi zastupanja. Tužitelju nije priznat jedino trošak za pristup na ročište za objavu odluke, jer nije pristupio na ročište za objavu odluke. Ukupno je tužitelju za prethodno navedene radnje priznata naknada troška postupka u iznosu od 1.250,00 eur odnosno računajući pdv. iznos od 1.562,50 eur, a tom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od 405,00 eur, koliko je tužitelj stvarno predujmio trošak za vještačenje i koliko je dakle isti i iznosio. Stoga je sveukupno tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.967,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao u točke III. izreke ove odluke.

U Karlovcu 21. ožujka 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2. Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na broj P-DO-254/2018.