REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1936/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu krunoslav markovinović i NŠ u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, dana 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba 3. (treće) Naknada iz Ugovora o kreditu broj 718-50-4264916 od 17. srpnja 2007. godine, zaključenog između tužitelja ŠŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora, u dijelu koji glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.079,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu 17. srpnja 2007., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 33.708,58 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom ugovorena je naknada za obradu kredita za koju tužitelj tvrdi da je ništetna ugovorna odredba s obzirom da je neodređena i neodrediva, unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu sročenom od strane tuženika kao financijske institucije i jače ugovorne strane. Navodi kako su takve ugovorne odredbe ništetne jer su neodređene, nepoštene te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnom navedenu ugovornu odredbu kao i naloži tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su navedene ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive. Navodi kako je naknada za obradu kredita izričito navedena u samom ugovoru te u tuženikovim promotivnim uvjetima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 5-8 spisa), potvrdu tuženika o naplaćenim naknadama od 14. ožujka 2024. (list 20), Promotivne uvjete tuženika (listovi 27-28) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 45-46). Sud nije izveo dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, broj P-18/22 s obzirom da okolnosti na koje je predloženo izvesti predmetni dokaz nisu odlučne u ovom postupku.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen 17. srpnja 2007., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 33.708,58 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita te da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena naknada koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita u visini 3,30 % od iznosa kredita.

6. Sporno je je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača, koje tužitelju nije posebno osporeno, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine vozila (čl. 6. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzeo radi kupovine auta za osobne potrebe, a u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je zaposlen u firmi koja se sada zove Molnar travel iz [adresa], a prije se zvala Kompas d.o.o. Nikad nije imao otvoren obrt niti trgovačko društvo, zbog čega ovaj sud zaključuje da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredaba Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 3. predmetnog ugovora proizlazi da se plaća naknada jednokratno prilikom prvog korištenja kredita u visini 3,30 % od iznosa kredita.

8.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je kredit uzeo radi kupnje osobnog automobila i to za svoje osobne potrebe. Sve vezano uz sklapanje ugovora je manje-više odrađeno u auto-kući, koja je i sastavila ugovor. Ugovor je pročitao, ali je pitanje koliko je toga razumio. Tek je kasnije u postupku sa švicarcima postao svjestan da mu je ovaj iznos naknade zaračunat tako da mu je umanjen iznos kredita koji mu je isplaćen. Nije pokušao prethodno pregovarati o toj ugovornoj odredbi, nije ni znao što bi pitao. Njemu su nudili taj ugovor s navedenim mogućnostima koje su se tada činile prihvatljivima. Ne sjeća se da bi posebno razgovarali o naknadi za obradu kredita. Navodi da mu nitko nije od službenika rekao na što bi se odnosila naknada za obradu kredita odnosno što bi ona predstavljala. Kredit je sam otplatio.

8.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Također je odredbom čl. 96. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.

9.1. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

9.2. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o odredbama o kojima nije bilo moguće pregovarati.

9.3. Plaćanje troškova obrade kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda, prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

11. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 18. ožujka 2025. i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 28. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 21. siječnja 2025. i 18. ožujka 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 800,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.000,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura.

12. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.079,64 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.