Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-88/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dubravki Glavan, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, MB: [matični broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. veljače 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice - zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, te uz javnu objavu presude, 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb; OIB: 72910430276, MB: [matični broj] da plati tužitelju TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.000,00 EUR-a (sedamtisućaeura), sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2021. pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 7.000,00 EUR-a do iznosa od 10.617,82 EUR-a sa zateznim kamatama, kao i u dijelu zateznih kamata na iznos od 7.000,00 EUR-a tekuće od 7. svibnja 2019. pa do 31. siječnja 2021.

III/ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb; OIB: 72910430276, MB: [matični broj] da tužitelju TI iz [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 393,00 EUR-a (tristodevedesettrieura) u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe od 7. veljače 2025. kojom tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 15.000,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2019.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se prije podnošenja tužbe obratio Općinskom državnom odvjetništvu s prijedlogom za mirno rješenje spora. Nadalje, navodi da se pred Općinskim sudom u Vinkovcima, a prije pred Općinskim sudom u Vukovaru protiv njega vodio kazneni postupak pod posl.br. K-484/15; a sada u Vinkovcima posl.br. K- 77/19 te mu je u tom postupku određen istražni zatvor. U tužbi navodi kako mu je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru posl.br. Kv-178/17 od 26. veljače 2018. određen istražni zatvor iz razloga navedenih u čl. 123. st. 1. točka 5. Zakona o kaznenom postupku, a na koju je odluku braniteljica po službenoj dužnosti Jelica Balog, odvjetnica u Vukovaru uložila žalbu o kojoj je odlučivao drugostupanjski sud u Vukovaru te je odbio žalbu optuženika kao neosnovanu. Nadalje, navodi kako je u žalbi braniteljica isticala da je odluka o pritvoru utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer dostava pismena optuženiku nije uredna, s obzirom da su sva pismena koja su upućena na adresu boravišta u [adresa] vraćena sa naznakom da je adresa nepotpuna, pa su tako sudovi prvog i drugog stupnja pogrešno zaključili da pismeno nije uručeno jer okrivljenik izbjegava dostavu. Ističe kako je kao okrivljenik prilikom prvog ispitivanja dao svoju adresu prebivališta u [adresa], te da je naveo da boravi u [adresa], u Njemačkoj, na adresi u [adresa], a isto tako je braniteljica u žalbi navela da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 123.st.1.točka 5 ZKP-a da on, kao okrivljeni, nije uredno obaviješten o datumu održavanja rasprave koja se imala održati 27.lipnja 2017. Sukladno navedenom, zbog pogreške u adresi koja je nastala zbog netočnog i nesavjesnog rada suda su za njega, tada okrivljenika, nastupile posljedice tako da je sud zaključio da izbjegava pristupiti sudu na rasprave, odredio mu istražni zatvor, izdao tjeralicu, pa je tako bio uhićen 23. srpnja 2018. i predveden u istražni zator u Osijeku, gdje je bio mjesec dana, dok isti nije ukinut rješenjem od 22. kolovoza 2018. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenje o određivanju istražnog zatvora zaprimio 23. srpnja 2018. kada je sukladno dopisu MUP-a, PU Vukovarsko-srijemske, PP Županja broj: 511-15-12/3-30-16/18 od 23. srpnja 2018. uhićen i sproveden u istražni zatvor koji je trajao do 22. kolovoza 2018., kada je ukinut rješenjem Općinskog sud u Vukovaru broj: Kv-216/2018, te da mu zbog propusta suda nije dostavljena Optužnica od 23. travnja 2015. broj: K-DO-2029/2015, kao ni pouka o pravima, jer su ta pismena oglašena na oglasnoj ploči, a isto tako je i optužnica potvrđena, te je tek na raspravi od 27. prosinca 2018. na inzistiranje braniteljice da se izvrši uredna dostava, njemu, kao okrivljeniku i braniteljici uručena optužnica i pouka o pravima. Nadalje, tužitelj ističe da je drugostupanjski sud koji je odlučivao o žalbi upozoren na pogrešku suda prvog stupnja, no unatoč tome nije provjerio navode iz žalbe već je ponovio argumentaciju suda prvog stupnja te je nekritično i nemarno postupio tako što je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Prema tome, tužitelj navodi da je, a kako bi zaštitio svoja prava, podnio Ustavnom sudu tužbu radi povrede prava na slobodu koja je usvojena Odlukom od 07. svibnja 2019.g. broj: U-III-350/2019. Slijedom svega navedenog, tužitelj ističe kako je trpio štetu, te dodaje kako zbog neopravdanog osuđenja ili neutemeljenog uhićenja ili pritvora, osoba ima pravo na sve oblike naknade imovinske i neimovinske štete propisane Zakonom o obveznim odnosima u obujmu određenom tim Zakonom. Navodi kako neimovinska šteta može biti u novčanom i nenovčanom obliku, a prema stajalištu Europskog suda, šteta može biti imovinska i neimovinska, s tim da je novčana naknada pravilo. U vrijeme kada je neopravdano pritvoren, ističe, nalazio se na redovnom godišnjem odmoru sa obitelj te je planirao posjetiti oca i majku u [adresa] i obitelj u BiH, kao i otići na ljetovanje na more; pa kada mu je otac priopćio da su ga tražili policajci iz PP Županje, uputio se u postaju gdje je uhićen i predveden u pritvor u Osijeku, zbog čega trpi nematerijalnu štetu u vidu strah i poniženje koje je pretrpio, povreda ugleda. Tužitelj navodi kako je strah trpio jer mu je godišnji odmor trajao tri tjedna, a pritvor je trajao 30 dana te je zadnji tjedan neopravdano izostao s posla, zbog čega je bio uplašen da će mu poslodavac otkazati ugovor o radu zbog neosnovanog nedolaska na posao. Također, dodaje, je trpio poniženje jer se nalazi u zatvoru kao da je „najgori kriminalac“, među ljudima koji su uistinu zaslužili postupanja kojim se ograničava sloboda, a što u njegovom životu nikada nije bilo, niti u njegovoj obitelji. Tužitelj ističe kako je sve vrijeme, dok je bio u pritvoru trpio ovo poniženje, a k tome mu je narušen ugled kod poslodavca tako da ga je morao uvjeravati u svoju poštenje i časnost, isto tako, u široj obitelji, u okruženju prijatelja i poznanika mu je ugled povrijeđen te je i zbog toga trpio sramotu i osjećaj nepravde i nemoći. Zbog svega navedenog, potražuje da mu se naknadi nematerijalna šteta u obliku novčane satisfakcije od 80.000,00 kn, za sve što je pretrpio za vrijeme dok je bio pritvoren i nakon toga više od godinu dana, te navodi kako svoje potraživanje temelji na čl. 14. ZKP-a i čl. 19. i č1.1046. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog, predložio je sudu da presudom usvoji tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Podneskom 25. listopada 2023. tužitelj je ispravio i dopunio tužbu na način kako je to pozvan rješenjem ovog suda te je naveo da tuženicu Republiku Hrvatsku, Ministarstvo pravosuđa i uprave zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku. Isto tako, tužitelj je podneskom od 26. studenog 2024. sudu dostavio adresu za svjedoka MI, navodeći da isti živi u [adresa].

1.2. Na raspravi koja je održana dana 7. veljače 2025. punomoćnica tužitelja navela je da uređuje tužbeni zahtjev na način da tužitelj potražuje iznos od 15.000,00 EUR-a na ime naknade štete za sve oblike štete koje su navedene u tužbi, zajedno sa zakonskim i zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2019. Nadalje, navela je i da sam rezultat kaznenog postupka ne utječe na činjenicu da je tužitelj bio pritvoren zbog pogreške suda te da zbog toga tuženica treba odgovarati za nesavjestan rad Pisarnice u kaznenom postupku koji je vodio kazneni predmet. Isto tako, navela je da je povećala tužbeni zahtjev zbog promjene kriterija koje su se dogodile, kao i zbog toga što ovaj sud nije omogućio tužitelju da utvrdi činjenice koje ukazuju na to da mu je narušen ugled, da je pretrpio sramotu i nepravdu, iz razloga što je sud na te okolnosti odbio vještačenje. Nakon upita suda na temelju koje dokumentacije bi se trebalo provesti predloženo vještačenje, punomoćnica tužitelja navela je kako nema medicinske dokumentacije, nego bi se vještačenje provodilo na temelju razgovora sa psihijatrom, a na okolnosti iz tužbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti kao neosnovanim, navodeći da je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru 23. travnja 2015. podiglo optužnicu broj K-DO-2029/2015-15 protiv tužitelja zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona, te je rješenjem Optužnog vijeća Općinskog suda u Vukovaru broj Kov-77/2015 od 13. srpnja 2015. potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru. Nadalje, navodi da je tužitelj, kao okrivljenik, tijekom kaznenog postupka izbjegavao odazvati se pozivu suda i pristupiti na raspravu te je na taj način ometao vođenje kaznenog postupka, a da je postojala i osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, to je istom na prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru određen istražni zatvor i postavljen branitelj po službenoj dužnosti rješenjem Izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Vukovaru broj Kv-178/2017 od 26. veljače 2018. Nakon toga, ističe, sud je 17. travnja 2018. naložio izdavanje tjeralice povodom pronalaženja i dovođenja tužitelja, kao optuženog, te je Zatvor u Osijeku 23. srpnja 2018. obavijestio sud da je toga dana u prostorije pristupio nepozvan tužitelj jer je imao saznanja o potraživanju, a tada je isti i uhićen. Nadalje, navodi da je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-132/2018-7 od 2. kolovoza 2018. odbijena žalba tužitelja, kao optuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj Kv- 178/17 kojim je određen istražni zatvor za istog, a koji je ukinut na njegov prijedlog rješenjem Izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Vukovaru broj Kv-216/2018 od 22. kolovoza 2018. i određena je mjera opreza redovitog javljanja u Policijskoj postaji Županja svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, a koja je mjera ukinuta rješenjem Izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Vinkovcima broj Kv-82/2019-5 od 29. siječnja 2019. Isto tako, tuženica navodi da je na raspravu zakazanu za 27. prosinca 2018. pristupio tužitelj sa svojom braniteljicom, te je rasprava održana, a dana 24. listopada 2022. sud je donio osuđujuću presudu za tužitelja kao okrivljenika, koja je presuda postala pravomoćna istoga dana, a ovršna 9. studenog 2022. Slijedom navedenog, tuženica ističe kako je u konkretnom slučaju tužitelju istražni zatvor opravdano određen, jer je postojala osnovana sumnja da je tužitelj, kao okrivljenik, počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a pored navedenog ispunjen je i posebni uvjet za određivanje istražnog zatvora, jer je isti, iako uredno pozvan, izbjegavao doći na raspravu, a bio je upoznat sa vođenjem kaznenog postupka, te iako je sutkinju telefonskim putem obavijestio da će pristupiti na raspravu, na istu nije pristupio, iz čega proizlazi da je izbjegavao odazvati se pozivu suda i pristupiti na raspravu, pa je na taj način ometa vođenje kaznenog postupka. Naime, dodaje, iako je tužitelj prilikom prvog ispitivanja pri uzimanju osobnih podataka naveo da je njegova adresa prebivališta u [adresa] te da boravi u [adresa], isti je bio upoznat sa činjenicom da se protiv njega vodi kazneni postupak zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona i isti nije pristupao na rasprave za koje je uredno primio pozive, zbog toga je kazneni postupak trajao od 2015. do 2022., kada je pravomoćno okončan donošenjem osuđujuće presude za tužitelja. Dakle, tuženica ističe, kako je tužitelj svojim nedopuštenim postupcima prouzročio uhićenje i pritvaranje te trajanje postupka od 2015. do 2022., a da je ovlast suda da procijeni kojom mjerom želi osigurati prisutnost okrivljenog za vrijeme suđenja, radi čega mu ne pripada pravo na naknadu štete, o čemu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište u većem boju odluka u relativno usporedivim slučajevima, a među kojima je i presuda broj Rev 144/2011-2 od 7. svibnja 2014. Nadalje, tuženica navodi da pravo na pravičnu novčanu naknadu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima nije bezuvjetno te da u konkretnom slučaju dosudu naknade štete u odnosu na težinu povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju, jer bi s obzirom na sve okolnosti naknada štete bila protivna društvenoj svrsi koja se želi postići i cilju kojem služi ta naknada, pa bi došlo do zlouporabe tog instituta u konkretnom slučaju. Isto tako, tuženica navodi da bi trebalo voditi računa o tome da se naknade štete za povredu ugleda i časti priznaje samo u slučaju izuzetno teške povrede i to s obzirom na njen intenzitet, trajanje, mjesto i vrijeme nastanka, pa je za zaključiti da konkretne okolnosti slučaja doista ne opravdavaju priznanje zatražene naknade štete tužitelju, što je sukladno i sudskoj praksi – presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1496/2002-2 od 7. srpnja 2004. Nadalje, tuženica navodi da tužitelj svoje tvrdnje iz tužbe kako je pretrpio strah, poniženje, da mu je narušen ugled uhićenjem, da se za vrijeme uhićenja nalazio na godišnjem odmoru u Republici Hrvatskoj pa je trpio strah da će dobiti otkaz, jer je imao posao u SR Njemačkoj, a zadnji tjedan pritvora neopravdano je izostajao s posla, nije ničim dokazao, a što je dužan sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakon o parničnom postupku. Isto tako, tuženica navodi da njegove tvrdnje da mu je narušen ugled kod poslodavca i da ga je morao uvjeravati u svoje poštenje i časnost, pa i široj obitelji, prijateljima i poznanicima, zbog čega je trpio sramotu i osjećaj nepravde i nemoći su paušalne i ničim dokazane, uz napomenu da je sud u predmetnom kaznenom postupku dana 24. listopada 2022. donio osuđujuću presudu za tužitelja, kao okrivljenika, za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona, a koja je presuda postala pravomoćna istoga dana. U odnosu na visinu naknade štete koju tužitelj zahtjeva, tuženica smatra da bi pri određivanju visine nematerijalne štete valjalo svakako cijeniti činjenicu da je tužitelj bio lišen slobode u ukupnom trajanju od 30 dana, te prirodu kaznenog djela zbog kojega je tužitelju i određen istražni zatvor, a radi se o kaznenom djelu protiv imovine – prijevarom, te da isti nije ničim dokazao da je doista bio zaposlen u SR Njemačkoj i da je zbog istražnog zatvora izostajao s posla. Ističe i da je sloboda čovjeka jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i kao takva vrednota novčano je nemjerljiva, pa naknada koja se u slučaju povrede prava slobode priznaje tužitelju ima simbolično značenje - satisfakciju, te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvrjeđuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena. Stoga, ističe, zahtjev tužitelja za naknadu štete od 10.617,82eura /80.000,00 kn, za 30 dana istražnog zatvora je neosnovan i neprimjeren ciljevima kojima treba služiti ovakva vrsta naknade štete i to iz razloga jer nisu nastale povrede osobnosti, ugleda i časti u većem stupnju nego je to nužno kod svakog lišenja slobode. Navodi kako sve naprijed navedeno ukazuje na to da tužitelj nije pretrpio povrede ugleda i časti niti u sredini u kojoj živi niti u radnom okruženju, te je slijedom navedenog neosnovan i ničim potkrijepljen zahtjev tužitelja za isplatom naknade nematerijalne štete u zahtijevanom iznosu, isto je navodi i suprotno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u većem broju odluka u relativno usporedivim slučajevima, a među kojima se navodi presuda Vrhovnog suda broj Rev 422/2013-3 od 5. ožujka 2014., u kojoj se navodi da je naknada od 37,16 eura /280,00 kn, po danu neosnovanog pritvaranja primjerena i sukladna citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tuženica je predložila sudu da tužbeni zahtjev odbije i da naloži tužitelju da joj naknadi i prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.

2.1. Zamjenik ODO-a, ovdje punomoćnik tuženice, na raspravi održanoj 7. veljače 2025. protivio se povećanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao potvrda o primitku (list spisa 6 i 52), odluka Ustavnog suda RH br. U-III-350/2019 od 7. svibnja 2019. (list spisa 7-17, kao i na listu spisa 36-46), Prijedlog za mirno rješenje spora sa zahtjevom radi naknade štete od 27. siječnja 2021. (list spisa 19-23, kao i na listu spisa 47-51), preslik/ispis sa str. e-predmeti za predmet K-77/2019 (list spisa 59-61) te je saslušao svjedoke i tužitelja.

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja zato što nije potrebno provoditi vještačenje jer je sud ovlašten svoje stajalište formirati na temelju vlastitih znanja i iskustava, uzimajući u obzir sve okolnosti koje po životnoj logici upućuju na to da je oštećenik trpio duševne boli (tako i u odluci Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1708/2021 od 7. ožujka 2024.). Isto tako, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za priklopom spisa Općinskog suda u Vinkovcima br. K-77/2019 (ranije Općinskog suda u Vukovaru br. K-484/2015) jer tijekom postupka nije sporno da je vođen kazneni postupak protiv ovdje tužitelja, te da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 350/2019 utvrđeno da je ovdje tužitelju bilo povrijeđeno pravo na slobodu, zajamčeno člankom 22. Ustava Republike Hrvatske i to u sljedećim pojedinačnim aktima: rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj 2 Kž-132/2018-7 od 2. kolovoza 2018. i rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Vukovaru broj Kv-178/2017 od 26. veljače 2018. Na ročištu održanom 7. veljače 2025. tužitelj je odustao od saslušanja svjedoka NI.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice radi naknade neimovinske štetu za pretrpljene duševne bolove, strah, poniženje i narušen ugled, a koje je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode u trajanju od 30 dana.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 23. srpnja 2018. do 22. kolovoza 2018., te da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-350/2019 utvrđeno da je ovdje tužitelju bilo povrijeđeno pravo na slobodu, zajamčeno člankom 22. Ustava Republike Hrvatske i to u sljedećim pojedinačnim aktima: rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj 2 Kž-132/2018-7 od 2. kolovoza 2018. i rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Vukovaru broj Kv-178/2017 od 26. veljače 2018.

8. Među parničnim strankama je sporno je li tužitelju za vrijeme boravka Zatvoru u Osijeku od 23. srpnja 2018. do 22. kolovoza 2018. povrijeđen ugled, te je li trpio strah i poniženje.

9. Iz odluke Ustavnog suda RH br. U-III-350/2019 od 7. svibnja 2019. (list spisa 7-17, kao i na listu spisa 36-46), proizlazi da je Ustavni sud RH donio odluku kojom je utvrdio da je podnositelju ustavne tužbe TI od 23. srpnja 2018. do 22. kolovoza 2018. bilo povrijeđeno pravo na slobodu, zajamčeno čl. 22. Ustava RH, a koje je bilo povrijeđeno rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj: Kž-132/2018-7 od 2. kolovoza 2018. i rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Vukovaru broj: Kv-178/2017 od 26. veljače 2018.

10. Iz Prijedloga za mirno rješenje spora sa zahtjevom radi naknade štete od 27. siječnja 2021. (list spisa 19-23, kao i na listu spisa 47-51) i iz Iz potvrde o primitku (list spisa 6 i 52), proizlazi da Prijedlog i zahtjev podnosi SI, kojim zahtjeva naknadu nematerijalne štete za pretrpljeni strah, poniženje i narušen ugled u obliku novčane satisfakcije u iznosu od 80.000,00 kn, jer mu je u kaznenom postupku, koji se vodio pred Općinskim sudom u Vinkovcima, a prije toga pred Općinskim sudom u Vukovaru, bio nezakonito određen istražni zatvor, te da je zbog postupanja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda podnio tužbu Ustavnom sudu RH, koji je u svojoj Odluci od 7. svibnja 2019. utvrdio da mu je od 23. srpnja 2018. do 22. kolovoza 2018. bilo povrijeđeno pravo na slobodu, zajamčeno čl. 22. Ustava RH, i to rješenjima Županijskog suda u Vukovaru broj: Kž-132/2018-7 od 2. kolovoza 2018. i optužnog vijeća Općinskog suda u Vukovaru broj: Kv-178/2017 od 26. veljače 2018. Iz potvrde o primitku proizlazi da je pošiljatelj pošiljke odvjetnica Dubravka Glavan, a primatelj ODO Osijek te da je pošiljka poslana preporučeno dana 1. veljača 2021.

11. Iz preslike/ispisa sa str. e-predmeti za predmet K-77/2019 (list spisa 59-61) proizlazi da se postupak vodio pod posl.br. K-77/2019 pred Općinskim sudom u Vinkovcim, a je predmet prenesen iz predmeta K-484/2015, da se postupak vodio radi kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/11.

12. Iz iskaza svjedoka PI, oca tužitelja, proizlazi da se sjeća da je njegov sin došao na godišnji odmor te je otišao u Policijsku postaju u Županji radi osobne iskaznice za sina, koji ima 12 g. Iz Policijske postaje se nije vraćao i čitav dan su ga čekali. Nisu znali što je s njim. Uzeo je odvjetnika te su saznali da je njegov sin završio u pritvoru, a tužiteljev sin od 12. se za to vrijeme nalazio u policiji, sjedio i plakao. Policija im nije javila da su ga odveli u pritvor. Za vrijeme dok je njegov sin bio u pritvoru dolazio mu je u posjetu i vidio je da je bio jako razočaran, osjećao se užasno, gubio je posao. Ne zna točno je li izgubio posao. Imao je planove ići na more i svi su mu planovi propali. Susjedi su pričali o njemu da je lopov i svakakve druge gluposti. Ne zna kako su susjedi saznali da je u pritvoru, kada je došao iz pritvora odmah je otišao u Njemačku. Žalio se da mu je teško što je u pritvoru, a nije kriv.

13. Iz iskaza svjedokinje HI, majke tužitelja, proizlazi da se sjeća da je njezin sin došao iz Njemačke sa svojom djecom i da je taj dan otišao u PP Županja da izradi osobnu iskaznicu sinu, a kako nije dolazio cijeli dan kući njezin suprug PI tražio je gdje je i što je, te su tako saznali da je završio u pritvoru. Nitko im ništa nije javio i nisu ni znali da je završio u pritvoru, a tužiteljev sin je za to vrijeme sjedio u policijskoj stanici. Sjeća se da su mu došli u posjetu u zatvor, da su poveli njegovo troje djece, da su djeca plakala, da je i on je plakao i da mu je bilo žao što je u zatvoru, a nije kriv. U to vrijeme radio je u Njemačkoj. Ne zna je li zbog pritvora ostao bez posla u Njemačkoj. Kada je njezin sin došao iz pritvora u to je vrijeme bila u Njemačkoj i čuvala njegovu djecu. Ne sjeća se da je spominjao kako mu je bilo u pritvoru. Tužitelj i njegova supruga su došli u Hrvatsku jer su planirali ići na more, sve su organizirali, ali im je odlazak na more propao zbog pritvora.

14. Iz iskaza svjedokinje LI, supruge tužitelja, proizlazi da se sjeća da su je taj dan navečer nazvali svekar i svekrva i rekli joj da je njezin suprug u zatvoru. Bila je u šoku. Budući da je bila u Njemačkoj, odmah je došla po djecu. Nisu znali koliko će biti u zatvoru pa je sa djecom i svekrvom otišla nazad za Njemačku. To je bio šok za sve. Prije nego što je otišla u Njemačku bila je jednom suprugu u posjeti i zna da mu nije bilo lijepo jer je bio ponižen, osramoćen i zabrinut tko šta priča. Pričali su po selu i u Njemačkoj o njezinom suprugu, pričali su da je prevarant i lopov, a saznali su da je završio u zatoru jer im je ona rekla da je završio i ispričala zašto, ali su ljudi sklapali sami svoje priče. Imali su problem i oko posla njezina supruga, jer je u Njemačkoj problem kada ne dolaziš na posao, pa su se zbog toga jako brinuli što će biti s njegovim poslom. On se na kraju vratio na posao, ali mu to nije bilo plaćeno. Tužitelj je trebao na godišnjem odmoru biti tri tjedna, a u pritvoru je bio mjesec dana. Godišnji odmor je u Njemačkoj plaćen. Planirali su ići na more, ali su zbog toga što je završio u pritvoru morali otkazati more. Bila je na godišnjem odmoru kratko. Kada je njezin suprug došao iz pritvora vidjela je da je smršavio te je zaključila da je smršavio jer je bio zabrinut, ponižen i u stanju šoka, kao i u brizi kako će ona s djecom. Žalio se da mu tamo nije bilo lijepo.

15. Iz iskaza svjedoka MI proizlazi da poznaje tužitelja od 2005. jer su skupa radili te su zajedno i otišli u Njemačku. Sjeća se da mu je tužitelj pričao da će ići kući i sjeća se da je završio u zatvoru. Nije mu se javljao na telefon i nije ga mogao dobiti pa je nazvao njegovu suprugu koja je rekla da je u zatvoru. U Njemačkoj se pričalo o njemu da je završio u zatvoru i da je kriminalac, ma svašta se pričalo, a to se pričalo u kafiću, a pričali su i kolege, koji su radili s njim u firmi. Nije imao informaciju kako je planirao provesti godišnji odmor i što je planirao raditi za vrijeme godišnjeg odmora. Kada je došao iz pritvora pričao je da mu bilo katastrofa, da nije znao zašto je tamo, a poslije toga se i on slabije s tužiteljem viđao, jer su priče bile svakakve. Sjeća se da mu je pričao da mu je sin ostao u policijskoj stanici kada su njega pritvorili. Zna da je tužitelju bilo teško jer je u Njemačkoj malo drugačije nego kod nas, i zbog toga što je završio u pritvoru od tužitelja su se ljudi odmicali. Ne zna kako je njegov poslodavac reagirao na njegovu odsutnost, misli da nije dobro, ali ne zna točno kako. Zna da se tužitelju sudilo zbog prijevare, jer je isti čovjek prevario i njega i ovdje tužitelja. Zna da je taj čovjek, zbog kojega se tužitelju sudilo u kaznenom postupku, rođak tužitelja, majke su im sestre. Ne zna točno zašto je tužitelj osuđen, zna da je bilo problema sa T. Misli da je tužitelj nepravedno završio u zatvoru, jer zna da je tužitelj bio uredan i uredno radio.

16. Iskaze svjedoka PI, HI, LI i MI sud je ocijenio vjerodostojnim jer su jasni, bez proturječnosti i nejasnoća, i međusobno su sukladni u vezi odlučnih činjenica – kako je tužitelj pritvoren, koliko dugo je bio u istražnom zatvoru, kako se osjećao, kao i u dijelu u kojem iskazuju u vezi reakcija okoline na tužiteljev boravak u zatvoru.

17. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se sjeća da je došao na godišnji odmor, dok je njegova supruga trebala doći nakon 7 dana. Trebali su ići na more u Makarsku na 10 dana. Otac mu je rekao da su ga iz policije nešto trebali. Kako je sinu trebao napraviti osobnu, išao je do policije i kada su izradili osobnu pitao je policajca što su ga trebali, a onda ga je policija odvezla za Osijek. Nisu mu rekli zašto ga vode u Osijek. Sina je ostavio u policijskoj stanici, a auto je ostavio na parkiralištu. Kada je došao u Osijek odmah su mu uzeli sve dokumente, skinuli su ga i stavili u zatvor. Nije znao zašto je u zatvoru. Uzeo je odvjetnicu koja mu je potom objasnila što se dogodilo. Nikada nije bio u zatvoru pa je zato bio u panici. Djeca su mu bila tu u Hrvatskoj, a žena sama u Njemačkoj. Nije znao ništa. Bilo mu je loše u zatvoru, bio je zabrinut zbog žene, djece i posla. Kada mu je žena bila u posjeti rekao joj da nazove njegovog poslodavca i kaže mu da je u zatvoru. Poslodavac mu taj mjesec nije platio, iako je bio na godišnjem. Ponovo je nastavio raditi kod njega (poslodavca). Za vrijeme boravka u zatvoru nije tražio liječničku pomoć niti se žalio na nešto, ali mu nije bilo dobro što se nalazi u zatvoru. Podnio je tužbu jer je završio u zatvoru, a nije bio kriv. Sud mu je u kaznenom postupku slao pozive za ročište na pogrešnu adresu, odnosno, nisu imali njegovu pravu adresu pa ga je zato policija tražila, a on o tome nije ništa znao. Bile su priče da je završio u zatvoru, to su pričali po familiji, komšije pa čak i u Njemačkoj. Njegov prvi rođak je razglasio svima da je u zatvoru, a rođak je to znao, jer je bio na godišnjem kada i on. Osjećao se ružno, nikako jer su ga skinuli golog, a mijenjali su mu tri puta sobe.

17.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je suglasan iskazima svjedoka TI, HI, LI i MI, te je jasan, logičan i bez proturječnosti i nejasnoća.

18. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio u istražnom zatvoru u Zatvoru u Osijeku od 23. srpnja 2018. do 22. kolovoza 2018., odnosno tužitelj je bio u istražnom zatvoru 30 dana,

- da je tužitelju rješenjima Županijskog suda u Vukovaru broj: Kž-132/2018-7 od 2. kolovoza 2018. i rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Vukovaru broj: Kv- 178/2017 od 26. veljače 2018., na temelju kojih je određen istražni zatvor protiv ovdje tužitelja, bilo povrijeđeno ustavno pravo na slobodu zajamčeno člankom 22. Ustava (navedeno proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 350/2019.),

- da se vodio kazneni postupak protiv tužitelja zbog kaznenog djela protiv imovine- prijevara iz čl. 224. st. 1.i 4. Kaznenog zakona,

- da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, i to ugled, a trpio je i strah, a neosnovano određivanje istražnog zatvora i odvođenje u zatvor kod tužitelja je izazvalo osjećaj poniženosti.

1 0

19. Slijedom svega navedenoga, tužitelju kao osobi koja je bila neosnovano u istražnom zatvoru, pripada pravo na naknadu štete na temelju odredbe čl. 14. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine broj 152/08., 76/09,80/11., 121/11.,91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152714., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., u nastavku: ZKP) kojom je propisano da osoba koja je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom, a temeljem kojega ZKP-a je obustavljen postupak.

20. Odredbom čl. 19. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) propisano je svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

21. Zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti pa mu pripada pravo na novčanu naknadu koja se dosuđuje u skladu s odredbom čl. 19. u vezi sa čl. 1110. st. 1. i 2. ZOO-a kojom je propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Kod određivanja visine neimovinske štete, sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, a posebno trajanje tužiteljevog boravka u istražnom zatvoru - 30 dana, da je u istražnom zatvoru bio neosnovano, težinu i prirodu kaznenog djela radi koje je istražni zatvor određen, odnosno da je određen zbog kaznenog djela protiv imovine– prijevara, traumu koju je kod tužitelja izazvalo neosnovano uhićenje, strah, stigmatizaciju, izdvajanje od obitelji, strah za gubitak posla. U vezi s navedenom potrebno je reći da se naknada koja se u slučaju povrede prava osobnosti priznaje građanima ima simbolično značenje – satisfakciju te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvrjeđuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena.

23. Ovaj sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do povreda prava osobnosti na ugled jer je njegova okolina, susjedi i prijatelji (što proizlazi iz iskaza svjedoka i tužitelja) saznali da je tužitelj u istražnom zatvoru, te su navedeno i prepričavali. Isto tako, tužiteljev poslodavac je bio obaviješten da je tužitelj u istražnom zatvoru i da se nakon proteka godišnjeg odmora neće moći odmah vratiti na radno mjesto. Dakle, za tužiteljev neosnovani boravak u istražnom zatvoru saznao je poslodavac, rodbina, prijatelji, susjedi a što je sve utjecalo na tužiteljev ugled. Prema ocjeni ovoga suda pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na ugled iznosi 3.000,00 EUR-a.

24. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo i do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a koja se očituje u činjenici da je tužitelj bio u strahu, odnosno da se brinuo hoće li izgubiti posao, te se brinuo i za svoju obitelj koja se nalazila u

1 1

Njemačkoj. Prema ocjeni ovoga suda pravična novčana naknada za pretrpljeni strah koji se očitovao u brizi za obitelj i strah od gubitka posla, iznosi 2.000,00 EUR-a. Ovaj sud je prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade zbog povreda prava osobnosti uzeo u obzir i da tužitelj nije ostao bez posla unatoč neosnovanom boravku u istražnom zatvoru, kao i da tužiteljev boravak u istražnom zatvoru nije ostavio posljedice na njegovu obitelj u smislu funkcionalnosti i egzistencije obitelji, te da tužitelj za vrijeme boravka u zatvoru nije tražio liječničku pomoć, kao niti poslije izlaska iz zatvora a vezano za tegobe koje se mogu dovesti u vezu sa boravkom u zatvoru (navedeno je sud utvrdio na temelju iskaza tužitelja).

25. Isto tako, ovaj sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na način da se prilikom pritvaranja osjećao poniženo, te da je uhićen prilikom dolaska u policijsku postaju a radi izrade osobne iskaznice za dijete, te da je njegovo dijete u dobi od 12 godina koje je bilo s njim tom prilikom ostalo samo u prostorijama policijske postaje kada su tužitelja uhitili i odveli u istražni zatvor. Stoga je ovaj sud utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti koje se očitovalo u osjećaju poniženosti prilikom uhićenja te mu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR-a.

26. Slijedom svega navedenoga, tužitelju pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 7.000,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2021., odnosno od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku sukladno čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. I/ izreke.

26.1. U preostalom dijela preko dosuđenog iznosa od 7.000,00 EUR-a do iznosa od 10.612,82 EUR-a (80.000,00 kn) sa zateznim kamatama, kao i u dijelu zateznih kamata na iznos od 7.000,00 EUR-a tekućih od 17. srpnja 2019. pa do 31. siječnja 2021. tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

27. Ovaj sud ističe da je tužitelj u tužbi naveo da je trpio povredu prava osobnosti u u vidu duševnih bolova, straha, poniženja i povredi ugleda (ostale vidove štete nije isticao, pa ih stoga ovaj sud nije niti utvrđivao).

28. Nadalje, kao što je već prethodno rečeno, ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja. Naime, u konkretnom slučaju nije bilo potrebno provoditi vještačenje jer je sud ovlašten svoje stajalište formirati na temelju vlastitih znanja i iskustava, uzimajući u obzir sve okolnosti koje po životnoj logici upućuju na to da je oštećenik pretrpio povredu prava osobnosti (tako i u odluci Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1708/2021 od 7. ožujka 2024., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-473/2022). Osim toga, tužitelj je tijekom svog iskaza naveo da tijekom boravka u zatvoru nije tražio liječničku pomoć, a nije niti iskazivao da mu je naknadno bila potrebna liječnička pomoć a vezano za duševne bolove koje je imao zbog neosnovanog boravka u zatvoru. Na ročištu za glavnu raspravu održanu 7. veljače 2025. sud je pitao punomoćnika tužitelja na temelju koje dokumentacije je potrebno provesti navedeno vještačenje, a isti je rekao da je vještačenje potrebno provesti na temelju razgovora s tužiteljem. Ovaj sud, a imajući na umu iskaza tužitelja, utvrdio da nije potrebno provoditi vještačenje, jer je moguće odlučne činjenice utvrditi na temelju iskaza svjedoka i

1 2

tužitelja, te je stoga odustao od navedenog dokaznog prijedloga za provođenjem psihijatrijskog vještačenja a koji dokazni prijedlog je prihvatio na pripremnom ročištu.

29. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanu 7. veljače 2025., nakon što je sud odustao provesti vještačenje tužitelja po psihijatru (a koje je prihvatio na pripremnom ročištu), preinačio tužbeni zahtjev na način da je potraživao naknadu štete za sve oblike štete koji su navedeni u tužbi u iznosu od 15.000,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2019.

29.1. Tužitelj je tužbom zahtijevao naknadu štete u iznosu od 80.000,00 kn/10.617,82 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2019., pa je na ročištu za glavnu raspravu 7. veljače 2025. učinio preinaku tužbenog zahtjeva i to povećanjem tužbenog zahtjeva. Tužitelj je naveo da povećava tužbeni zahtjev jer su se povećali kriteriji. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

29.2. Odredbom čl. 190. st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Iznimno, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

29.3. Tužitelj je preinačio tužbu na ročištu za glavnu raspravu, a nije dokazao zašto isto nije mogao bez svoje krivnje učiniti do zaključenja prethodnog postupka (pripremno ročište zaključeno 19. rujna 2024.). Tužitelj je naveo da je preinačio tužbu zbog promjene kriterija koje su se dogodile ali ne navodi koji kriteriji su se promijenili nakon zaključenja prethodnog postupka 19. rujna 2024. pa do ročišta za glavnu raspravu. Nadalje, tužitelj je naveo da ga je sud odbijanjem dokazanog prijedloga za provođenjem vještačenja onemogućio u utvrđivanju činjenice da mu je narušen ugled, da je pretrpio sramotu i nepravdu. U vezi sa odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem vještačenja po psihijatru sud se već ranije u ovoj odluci očitovao.

29.4. Slijedom svega navedenoga, budući da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na ročištu za glavnu raspravu, a da nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao ranije preinačiti, te s obzirom na to da se tuženik protivio preinaci, ovaj sud je sukladno čl. 190. st. 1. ZPP-a donio rješenje kojim je odlučio da se ne dopušta preinaka tužbe učinjena na ročištu 7.veljače 2025.

30. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

1 3

30.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je u sporu uspio 83% (tužitelj je sa osnovom uspio 100%, s visinom je uspio 66 %, te joj uspjeh u sporu iznosi 69%). Nadalje, tuženik je u sporu uspio 17%(sa osnovom nije uspio i sa visinom 34%).

30.2. Nadalje, od uspjeha tužitelja koji je u većoj mjeri uspjelo u sporu oduzet je postotak uspjeha tuženika, pa uspjeh tužitelja iznosi 66%. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknada za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 19. rujna 2024. i 7. veljače 2025. iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Što sveukupno iznosi 600,00 EUR-a. Budući da je tužitelj u sporu uspio 66% pripada mu naknada troška postupka u iznosu od 393,00 EUR-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. III/ izreke.

Osijek, 21. ožujak 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Zakonskom zastupniku tuženice ODO-u Osijek

(na broj P-DO-86/2023)