Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-215/2024-15

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po z.z. ODO u Virovitici, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2025., održane u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tužene DF, viši državno odvjetnički savjetnik u ODO u Virovitici, 21. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica EF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik 5366/85829 dijela kč. br. [katastarska čestica] - livada sa 85829 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio je omeđen točkama E, F, G i H, sve u skici izmjere mjerničkog vještaka Petra Ostroškog iz Našica od dana 3. prosinca 2024., što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, uz istovremeni upis zabilježbe da je navedena nekretnina vodno dobro i uknjižbe prava prvokupa za korist tuženika Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnine, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je posjednik i stvarni vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica]- livada i oranica u površini od 5366 m2, koja je bila upisana u Pl. br. 42 k. o. [katastarska općina], sada je upisana u Pl. br. 1584 k. o. [katastarska općina], te u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojem dijelu se kao formalni vlasnik vodi Republika Hrvatska. Tužiteljica se obratila tuženoj 14. lipnja 2023. radi mirnog rješenja spora, na koji zahtjev je tuženik negativno odgovorio. Predmetnu nekretninu tužiteljica je dobila od svoga pok. oca GF, dok je on istu naslijedio od svoga oca RF, koji je predmetnu nekretninu stekao još prije prvog svjetskog rata kada su se doseljavali na područje sadašnjeg [adresa]. Prednici tužiteljice nalazili su se u mirnom i nesmetanom posjedu iste nekretnine, a isto tako danas tužiteljica. Predmetna nekretnina nalazi se u susjedstvu nekretnina drugih mještana [adresa] koji su na isti način stekli svoje nekretnine te se upisali u zemljišnim knjigama, dok se nekretnina tuženika nalazi u susjedstvu i odijeljena je od nekretnina fizičkih osoba. Kako je vlasništvo stečeno valjanim pravnim poslom, tužiteljica ima interes da se uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama te je predložila da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica vlasnik 5366/85829 dijela kč. br. [katastarska čestica] livada sa 85829 m2, upisana zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama.

2. U odgovoru na tužbu tužena tvrdi da tužiteljica nije vlasnica sporne parcele kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju tužbom traži da joj se prizna pravo vlasništva. Naime, za navedenu nekretninu utvrđeno je da se radi o čestici koja cijelom svojom površinom predstavlja vodno dobro iz čl. 9. Zakona o vodama (NN-66/19, 84/21, 47/23, dalje ZoV) te da je dio inundacijskog područja vodotoka Zdenačka rijeka, prema Odluci o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz lijevu i desnu obalu vodotoka Zdenačka rijeka od km 0+020 do km 11+630 u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], Klasa:

UP/I-325-02/12-04/12, Ur. broj: 525-12/0994-12-2 od 11. srpnja 2012. Za predmetnu česticu Ministarstvo poljoprivrede donijelo je rješenje o utvrđivanju pripadnosti vodnom dobru, Klasa: UP/I-325-02/13-02/301, Ur. broj: 525-12/0998-14-2 od 9. siječnja 2014. S tim u vezi, shodno čl. 9., 11. i 12. Zakona o vodama, radi se o javnom vodnom dobru na kojem druga osoba ne može steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo. Kako jedini vlasnik sporne parcele sukladno Zakonu o vodama, može biti Republika Hrvatska, tužbu smatra u cijelosti neosnovanom. Slijedom navedenog, tuženica Republika Hrvatska predlaže da se tužba odbije kao neosnovana i tuženici dosude troškovi sa sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR.

3. Nakon što je u postupku provedeno dopunsko geodetsko vještačenje po vještaku geodeti Petru Ostroškom, stalnom sudskom vještaku, tužiteljica je podneskom od 16. prosinca 2024. specificirala i precizirala tužbeni zahtjev, predloživši da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je tužiteljica vlasnik 5366/85829 dijela kč. br. [katastarska čestica] - livada sa 85829 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je omeđen točkama E, F, G i H u skici izmjere mjerničkog vještaka Petra Ostroškog iz Našica od 3. prosinca 2024., što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, uz istovremeni upis zabilježbe da je navedena nekretnina vodno dobro i uknjižbe prava prvokupa za korist tuženika Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnine.

4. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem prijepisa Pl. br. 1584 k. o. [katastarska općina], prijepisa Pl. br. 42 k. o. [katastarska općina], verificiranog zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preslike Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 12. svibnja 2015., preslike rješenja Ministarstva poljoprivrede, Uprave vodnog gospodarstva od 9. siječnja 2014., preslike dopisa Hrvatskih voda, Vodnogospodarski odjel za Dunav i Donju Dravu od 11. rujna 2023., uz suglasnost stranaka čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja od 11. rujna 2024. vještaka geodete Petra Ostroškog, danog u ovosudnog predmeta posl. br. P- 220/2024., dopunskim geodetskim vještačenjem po istom vještaku te saslušanjem svjedoka MF i ŠF.

5. Nije sporno, a kako je to razvidno iz verificiranog zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da je tužena Republika Hrvatska u zemljišnom knjigama na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] - livada sa 85829 m2 upisana kao suvlasnik u 63031/85829 dijela, dok je na preostalom dijelu navedene nekretnine kao suvlasnici upisano više fizičkih osoba, u različitim suvlasničkim omjerima, te da je navedena katastarska čestica u zemljišnoj knjizi u cijeloj površini upisana kao vodno dobro u općoj uporabi, kojim u ime Republike Hrvatske upravljaju Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama.

6. Nije sporno, a kako je to razvidno iz prijepisa Pl. br. 1584 k. o. [katastarska općina], da je na predmetnoj nekretnini kao posjednici, osim Republike Hrvatske, upisano više fizičkih osoba, taksativno navedenih u navedenom posjedovnom listu.

7. Iz prijepisa Pl. br. 42 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužiteljica u katastru upisana kao posjednik spornog dijela predmetne kč. br. [katastarska čestica] u površini od 5366 m2.

8. Nije sporno, a kako je to razvidno iz priloženog rješenja Ministarstva poljoprivrede, Klasa: UP/I-325-02/13-02/301, Ur. broj: 525-12/0998-14-2 od 9. siječnja 2014., i preslike dopisa Hrvatskih voda, Vodnogospodarski odjel za Dunav i Donju Dravu od 11. rujna 2023., da je predmetna nekretnina cijelom svojom površinom vodno dobro u smislu odredbe čl. 9. ZoV, kao dio inundacijskog područja vodotoka Zdenačka rijeka.

9. Sporno je da li su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na utuženom suvlasničkom dijelu predmetne nekretninama dosjelošću, u smislu odredbe čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP), te da li na utuženom dijelu predmetne nekretnine tužiteljica uopće može steći pravo vlasništva, s obzirom da se radi o nekretnini koja je u zemljišnim knjigama u cijelosti upisana kao vodno dobro.

10. Na te sporne okolnost izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka KF i ŠF, čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja od 11. rujna 2024. vještaka geodete Petra Ostroškog, danog u ovosudnog predmeta posl. br. P-220/2024., te u ovom postupku provedenim dopunskim geodetskim vještačenjem po istom vještaku.

11. Svjedok MF iskazao je da poznaje tužiteljicu s obzirom da su daljnji rođaci i stoga ima saznanja da tužiteljica na području [adresa] u k. o. [katastarska općina] u posjedu ima poljoprivredno zemljište, odnosno jednu oranicu, koji posjed je stekla iza smrti svog oca CF, a otkada on pamti njezin otac je tu oranicu neposredno koristio i obrađivao te imao u posjedu. Tužiteljičin otac posjed iste oranice stekao je od svog oca RF, a prema pričanju starijih mještana stanovnici [adresa], odnosno njihovi preci, došli su iz Slovačke još u vrijeme posjednika E te su na ovom području krčili šume i to područje pretvarali u poljoprivredno zemljište, a kao naknadu za to dobivali su u vlasništvo i posjed određene nekretnine. Pretpostavlja da je na taj način i djed tužiteljice RF stekao predmetnu nekretninu, odnosno posjed iste. Nikada nije čuo da bi netko tužiteljici te njezinom ocu i djedu osporavao posjed predmetne nekretnine, niti da bi u svezi toga sa trećim osobama bilo nešto sporno. Predmetna nekretnina nalazi se istočno od mjesta [adresa], gledajući iz pravca Zdenaca prema [adresa]. Točno je da se na navedenom području nalazi rijeka Marijanac i da predmetna nekretnina, kao i druge nekretnine koje se nalaze u susjedstvu, upire u tu rijeku i granični neposredno s njom. Iz zemljišnih i katastarskih knjiga ima saznanja da je na području gdje se nalazi vodotok rijeke Marijanac to područje upisano kao vodno dobro, no nije mu bilo jasno, kao ni drugim mještanima [adresa], iz kojeg razloga je to područje uknjiženo kao vodno dobro. Posjed koji uživa tužiteljica na predmetnim nekretninama po njegovoj procjeni površine je oko 1 kj. Prvi susjed sa desne strane predmetnih nekretnina je BF, a sa lijeve strane prvi susjed je ĐF, gledajući od ceste iz pravca Zdenaca. Na pitanje kakva veza postoji između spomenutog ĐF te IF i UF iskazuje da je ĐF sin spomenute IF te bratić navedenog UF i koliko mu je poznato navedeni ĐF nekada je bio upisan kao posjednik i vlasnik prve susjedne nekretnine ovopredmetnoj sa lijeve strane, da bi naknadno tu svoju nekretninu prepisao na majku IF. Predmetna nekretnina u dijelu koji je u posjedu tužiteljice po njegovoj procjeni širine je oko 30 metara, a dužine oko 250 metara. Rijeka Marijanac i na svojoj lijevoj i desnoj obali ima nasip, s tim da je nasip sa jugoistočne strane puno viši od nasipa s druge strane rijeke, pa u slučaju jakih kiša dolazi do plavljene rijeke na okolno zemljište. Zemljište tužiteljice, kao i drugo zemljište koje se tamo u blizini nalazi, upire upravo prema navedenoj rijeci Marijanac i to sve do spomenutog nasipa rijeke.

12. Svjedok ŠF, bratić tužiteljice, iskazao je ima saznanja da tužiteljica na području koji zovu Roda u posjedu ima jednu oranicu koja se nalazi sa lijeve strane ceste gledano iz pravca Zdenaca prema [adresa], odnosno dalje prema mjestu Bokšić. Ovaj posjed tužiteljica je naslijedila od svog oca CF, a njezin otac je posjed te iste čestice naslijedio od svog oca RF. Prema njegovom saznanju spomenuti RF je od tadašnjeg veleposjednika E stekao određeno zemljište koje je kasnije nakon II svjetskog rata zamijenjeno sa tadašnjim PIK-om za predmetno zemljište. Ne može reći koje godine je ta zamjena izvršena, samo zna da nitko nikada djedu tužiteljice RF te ocu tužiteljice GF, a niti tužiteljici, nije branio odnosno osporavao posjed predmetne nekretnine. Predmetno zemljište u dijelu koji tužiteljica posjeduje površine je 1 kj. Ovo zemljište okomito upire na nasip rijeke Marijanac isto kao i okolna neposredna zemljišta. Nije mu poznato da li je na području vodotoka te rijeke, u blizini gdje se nalazi predmetna nekretnina tužiteljice, proglašeno vodno dobro. Poznato mu je da je otac tužiteljice od djece imao još jednu kćerku D koja živi u [adresa], pretpostavlja da su se tužiteljica i njezina sestra D sporazumjele da predmetnu nekretninu iza njihovog oca naslijedi tužiteljica. Sa lijeve strane predmetnog zemljišta, gledano sa ceste, prvi susjed je BF, a sa desne strane prvi susjed je bio nekada ĆF, a nakon njega njegovi sinovi G i ŽF, međutim, sve su to sada pokojne osobe, a tko je sad u posjedu te nekretnine s desne strane ne može reći. Poznato mu je da je spomenuta rijeka Marijanac dosta često plavila na okolna područja uslijed velikih kiša.

13. U vještačkom nalazu i mišljenju od 11. rujna 2024., danog u ovosudnom predmetu posl. br. P-220/2024, vještak Petar Ostroški naveo je da je na licu mjesta u [adresa] dana 28. kolovoza 2024. obišao i izvršio identifikaciju predmetnu nekretninu i istu usporedio sa katastarskim planom te utvrdio da se radi o kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ova čestica se nalazi oko 600 metara istočno od [adresa], južno od ceste za Bokšić Lug, a zapadno od potoka Marjanac i proteže se od sjevera prema jugu uz makadamsku cestu prema bušotini plina, do nje se dolazi tom cestom od asfaltne ceste za Bokšić Lug, a u naravi je oranica, livada i šuma. Kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je sa površinom od 85829 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] i Pl. broj 1584 kao suvlasništvo i suposjed RH - upravlja Hrvatske vode, i 12 fizičkih osoba, svaka u svom idealnom dijelu. Do 2023. godine kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u katastarskom operatu bila upisana u dijelovima u posjedovnim listovima 30 fizičkih osoba i RH, a taj upis je brisan po službenoj dužnosti temeljem zemljišno knjižnog rješenja. Na dijelovima ove čestice u Arkod evidenciji upisano je pet poljoprivrednih proizvođača, koji te dijelove koriste kao oranicu pod ugarom ili livadom, a od nje je parcelacijom odvojen dio pod novom oznakom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je u naravi bušotina BK 33, upisana kao suvlasništvo RH - Javno vodno dobro - upravlja Hrvatske vode, te deset fizičkih osoba.

14. U dopunskom vještačkom nalazu i mišljenja od 3. prosinca 2024., danog u ovom postupku, vještak je naveo da je na skici mjerenja prikazan posjed koji na terenu koristi tužiteljica, označen crvenom bojom i slovima E, F, G i H, koji iznosi 5366/85829 dijela predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 5366 m2. Na istoj skici je prikazan posjed koji na terenu koristi ČF iz [adresa], crvenom bojom i slovima I, J, K i L, koji je 6708/85829 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini 6708 m2. Posjedi tužiteljice i ČF su ucrtani radi točnijeg prikaza stvarnog korištenja. Tužiteljica je svoj posjed upisala u Arkod evidenciju, a ČF je bio prisutan kod naknadne identifikacije, nakon čega su na skici mjerenja naznačeni stvarni i upisani posjednici.

15. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, utvrđeno je da se tužiteljica nalazi u samostalnom posjedu spornog dijela predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5366 m2 te da tužiteljičin posjed ima kvalitetu koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega je utvrđeno da tužiteljica na spornom dijelu predmetne nekretnine pravo vlasništva stekla dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP. Naime, odredbom čl. 18. st. 5. ZVDSP određeno je da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da tužiteljici, a niti njezinim prednicima, djedu RF i ocu GF, nikada nitko nije osporavao niti branio posjed spornog dijela predmetne nekretnine, niti proizlazi da bi u vrijeme kada stekla posjed predmetnih nekretnina tužiteljica znala, ili imala razloga sumnjati, da joj ne pripada pravo na posjed. U prilog tome govori i činjenica da je otac tužiteljice na spornom dijelu predmetne nekretnine vršio ne samo posjedovne čine već i vlasničkopravna ovlaštenja, na način da je spornim dijelom predmetne nekretnine raspolagao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 12. svibnja 2015., zaključenog između oca tužiteljice, kao primatelja uzdržavanja, i tužiteljice, kao davatelja uzdržavanja, gdje u čl. 2. Ugovora izrijekom, kao predmetom Ugovora, pored ostalih nekretnina navedena i nekretnina upisana u Pl. br. 42 k. o. [katastarska općina], odnosno dio predmetne kč. br. [katastarska čestica] u površini od 5366 m2. Činjenica da su tužiteljica i njezini prednici mogli znati, ili da su eventualno znali, da je sporni dio predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama u određenom razdoblju njihova posjedovanja bio upisan kao društveno vlasništvo, odnosno kao općenarodna imovina, ne čini posjed tužiteljice i njezinih prednika nesavjesnim ili nepoštenim, s obzirom da tužiteljici i njezinim prednicima za razdoblje posjedovanja nitko nikada nije osporavao posjed, a na spornom dijelu predmetne nekretnine tužiteljica i njezini prednici vršili su i vlasničkopravna ovlaštenja.

15.1. Ovakav pravni stav istovjetan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odluci broj Rev-494/21-2 od 11. svibnja 2021., prema kojem činjenica da su prednici tužitelja i tužitelj kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnim knjigama, konkretno da su te nekretnine u tim knjigama u svom razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženika ili njegovih prednika, ne čini samo za sebe posjed prednika tužitelja i tužitelja nesavjesnim ili nepoštenim, ako prednicima tužitelja i tužitelju za razdoblje posjedovanja nitko nikada nije osporavao posjed, i ako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja.

16. Nadalje, činjenica što je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, u konkretnom slučaju nije od relevantnog značaja. Naime, potrebno je razjasniti da je 8. listopada 1991. na snagu je stupio Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN- 53/91, dalje ZOVO), kojim je u čl. 3., između ostalih, stavljena izvan snage i odredba čl. 29. ZOVO o nemogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Međutim, odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, no navedena odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. (NN-137/99), nakon čega je došlo do izmjene iste odredbe na način da je donesena sada važeća odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP, kojom je određeno da se ne računa vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. u pogledu nekretnina u društvenom vlasništvu, što nije od relevantnog značaja za donošenje meritorne odluke u ovom postupku. Ovo stoga što su do dana ukidanja navedene zakonske odredbe (17. studenog 1999.) već bile ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od strane oca tužiteljice GF, budući da je od stjecanja posjeda pa do 17. studenog 1999. otac tužiteljice, računajući i dotadašnji posjed njegovog oca RF, bio u neprekinutom, samostalnom i poštenom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine više od 40 godina.

17. Sukladno praksi Europskoga suda za ljudska prava (dalje ESLJP) o pitanju stjecanja vlasništva na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, zauzeto shvaćanje da se uračunava i vrijeme dosjelosti prije tog datuma, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV. Naime, u presudi ESLJP od 11. lipnja 2009., zahtjev br. 35298/04, izraženo je stajalište da se u vrijeme dosjelosti računa i razdoblje dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, iako je odredba čl. 388. st. 4.ZVDSP, kojom je isto bilo propisano, ukinuta Odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenoga 1999. Ovo zato jer zahtjev podnositelja ima dovoljno osnove u hrvatskom pravu da ga se smatra „imovinom“ zaštićenom čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava. Nadalje, u presudi ESLJP Radomilja i drugi protiv Hrvatske, zahtjev broj 37685/10 od 28. lipnja 2016., naglašeno je da je vrijeme kada je podnositelj zahtjeva podnio tužbu bilo nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanjem vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao „imovina” zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Umjesto toga, važno je bilo je li mu vlasništvo nad predmetnom nekretninom preneseno prema zakonu u vrijeme kada je čl. 388. st. 4. ZVDSP, u obliku u kojemu je izvorno sročen, još uvijek bio na snazi, što bi značilo jesu li se pretpostavke za stjecanje dosjelošću tada već bile ispunile. U istoj je presudi naglašeno da je odlučno da li je itko drugi osim lokalnih vlasti stekao ikakva prava u pogledu spornog zemljišta i je li itko drugi osim tužitelja potraživao ikakva prava, jer u protivnom bi ukidanjem čl. 388. st. 4. ZVDSP država ostvarila korist od vlastite greške, pri čemu se podrazumijeva da je s gledišta Suda hijerarhija između različitih tijela države nevažna.

18. Činjenica što se radi o predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je cijelom svojom površinom u zemljišnim knjigama upisana kao vodno dobro nije od relevantnog značaja za donošenje meritorne odluke. Naime, u odnosu na sporni dio predmetne nekretnine ne postoji zakonom propisana zabrana stjecanja prava vlasništva ili drugog stvarnog prava od strane druga osoba, s obzirom da se radi o nekretnini koja je vodno dobro, a ne javno vodno dobro, kako to neosnovano tvrdi tužena. S obzirom da se radi o nekretnini koja je vodno dobro, Republika Hrvatska sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZoV na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima samo pravo prvokupa, što znači da će tužiteljica, ukoliko bude imala namjeru prodati svoj suvlasnički dio, biti dužna sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZoV dati ponudu za prodaju prvo Hrvatskim vodama, po tržnim cijenama u mjestu prodaje, a pravo prvokupa za korist Republike Hrvatske biti će osigurano provedbom ove presude uknjižbom tog prava u zemljišnim knjigama.

19. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da se tužiteljica nalazi u poštenom, neprekidnom samostalnom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine, računajući i vrijeme posjeda njezinih prednika, više od 40 godina, sud je temeljem odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio te presudio kao u izreci. Naime, odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP određeno je da samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed barem pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja , dok je odredbom st. 4. istog članka navedenog Zakona određeno da će samostalni posjednik nekretnina u vlasništvu RH, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko od onog iz st. 3. ovog članka, dakle, protekom 40 godina samostalnog neprekidnog posjedovanja.

20. Odluku o troškovima postupka sud nije donio, budući da je tužiteljica navela da troškove ne potražuje, dok tužena nema pravo na naknadu troškova jer u parnici nije uspjela.

U Slatini, 21. ožujka 2025.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. Branko Jurlina, odvjetnik iz Slatine - punomoćnik tužiteljice.

2. ODO u Virovitici, Građansko upravni odjel - z.z. tužene.