REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

Poslovni broj: Ps-10/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice Republika Hrvatska OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu protiv tužene KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, predaje u posjed i isplate s naslova stjecanja bez osnove, nakon zaključene glavne rasprave 10. listopada 2024. godine u prisustvu zakonskog zastupnika tužitelja, dana 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj da iseli iz poslovnog prostora u Splitu, Ruđera Boškovića 21 površine 338,10 m2 te ga slobodnog od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici Republici Hrvatskoj (za Ministarstvo obrane) u roku od petnaest (15) dana.

II. Nalaže se tuženoj u roku od petnaest (15) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici slijedeće iznose i to: a) iznos od 41.576,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni iznos teku od dospijeća do 01. kolovoza 2015. sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (E+5%) a koja se od 01. kolovoza 2015. do 01. siječnja 2023. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (E+3%) i koja se od 01. siječnja 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (E+3%) i to na svaki pojedinačni iznos kako slijedi: - na iznos od 1.154,91 eura od 10. svibnja 2009., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. lipnja 2009., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. srpnja 2009., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. kolovoza 2009., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. rujna 2009., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. listopada 2009., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. studenog 2009., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. prosinca 2009., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. siječnja 2010., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. veljače 2010., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. ožujka 2010., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. travnja 2010., - na iznos od 1,154,91 eura od 10. svibnja 2010., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. lipnja 2010., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. srpnja 2010., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. kolovoza 2010., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. rujna 2010., - na iznos od 1,154,91 eura od 10. listopada 2010., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. studenog 2010.. iznos od 1.154,91 eura od 10. prosinca 2010., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. siječnja 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. veljače 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. ožujka 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. travnja 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. svibnja 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. lipnja 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. srpnja 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. kolovoza 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. rujna 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. listopada 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. studenog 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. prosinca 2011., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. siječnja 2012., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. veljače 2012., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. ožujka 2012., - na iznos od 1.154,91 eura od 10. travnja 2012., b) iznos od 1.895,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni iznos teku od dospijeća do 01. kolovoza 2015. sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (E+5%) a koja se od 01. kolovoza 2015. do 01. siječnja 2023. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (E+3%) i koja se od 01. siječnja 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (E+3%) i to na svaki pojedinačni iznos kako slijedi: - na iznos od 516,82 eura od 05. studenog 2012., - na iznos od 172,31 euro od 05. prosinca 2012., - na iznos od 172,31 euro od 05. siječnja 2013., - na iznos od 172,31 euro od 05. veljače 2013., - na iznos od 172,31 euro od 05. ožujka 2013., - na iznos od 172,31 euro od 05. travnja 2013., - na iznos od 172,31 euro od 05. svibnja 2013., - na iznos od 172,31 euro od 05. lipnja 2013., - na iznos od 172,31 euro od 05. srpnja 2013.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Dužna je tužena u roku od petnaest (15) dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 4.025,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe sudu 12. siječnja 2015. pa do isplate sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) do 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (E+5%) a koja se od 01. kolovoza 2015. do 01. siječnja 2023. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (E+3%) i koja se od 01. siječnja 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (E+3%)".

IV. Nalaže se tuženoj u roku od petnaest (15) dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.350,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (E+3%).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu 19. siječnja 2015. (listovi 1, 2 spisa) protiv tuženika radi iseljenja. Naime, tužiteljica je vlasnica poslovnog prostora u Splitu, Ruđera Boškovića 21, smještenog u prizemlju zgrade ukupne površine 338,10 m2, na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske, te t. 1. Odluke o davanju ovlaštenja Ministarstvu obrane RH na upravljanje stanovima, garažama i poslovnim prostorima u vlasništvu RH (NN 56/92), te Uredbe o prijenosu prava upravljanja stanovima u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane (NN 97/03), što je nesporno.

1.1. Na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora, klasa: 372-01/98- 161/02 od 18. ožujka 1998. tužiteljica je dala u zakup poslovni prostor opisan u točki I. ove tužbe tuženoj za Galeriju likovnih umjetnosti.

1.2. Opisani poslovni prostor tužena je bez znanja i odobrenja tužitelja protivno odredbama ugovora o zakupu dala u podzakup T.O. Roma u vlasništvu DI, što je utvrđeno očevidom stanja na terenu dana 11. svibnja 2012. Suviše navedenom, tužena je sa DI dana 5. travnja 2009. zaključila Ugovor o poslovnoj suradnji iz koga je vidljivo da je isti već u posjedu predmetnog poslovnog prostora te, ponovno protivno ugovoru o zakupu, dala poslovni prostor u zakup imenovanome iz tog osnova od 5. travnja 2009., pa do 31. kolovoza 2012, kada je raskinut ugovor i naplaćivala na ime korištenja poslovnog prostora mjesečni iznos od 10.000,00 Kn mjesečno unaprijed svakog 1. a najkasnije do 10. u mjesecu.

1.3. Ugovori o zakupu s T.O. Roma, odnosno sa DI navedeni u točki II. ove tužbe ukazuju se u cijelosti pravno ništetnima, radi čega je tužena u razdoblju od 1. travnja 2009. do 31. kolovoza 2012. korištenjem tuđe stvari ostvarila nepripadajuću imovinsku korist podzakupa u iznosu od 400.000,00 Kn sa zakonskom zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 10.000,00 Kn teku od dospijeća pa do isplate počev od 1.travnja 2009. pa do isplate. Tužena je, ne plaćajući ugovorenu zakupninu u mjesečnom iznosu od 1.298,30 Kn za razdoblje od 1.srpnja 2008. do 31.0žujka 2009. ostvarila ne pripadajuću imovinsku korist u ukupnom iznosu od 66.213,30 kn. Tužena je također, ne plaćajući mjesečnu zakupninu u iznosu od 1.298,30 kn od studenog 2012. do zaključno 1. rujna 2013. ostvarila nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 14.281,30 kn.

1.4. Dana 24. travnja 2014. tužena je izvršila uplatu dijela zakupnine za razdoblje od 1. svibnja 2008. do 31. listopada 2012. u iznosu od 66.213,30 kn i ostao joj je neuplaćen iznos od 3.894,90 Kn. Uplatom iz točke IV. ove tužbe podmiren je dio zakupnine odnosno umanjen iznos koji je kao nepripadajuću imovinsku korist tužena ostvarila davanjem poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice u podzakup za razdoblje od 1.travnja 2009. do 31.ožujka 2012. pa iznos ne pripadajuće imovinske koristi koju je tužena u tom razdoblju mjesečno ostvarila iznosi 8.701,70 Kn.

1.5. Tužena je iznos od 66.213,30 kn uplatila dana 24. travnja 2014. i time podmirila glavnu novčanu tražbinu tužitelja za neplaćenu ugovorenu najamninu u razdoblju od 1.srpnja 2008. do zaključno 31.ožujka 2009. pa tužiteljici pristoji pravo na procesne kamate koje iznose 30.332,06 Kn radi čega tužiteljica potražuje od tužene iznos od 30.332,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.siječnja 2015. pa do isplate sukladno odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, a koja kamata se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Radi navedenog, tužiteljica se obratila tuženoj 1. kolovoza 2013. zahtjevom za mirno rješenje spora uz dostavu nacrta tužbe i tužena je na taj zahtjev odgovorila naglašavajući da je voljna riješiti ovaj spor mirnim putem i konačno dana 24. travnja 2014. i uplatila iznos od 66.213,30 kn na ime neplaćene ugovorene zakupnine s tužiteljem u razdoblju od 1.srpnja 2008. do 31.ožujka 2009. a neisplaćen je ostao iznos glavnice od 3.894,90 Kn.

1.6. Tužena nije uplatila iznose nepripadajuće imovinske koristi stečene davanjem u podzakup poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice u ukupnom iznosu od 313.261,20 kn, nije uplatila preostali iznos glavnice od 3.894,90 kn i nije uplatila iznos od 14.281,30 kn na ime ostvarene nepripadajuće imovinske koristi stečene neplaćanjem zakupnine u razdoblju od studenog 212. do zaključno rujna 2013. u mjesečnom iznosu od 1.298,30 kn.

1.7. Također, tužena nije ispraznila i predala tužiteljici poslovni prostor koji i dalje koristi.

1.8. Prema tome, kako u postupku mirnog rješenja spora tužena nije udovoljila traženju tužiteljice i kako je taj pokušaj ostao bezuspješan, ostvarile su se pretpostavke za podnošenje tužbe nadležnom sudu u smislu odredbe čl. 186 a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11).

1.9. Dakle, budući tužena nije postupila po pisanom i obrazloženom zahtjevu tužitelja i pošto nije izvršila isplatu dugovanih iznosa, a koristi prostor u vlasništvu tužiteljice i obzirom da je u posjedu navedenog prostora i jer je koristeći predmetni prostor protivno ugovoru o zakupu ostvarila nepripadajuću imovinsku korist te ne plaćajući zakupninu također ostvarila nepripadajuću imovinsku korist, tužiteljica podnosi ovu tužbu i predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu.

1.10. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužiteljica je dala u podnesku od 15. siječnja 2024. godine (listovi 160 do 162 spisa).

2. Tužena je 16. ožujka 2015. podnijela odgovor na tužbu (listovi 24 i 25

2.1. Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže da isti bude odbijen uz osudu tužitelja na snošenje troškova ovog postupka.

2.2. Nije sporno da su tužitelj kao zakupodavac i tužena kao zakupnik dana 18. ožujka 1998.g. zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora, za poslovni prostor u Splitu, Ruđera Boškovića 21, prizemlje, ukupne površine 338,10 m2, i to baš na neodređeno vrijeme uz plaćanje mjesečne zakupnine u iznosu od 3,84 kuna/m2.

2.3. Tužiteljica nikad nije otkazala predmetni ugovor o zakupu sukladno članku 8., pa nije osnovana točka 1. tužbenog zahtjeva, jer nisu ni ostvareni uvjeti za iseljenje tužene iz predmetnog prostora.

2.4. Nije sporno da je člankom 6. istog ugovora određeno da tužena ne može na drugu osobu prenijeti pravo upotrebe poslovnog prostora bez pisane suglasnosti MORH-a.

2.5. No, protivno tužbenim navodima, tužena nije postupala protivno zaključenom ugovoru, odnosno nije dala predmetni poslovni prostor u podzakup DI, vlasniku trgovačkog obrta [obrt], bez suglasnosti tužitelja.

2.6. Naime, tužena je dana 31. siječnja 2005.g. ishodila suglasnost Ministarstva obrane, Uprave za materijalne resurse. Službe za nekretnine, graditeljstvo i to, Klasa: 372-05/05-01-03, Urbroj: 512 M3-0203-05-02, u kojoj je navedeno da je izdavatelj suglasan da tužena predmetni poslovni prostor koristi po osobnoj želji, dok traje postupak kupnje tog prostora. U istoj je suglasno navedeno i da se ona izdaje u svrhu sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji, a kakav je ugovor i zaključen sa DI.

2.7. Dakle, tužiteljica je sukladno članku 6. Ugovora o zakupu ishodila suglasnost tužitelja za prenošenje prava uporabe, pa nije ni osnovana točka II. tužbenog zahtjeva, jer tužiteljica nije ostvarila nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 313.261,20 kuna.

2.8. Opreza radi, ističe se: Dana 29. kolovoza 2011.g. zaključen je Aneks ugovora o poslovnoj suradnji, između Zaklade u osnivanju „General Andrija Matijaš Pauk" i DI temeljem kojeg je smanjen iznos naknade za korištenje dijela predmetnog poslovnog prostora s iznosa od 10.000,00 kuna na iznos od 7.000,00 kuna, pa tužiteljica svakako u periodu od 1. rujna 2011.g. u nije mogla ostvariti ne pripadajuću imovinsku korist u iznosu od 8.701,70 kuna.

2.9. Tužena je izvršila sve ugovorne obveze prema tužiteljici, pa nisu osnovani ni ostali činjenični navodi tužbe.

2.10. Opreza radi ističe se kako ulaganja tužene u predmetni poslovni prostor daleko premašuju iznos koji potražuje tužiteljica, radi čega će tužena istaknuti i prigovor prijeboja.

3. Sud je u dokazne svrhe pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 3-22 spisa), dokaznu dokumentaciju priloženu u odgovoru na tužbu (list 27 spisa), izveo dokaz očevidom lica mjesta 16. ožujka 2018. godine o čemu je sastavljen zapisnik (list 37 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 16. ožujka 2018. godine (listovi 40-109 spisa), pregledao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Nevena Matijevića, dipl. ing. grad. (listovi 113-122 spisa), dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Nevena Matijevića, dipl. ing. grad. (listovi 142-146 spisa).

4. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnoga poslovnog prostora kojega koristi tužena.

6.1. Među strankama jest sporno ima li tužena pravo na posjed i korištenje predmetnog poslovnog prostora.

6.2. Nadalje jest sporno je li tužena obvezna iseliti iz predmetnog poslovnog prostora te ga predati u posjed tužitelju, te je li tužena obvezna isplatiti tužitelju naknadu zbog neosnovanog korištenja poslovnog prostora.

7. Ugovor o zakupu poslovnog prostora (listovi 3 do 5 spisa) zaključen je 18. ožujka 1998. godine između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane kao zakupodavca i KI iz [adresa] kao zakupnika.

7.1. Zakupodavac daje zakupniku u zakup poslovni prostor u Splitu, Ruđera Boškovića 21, prizemlje, ukupne površine 38,10 m², u vlasništvu Republike Hrvatske za galeriju likovnih umjetnosti (članak 1. ugovora).

7.2. Zakupnina za zakup navedenog poslovnog prostora precizirana je u članku 2. ugovora.

7.3. Člankom 6. izrijekom je određena zabrana zakupniku da na drugu osobu prenese pravo upotrebe poslovnog prostora, bez pismene suglasnosti Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

8. Ugovor o poslovnoj suradnji (listovi 6 i 7 spisa) zaključen je 5. travnja 2009. godine između Zaklade u osnivanju General Andrija Matijaš Pauk, zastupane po upravitelju KI s jedne strane i DI iz [adresa] s druge strane.

8.1. Zaklada u osnivanju General BI daje DI na korištenje poslovni prostor u Splitu, Ruđera Boškovića 21, prizemlje, ukupne površine 338,10 m², koji je u vlasništvu Republike Hrvatske za trgovinu na malo tekstilnim proizvodima i obućom, na vrijeme od 4 mjeseca, s time da taj rok počinje teći 1. travnja 2009. god (članak 2.a ugovora).

8.2. DI se obvezuje zakladi General Andrija Matijaš, na ime naknade za korištenje poslovnog prostora, plaćati svaki mjesec iznos od 10.000,00 kn, mjesečno unaprijed, svakog prvog, a najkasnije do desetog u mjesecu (članak 2.b ugovora).

9. Aneks ugovora (list 8 spisa) zaključen je između Zaklade u osnivanju General Andrija Matijaš Pauk, zastupane po upraviteljice KI s jedne strane i DI s druge strane.

9.1. Radi teškog gospodarskog stanja navedena zaklada oslobađa plaćanja najma trgovački obrt [obrt], u vlasništvu DI, u razdoblju od 1. travnja 2002 te godine do 31. lipnja 2012. godine.

10. Konačno, izjavom o sporazumnom raskidu ugovora od 16. kolovoza 2012. godine (list 9 spisa Zaklada General Andrija Matijaš Pauk, zastupana po upraviteljici KI s jedne strane i trgovački obrt [obrt], zastupan po vlasniku DI iz [adresa] s druge strane izjavljuju da su sporazumno raskinuli ugovor za poslovni prostor koji se nalazi u Splitu, Ruđera Boškovića 21.

10.1. Navedeni trgovački obrt se obvezuje da će snositi troškove električne energije, komunalija, odvoza smeća, tcom usluga, alarma koji se odnose na poslovni prostor do 31. kolovoza 2012. godine.

11. Zapisnikom od 11. svibnja 2012. godine (list 22 spisa u Zagrebu potvrđeno je od strane potpisnika zapisnika: zakupca Zaklade General Andrija Matijaš Pauk i zakupodavca Ministarstva obrane Republike Hrvatske da je navedena zaklada ustupila pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora za cijelo, na osnovu ugovora o poslovno tehničkoj suradnji, te prostor dala na korištenje sadašnjem korisniku gospodinu DI (trgovački obrt [obrt], robni centar [obrt]).

12. S druge strane, izjavom od 31. siječnja 2005. godine (list 27 spisa) Načelnik uprave za materijalne resurse, Službe za nekretnine, graditeljstvo i ZO Ministarstva obrane Republike Hrvatske bojnik EI izdaje suglasnost KI da, temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora u ulici Rudera Boškovića 21, Split od 18. ožujka 1998. godine može koristiti poslovni prostor po osobnoj želji dok traje postupak kupnje predmetnog prostora.

12.1 Suglasnost se izdaje u svrhu sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji te se u druge svrhe može koristiti

13. Prema izloženom, sporno je pitanje je li tužena imala suglasnost, sukladno članku 6. ugovora o zakupu poslovnog prostora od 18. ožujka 1998. godine prenijeti pravo upotrebe poslovnog prostora na treću osobu.

14. Prema odredbi članka 39. st. 1. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 75/93, 92/96; u daljnjem tekstu ZSDU), ministar predstavlja ministarstvo i upravlja njegovim radom.

15. S druge strane, radom državnih upravnih organizacija upravlja ravnatelj (članak 47. stavak 1.).

15.1. Međutim, prema mjerodavnim zakonskim odredbama ravnatelj državne upravne organizacije nema ovlaštenja zastupati ministarstvo, odnosno izdavati suglasnost u ime ministarstva.

16. Tome dosljedno, prigovor tužene da bi joj u konkretnom slučaju bila dana valjana suglasnost od strane ministarstva u odnosu na raspolaganje predmetnim poslovnim prostorom - nije osnovan.

17. Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (članak 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO).

18. Tužena prema izloženom nije ispunila svoje ugovorom preuzete obveze iz članka 2. ugovora o zakupu poslovnog prostora od 18. ožujka 1998. godine, tj. nije u tamo određenom roku uplaćivala na žiro račun Ministarstva obrane iznose dugovane zakupnine.

18.1. Time je došlo do raskida navedenog ugovora po samom zakonu.

19. Raskidom ugovora o zakupu poslovnog prostora tužena je izgubila pravo na posjed i korištenje predmetnoga poslovnog prostora.

20. Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari (članak 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

21. Tužiteljica je prema izloženom ovlaštena zahtijevati od tužene iseljenje i predaju u posjed predmetnoga poslovnog prostora.

22. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

23. U svom nalazu i mišljenju br. 03/2019 iz veljače 2019. (listovi 113-123 spis) stalni sudski vještak Neven Matijević zaključuje da je predmetni poslovni prostor smješten u prizemlju zgrade anagrafske oznake Ruđera Boškovića 21, Split. Ukupne je površine 338,10 m²

23.1. Prilikom primopredaje, dana 19. lipnja 1998. godine poslovni prostor je bio u devastiranom stanju, nedostajali su dijelovi spuštenog stropa, itisona. Nije izvršena fina montaža sanitarne opreme, nedostaje električno brojilo, vodomjer. Razbijena je ulazna staklena stijenka. prostor je bio u potpuno devastiranom stanju i bez mogućnosti uporabe.

23.2. Radovi te ugrađeni materijali i oprema koji su izvedeni radi uređenja prostora kako bi se isti stavio u uporabu za predviđenu namjenu kao i njihova vrijednost dati su slijedećoj specifikaciji: ukupno svi radovi i materijal 283250, PDV 70812,5, sveukupno 354062,5.

24. U dopuni nalaza i mišljenja br.03/2021 od 17. veljače 2021. (listovi 145 i 146 spis) stalni sudski vještak Neven Matijević zaključuje da prema Zapisniku o primopredaji poslovnog prostora" KLASA:372-01/98-161/02, UR:BROJ:512-14-01- 98-98/1-2, od 19. lipnja 1998. godine, prilikom primopredaje predmetni poslovni prostor je bio u devastiranom stanju, nedostaju dijelovi spuštenog stropa, itisona. Nije izvršena fina montaža sanitarne opreme. Nedostaje el. brojilo, vodomjer. Razbijena je ulazna staklena stjenka.

24.1. Sve navedeno vidljivo je i na fotografijama koje prileže spisu. U ovakvom stanju prostor je bio u stanju potpune neuporabljivosti.

24.2. Zbog potpune devastiranosti te stanja zapuštenosti i derutnosti predmetnog prostora, svi izvršeni radovi tj. ulaganja su potpuno isprepleteni i međusobno uvjetovani da nedvojbeno predstavljaju nužne i korisne troškove. Isti se kreću unutar uobičajenih standarda koji se podrazumijevaju za normalno, funkcionalno i sigurno, korištenje poslovnih prostora i neophodni su za korištenje istog u smislu zakona i propisa koji reguliraju ovo područje. Sigurno je da bi svako odlaganje izvršenja naprijed navedenih zahvata, moguće uzrokovalo daljnje propadanje, devastaciju pa onda i štetu.

25. Tužena je tijekom postupka napomenula da je izvršila određena ulaganja u predmetni poslovni prostor te je naznačila da će istaknuti prigovor prijeboja spram tužiteljice.

25.1. Međutim, tijekom postupka tužena taj prigovor spram tužiteljice nije istaknula.

26. S druge strane, tužiteljica je prema izloženom tijekom postupka dokazala i osnov i visinu utuženog potraživanja: kako u odnosu na nepripadajuću imovinsku korist stečenu neovlaštenim davanjem u podzakup poslovnog prostora u ukupnom iznosu od 41.576,91 eura (čl. 1120. ZOO), tako u odnosu na nepripadajuću imovinsku korist stečenu neplaćanjem zakupnine u razdoblju od studenog 2012. godine do zaključno rujna 2013. godine u ukupnom iznosu od 1.895,45 eura (čl. 1111. ZOO).

27. Na dosuđene, specificirane iznose novčane naknade tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).

28. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

29. Tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu procesnih kamata u ukupnom iznosu od 4.025,76 EUR nije osnovan.

30. Naime, na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno (članak 31. stavak 1. ZOO).

31. Radi toga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

32. Prema izloženom, tužiteljica je djelomično uspjela u postupku.

32.1. Uzevši u obzir osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tužiteljica je u parnici uspjela u omjeru od cca. 96%, pa je prema tome tužena u parnici uspjela u preostalom omjeru od cca. 4%.

33. Pripada stoga tužiteljici pravo na naknadu parničnog troška od tužene (članak 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

34. Na ime naknade popisanog parničnog troška, temeljem navedene zakonske odredbe, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, tužiteljici je priznato sljedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.7. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 20. travnja 2015. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja a ročištu od 12. lipnja 2015. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 13. listopada 2015. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 12. rujna 2017. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 20. rujna 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja ročištu od 13. prosinca 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 24. travnja 2023. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 24. siječnja 2018. godine u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 16. ožujka 2018. godine u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9. toč. 7. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2019. godine u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 17. lipnja 2019. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 23. rujna 2020. godine u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 25. siječnja 2021. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 3. ožujka 2022. godine u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 11. rujna 2023. godine u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 24. travnja 2023. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 18. travnja 2024. godine u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 15. ožujka 2019. godine u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.8. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska do 15. siječnja 2024. godine u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. toč. 4. O.T.), odnosno ukupno iznos od 11.250,00 EUR.

34.1. Pomnožen sa omjerom obračuna razlike uspjeha u parnici od 92% (96% - 4%), daje konačni iznos od 10.350,00 EUR.

35. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude, tj. od 21. ožujka 2025. godine do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

36. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Splitu, dana 21. ožujka 2025. god.

SUDAC

Željko Borić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužiteljici, po z.z;

- tuženoj;