P-1373/2018-48

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužiteljice ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak – odvjetničko društvo d.o.o., Split, protiv tuženika LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i razvrgnuća, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Zorana Vulovića, odvjetnika u Supetru i punomoćnika tuženika, Rikarda Pavlovića, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave presude, 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica za 429/10000 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2268, K. O. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada, garaža i dvor, sa svim pripadnostima i služnostima i to baš posebnih dijelova označenih kao: - 3. Suvlasnički dio: 20/100 ETAŽNO VLANSIŠTVO (E-1), stan u suterenu površine 67,68 m2, sa pripadajućim dvorištem na dijelu čestice površine 44,89 m2, prema zemljišnoknjižnom izvatku, 4. Suvlasnički dio : 28/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan u prizemlju površine 91,55 m2, sa pripadajućom terasom u prizemlju površine 21,95 m2, 5. Suvlasnički dio: 12/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), stan u prvom katu površine 41,89 m2, sa pripadajućim balkonom u prvom katu površine 13,77 m2 i 6. suvlasnički dio: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), stan u prvom katu površine 48,47 m2, sa pripadajućom natkrivenom terasom u prvom katu površine 7,65 m2, dok se u preostalom dijelu preko 429/10000 dijela do ½ dijela, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2268, K. O. [katastarska općina], na način da će se ista prodati na javnoj dražbi, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se objektivna preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 19. prosinca 2022.

II. Utvrđuje se da tužiteljica povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom III. i

IV.

III. Nalaže se tužiteljici ČS naknaditi tuženiku ŠS trošak parničnog postupka u iznosu od 6.750,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 17. rujna 2001. zaprimljena tužba tužiteljice ŽS (sada ČS) protiv tuženika LS, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s osnova bračne stečevine, razvrgnuća suvlasništva navedene nekretnine, utvrđenja prava vlasništva pokretnina te razvrgnuća suvlasništva na tim pokretninama, a koji predmet je zaveden pod poslovnim brojem P-439/01.

2. U tužbi se navodi da su stranke bivši supružnici, čiji brak da je rastavljen presudom Općinskog suda u Supetru pod brojem P-358/97 od 14. veljače 2000., a koji brak da je zaključen 8. siječnja 1983. i u kojem je rođeno jedno zajedničko dijete stranaka. Nadalje se navodi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli obiteljsku stambenu zgradu u [adresa], anagrafske oznake [adresa]., označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao i namještaj (kuhinju), dnevni boravak i dvije spavaće sobe, sve smješteno u predmetnoj zgradi. Također, stranke da su stekle i dva automobila, jedan marke "Reno 12" te kamion. Sva navedena imovina da je samo formalno uknjižena na tuženika, a imajući u vidu odredbe Zakona o obiteljskim odnosima tužiteljica da je presumptivna suvlasnica nekretnina odnosno bračne stečevine za ½ dijela. Slijedom takvih navoda, tužiteljica predlaže kao u tužbenom zahtjevu kojim u točki I. traži utvrđenje da je suvlasnica za ½ dijela obiteljske stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sa svim pripadnostima i služnostima kao i zahtjev da joj tuženik ispusti ispravu podobnu za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na njeno ime. Točkom II. tužbenog zahtjeva tužiteljica zahtijeva razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine navedene u točki I. tužbenog zahtijeva. Točkom III. tužiteljica zahtijeva utvrđenje da je suvlasnica za ½ dijela pokretnina, i to baš dvije spavaće sobe te kuhinjskog namještaja, kao i namještaja postavljenog u dnevnom boravku koje pokretnine se nalaze obiteljskoj kući navedenoj u točki I. tužbenog zahtjeva, kao i osobnog automobila marke "Reno-12" i kamiona. Točkom IV. tužbenog zahtijeva tužiteljica zahtijeva razvrgnuće suvlasničke zajednice pokretnina navedenih u točki III. tužbenog zahtjeva. Konačno, tužiteljica je tužbom zahtijevala i donošenje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

3. U svom odgovoru na tužbu iznijetom na ročištu od 13. veljače 2002. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te prijedlogu za donošenje privremene mjere.

4. Podneskom od 8. ožujka 2002. tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja suvlasništva pokretnina pod točkom III. i to u dijelu koji se odnosi na automobil marke "Reno-12".

5. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Supetru pod poslovnim brojem P-439/01 od 25. rujna 2009. tužiteljica je izrekom presude utvrđena suvlasnicom za 2/20 dijela obiteljske zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa]., izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sa svojim pripadnostima i služnostima te je tuženik dužan ispustiti tužiteljici ispravu podesnu za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, dok je za više traženo, i to do udjela od ½ tužbeni zahtjev odbijen. Točkom I. rješenja odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II. kojim se traži razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine označene u izreci presude, u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom III. kojim se traži utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica za ½ dijela pokretnina, i to baš dvije spavaće sobe te kuhinjskog namještaja postavljenog u dnevni boravak, a koje pokretnine se nalaze u obiteljskoj kući označenoj u izreci presude, kao i u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom IV. kojom se zahtjeva razvrgnuće navedenih pokretnina iz točke III. tužbenog zahtjeva. Točkom II. rješenja sud je utvrdio da se smatra da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrdi suvlasnicom za ½ dijela automobila marke "Reno 12" te ½ dijela kamiona, te su točkom IV. odbijeni prijedlozi tužiteljice za određivanje privremenih mjera.

6. Protiv navedene presude i rješenja žalbu su podnijeli tužiteljica i tuženik, te je Županijski sud u Splitu povodom istih donio presudu i rješenje pod poslovnim brojem Gžp-163/10 od 14. travnja 2011. Drugostupanjskom presudom je u točki I. djelomično odbijena kao neosnovana žalba tuženika te potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica za 2/20 dijela obiteljske zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], izgrđene na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok je u točki II. žalba djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda preinačene na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ispustiti tužiteljici ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Rješenjem drugostupanjskog suda u točki I. potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda u dijelu kojim su odbijeni prijedlozi za određivanje privremene mjere. Točkom II. drugostupanjskog rješenja ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica za daljnjih 8/20 dijela obiteljske zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbačena tužba tužiteljice, a odnosi se na razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine, utvrđenje suvlasničke zajednice pokretnina i razvrgnuće suvlasničke zajednice pokretnina, kao i u odluci o parničnom trošku, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju ukidnog drugostupanjskog rješenja navodi se, a prethodno polazeći od odredbe članka 281. stavak 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 51/89, 59/90 i 25/94 – dalje ZBPO) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, da je prvostupanjski sud propustio utvrditi doprinos bračnih drugova u zajedničkoj imovini prema njihovom ukupnom radnom doprinosu, pri čemu predmet doprinosa predstavljaju svi oblici rada i načini rada. Također, navedeno je da ne stoji zaključak prvostupanjskog suda o "potpuno nesvjesnom doprinosu tužiteljice u stjecanju te imovine" s obzirom da izvedeni dokazi nedvojbeno upućuju da je zemljište za izgradnju kuće u [adresa] dodijeljeno na korištenje strankama, a ne samo tuženiku. Nadalje, drugostupanjski sud razjašnjava da sudska praksa odavno smatra kako je kredit kojeg je društvena zajednica dala jednom bračnom drugu za izgradnju obiteljske kuće dat obojici bračnih drugova.

7. U ponovljenom postupku koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P- 5127/15 prvostupanjski sud je donio presudu od 13. listopada 2017. kojom je pod točkom I. tužiteljica utvrđena suvlasnicom za daljnjih 6/40 dijela obiteljske zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa]., izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sa svim pripadnostima i služnostima, dok je za više zatraženo, i to do udjela od ½ tužbeni zahtjev odbijen. Točkom II. razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnine pobliže označene u točki I. izreke presude, i to na način da tužiteljici u isključivo vlasništvo i posjed prepadne dio koji odgovara idealnom dijelu od ¼, a tuženiku 2/4 dijela, a za slučaj da se takav dioba ne može provesti ima se izvršiti dioba prodajom i podjelom postignute cijene na jednake dijelove. Točkom III. presude tužiteljica je utvrđena suvlasnicom za ½ dijela pokretnina i baš dvije spavaće sobe te kuhinjskog namještaja postavljenog u dnevni boravak, koje pokretnine – namještaj se nalazi u obiteljskoj kući, pobliže označenoj u točki I. izreke presude te je točkom IV. razvrgnuta suvlasnička zajednica pokretnina naznačenih u točki III. tužbenog zahtjeva, i to na način da se iste imaju prodati i postignuta cijena podijeliti na jednake dijelove između stranaka. Točkom V. izreke presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

8. Protiv navedene presude stranke su podnijele žalbu, te je povodom istih Županijski sud u Splitu rješenjem pod poslovnim brojem Gž Ob-33/2018—2 od 15. veljače 2018. ukinuo navedenu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U ukidnoj odluci drugostupanjski sud navodi da je prema izreci pobijane presude utvrđen suvlasnički udio tužiteljice za 6/40 dijela cijele obiteljske zgrade, dok je u obrazloženju navedeno da tužiteljica ima pravo na ¼ od ¾ dijela na kojem je uknjižen tuženik, zbog čaga da se presuda ne može ispitati. Pri tome drugostupanjski sud navodi da je udio tužiteljice i tuženika prvostupanjski sud utvrdio na pogrešan način jer da bez procjene vrijednosti onog dijela spornog objekta koje su stranke izgradile za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, odnosno vrijednosti ¾ predmetnog objekta u sadašnjem stanju ili cijelog objekta nije moguće utvrditi koliko iznosi suvlasnički udio tužiteljice, odnosno tuženika u odnosu na onaj dio objekta koji predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Nadalje, drugostupanjski sud smatra da je u postupku bilo potrebno vještačenjem po vještaku građevinske struke procijeniti vrijednost izgrađenog dijela predmetnog objekta u kojemu se isti nalazio u vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka, a ne prema stanju objekta na dan 24. travnja 2006., pri čemu da pitanje prestanka bračne zajednice u postupku nije precizno utvrđeno. Procjenu građevinske vrijednosti objekta prema stanju u kojemu se nalazio u vrijeme prekida bračne zajednice stranaka uz procjenu vrijednosti zemljišta na kojemu je kuća izgrađena te ostale potrebne troškove (komunalne doprinose, troškove priključka i dr.) treba, prema stajalištu drugostupanjskog suda, utvrditi prema cijenama iz tog vremena, a koju procjenu je potrebno izraziti u novčanoj vrijednosti prema cijenama iz vremena novog vještačenja koje mora dati procjenu građevinske vrijednosti svih triju etaža prema stanju u vrijeme vještačenja. Konačno, drugostupanjski sud se izjasnio kako je na okolnost utvrđenja udjela stranaka u stjecanju predmetne nekretnine kao njihove zajedničke imovine u smislu odredbe čl. 281. ZBPO-a prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda da je njihov udio u stjecanju zajedničke imovine podjednak.

9. U ponovljenom postupku, postupajući pri tome sukladno uputama Županijskog suda iz odluka poslovnog broja Gžp-163/10 od 14. travnja 2011. i Gž Ob-33/2018-2 od 15. veljače 2018., sud je izveo dokaze: pregledom i čitanjem zemljišnoknjižno izvatka za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pregledom i čitanjem spisa ovog suda pod poslovnom brojem P. 358/97, P- 90/06. P- 274/00, potvrde Mjesne zajednice Gornji Humac od 8. rujna 1983. /(list 26), ugovora o kreditu za stambenu izgradnju od 19. kolovoza 1985. (list 27-30 spisa), građevinske dozvole Sekretarijata za privredu broj UP/I-02/4-533/1-86 od 7. listopada 1986. godine, (list 31 spisa), ugovora o međusobnim pravima i obavezama od 18. siječnja 1985 (list 32 – 34 spisa), kreditnog pisma HTRO "Brač hoteli"- Bol, broj 2/1987 od 11. veljače 1987., (list 35), ugovora o kratkoročnom financijskom kreditu za pripremu turističke sezone (avans) za pružanje turističkih usluga u sezoni 1987 HTRO Brač hoteli Bol broj 2/1987 od 11. veljače 1987., zahtjeva za odobrenje pozajmnice za pripremu turističke sezone od 11. veljače 1987., potvrde RO Zlatni rat Bol (list 38 spisa) ugovora o prijenosu vlasništva izgrađene stambene zgrade i zemljišta na zadrugara od 29. svibnja 1997. (list 45 – 47 spisa), kupoprodajnog ugovora od 14. rujna 2006 godine, očitovanja Ministarstva financija – Porezne uprave Područni ured Dalmacija ispostava Split Klasa: 410-20/15-01/530 od 30. siječnja 2017., te Klasa: 410-20/17-04/51 od 22. svibnja 2017., saslušanjem svjedoka GS, AS, MS, VS, FS, saslušanjem parničnih stranaka (list 79 B), dopunskim saslušanjem svjedoka MS i GS te parničnih stranaka, platnih podataka hotela Zlatni rat d.d. od 11. rujna 2013., (list 125 – 126 spisa), očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje od 22. srpnja 2014. i 09. prosinca 2021., čitanjem graditeljskog vještva stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje od 18. kolovoza 2014. (list 141 – 152 spisa), očitovanja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Slavena Runje od 14. studenog 2014., njegove dopune graditeljskog vještačenja od 20. travnja 2025. usmenim saslušanjem vještaka na ročištu od 2. travnja 2015. i 14. rujna 2023., očitovanja na podnesak tužitelja od 24. travnja 2023. (lista 281 spisa) , očitovanja na podnesak tužitelja od 23. studenog 2023. s priloženim procjembenim elaboratima br. 124-11/23-1, br. 124-11/23-2, br. 124-11/23-3 (list 331-401 spisa).

10.Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom u spis 19. prosinca 2022. dostavila zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu navodeći da je iz istog razvidno da je tijekom trajanja postupka na predmetnoj nekretnini provedeno etažiranje, te navela da, s obzirom da bi isto bilo svrsishodno za rješenje spora među strankama, uređuje tužbeni zahtjev u točki 1. na način da istim zahtijeva da se utvrdi suvlasnicom za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada, garaža i dvor, sa svim pripadnostima i služnostima, i to baš posebnih dijelova označenih kao: - 3. Suvlasnički dio: 20/100 ETAŽNO VLANSIŠTVO (E-1), stan u suterenu površine 67,68 m2, sa pripadajućim dvorištem na dijelu čestice površine 44,89 m2, prema zemljišnoknjižnom izvatku, 4. Suvlasnički dio : 28/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan u prizemlju površine 91,55 m2, sa pripadajućom terasom u prizemlju površine 21,95 m2, 5. Suvlasnički dio: 12/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), stan u prvom katu površine 41,89 m2, sa pripadajućim balkonom u prvom katu površine 13,77 m2 i 6. suvlasnički dio: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), stan u prvom katu površine 48,47 m2, sa pripadajućom natkrivenom terasom u prvom katu površine 7,65 m2.

11. Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 14. veljače 2023., očitovao na podnesak tužiteljice od 19. prosinca 2022. na način da se protivio preinaci tužbenog zahtjeva prije upuštanja u raspravljanje po istome, navodeći kako je tužiteljica promijenila istovjetnost tužbenog zahtjeva, a kako isti predstavlja esencijalni sastojak tužbe, to da je tužiteljica podneskom neprijeporno preinačila tužbeni zahtjev. Tuženik nadalje navodi da je iz spisa razvidno da se u vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka koncem 1993. godine predmetni objekt sastojao od podruma i prizemlja, te da je isti bio nedovršen kako glede izgrađenosti tako i glede izvanjskog uređenja istog, a tužiteljica da sad preinačuje tužbeni zahtjev na način da se utvrdi suvlasnicom i glede etaža koje, ne samo da u vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka nego i u vrijeme pokretanja ovog postupka nisu niti postojale.

12. Razmatrajući tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska od 19. prosinca 2022. ocjena ovog suda je da je tužiteljica navedenim podneskom preinačila tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi zahtijevala utvrđenje da je suvlasnica ½ dijela obiteljske stambene zgrade u [adresa], Anagrafske oznake [adresa]. izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sa svim pripadnostima i služnostima, pri čemu među strankama nije bilo sporno u postupku da se predmetna nekretnina u trenutku podnošenja tužbe sastojala od suterena i prizemlja, kao i da se od trenutka podnošenja tužbe pa do danas izgrađenost objekta mijenjala i to na način da je predmetni objekt nadograđen. Međutim, tužbenim zahtjevom iz podneska od 19. prosinca 2022. tužiteljica sada zahtijeva da se utvrdi suvlasnicom za ½ dijela etaže 1. koja u naravi predstavlja stan u suterenu površine 67,68 m2, sa pripadajućim dvorištem na dijelu čestice površine 44,89 m2, etaže 2. koja u naravi predstavlja stan u prizemlju površine 91,55 m2, sa pripadajućom terasom u prizemlju površine 21,95 m2, etaže 3. koja u naravi predstavlja stan u prvom katu površine 41,89 m2, sa pripadajućim balkonom u prvom katu površine 13,77 m2 i etaže 4. koja u naravi predstavlja stan u prvom katu površine 48,47 m2, sa pripadajućom natkrivenom terasom u prvom katu površine 7,65 m2. Dakle, tužiteljica navedenim podneskom traži da se utvrdi suvlasnicom za ½ dijela, ne samo etaže suterena i prizemlja od kojih etaža se predmetni objekt sastojao u trenutku utuženja, već i prvog kata koji je nadograđen nakon podnošenja tužbe.

13. Odredbom članka 193. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje; ZPP-a) propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je u st.2. propisano da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. je dalje propisano da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Člankom 191. st.1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

14. Tužiteljica je po ocjeni ovog suda podneskom od 19. prosinca 2022. povećala tužbeni zahtjev jer je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi zahtijevala utvrđenje prava vlasništva za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se u trenutku utuženja nedvojbeno sastojala od dvije etaže, suterena i prizemlja, a podneskom od 19. prosinca 2022. zahtijeva da se utvrdi suvlasnicom za 1/ 2 dijela i i prvog kata koji je nedvojbeno nadograđen nakon podnošenja tužbe. Stoga, takvo povećanje tužbenog zahtjeva ima značenje preinake u smislu čl. 191.st.1. ZPP-a. S obzirom da je podnesak tužiteljice od 19. prosinca 2022. kojim je preinačila tužbu zaprimljen prije zaključenja prethodnog postupka kojeg je sud, sukladno odredbi čl. 108. stavak 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 80/22), zaključio na ročištu 2. ožujka 2023., sud je unatoč protivljenju tuženika, dopustio preinaku budući je isto svrsishodno za konačno rješenja odnosa među strankama. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

15. Također, što se tiče tužbenog zahtjeva pod točkom III. i IV. kojim tužiteljica traži utvrđenje prava suvlasništva za ½ dijela pokretnina, i to baš dvije spavaće sobe, te kuhinjskog namještaja kao i namještaja postavljenog u dnevni boravak, koje pokretnine, namještaj se nalaze u obiteljskoj kući pobliže označenoj u točki I. tužbenog zahtjeva, kao i zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice pokretnina za navesti je da je takav tužbeni zahtjev neodređen zbog čega je sud rješenjem od 29. siječnja 2025. pozvao tužiteljicu na uređenje odnosno dopunu tužbe sve u smislu odredbe članka 106. st. 2. ZPP-a i čl. 109. st. 1. ZPP-a, sve uz upozorenja iz članka 109.st.3. ZPP-a i čl. 109.st.4. ZPP-a. Međutim, tužiteljica u podnesku od 13. veljače 2025. navela kako su pokretnine koje su predmet točke III. i IV. tužbenog zahtjeva tijekom postupka otuđene i uništene od strane tuženika pa da više nema pravnog interesa za vođenje postupka u odnosu na iste, a koji navodi po zaključku ovog suda imaju značenje povlačenje tužbe u tom dijelu. Osim toga, punomoćnik tuženika je na ročištu od 25. veljače 2025. naveo kako pristaje na povlačenje točke III. i IV. tužbenog zahtjeva, zbog čega je sud o točki III. i IV. tužbenog zahtjeva odlučio kao pod točkom II. izreke rješenja.

16. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

17. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom kuće koja je izgrađena u [adresa], za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka označene kao čest.zem2167/14, k. o. [katastarska općina] te zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice.

18. Sud je u postupku, ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravno odlučne činjenice:

- da su parnične stranke bivši bračni drugovi čiji brak sklopljen 1983. godine, a rastavljen presudom Općinskog suda u Supetru poslovnog broja P-358/97 od 14. veljače 2000.,

- da je tijekom trajanja bračne zajednice rođeno jedno zajedničko dijete parničnih stranaka, kći FS,

- da je bračna zajednica istih faktički prestala koncem 1993. godine, kako to proizlazi iz dopunskog iskaza parničnih stranaka na ročištu od 4. srpnja 2019.,

- da je Mjesna zajednica Gornji Humac 8. rujna 1983. izdala potvrdu da LS iz [adresa] živi u zajedničkom kućanstvu sa svojom suprugom ŽS koja očekuje dijete sa svojim roditeljima u kući roditelja u [adresa] gdje ima privremeni smještaj te nema drugog stambenog prostora, a kako očekuje dijete da mu je nužno potreban stambeni prostor, a koja potvrda da je izdana na njegov zahtjev radi rješavanja stambenog pitanja,

- da su Osnovna organizacija udruženog rada „Zlatni rat“, kao davatelj kredita i tuženik, kao korisnik kredita, zaključili 19. kolovoza 1985. Ugovor o kreditu za stambenu izgradnju obiteljske kuće u iznosu od 1.560,000,00 dinara sa rokom otplate od 20 godina,

- da su Stambena zadruga Zlatni rat i član zadruge LS **.**.1986. zaključili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama kojim se udružuju radi izgradnje stambene zgrade na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tako da zadrugar povjerava zadruzi poslove vezane za izgradnju navedene u čl. 2., a u čl. 3. zadrugar unosi u zadrugu vrijednost osobnog rada i novčana sredstva za obavljanje određenih radova,

- da je tuženik 11. veljače 1987. sa HTRO „Brač hoteli“, OOUR „Zlatni rat“ Bol, zaključio Ugovor o kratkoročnom financijskom kreditu za pripremu turističke sezone (avans) za pružanje turističkih usluga u sezoni 1987., a radilo se o uređenju prostora namijenjenog za pružanje turističkih usluga putem OOUR-a „Zlatni rat“,

- da su Stambena zadruga „Zlatni rat“ i zadrugar LS zaključili Ugovor o prijenosu vlasništva izgrađene stambene zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zadrugara, a u kojem između ostalog stoji da su stranke izvršile svoje obveze po ugovoru od 18. siječnja 1986. do dana 31. prosinca 1990. U navedenom Ugovoru stoji i da se predmetna zgrada sastoji od niskog i visokog prizemlja u tlocrtnoj površini od 109 m2 i garaže od 20 m2,

- da su i tužiteljica i tuženik bili zaposleni u poduzeću „Zlatni rat“, tužiteljica da je bila konobarica, a tuženik voditelj smjene, odnosno kasnije šef kuhinje,

- da je u razdoblju od 1984. godine do 1994. godine tužiteljica ŽS ostvarila osobni dohodak u ukupnom iznosu od 102.466,918 dinara, dok je tuženik LS ostvario u istom razdoblju 137.979,564 dinara, a kako je to utvrđeno pregledom i čitanjem platnih podataka o neto plaći za tužiteljicu i tuženika koje je tvrtka Hoteli Zlatni rat d.d. dostavila u spis 16. rujna 2013.,

- da je zemljište za izgradnju predmetnog objekta formalno dodijeljeno tuženiku, ali na temelju toga što je u braku sa tužiteljicom pa mu je upravo ta činjenica davala prednost, odnosno isključivu mogućnost da uopće bude na listi za dodjelu zemljišta, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka GS te iskaza samih parničnih stranaka,

- da je kuću gradio uglavnom tuženik i njegov otac i brat, pomagali bi i susjedi, a tužiteljica da bi povremeno nešto skuhala i donijela radnicima na gradilište,

- da je kredit izdan na ime tuženik isplatio tuženik svojim sredstvima, i to u roku od godinu dana, budući je u to vrijeme bila inflacija

- da je predmetni objekt dovršen 1987. godine, te se sastojao od prizemlja i kata, a kasnije, po prestanku bračne zajednice tuženik je objekt nadogradio te se objekt nakon dogradnje sastojao od podruma, prizemlja, I kata i potkrovlja,

- da je tuženik prije dogradnje I. kata i potkrovlja naručio izradu građevinskog vještva, te je stalni sudski vještak za graditeljstvo Slaven Runje izradio građevinsko vještvo od 24. travnja 2006. u kojem je prikazano stanje predmetnog objekta prije dogradnje,

- da je stanje predmetnog objekta prikazano u Elaboratu procjene vrijednosti od 24. travnja 2006. stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje identično stanju predmetnog objekta u trenutku prekida bračne zajednice, odnosno koncem 1993. godine, a kako to suglasno navode stranke,

- da je prema Procjembenom elaboratu br. 124-11/23-1 stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje od 22. studenog 2023. vještak utvrdio da je vrijednost predmetne nekretninu u vrijeme prekida bračne stečevine u studenom 1993., prema stanju u kojem se ista nalazila kako je to opisano u Elaboratu procjene vrijednosti od 24. travnja 2006., a koje stanje odgovora stanju u vrijeme prekida bračne zajednice iz studenog 1993., procijenjena u iznosu od 79.700,00 eura, dok je prema Procjembenom elaboratu br. 124-11/23-2 od 22. studenog 2023. vještak utvrdio da je vrijednost predmetne nekretnine na dan izrade tog elaborata, prema stanju u kojem se ista nalazila kako je to opisano u Elaboratu procjene vrijednosti od 24. travnja 2006., a koje stanje odgovora stanju u vrijeme prekida bračne zajednice iz studenog 1993., procijenjena u iznosu od 204.300,00 eura. Također, prema procjembenom elaboratu – 124-11/23-3 tržišna vrijednost predmetne nekretnine (svih etaža) u stanju opisanom u Elaboratu procjene vrijednosti od 18. kolovoza 2014., a koje odgovara stanju na dan izrade ovog elaborata (22. studenog 2023.) iznosi 714.800,00 eura,

- da je tuženik kupoprodajnim ugovorom od 14. rujna 2006. godine prodao ¼ idealnog dijela predmetne nekretnine VS, i to baš zadnji kat,

- da su kao vlasnici predmetne nekretnine u trenutku zaključenja glavne rasprave, a kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, upisani LS i to na 3. suvlasničkom dijelu 20/100 ETAŽNO VLANSIŠTVO (E- 1), stan u suterenu površine 67,68 m2, sa pripadajućim dvorištem na dijelu čestice površine 44,89 m2, prema zemljišnoknjižnom izvatku, 4. suvlasničkom dijelu: 28/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan u prizemlju površine 91,55 m2, sa pripadajućom terasom u prizemlju površine 21,95 m2, 5. suvlasničkom dijelu : 12/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), stan u prvom katu površine 41,89 m2, sa pripadajućim balkonom u prvom katu površine 13,77 m2 i 6. suvlasnički dio: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), stan u prvom katu površine 48,47 m2, sa pripadajućom natkrivenom terasom u prvom katu površine 7,65 m2, dok je na 7. suvlasničkom dijelu: 12/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), stan na drugom katu površine 41,89 m2, sa pripadajućim balkonom u drugom katu površine 13,77 m2 upisan VS, a na 8. suvlasničkom dijelu: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi stan na drugom katu površine 48,47 m2, sa pripadajućom terasom u drugom katu površine 7,65 m2 ČSV IS.

19. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu među parničnim strankama da je brak istih faktički prestao koncem 1993. godine, u konkretnom slučaju je za primijeniti odredbe ranijeg važeće ZBPO-a kojim je u čl 271. propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina u kojoj se suvlasnički udio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Također, člankom 281. ZBPO-a propisano je da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U stavku 2. istog članka propisano je da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

20. Dakle, doprinos bračnih drugova u njihovoj zajedničkoj imovini određuje sud prema njihovom ukupnom radnom doprinosu, pri čemu predmet doprinosa predstavljanju svi oblici rada i načini rada. Kao doprinos, treba imati u vidu, pored zarade, ili dijela zarade što jedan ili oba bračna druga daju za uzdržavanje obiteljske zajednice, i pomoć jednog bračnog druga drugom, vođenje i učestvovanje u domaćinskim i gospodarskim poslovnima, pri čemu poseban značaj ima vođenje i briga oko djece, briga oko upravljanja, održavanja i povećavanja imovine, doprinos u novcu dobiven radom i izvan redovnog radnog odnosa i tako dalje, a kako to navodi i Županijski sud u Splitu u svojoj ukidnoj odluci donesenoj u ovom predmetu pod poslovnim brojem Gž-163/10 od 14. travnja 2011.

21. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su parnične stranke bile u bračnoj zajednici, a koja zajednica je faktički prestala postojati koncem 1993., iako je brak formalno razveden tek presudom P-358/97 od 14. veljače 2000. godine, kao i da je tijekom trajanja bračne zajednice izgrađen objekt na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji se u vrijeme prestanka bračne zajednice sastojao od suterena i prizemlja. Dakle, a kako je nedvojbeno da je predmetni objekt, koji se u trenutku prestanka bračne zajednice stranka koncem 1993. sastojao od suterena i prizemlja, izgrađen za vrijeme trajanja bračne zajednice, to isti predstavlja zajedničku imovinu parničnih stranaka u stanju u kojem je isti bio u trenutku faktičnog prestanka njihove bračne zajednice. Pri tome je radi utvrđivanja veličine suvlasničkog udjela tužiteljice u zajedničkoj imovini bilo potrebno utvrditi doprinos tužiteljice u stjecanju te imovine, odnosno predmetne nekretnine, za vrijeme trajanja bračne zajednice.

22. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je teren za gradnju predmetnog objekta dodijeljen tuženiku, međutim na temelju činjenice što je u braku sa tužiteljicom, pa mu je ta činjenica dala prednost ili čak isključivu mogućnost da se uopće nađe na listi za dodjelu terena. Nadalje, iako je tuženik od Osnovne organizacije udruženog rada „Zlatni rat“ 1985. godine dobio kredit za izgradnju kuće, a koji kredit je isplaćen njegovom plaćom, što je među strankama nesporno, za navesti je da je sudska praksa zauzela stav da je kredit kojeg je društvena zajednica dala jednom od bračnih drugova za izgradnju obiteljske kuće, dat obojici bračnih drugova. Osim toga, iako je kredit isplaćen sredstvima tuženika, isti je otplaćivan zajedničkim sredstvima stranaka jer imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili proistječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, kako je propisano odredbom čl. 271. ZBPO-a. Također, iz pisane dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica zaposlena kao konobarica također imala plaću, koja i nije bilo toliko manja od tužiteljeve, pa uzimajući u obzir da je ista živjela u životnoj zajednici s tuženikom, zajedno sa njihovim zajedničkim djetetom, životno je i logično da je i tužiteljica sa svojom plaćom također sudjelovala u podmirivanju osnovnih i tekućih životnih troškova. Nadalje, osim što je osobnim dohotkom odnosno zaradom koju je ostvarivala radeći kao konobarica doprinijela u stjecanju zajedničke imovine, odnosno predmetnog objekta, sud je utvrdio da je tužiteljica doprinijela u stjecanju zajedničke imovine i svojom pomoći, radom u domaćinstvu i obitelji, te brizi oko odgoja i podizanja zajedničkog djeteta kojeg je imala s tuženikom. Naime, iz iskaza zajedničke kćerke parničnih stranaka, FS saslušane kao svjedoka na ročištu od 12. listopada 2023., proizlazi da tužiteljica nije sudjelovala u gradnji predmetnog objekta, međutim ista je tada bila zaposlena te je brinula o svojoj kćerki te obiteljskom kućanstvu, pri čemu je tužiteljica i kuhala kada je trebalo kuhati. Da je tužiteljica obavljala osnovne poslove vezano za kućanstvo te brigu o djetetu proizlazi i iz iskaza svjedoka GS saslušanog na ročištu od 9. travnja 2008. Pri tome činjenica da tužiteljica i nije imala tako dobar odnos sa svojom kćeri, kao i da je zajednička kćer parničnih stranaka vikende provodila kod none, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka GS, tuženika, pa i same kćeri parničnih stranaka, ne utječe na zaključak ovog suda da je tužiteljica kao majka u određenoj mjeri ipak vodila brigu o vlastitom djetetu, pa tako i o zajedničkom kućanstvu u kojem su boravili kao obitelj, zbog čega je ista i na takav način doprinijela stjecanju zajedničke imovine.

23. Stoga, uzimajući u obzir sva navedena utvrđenja, zaključak je ovog suda da je udio tužiteljice u stjecanju predmetne nekretnine, u stanju u kojem se ista nalazila u trenutku prestanka bračne zajednice krajem 1993., kao njihove zajedničke imovine u smislu odredbe čl. 281. ZBPO-a, 1/2. Navedeni zaključak suda je i u skladu shvaćanjem Županijskog suda u Splitu iz ukidne odluke broj Gž Ob-33/2018-2 od 15. veljače 2018. donesene u ovom predmetu.

24. Nadalje, uzimajući u obzir da je sud prethodno utvrdio da je udio tužiteljice u zajedničkoj imovini stečenoj tijekom trajanja bračne zajednice za tuženikom ½ objekta izgrađenog na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao i da je u postupku nesporno da se predmetni objekt, u vrijeme prekida bračne zajednice nije nalazio u onom stanju izgrađenosti u kojem se nalazi sada, budući iz rezultata provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se predmetni objekt u trenutku prestanka bračne zajednice stranaka sastojao od suterena i prizemlja, dok se danas sastoji od suterena, prizemlja, prvog i drugog kata (potkrovlja) te da je osim tuženika, koji je upisan kao vlasnik 3., 4., 5. i 6. suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, na 7. suvlasničkom dijelu upisan VS kao vlasnik, a na 8. suvlasničkom dijelu ČSV, u postupku je izvršena procjena vrijednosti onog dijela spornog objekt kojeg su stranke izgradile za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice.

25. Procjena građevinske vrijednosti objekta iznesena je u procjembenim elaboratima stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje koji su dostavljeni u spis 24. studenog 2023., pri čemu je vještak procjenu objekta utvrdio prema stanju u kojemu se objekt nalazio u vrijeme prekida bračne zajednice stranaka, uz procjenu vrijednosti zemljišta na kojemu je kuća izgrađena te ostale potrebne troškove (komunalne doprinose troškove priključka i dr.), a prema cijenama iz tog vremena, te je tu procjenu izrazio u novčanoj vrijednosti prema cijenama iz vremena izrade elaborata. Također, vještak je dao i procjenu građevinske vrijednosti objekta u stanju u kakvom se objekt nalazio 18. kolovoza 2024. (kada je u ovom predmetu izrađen Elaborat procjene vrijednosti predmetnog objekta), a koje odgovara stanju na dana izrade njegovog Elaborata, odnosno 22. studenog 2023.

26. Prema utvrđenjima vještaka iz procjembenog elaborata br. 124-11/23-1 , br. 124- 11/23-2 i 124-11/23-3, koja utvrđenja ovaj sud uzima kao vjerodostojna i točna, a na ista ni parnične stranke nisu imale prigovore, predmetna nekretnina u stanju opisanom u Elaboratu procjene vrijednosti od 24. travnja 2006., a koje odgovora stanju u vrijeme prekida bračne zajednice iz studenog 1993. (kako su to stranke u postupku učinile nespornim) na dan izrade elaborata 22. studenog 2023. procijenjena je u iznosu od 204.300,00 eura. Dakle, vrijednosti spornog dijela objekt kojeg su stranke izgradile za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, a koji se nedvojbeno sastojao od suterena i prizemlja, utvrđena je u iznosu od 204.300,00 eura. Kako tužiteljica u tom dijelu ima udio od ½, to vrijednost njezinog suvlasničkog dijela iznosi 104.150,00 eura.

27. Uzimajući u obzir da je od trenutka prestanka bračne stečevine pa do danas, došlo do promjene u stanju izgrađenosti predmetnog objekt te vlasničkom stanju, bilo je potrebno navedenu procjenu suvlasničkog dijela tužiteljice usporediti sa procjenom tržišne vrijednosti predmetnog objekta u stanju u kojem se isti nalazi danas (odnosno na dan izrade vještva), a kako bi se utvrdio suvlasnički udio tužiteljice u objektu prema stanju u kojem se isti nalazi danas. Pa kako iz procjembenog elaborata br. 124-11/23- 3 proizlazi da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine (svih etaža) u stanju opisanom u Elaboratu procjene vrijednosti od 18. kolovoza 2014., a koje odgovara stanju na dan izrade elaborata (22. studenog 2023.) iznosi 714.800,00 eura, to proizlazi da je udio tužiteljice u cjelokupnom objektu u stanju u kojem se nalazi danas 14,29 %. To znači da tužiteljičin udio u cjelokupnoj nekretnini s osnova bračne stečevine iznosi 1429/10000 dijela.

28. Uzimajući u obzir da je tužiteljica pravomoćnom presudom ovog suda pod poslovnim brojem O-439/01 od 25. rujna 2009. donesenom u ovom predmetu već utvrđena suvlasnicom za 2/20 dijela predmetne nekretnine, to je ovaj sud, uzimajući u obzir utvrđenja do kojih je došao na temelju rezultata provedenog građevinskog vještačenja, tužiteljicu utvrdio suvlasnicom za daljnjih 429/10000 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u odnosu na suvlasničke dijelove upisane na ime tuženika, i to 4. suvlasničkom dijelu: 28/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan u prizemlju površine 91,55 m2, sa pripadajućom terasom u prizemlju površine 21,95 m2, 5. suvlasničkom dijelu : 12/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), stan u prvom katu površine 41,89 m2, sa pripadajućim balkonom u prvom katu površine 13,77 m2 i 6. suvlasnički dio: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), stan u prvom katu površine 48,47 m2, sa pripadajućom natkrivenom terasom u prvom katu površine 7,65 m2.

29. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži da se utvrdi suvlasnicom predmetne nekretnine za 429/10000 dijela u odnosu na tuženika sud usvojio, dok je za više zatraženi udio do udjela od ½ tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

30. Nadalje, tužiteljica je tužbenim zahtjevom pod točkom II. zatražila razvrgnuće suvlasničke zajednice u pogledu predmetnog objekta. Naime, prema odredbi članka 279. ZBPO-a svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov udio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari te imovine. Nadalje, odredbom članka 280. stavak 1. istog Zakona propisano je da kad je sporazumom među bračnim drugovima ili presudom suda utvrđen dio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari, svaki bračni drug može zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku podijeli tu imovinu, a prema stavku 2. istog članka odluku o diobi sud može donijeti u parničnom postupku, ako je tom sudu podnesena tužba iz čl. 279. ZBPO-a i ako je jedan od bračnih drugova podnio prijedlog da se u tom postupku među njima podnijeli njihova zajednička imovina.

31. Prema odredbi članka 47. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP-a), suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva. Suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava (članak 48. stavak 1. ZVDSP-a), time da svoje pravo na razvrgnuće suvlasnik može ostvarivati u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili jednostrano putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno (članak 48. stavak 2. ZVDSP-a).

32. Prema odredbama članka 50. ZVDSP-a kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. (st.1.) Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. (st.2.) Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja. (st.3.) Ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). (st.4.)

33. U konkretnom slučaju, ovaj sud prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice parničnih stranaka nije bio vezan striktnim zakonskim odredbama, valjanim sporazumom stranaka, a niti pravom na razvrgnuće nekog od suvlasnika isplatom, pri čemu je vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slaven Runje u svom očitovanju od 23. studenog 2023. naveo da se o načinu diobe dijelova predmetne nekretnine upisanih kao vlasništvo tuženika nema o čemu očitovati jer je u zemljišnim knjigama upisan samo tuženik, te nije jasno što se dijeli sukladno suvlasničkim omjerima, vrijednost izvedenog stanja ili vrijednost stanja u trenutku prekida bračne zajednice. Pri tome, stranke na ovakvo izjašnjenje vještaka nisu imale prigovora, pa stoga ovaj sud uzima za utvrđenim da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća. Zbog navedenog, sud je odlučio da se dioba predmetne nekretnine između parničnih stranaka ima izvršiti civilnim razvrgnućem, odnosno prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, pri čemu će se dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima, sve sukladno odredbi čl. 50. st. 4. ZVDSP-a.

34. Stoga je o dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II. kojim se traži razvrgnuće predmetne nekretnine, odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

35. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

36. Tužiteljica je tužbom od 17. rujna 2001. postavila četiri tužbena zahtjeva. Pri tome je u točki I. tužbenog zahtjeva kojim je tražila utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine za ½ dijela uspjela sa 28 %, jer je tužiteljica u konačnici utvrđena suvlasnicom za ukupno 1429/10000 dijela predmetne nekretnine, dok je tužbom tražila da se utvrdi suvlasnicom za ½ dijela predmetne nekretnine. U točki II. tužbenog zahtjeva kojom je tužiteljica zatražila razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine za koju je utvrđena suvlasnicom, tužiteljica je uspjela u cijelosti, dok je tužbeni zahtjev pod točkom III. i IV. povukla, pa se smatra da je u tom dijelu tužiteljica izgubila parnicu.

37. Dakle, tužiteljica je u postupku uspjela sa 32 %, dok je tuženik uspio sa 68 %, pa kako su stranke djelomično uspjele u parnici, odluka o trošku ovog parničnog postupka donesena je temeljem odredbi čl. 154. st.7. i čl. 155. ZPP-a.

38. Tuženiku je zastupanom po odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) koja se u konkretnom predmetu primjenjuje temeljem odredbe Tbr. 52.t.3. Tarife, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 13.405,00 eura, sukladno Tbr. 8.t.1. i Tbr. 9.t.1. i t.2. , priznat zahtijevani trošak pristupa na ročište od 13. veljače 2002., 2. srpnja 2002., 19. siječnja 2005., 9. travnja 2008., 22. siječnja 2009., 10. rujna 2009., po 250 bodova, za sastav žalbe od 22. listopada 2009. 312,50 bodova, za pristup na ročišta od 12. siječnja 2012., 29. ožujka 2012. 6. rujna 2012., 16. srpnja 2013., 14. ožujka 2014., 24. listopada 2014., 2. travnja 2015., 7. srpnja 2015., 15. ožujka 2017., 10. svibnja 2017, 29. lipnja 2017., 5. rujna 2017., po 250 bodova, za sastav žalbe od 27. listopada 2017. 312,50 bodova, za pristup na ročišta od 12. prosinca 2018., 10. travnja 2019., 4. srpnja 2019., 11. rujna 2019., 2. lipnja 2020., 20. prosinca 2022., 2. ožujka 2023., 25. svibnja 2023., 14. rujna 2023., 12. listopada 2024. i 25. veljače 2025. po 250 bodova, za trošak pristupa na ročišta od 18. rujna 2008., 18. listopada 2013. , 23. siječnja 2015. i 2. listopada 2015., pod 125 bodova, kao i za sastav podnesaka od 11. ožujka 2002., 30. siječnja 2004., 8. prosinca 2014. i 14. veljače 2023. 250 bodova, što sveukupno iznosi 9 375 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, to je tuženiku priznat trošak u iznosu od 18.750,00 eura.

39. Tuženiku nije priznat zahtijevani trošak podneska od 20. prosinca 2014. budući je takav podnesak predan na ročištu od 24. listopada 2014., te isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

40. Uzimajući u obzir da je tužiteljica uspjela u sporu sa 32 %, a tuženik sa 68 %, to je tuženiku priznato 36 % od ukupnog iznosa od 18.750,00 eura. Dakle, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 6.750,00 eura, koji iznos mu je tužiteljica dužna nadoknaditi.

41. Stoga je o trošku ovog parničnog postupka odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Supetru, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku, Odvjetničko društvo Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. Split

- tuženom po punomoćniku, Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu,

- u spis