Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-951/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv 1. tuženika MT iz [adresa],OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku i 2. tuženice PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-864/2022 od 6. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika MT i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-864/2022 od 6. lipnja 2024. pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-864/2022 od 6. lipnja 2024. pod točkama I. i III. izreke te se u odnosu na ukinute točke I. i III. izreke presude predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa] označena kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u omjeru od 1/3, čije je suvlasništvo stečeno dosjelošću. Nalaže se tuženiku MT te PT da tužitelju izdaju ispravu podobnu za upis njegovog prava suvlasništva na nekretnini iz toč.I ove presude,a koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda."

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku MT, [adresa] i PT, [adresa],omogućiti tužitelju slobodan pristup potkrovlju te skalinima koji vode do istog.

III. Svaka strana snosi svoj trošak."

2. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:

"Obustavlja se parnični postupak osnivanja nužnog prolaza te će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja postupak nastaviti kao izvanparnični postupak."

3. Protiv točke I. izreke navedene presude žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu te naloži tuženiku da naknadi trošak parničnog postupka, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv točke II. izreke prvostupanjske presude žalbu izjavljuje 1. tuženik zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu te naloži tužitelju da nadoknadi trošak parničnog postupka, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba tužitelja u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude je osnovana.

6. Žalba 1. tuženika u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude nije osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao suvlasništvo u 1/3 dijela nekretnine označene kao zgrada 3206 katastarska općina (dalje: k.o.) [adresa], izdavanje isprave podobne za upis prava suvlasništva, pravo pristupa potkrovlju i stepenicama koje vode do stana tužitelja u potkrovlju, kao i osnivanje nužnog prolaza stanu u potkrovlju, uz trpljenje upisa služnosti puta.

9. Prvobitna tužiteljica IT je tijekom postupka preminula te je na njeno mjesto, kao tužitelj, stupio OT, kako je utvrđeno rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: P-142/2017 od 12. travnja 2019.

10. Nije sporno da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi evidentirana kao čestica zgrade (dalje: č.zgr.) 3206, katastarska čestica (dalje: kat.čest.) 199/5, katastarska općina (dalje: k.o.) [adresa], etažirana na način da su u istoj formirane dvije etaže i to jedna E-1 koja se sastoji od četverosobnog stana u prizemlju zgrade upisanog na ime 2. tuženice te druga E-2 koja se sastoji od trosobnog stana na

1.katu upisanog na ime 1. tuženika.

11. Između stranaka je sporno, može li tužitelj steći pravo suvlasništva u 1/3 dijela cijele zgrade 3206 k. o. [katastarska općina] u situaciji kada je provedeno etažiranje te ima li tužitelj pravo na slobodan pristup potkrovlju zgrade.

12. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je u posjed predmetne nekretnine stupila IT, pravna prednica tužitelja, kada je sklopila ugovor o zamjeni nekretnina s prijašnjim vlasnikom VT te je navedenim ugovorom stekla vlasništvo nad cijelom nekretninom, što je i provedeno u zemljišnim knjigama,

- da se navedena nekretnina sastoji od stana u prizemlju, stana na I. katu i potkrovlja,

- da je elaboratom o etažiranju od 18. rujna 2004. predmetna čestica zgr. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] etažirana te su u istoj ustanovljene dvije etaže, jedna u prizemlju zgrade i jedna na prvom katu zgrade, kojima pripada podijeljena okućnica, a stan u potkrovlju nije etažiran, budući nije legaliziran u trenutku etažiranja, a za kojeg je naknadno ishođeno rješenje o izvedenom stanju Grada Dubrovnika Klasa UP/I-361-03/13-08/1131, Urbroj 2117/01-15/8-14-14 od 22. rujna 2014. (stranice 24 do 25),

- da je vlasnica stana u prizemlju, upisana u zemljišnoj knjizi 2. tuženica, priznala tužbeni zahtjev, no prvostupanjski sud nije donosio presudu na temelju priznanja jer su 1. i 2. tuženici nužni suparničari, da je 2. tuženica u međuvremenu prodala stan u prizemlju LT, koja, prema stanju spisa, nije uknjižena zemljišnoknjižna vlasnica,

- da je 1. tuženik kupoprodajnim ugovorom od 1. prosinca 2004. od IT kupio stan na prvom katu predmetne nekretnine te da se navedenim ugovorom obvezao prema člancima I i V ugovora da će zajedno s tužiteljicom snositi troškove izgradnje stepenica za stan na I. katu koje će voditi do potkrovlja te koje su pripadnost stana u potkrovlju,

- da je 1. tuženik izgradio sporne stepenice, no pristup stepenicama nije moguć, budući da tužitelj kao i njegova prednica do istih mogu doći isključivo kroz vanjska ulazna vrata koja su u posjedu i pod kontrolom tuženika,

- da 1. tuženik nije ispunio obvezu koju je preuzeo ugovorom jer nije omogućio slobodan prilaz stanu u potkrovlju,

- da je potkrovlje zgrade u naravi nedovršeni stan uvijek bio u posjedu i izvanknjižnom vlasništvu tužitelja odnosno njegove pravne prednice IT, da je taj posjed zakonit i pošten posjed i da je trajao preko deset godina koje prethode podnošenju tužbe u ovom postupku, što 1. tuženik nije osporio, a 2. tuženica je priznala,

- da je provedenim građevinskim vještačenjem, koje prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti kao objektivno i stručno, utvrđeno da se s [adresa] pristupa u nekretninu stepenicama na I kat, s kojih dalje postoje plato i stepenice kojima se prilazi u novoizgrađeni stan koji se nalazi u potkrovlju zgrade. Etaža prizemlja koristi zaseban ulaz, dok etaže I kata i potkrovlja ostvaruju zajednički pristup preko vanjskog stubišta i terase koje se nalaze na etaži prvog kata. S terase etaže prvog kata se vanjskim stubištem pristupa etaži potkrovlja. Vještak navodi da postoji pristup etaži potkrovlja. Etaže prvog kata i potkrovlja koriste zajednički ulaz iz [adresa]. Neposredno iza ulaznih vrata nalazi se podest u razini [adresa] s kojega se jednokrakim stubištem pristupa terasi na etaži prvog kata, s koje se pristupa stanu na I katu. Isto stubište s etaže prvog kata s jednim među podestom vodi do etaže potkrovlja. Vještak navodi da stan u potkrovlju ne treba koristiti prostor koji je pripadnost stanu na prvom katu zgrade. Vještak je fotodokumentirao pristup etaži prvog kata i potkrovlja dok je na tlocrtu na stranicama 88 do 89 spisa vještak označio zajednički dio stana na katu i potkrovlju.

13. Po provedenom postupku prvostupanjski sud zaključuje da su stranke provele diobu i da svaka od njih posjeduje točno određeni fizički dio nekretnine, a da je ta dioba izražena uspostavom etažnog vlasništva na pojedinim samostalnim uporabnim cjelinama. U takvoj pravnoj situaciji zaključak je prvostupanjskog suda da tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje suvlasničkog dijela u odnosu na cijelu nekretninu. Također je utvrđeno da stranke posjeduju fizički odijeljene dijelove zgrade i zemljišta, odnosno da su faktično razvrgnuli suvlasničku zajednicu pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više niti ne postoji.

13.1. Prvostupanjski sud pozivajući se na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluka broj Rev-x-995/13-2 od 29. siječnja 2014. i Rev- 1323/2015-2 od 22. siječnja 2020., kao i na odredbe članaka 36. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) zaključuje da unatoč tome što su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva redovnom dosjelošću iz članka 159. ZV, tužbeni zahtjev u odnosu na stjecanje prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u 1/3 dijela, uz istovremeno ishođenje isprave podobne za upis tog prava u zemljišnu knjigu, nije osnovan.

13.2. Prvostupanjski sud međutim smatra osnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim se 1. tuženiku i 2. tuženici nalaže omogućiti tužitelju slobodan pristup stanu u potkrovlju, stepenicama koje vode do potkrovlja.

14. Prvostupanjskim rješenjem je obustavljen postupak u odnosu na dio zahtjeva tužitelja kojim predlaže osnovati nužni prolaz te je odlučeno da će se postupak nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka.

U odnosu na žalbu tužitelja protiv točke I. izreke prvostupanjske presude

15. Prvostupanjski sud zaključuje da je elaboratom o etažiranju i prema stanju zemljišne knjige predmetna čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] etažirana te su u istoj ustanovljene dvije etaže, jedna u prizemlju zgrade i jedna na prvom katu zgrade. Dakle, stan u potkrovlju koji je izgrađen i za koji je ishođeno rješenje o izvedenom stanju nije predmet etažnog vlasništva te kao zasebna etaža u predmetnoj zgradi pravno ne postoji.

16. Daljnji je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke provele diobu i da svaka od njih posjeduje točno određeni fizički dio nekretnine,a da je ta dioba izražena i uspostavom etažnog vlasništva na pojedinim samostalnim uporabnim cjelinama. U takvoj pravnoj situaciji tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje suvlasničkog dijela u odnosu na cijelu nekretninu. Također je utvrđeno da stranke posjeduju fizički odijeljene dijelove zgrade i zemljišta odnosno da su faktično razvrgnuli suvlasničku zajednicu pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više niti ne postoji.

17. Međutim ovakav pravni stav prvostupanjskog suda ovaj sud ne može prihvatiti, i proizlazi iz pogrešnog pravnog pristupa.

18. Nesporno je, a što tužitelj i u žalbi navodi, da navedeno potkrovlje čini samostalnu uporabnu cjelinu te je kao takva, prikladna za samostalno izvršavanje suvlasničkih ovlasti. Da je tužitelj vlasnik navedenog stana u potkrovlju, 2. tuženica je priznala podneskom od 2. rujna 2019. te je u potpunosti priznala tužbeni zahtjev. Prednica tužitelja je navedeno potkrovlje posjedovala zakonito, samostalno i pošteno te je stekla pravo vlasništva potkrovlja protekom više od deset godina od dana kada je navedenu nekretninu stekla ugovorom o zamjeni te joj izvanknjižno vlasništvo potkrovlja 1. i 2. tuženici nisu niti u jednom trenutku osporavali što je utvrđeno i sadržajem ugovora o kupoprodaji sklopljenih 5. listopada 2004. i 17. prosinca 2004.

19. Kada prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj stekao vlasništvo potkrovlja dosjelošću sukladno odredbi članka 159. ZV, a da su stranke provele diobu i da svaka od njih posjeduje točno određeni fizički dio nekretnine te da je ta dioba izražena i uspostavom etažnog vlasništva na pojedinim samostalnim uporabnim cjelinama, da u takvoj pravnoj situaciji tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje suvlasničkog dijela u odnosu na cijelu nekretninu, prvostupanjski sud ne daje jasne i odlučne razloge zašto smatra da se radi o diobi svih stranaka, kada navedenom diobom nisu obuhvaćeni svi posebni dijelovi nekretnine, odnosno nije obuhvaćen i stan u potkrovlju, koji nedvojbeno predstavlja vlasništvo tužitelja stečeno dosjelošću.

20. Stoga bi u ovom konkretnom slučaju zahtjev tužitelja u stvari predstavljao zahtjev za parcijalnom diobom - razvrgnućem uspostavom etažnog vlasništva, odnosno etažiranjem jednog izdvojenog posebnog dijela (tužitelja) u smislu odredbe članka 53. ZV, jer tužbom traži utvrđenje vlasništva njegovog posebnog dijela, utvrđenje veličine suvlasničkog dijela cijele nekretnine.

21. Prilikom diobe nekretnina, suvlasnici imaju svojstvo nužnih suparničara i zato svi moraju sudjelovati u postupku, jer u protivnom postoji nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje parnice. Navedeno je bitno za istaknuti s obzirom na utvrđenu činjenicu da je 2. tuženica priznala tužbeni zahtjev pa prvostupanjski sud pravilno primjenjujući odredbu članka 201. ZPP u konkretnom slučaju nije donosio presudu na temelju priznanja.

22. S obzirom na sve navedeno, a kako prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke ima takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, i to upravo onih na koje osnovano ukazuje tužitelj u žalbi, to je uz primjenu odredbe članka 369. stavak 1. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na točku I. izreke i vratiti je na ponovno suđenje istom prvostupanjskom sudu.

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pozvati tužitelja da dopuni tužbu na temelju odredbe članka 109. ZPP i odredi svoj zahtjev, opisom posebnog dijela nekretnine u odnosu na koji zahtjeva utvrđenje prava suvlasništva, pri čemu će imati u vidu sadašnje stanje zemljišne knjige, kao i ostala utvrđenja u postupku te će nakon što provede predložene dokaze, prvostupanjski sud biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu presudu. Prvostupanjski sud će također, po svemu utvrđenom, razmotriti postoji li mogućnost primjene odredbe članka 130 ZV.

24. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, tako je uz primjenu odredbe članka 166. stavka 3. ZPP ukinuta i odluka o trošku postupka sadržana pod točkom III. izreke prvostupanjske presude.

U odnosu na žalbu 1. tuženika izjavljenu protiv točke II. izreke prvostupanjske presude.

25. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje 1. tuženik u žalbi.

26. Pravna prednica tužitelja je dana 5. listopada 2004.g. sklopila kupoprodajni ugovor s 1. tuženikom, kojim je prodan stan na prvom katu navedene nekretnine, dok je kupoprodajnim ugovorom od 17. prosinca 2004. pravna prednica tužitelja prodala stan u prizemlju 2. tuženici te je u tom ugovoru 1. tuženik sudjelovao u svojstvu suugovaratelja. Pravna prednica tužitelja je u predmetnom kupoprodajnom ugovoru izjavila da je isključiva vlasnica izvanknjižnog vlasništva cjeline potkrovlja koje se nalazi iznad stana na I. katu čest. zgr. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] te da tom stanu pripadaju i stepenice koje se nalaze na I. katu i vode do njenog stana u potkrovlju te da navedena nekretnina nema ishođenu uporabnu dozvolu.

27. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se tim ugovorom u članku I. i V. 1. tuženik obvezao da će zajedno s tužiteljicom, snositi troškove izgradnje stepenica za stan na I. katu koje će voditi do potkrovlja te koje su pripadnost stana u potkrovlju te da nije ispunio obavezu koju je preuzeo navedenim ugovorom jer nije omogućio slobodan prilaz potkrovlju.

28. Nadalje, iz iskaza 1. tuženika kao i tužitelja je jasno da je izgrađen novi ulaz kojim se prilazi stanu na prvom katu i to izravno iz [adresa], dakle više ne postoji unutarnja veza sa stanom u prizemlju zgrade. Osim toga na očevidu je utvrđeno da je etaži prvog kata i potkrovlja moguće pristupiti samo tim ulazom iz [adresa], gdje su postavljena vrata, iza kojih se nastavljaju stepenice koje vode do etaže prvog kata te s etaže prvog kata dalje do etaže potkrovlja. Nije sporno da je 1. tuženik postavio vrata kojima se prilazi stepenicama koje vode do kata i potkrovlja, kao što nije sporno da tužitelj nema mogućnosti prolaskatim stepenicama jer nema ključ od tih vrata. Osim toga, nije manje bitno spomenuti da se je ugovorom o kupoprodaji i dodatkom, upravo 1. tuženik usuglasio kako stepenice koje se nalaze na prvom katu služe za ulaz stanu u potkrovlju.

29. Upravo suprotno žalbenom prigovoru 1. tuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da volja ugovaratelja prilikom sklapanja ugovora nije bila samo izgradnja prolaza do I kata, već je cilj bio izgraditi prolaz kojim bi se iz [adresa] pristupalo i u stan u potkrovlju zgrade.

30. Stoga se pravilno prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 67. stavka 3. ZV kojom je propisano da se uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može protezati i na sporedne dijelove, kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji odnosno stavak 6. istog članka koji propisuje da vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

31. Dakle, imajući na umu da je visoko potkrovlje izgrađeno, da je ozakonjeno rješenjem Grada Dubrovnika [broj], [broj] od 22.09.2014 (stranice 24 do 25), i da isto isključivo i jedino ima pristup stepenicama koje vode iz [adresa], tada je pravilan i zakonit zaključak prvostupanjskog suda da je cilj sklapanja ugovora prodaje u kojem je kao suugovaratelj sudjelovao 1. tuženik, a kako je izraženo u točki V. tog ugovora, bilo utvrđenje i dioba na način da 2. tuženica uz stan u prizemlju postaje vlasnicom dijela okučnice, da prodavateljica izvrši legalizaciju visokog potkrovlja te zajedno s 1. tuženikom financira izgradnju stepenica i novog ulaza pa je očito ostvarivanje prava iz tog ugovora za tužitelja bilo da osigura pristup visokom potkrovlju, a ne kako to neosnovano 1. tuženik navodi u žalbi, samo pristup stanu na prvom katu.

32. Stoga je, upravo suprotno neosnovanom žalbenim navodima 1. tuženika, pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda kao pod točkom II. izreke prvostupanjske presude jer upravo pozivom na odredbu članka 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.,155/23. – dalje: ZOO), kojom je propisano da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, i jest obveza 1. tuženika iz navedenog ugovora omogućiti tužitelju slobodan pristup stepenicama koje vode do stana tužitelja u potkrovlju.

33. Radi iznijetog, žalba 1. tuženika izjavljena protiv točke II. izreke prvostupanjske presude je odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, kao u izreci presude ovog suda.

34. Prvostupanjsko rješenje nije bilo predmet preispitivanja u ovom postupku jer protiv njega stranke nisu izjavile žalbu.

U Sisku 21. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić