Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-741/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Jugoviću odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: P- 602/2022-18 od 6. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika OTP banka d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj: P- 602/2022-18 od 6. studenog 2023. pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika OTP banka d.d. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ČZR za nadoknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

»I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833, da tužiteljici ČZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.994,00 Eura/15.023,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućom, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom

-na iznos od 4,07 EUR/30,60 kn od 11.11.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 2,60 EUR/19,58 kn od 11.12.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 12,01 EUR/90,47 kn od 13.01.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 15,60 EUR/117,52 kn od 11.02.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 19,99 EUR/150,65 kuna od 11.03.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 12,27 EUR/92,46 kuna od 11.04.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 10,90 EUR/82,11 kuna od 12.05.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 10,12 EUR/76,27 kuna od 11.06.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 11,68 EUR/88,00 kuna od 11.07.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 8,57 EUR/64,58 kuna od 11.08.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 9,98 EUR/75,21 kuna od 11.09.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 7,56 EUR/56,97 kuna od 13.10.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 9,72 EUR/73,20 kuna od 11.11.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 8,48 EUR/63,89 kuna od 11.12.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 13,49 EUR/101,66 kuna od 11.01.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 16,78 EUR/126,46 kuna od 11.02.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 16,09 EUR/121,20 kuna od 11.03.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 18,89 EUR/142,29 kuna od 13.04.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 22,91 EUR/172,62 kuna od 11.05.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 26,50 EUR/199,65 kuna od 11.06.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 33,38 EUR/251,49 kuna od 13.07.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 26,65 EUR/200,81 kuna od 11.08.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 43,74 EUR/329,58 kuna od 11.09.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 34,77 EUR/262,00 kuna od 12.10.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 36,51 EUR/275,09 kuna od 11.11.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 43,95 EUR/331,12 kuna od 11.12.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 53,78 EUR/405,21 kuna od 11.01.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 42,73 EUR/321,92 kuna od 11.02.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 46,16 EUR/347,77 kuna od 11.03.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 41,30 EUR/311,20 kuna od 12.04.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 52,29 EUR/393,96 kuna od 11.05.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 59,82 EUR/450,71 kuna od 11.06.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 63,23 EUR/476,43 kuna od 12.07.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 101,21 EUR/762,53 kuna od 11.08.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 65,19 EUR/491,18 kuna od 13.09.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 59,82 EUR/450,70 kuna od 11.10.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 61,14 EUR/460,67 kuna od 11.11.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 60,65 EUR/456,99 kuna od 13.12.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 65,34 EUR/492,29 kuna od 11.01.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 68,62 EUR/516,98 kuna od 11.02.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 69,62 EUR/524,58 kuna od 11.03.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 67,24 EUR/506,65 kuna od 11.04.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 68,52 EUR/516,23 kuna od 11.05.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 69,83 EUR/526,10 kuna od 12.06.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 67,86 EUR/511,30 kuna od 11.07.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 67,68 EUR/509,92 kuna od 11.08.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 63,98 EUR/482,03 kuna od 11.09.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 65,24 EUR/491,54 kuna od 11.10.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 67,99 EUR/512,27 kuna od 13.11.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 67,55 EUR/509,09 kuna od 11.12.2012. godine pa do isplate, na ruke ili na račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.766,85€ / 13.312,33kn 2 zajedno sa zakonskom zateznom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, koje teku od dana presuđenja 6. studenog 2023.pa do isplate, na ruke ili na račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve u roku od 15 dana.

III Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog tužiteljica se odbija.

IV Tužiteljica SZR je po zakonu oslobođena plaćanja sudskih pristojbi.«

2. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:

„I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva izvršena podneskom tužitelja od 2. svibnja 2023.”

3. Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te naloži tužiteljici da naknadi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, uvećan za trošak žalbe s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske odluke do isplate, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava sve žalbene razloge, predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, uz nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u izreci pod točkama I. i II. i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, koju sadržajno navodi tuženik u žalbi, zato jer prvostupanjska presuda u izreci pod točkama I. i II. nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

8. Sud prvog stupnja je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

9. Predmet spora je restitucijski zahtjev za isplatom iznosa od 1.994,00 eura po osnovi pretplate anuiteta vezanih uz tečaj švicarskog franka (dalje: CHF) uz pripadajuću zateznu kamatu.

10. Među strankama je nesporno:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila 1. prosinca 2005. Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) u iznosu od 19.940,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate kredita od sedam godina kroz 84 anuiteta s ugovorenom valutnom klauzulom,

- da je kredit u cijelosti otplaćen sa 10. prosinca 2012. s osamdeset četvrtim anuitetom, odnosno prije 30. rujna 2015., zakonskog roka za provedbu konverzije te za kredit nije provedena konverzija kredita.

11. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik primjenom odredbi koje se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica, neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF, sporna je visina zahtjeva te je li tražbina tužiteljice zastarjela.

12. Sporno je i to mogu li se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/2013 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/2014 primijeniti u ovom postupku, odnosno je li istima odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva tužiteljice. Isto tako je sporno je li primjenjiva odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, prema kojoj je glavnica kredita vezana uz tečaj CHF, dakle ugovorena valutna klauzula.

13. Suprotno navodima iz žalbe tuženika, kod odlučivanja o osnovanosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva na isplatu, sud prvog stupnja je kao o prethodnom pitanju najprije odlučio o pravnoj valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pozivajući se na utvrđenja iz prethodno navedenog Kolektivnog spora.

14. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu koji se odnosi na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezanih za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF (valutna klauzula) o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019 te su u cijelosti potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ pa tako nije znao niti da je trebao biti o tome obaviješten, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe.

15. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj.

16. Dakle u navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

17. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. - dalje: ZZP/03.), koji je u članku 81. stavak 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. ZZP/03, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. bio je na snazi novi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07.), koji je u članku 96. stavku 1. propisao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok prema članku 99. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

18. Zaključivši da je riječ o potrošačkom ugovoru, a pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, jer tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica informirana o kriterijima na temelju kojih je mogla sagledati ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz takvih odredbi.

19. Polazeći upravo od prednjih utvrđenja – da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 – dalje: ZZP), prvostupanjski je sud, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.,155/23. – dalje: ZOO), prihvatio restitucijski zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika da tužiteljici vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

20. Iako bi tuženiku bilo dopušteno dokazivati da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost prvostupanjskog suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, valja naglasiti da tuženik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da je tužiteljica, kao konkretni potrošač, tijekom pojedinačnog pregovaranja o sklapanju ponuđenog ugovora, dobila sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora sa spornim ugovornim odredbama. To stoga što tuženik tijekom dokaznog postupka nije predložio dokaz saslušanjem djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora i koji je eventualno tužiteljicu informirao o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF.

20.1. Bez obzira na to jesu li sporne odredbe tužiteljici bile gramatički razumljive, u situaciji kada nije dokazano da su joj u predugovornoj fazi sklapanja ugovora objašnjeni, jasni i razumljivi kriteriji na temelju kojih bi ona (po zanimanju profesorica razredne nastave) mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla za nju proizlaze u odnosu na specifične rizike i karakteristike vezivanja ugovorne obveze uz valutu CHF, onda nema dvojbe da su prava tužiteljice kao potrošača povrijeđena.

20.2. S obzirom na učinke presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih intresa i prava propisanih odredbom članka 502.c ZPP, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima na tuženiku je, a ne na tužiteljici, da dokaže kako su konkretnom potrošaču u postupku sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama, o čemu u kolektivnom sporu nije pravomoćno odlučeno.

21. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužiteljici i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kao u pobijanoj presudi, neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ.

22. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama u odnosu na valutnu klauzulu, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatih prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine, a visina zahtjeva tužiteljice je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za financije Borisu Belunjaku.

24. Iako je tuženik tijekom postupka iznosio prigovor da je vještak trebao utvrditi i tzv. potplaćene iznose odnosno negativne tečajne razlike, budući da je tužiteljica kroz prve dvije godine otplate kredita plaćala manje anuitete zbog pada tečaja CHF, valja istaknuti da tuženik u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude u odnosu na svoje (navodno) potraživanje nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP, a niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO. Stoga sud, u izostanku određenog prigovora i/ili zahtjeva, nije bio ni ovlašten, a ni dužan u predloženom pravcu umanjivati tražbinu tužiteljice, o čemu se na isti način izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u sjednici proširenog vijeća od 18. prosinca 2023. u predmetu poslovni broj: Rev 549/2023.

24.1. S tim u vezi neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik i u ovom stupnju postupka prigovara visini tužbenog zahtjeva, uz napomenu da matematičkom izračunu preplaćenih iznosa, kako ih je vještak utvrdio, tuženik u bitnome nije prigovorio te da se vještak očitovao o ostalim prigovorima tuženika na ročištu 25. rujna 2023. (stranice 167 i 168 spisa).

25. Utvrdivši da su sporne ugovorne odredbe djelomično ništetne, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO kada je prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja i tuženika obvezao da tužiteljici vrati razliku između iznosa kamata koje je platio i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da mu vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

25.1. Kako je tuženik s tužiteljicom sklopio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, isti se i prema ocjeni ovog suda ima smatrati nepoštenim stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora pa mu je prvostupanjski sud osnovano naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članak 1115. ZOO) pa do isplate.

26. Iako je tijekom prvostupanjskog postupka tuženik izjavio prigovor zastare, kojeg je prvostupanjski sud otklonio u pobijanoj presudi, navedeni prigovor nije preispitivan u žalbenom postupku jer ga tuženik u žalbi ne navodi.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužiteljici donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude te je pravilna po visini i osnovi tužiteljici priznatih troškova, koju odluku tuženik niti ne osporava određenim i obrazloženim žalbenim navodima.

28. Radi iznijetog, žalba tuženika izjavljena protiv pobijane presude je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

29. Tuženik nije uspio sa žalbom protiv pobijane presude, pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe protiv pobijane presude te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

30. Zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer ta radnja nije nužna za postupak, a kako to propisuje odredba članka 155. stavak 1. ZPP pa je stoga odlučeno kao pod točkom III izreke.

31. Točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude i prvostupanjsko rješenje nisu bili predmet preispitivanja jer protiv navedenog nije izjavljena žalba.

U Sisku 21. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić