REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1823/2024-2

Poslovni broj: Gž-1824/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužiteljice IŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, zastupanoga po punomoćnicima – odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-168/2019-26 od 8. travnja 2022. i žalbi tužiteljice protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-168/2019-40 od 19. lipnja 2024., 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-168/2019-26 od 8. travnja 2022. u dijelu pod točkom I/ izreke u kojemu je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate u odnosu na preinačeni (povišeni) tužbeni zahtjev na način da navedena presuda u dijelu u kojemu je odlučeno o plaćanju zakonske zatezne kamate, sada preinačena, glasi:

„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici ĆŠL iznos od 870,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom računatom na iznos od 265,44 eura od 6. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 605,22 eura od 28. siječnja 2021. do isplate te na iznos od 1.194,50 eura od 6. svibnja 2019. do 15. travnja 2021., po stopi zakonske zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalomu dijelu zahtjev tužiteljice za plaćanje zakonske zatezne kamate odbija kao neosnovan.“

II U preostalom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 168/2019-26 od 8. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I/ (u pogledu dosuđene visine naknade štete i troškova postupka) i točkom III/ izreke (kojim je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan).

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-168/2019-40 od 19. lipnja 2024.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d., Zagreb isplatiti tužiteljici ĆŠL iznos od 6.560,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 6.5.2019. do isplate te isplatiti joj zakonske zatezne kamate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, na iznos od 9.000,00 kn počevši od 6.5.2019. do 15.4.2021., kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 9.684,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 8.4.2022. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d., Zagreb isplatiti tužiteljici ĆŠL zakonske zatezne kamate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, i to:

- na dosuđeni iznos od 6.560,00 kn za razdoblje počevši od 10.11.2018. do 5.5.2019. te

- na tijekom postupka plaćeni nesporni dio štete u iznosu od 9.000,00 kn za razdoblje počevši od 10.11.2018. do 5.5.2019.".

III/ Odbija se tuženik EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, u cijelosti.“

2. Pobijanim dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 562,83 eura/4.240,62 kuna, kao neosnovan.“

3. Protiv dijela navedene presude pod točkom I/ i III/ izreke žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da pobija dosuđeni početak tijeka zakonskih zateznih kamata u odnosu na preinačeni povišeni tužbeni zahtjev, obzirom da sukladno odredbi članka 12. stavka 4. odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužiteljice od 3. veljače 2021.; da je prvostupanjski sud nezakonito dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice, obzirom da je tužba preinačena, zapravo, zbog promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a što ne predstavlja izmjenu materijalnog prava jer je retroaktivna primjena materijalno-pravnih odredbi, dakle primjena na obvezno-pravne odnose nastale prije stupanja na snagu neke materijalno-pravne odredbe zabranjena; da je dopuštenje preinake tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka nezakonito te je u tomu dijelu pobijana presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava; da je, posljedično tomu, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) kada je odlučio o dosuđenoj visini neimovinske štete i to napose kada se uzme u obzir da je tužiteljica po zanimanju anesteziolog te da bi ista zasigurno u slučaju postojanja jakih bolova uzela analgetike i time ih prevenirala; da je, imajući u vidu žalbene razloge, nepravilna i odluka o parničnom trošku.

3.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanomu dijelu preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troškova žalbenog postupka odnosno, podredno, da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Protiv navedenog dopunskog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 562,83 eura (4.240,62 kune) pozivljući se na obrazloženje sadržano pod točkom 32. odnosne presude od 8. travnja 2022., prema kojemu, obzirom da se u predmetnoj stvari temeljem članaka 28. i 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19) ima primijeniti s 1. rujna 2019. izmijenjena odredba članka 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) tako da, posljedično tomu, prema toj izmijenjenoj odredbi članka 154. stavka 2. ZPP omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a obzirom da je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevala od tuženika isplatu glavnice u iznosu od 6.560,00 kuna, to je prema navedenoj vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva razvidno da puni iznos nagrade iznosi dosuđenih 750,00 kuna po radnji, a ne zatraženih 1.000,00 kuna po radnji pa je iz ovog razloga, odnosno obzirom na visinu nagrade prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica odbijena s preostalim dijelom zatražene naknade troškova postupka; da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužiteljici odmjerio visinu za sve radnje poduzete u postupku prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, uzimljući u obzir da je u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, tužbe, podnesaka od 6. svibnja 2019. i 28. siječnja 2021. te pristupa na ročišta 11. veljače 2020. i 15. ožujka 2021., prije dobrovoljnog plaćanja „predujma“ tuženika tužiteljici, vrijednost predmeta spora iznosila 15.000,00 kuna; da je ona nastavno specificirala tužbeni zahtjev na dosuđeni iznos uslijed uplata tuženika pa je stoga nedvojbeno da je vrijednost predmeta spora iznosi upravo 15.000,00 kuna te joj pripada trošak u visini 100 bodova odnosno 1.000,00 kuna po radnji, do trenutka umanjenja tužbenog zahtjeva uslijed tuženikovih uplata; da ukoliko bi ovakav stav bio zakonit, to bi dovelo do niza malicioznih postupanja tuženika, koji bi po provođenju svih dokaza i vještačenja, godinama po pokretanju postupka, platili nesporni iznos na kraju postupka, kako bi osigurali manju vrijednost boda i samim time platili manji iznos parničnog troška; da je, nadalje, ona odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu troškova pristupa na ročište 15. ožujka 2021. preko priznatog iznosa, obzirom je ovo ročište na suglasni prijedlog stranaka odgođeno prije početka raspravljanja pa joj za pristup na isto ne pripada pravo na zatraženi puni iznos nagrade, nego sukladno Tbr. 9/5 na dosuđenih 50 % punog iznosa nagrade.

4.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana odluka preinači na način da se da se tužiteljici dosude troškovi u cijelosti, kao i trošak sastava ove žalbe u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 37, 50 eura te trošak pristojbe na žalbu u iznosu 53,09 eura.

5. Sa žalbama tužiteljice i tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

8. U ovomu predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 870,66 eura (ranije važećih 6.560,00 kuna, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450), riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP.

8.1. Na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, dok je odredbom stavka 2. toga članka propisano da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. toga Zakona.

8.2. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa u ovomu dijelu postupka o osnovanosti žalbi stranaka valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode od 15. svibnja 2018., smatrajući osiguranika tuženika odgovornim za nastanak tog štetnog događaja.

10. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je kao djelomično osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženika obvezao naknaditi tužiteljici štetu isplatom ukupnog iznosa od 6.560,00 tada važećih kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 6. svibnja 2019. pa do isplate te na iznos od 9.000,00 tada važećih kuna od 6. svibnja 2019. do 15. travnja 2021., kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 9.684,38 tada važećih kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 8. travnja 2022. pa do isplate (točka I/ izreke), dok je u preostalomu dijelu, u kojemu je zatraženo plaćanje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.560,00 tada važećih kuna za razdoblje počevši od 10. studenoga 2018. do 5. svibnja 2019. te na tijekom postupka plaćeni nesporni dio štete u iznosu od 9.000,00 tada važećih za razdoblje od 10. studenoga 2018. do 5. svibnja 2019., tužiteljičin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II/ izreke), a tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti je odbijen kao neosnovan (točka III/ izreke).

11. U ovomu postupku, obzirom na sadržaj žalbenih navoda, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, kao ni njegova odgovornost (odgovornost njegova osiguranika) za nastanak navedenog štetnog događaja. Nije sporno ni da je tuženik u izvansudskom postupku na ime naknade štete nastale u ovomu štetnom događaju isplatio tužiteljici iznos od 6.000,00 tada važećih kuna i da je nastavno, tijekom ovoga postupka 16. travnja 2021. tužiteljici isplatio i iznos od 9.000,00 tada važećih kuna.

12. Sporna je visina dosuđene štete u iznosu od 6.560,00 tada važećih kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 870,66 eura), obzirom da tuženik smatra da je isplatom ukupnog iznosa od 15.000,00 ranije važećih kuna tužiteljici naknadio cjelokupnu štetu u svezi s predmetnim štetnim događajem, jer tvrdi da je prvostupanjski sud, nakon zaključenja prethodnog postupka, nezakonito dopustio preinaku tužbe tužiteljice nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj: Su IV-47/2020) i početak tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

13. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tomu - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna, osim u dijelu u kojemu je odlučeno o početku tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

14. Prije svega, u ovomu postupku, u sporu male vrijednosti, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP (bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP), a kako niti sam žalitelj ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu tuženika u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

14.1. Pri tomu valja ukazati i da tuženik sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 190. ZPP, smatrajući da prvostupanjski sud, nije mogao dopustiti preinaku tužbe od 28. siječnja 2021. (stranice 44-45 spisa) za koju se u žalbi pogrešno navodi da je izvršena u podnesku od 3. veljače 2021. (kada je zapravo tuženik u svomu podnesku, prije svega, prigovorio toj preinaci tužbe i očitovao se na sadržaj u postupku provedenog vještačenja – stranice 46-47 spisa) nakon zaključenja prethodnog postupka (na pripremnom ročištu od 11. veljače 2020.), međutim, obzirom na sadržaj zakonske odredbe članka 467. stavka 1. ZPP žalba iz ovog zakonskog žalbenog razloga nije dopuštena pa se tuženik u žalbi nedopušteno poziva i na ovaj zakonski žalbeni razlog.

14.2. Radi navedenog, valja zaključiti da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

15. Pored toga, u ovomu postupku valja primijetiti da tuženik, iako izrijekom ne pobija navedenu presudu zbog zakonskih žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadržajno to ipak čini ističući da je tužiteljica po zanimanju anesteziolog te da bi ista zasigurno u slučaju postojanja jakih bolova uzela analgetike i time ih prevenirala, a čime on jasno osporava zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica, između ostalog, jedan dan trpjela jake fizičke boli u svezi s posljedicama predmetnog ozljeđivanja, ali u odnosu na ovaj žalbeni razlog valja istaknuti da se tuženik sadržajno nedopušteno poziva na isti (članak 467. stavak 2. ZPP).

16. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, osim u dijelu u kojemu je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 28. siječnja 2021.

17. Prvostupanjski sud je na nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, pravno relevantnih činjenica utvrdio (članak 8. ZPP):

- da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu;

- da je tužiteljica vezi sa tim ozljedama trpjela 1 dan jake fizičke boli, 8 dana srednje jake boli te slabije boli u kumulativnom trajanju od tri mjeseca;

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan te je u nastavku liječenja trpjela tzv. sekundarni strah i to jaki u trajanju od 1 dana, srednje jaki u trajanju od 5 dana i slabiji strah u trajanju od još 4 tjedna kumulativno;

- da su kod tužiteljice po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu zaostalih kroničnih bolova u vratu, glavobolje, jutarnje ukočenosti vrata, ograničene i bolne pokretljivosti u vratu u manjem stupnju, bez instabiliteta, a koje su umanjile tužiteljičinu opću, životnu i radnu sposobnost u omjeru od 3 %, u kojemu će tužiteljica morati ulagati pojačane napore;

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno tijekom 2 tjedna, odnosno ukupno 28 sati.

18. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je uz primjenu odredbe članka 19. st. 2. u vezi odredbe članka 1046. i članka 1100. ZOO zaključio da tužiteljice zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 21.000,00 tada važećih kuna, a da joj na ime naknade imovinske štete koju trpi na ime tuđe pomoći i njege na temelju odredbe članka 1095. ZPP pripada iznos od 560,00 tada važećih kuna, odnosno kako je tužiteljici nesporno već isplaćen iznos od 15.000,00 tada važećih kuna, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnomu slučaju tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.500,00 tada važećih kuna, koju joj je dužan naknaditi tuženik.

18.1. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje i da na ovako utvrđeni iznos štete tužiteljici temeljem odredbe članaka 1086. i 1103. ZOO, a napose prema odredbi članka 12. stavka 4. ZOOP pripada pravo i na isplatu zakonske zatezne kamata od dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadu štete, međutim, kako u tomu trenutku (9. studenoga 2018.) ona nije bila dostavila cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u svezi s posljedicama predmetnog ozljeđivanja već je istu dostavila tek u privitku podneska od 6. svibnja 2019. tako da, posljedično tomu, tuženik nije mogao doći u zakašnjenje prije nego li je raspolagao cjelokupnom medicinskom dokumentacijom iz koje je mogao utvrditi pravu i potpunu visinu štete pa stoga tužiteljici pravo na zakonsku zateznu kamatu teče tek od tada kada je dostavila cjelokupnu medicinsku dokumentaciju (6. svibnja 2019.), radi čega je njezin zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate za prethodno razdoblje, od 10. studenoga 2018. do 5. svibnja 2019. odbijen kao neosnovan.

18.2. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje i da tužiteljici, temeljem odredbe članaka 1086. i 1103. ZOO, a napose prema odredbi članka 12. stavka 4. ZOOP, pripada pravo na zakonske zatezne kamate i u pogledu po tuženiku tijekom postupka 16. travnja 2021. isplaćenog iznosa nespornog dijela naknade štete od 9.000,00 tada važećih kuna i to od 6. svibnja 2019. kao dana podnošenja cjelokupne medicinske dokumentacije pa do 15. travnja 2021., kao dana koji prethodi danu (zakašnjelog) podmirenja ovoga dijela naknade štete, dok je u preostalomu dijelu, u kojemu je, s tim u svezi, zatraženo plaćanje zakonske zatezne kamate na spomenuti iznos za razdoblje od 10. studenoga 2018. do 5. svibnja 2019., tužiteljičin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, koja u ovomu žalbenom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja (članak 467. stavak 2. ZPP), pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu štete u iznosu od 6.500,00 tada važećih kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 870,66 eura), a za što je dao ovom sudu u svemu pravilne, logične i napose uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni sam žalitelj svojom žalbom.

20. Naime, ovaj dosuđeni iznos pravične novčane naknade štete sukladan je i sa novim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj: Su IV-47/2020 ( dalje: Orijentacijski kriteriji), koji se, suprotno žalbenim navodima tuženika, imaju primijeniti i na konkretan štetni događaj budući je njima jasno određeno da se ti kriteriji imaju primijeniti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u dijelu u kojemu paušalno prigovara visini ove dosuđene pravične novčane naknade, ali i samoj primjeni tih novih Orijentacijskih kriterija.

21. Međutim, u pravu je tuženik kada prigovara odluci prvostupanjskog suda o početku tijeka zakonske zatezne kamate u odnosu na preinačeni (povišeni) tužbeni zahtjev od 28. siječnja 2021.

21.1. Naime, odredbom članka 12. stavka 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz stavka 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21.2. Stoga, primjenom odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u povećanom iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 28. siječnja 2021. iz razloga što je tužiteljica tek navedenim podneskom zatražila isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od 15.560,00 tada važećih kuna, odnosno za iznos koji je, u visini od 4.560,00 tada važećih kuna (sada 605,22 eura), veći od onoga zatraženog u tužbi (11.000,00 tada važećih kuna).

21.3. Tako je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1133/2021 od 14. prosinca 2021. izraženo pravno shvaćanje prema kojemu „tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“ (tako i Rev 482/2022- 2 od 20. rujna 2023.).

22. Povratno, na preinačeni dio zahtjeva, onaj viši od prethodno, u tužbi, postavljenog

– dakle za iznos 4.560,00 tada važećih kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 605,22 eura), tužiteljici pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu počev od dana preinačenja 28. siječnja 2021., jer je tek tada tuženik znao koji iznos štete tužiteljica od njega potražuje i tek je tada tuženik došao u zakašnjenje sa isplatom ove utužene novčane tražbine tužiteljice pa je, posljedično tomu, u ovomu dijelu valjalo kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika, a u preostalomu dijelu istu odbiti kao neosnovanu.

23. Tuženik pobija i odluka o troškovima postupka (u dijelu pod točkom I/ izreke i III/ izreke) ističući samo da je „imajući u vidu žalbene razloge nepravilna odluka o parničnom trošku“, iz čega proizlazi da on tu odluku pobija da istu pobija za slučaj da uspije sa žalbom, međutim, kako ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava kada odlučuje o žalbi protiv troškova postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalbu tuženika i u tomu dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu, uzimljući u obzir da je žalbom uspio samo u sporednom dijelu, u pogledu početnog tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

24. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.

25. Ispitujući, pak, pobijano dopunsko rješenje o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda tužiteljice, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. stavka 1. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano dopunsko rješenje zakonito i pravilno.

26. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavaka 2. i 5. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima ovog postupka, prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 6.500,00 tada važećih kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 870,66 eura).

27. Tužiteljica tvrdi da je sud prvog stupnja njoj za sve u postupku poduzete parnične radnje prije postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.500,00 tada važećih kuna (nakon što je tuženik podmirio nesporni dio štete u iznosu od 9.000,00 kuna tada važećih kuna) trebao priznati uzimljući u obzir vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja tih ranijih parničnih radnji, a koja je iznosila 11.000,00 tada važećih kuna (tužiteljica u žalbi pogrešno navodi da je ta ranija vrijednost predmeta spora iznosila 15.000,00 tada važećih kuna) i da joj je, posljedično tomu, sve do postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva za sve u postupku poduzete pravne radnje trebalo priznati nagradu u visini od po 100 bodova, umjesto po 75 bodova kako je to dosudio sud prvog stupnja, izuzev glede troškova zastupanja na ročištu od 15. ožujka 2021. za koje je, dosudio nagradu u visini od 17,5 bodova na temelju odredbe Tbr. 9. točke 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarife).

28. Prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je odredbom stavka 3. toga članka propisano da neovisno o pravilima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, a prema odredbi stavka 4. toga članka ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, dok je odredbom stavka 5. toga članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

28.1. Odredbom članka 156. stavka 1. ZPP propisano je da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

29. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda o uspjehu stranaka u ovomu postupku, a sve prema konačno postavljenom zahtjevu, prvostupanjski sud je i po pravnom shvaćanu ovog drugostupanjskog suda, pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi, pravilno odlučio o svim troškovima postupka pa je posljedično tome i žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom.

30. Naime, istina je da je odredbom članka 154. stavka 3. ZPP propisano da sud neovisno o pravilima iz stavaka 1. i 2. toga članka (potpuni ili djelomični uspjeh u parnici – načelo causae) može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. toga Zakona (načelo culpae), međutim, činjenica što je tuženik nakon provođenja medicinskog vještačenja, djelomično podmirio nesporni iznos tražbine, sama po sebi, ne može se pripisati niti krivnji niti slučaju koji se dogodio tuženiku (niti tako što tvrdi žaliteljica).

31. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da ukoliko bi ovakav stav bio zakonit, to bi dovelo do niza malicioznih postupanja tuženika, koji bi po provođenju svih dokaza i vještačenja, godinama po pokretanju postupka, platili nesporni iznos na kraju postupka, kako bi osigurali manju vrijednost boda i samim time platili manji iznos parničnog troška, valja istaknuti da je tužiteljica zbog djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu mogla u tomu dijelu povući tužbu i u tomu dijelu zatražiti naknadu troškova postupka pa stoga ona, osnovom svoga propusta da postupi na zakonit i pravilan način, ne može pretendirati na uspjeh u žalbenom postupku.

32. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupnja je troškove zastupanje tužiteljice na ročištu od 15. ožujka 2021. pravilno dosudio u visini od 17,5 bodova na temelju odredbe Tbr. 9. točke 5. Tarife, dakle u visini od 25 % nagrade iz Tbr. 7. točke 1. Tarife, uzimljući u obzir da iz sadržaja raspravnog zapisnika od 15. ožujka 2021. jasno proizlazi „stranke su suglasne da se današnje ročište odgodi prije upuštanja u raspravljanje“ (stranica 50 spisa) pa je žalba tužiteljice neosnovana i u tomu dijelu.

33. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP valjalo je riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

34. Tijekom žalbenog postupka tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njegove žalbe, ali je taj njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II izreke ovoga rješenja, jer nije uspio u pogledu glavnoga zahtjeva (članak 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 35. ZPP).

35. Kako je žalba tužiteljice neosnovana, odbijen je kao neosnovan i njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP) i odlučeno kao u izreci pod točkom II ovoga rješenja.

U Puli – Pola 21. ožujka 2025.

Sudac

Miroslav Ružić