REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4401/2022

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PROJEKT MEJAŠI d.o.o. iz Zagreba, Marulićev trg 2, OIB: 62965293068 zastupano po odvjetnici Željki Pokupec iz Zagreba, Gradišćanska ulica 34 Čistoća d.o.o., OIB: 38812451417, Split, Put Mostina 49, protiv tuženika pod 1. KARLOVAČKA BANKA d.d., iz [adresa], OIB: 08106331075, zastupana po odvjetniku Siniši Babiću iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović i partneri j.t.d. iz Zagreba, Amruševa 5, pod 2. BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. IM ADRIA d.o.o. iz [adresa], OIB: 66442304422, zastupani po odvjetniku Davoru Palatinušu, odvjetniku iz Zagreba, Nova Ves 74, radi utvrđenja, izvanraspravno dana 21. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

1.Odbacuje se tužba tužitelja PROJEKT MEJAŠI d.o.o. iz Zagreba, Marulićev trg 2, OIB: 62965293068 podnesena dana 06. prosinca 2022. kao nedopuštena.

2. Određuje se vrijednost predmeta spora sa 4.645.298,29 eura.

3. Nalaže se tužitelju PROJEKT MEJAŠI d.o.o. iz Zagreba, Marulićev trg 2, OIB: 62965293068 naknaditi tuženicima pod 2. BG iz [adresa], Nikole [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. IM ADRIA d.o.o. iz [adresa], OIB: 66442304422, parnični trošak od 30.663,61 eura u roku od 15 dana, dok se sa više zatraženim od 7.312,50 eura ovo traženje tuženika odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 06. prosinca 2022. podnio tužbu protiv tuženika pod 1. do 4. radi utvrđenja da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Kupoprodajni ugovor zaključen dana 03.03.2022. godine između prvotuženika KARLOVAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08106331075, drugotuženika BG iz [adresa], Nikole [adresa], trećetuženika ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja i četvrtotuženika IM ADRIA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66442304422 kao kupca, na kojem Kupoprodajnom ugovoru su potpisi ovjereni po javnim bilježnicima Marini Augustinović i Željki Tranfić pod brojem ovjere OV- 1943/2022, uz nalog zemljišnoknjižni odjel Split Općinskog suda u Splitu na uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa izvršenog temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 03.03.2022. godine pod poslovnim brojem Z-10477/2022, te naknadu troška ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

2. Tuženik pod 1. u svom odgovoru na tužbu navodi u bitnome kako prvi tužiteljev tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 3.3.2022. godine, koji tužbeni zahtjev je prethodan tužbenom zahtjevu na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odnosno bez usvajanja prvog tužbenog zahtjeva nije moguće udovoljiti niti drugom tužbenom zahtjevu. Međutim, sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) za podnošenje tužbe na utvrđenje tužitelj mora imati pravni interes, time da postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom se cijeni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a određena osoba ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist (tako i VSRH u Rješenju posl. br. Revd-696/2021 od 7.9.2021. godine). Tužitelj od ishoda ovog sudskog postupka ne može očekivati apsolutno nikakvu, a kamoli konkretnu pravnu korist. Čak i kada bi tužiteljev tužbeni zahtjev bio osnovan, a nije, to bi dovelo do toga da se na predmetnim nekretninama vlasništvo treba vratiti Karlovačkoj banci d.d., BG i ČG ovdje I., II. i III. tuženiku. Ova okolnost ne bi tužitelja dovela u baš nikakav povoljniji pravni položaj glede njegovog navodnog potraživanja prema društvu Rezidencija Mejaši d.o.o. niti bi usvajanjem tužbe i uspostavom ranijeg zemljišno- knjižnog stanja tužitelj stekao bilo kakva knjižna prava na predmetnim nekretninama. U istovjetnom pravnom i činjeničnom predmetu Županijski sud u Velikoj Gorici u Odluci posl. br. Gž-73/2022 od 26.01.2022. godine zauzeo je identičan pravni stav o tome kako tužitelj nema pravni interes te je uslijed toga Sud pravomoćno odbacio tužbu kao nedopuštenu. Slijedom iznesenih činjenica, pravnih argumenata i dostavljene recentne sudske prakse Županijskog suda u Velikog Gorici I. tuženik predlaže prvostupanjskom Sudu uslijed nepostojanja pravnog interesa na strani tužitelja odbaciti tužbu kao nedopuštenu bez daljnjeg upuštanja u raspravljanje o meritumu ove pravne stvari.

2.1. Tuženik pod 1. ovime osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, tužitelj ciljano dostavlja u spis predmeta čitav niz Ugovora i dr. isprava pokušavajući prikazati ovaj spor iznimni kompleksnim, premda su dostavljene isprave potpuno pravno irelevantne za rješavanje ove pravne stvari te su iste već više puta prezentirane u sporovima koje je tužitelj vodio protiv I. tuženika, a u kojima je nadležni sud tužiteljev zahtjev odbio kao neosnovan (P-4683/2019 OS Split; P-2329/2020 TS Zagreb). Predugovor o kupoprodaji nekretnina i Aneks Predugovora od dana 28.03.2012. godine su nesporno raskinuti i potpuno pravno irelevantni za ovaj postupak, a Karlovačka banka d.d. iz raskinutog Predugovora i Aneksa nema nikakvih obveza. Tužitelj u tužbi tvrdi kako su I. – IV. tuženik sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3.3.2022. godine s nedopuštenom pobudom jer da su imali za cilj onemogućiti tužitelja u namirenju njegove navodne tražbine koju tužitelj ima prema društvu Rezidencija Mejaši d.o.o. Osim što je ovo potpuno neistina, I. – IV. tuženici predmetnim Ugovorom o kupoprodaji nekretnina nikako nisu niti mogli onemogućiti tužitelja u namirenju njegove navodne tražbine prema društvu Rezidencija Mejaši d.o.o. Naime, tužitelj je na predmetnim nekretninama imao založno pravo drugog reda radi osiguranja tražbine prema društvu Rezidencija Mejaši d.o.o. dok je I. tuženik radi osiguranja tražbine prema istom društvu (Rezidencija Mejaši d.o.o.) imao založno pravo prvog reda. Radi namirenja tražbine koju je imala prema Rezidenciji Mejaši d.o.o., Karlovačka banka d.d. je vodila dva ovršna postupka (Ovr- 6322/2015 i Ovr- 2061/2017, OS Split) u kojima je Karlovačka banka d.d. pravomoćno stekla vlasništvo predmetnih nekretnina. Oba ovršna postupka su pravomoćno okončana. Nakon što je stekla vlasništvo predmetnih nekretnina Karlovačka banka d.d. kao kreditna institucija kojoj nije za cilj stjecanje i razvoj nekretnina već povećanje likvidnosti, odlučila je prodati iste i to putem javnog prikupljanja ponuda. Dakle, premda Karlovačka banka d.d. nije imala nikakvu zakonsku ili drugu obvezu, prodaja nekretnina koja je prethodila Ugovoru o kupoprodaji od 3.3.2022. godine bila je dostupna svima, maksimalno transparentna i nepristrana. Prodaji predmetnih nekretnina prethodila je procjena vrijednosti nekretnina od strane ovlaštenog procjenitelja, a ponuda društva IM Adria d.o.o. je prihvaćena isključivo iz razloga jer je ovo društvo dalo bezuvjetnu ponudu i to na najviši iznos kupoprodajne cijene. Stoga, navod tužitelja da bi predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina bio nemoralan, štetan ili da su njime tuženici imali za cilj da onemoguće tužitelja u namirenju tražbine prema društvu Rezidencija Mejaši d.o.o. potpuno je neosnovan, paušalan i ničime dokazan. Slijedom iznesenih činjenica I. tuženik predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu zbog razloga obrazloženih u točki III. ovog Odgovora na tužbu, a podredno zbog razloga obrazloženih u točki IV. odbiti tužbu kao neosnovanu, sve uz nalog tužitelju da I. tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tuženi pod 2., 3., i 4. u odgovoru na tužbu u bitnome navode prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući tužba ne sadrži nikakav navod u čemu se konkretno očituje njegov pravni interes za podnošenje tužbe kojom se ističe ništetnost Ugovora. Za dopustivost deklaratorne tužbe, tužitelj mora dokazati ispunjenje dvaju uvjeta i to da je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo; te da učiniti vjerojatnim da će njegov tužbeni zahtjev, ako bude prihvaćen, za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi, koju bez povoljne sudske odluke inače ne bi mogao ostvariti.

3.1. Uvidom u zemljišno knjižno stanje svih nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva pod Ad.2. (nadalje: Nekretnine), vidljivo je da eventualni uspjeh tužitelja u ovoj parnici, koji bi doveo do restitucije vlasništva I, II i III -tuženika, niti na koji način ne čini bilo kakvu pravnu korist tužitelju, pa samim time otpada postojanje pravnog interesa za vođenje ove parnice. Potpuno je jasno da restitucijom vlasništva I, II i III -tuženika tužitelju neće biti omogućena naplata njegove tražbine. Tužitelj je u tužbi bio dužan dokazati ispunjenje uvjeta za utvrđenje postojanja svog pravnog interesa za podnošenje tužbe, a on to nije učinio. Tužitelj navodi da pod Ad.III tužbe: „pojašnjava svoj pravni interes navodeći kronologiju događaja“. Kronologija događaja logično ne može predstavljati nečiji pravni interes već samo neka subjektivna pravna korist, što iz same kronologije ne može proizaći, koja još k tome nije točna. Temeljem svega navedenog, budući je iz navoda tužbe i priloženih dokaza potpuno razvidno kako tužitelj nema nikakav pravni interes kojeg bi osigurao, štitio ili stekao uspjehom u ovoj parnici pa se stoga predmetna tužba ukazuje nedopuštenom, te predlažemo istu odbaciti u cijelosti.

3.2. Tužitelj nije uspio naplatiti svoje potraživanje, ne zbog sklapanja Ugovora čiju ništetnost traži, već zato što je prije sklapanja Ugovora, u ovosudnoj ovrsi Ovr- 6322/2015, rješenjem naloženo brisanje njegove hipoteke drugog reda, budući su založene nekretnine prodane u toj ovrsi, a I-tuženi nije naplatio svu svoju ovršnu tražbinu od 47,5 milijuna kuna iz 2008., osiguranu hipotekom prvog reda, a kako sve i sam tužitelj navodi u tužbi. Iz svega navedenog, smatra očitim kako je tužitelj u vezi nekretnine podnio ovu, već navodno treću tužbu na ništetnost, ne iz „dopuštene pobude“ kako bi uspjehom u parnici postigao neki pravni interes, jer tužitelj istoga nema, već iz „nedopuštene pobude“, kako bi što duljim trajanjem ovog (u zemljišnim knjigama zabilježenog) postupka, prisilio IV-tuženika na neku isplatu, ne bi li se time otklonila prouzročena blokada projekta u koji je IV-tuženik do sada samo za kupnju zemljišta uložio 35.000.000,00 Kn. Ukoliko sud ne utvrdi nedopuštenost ove tužbe i ne odbaci istu rješenjem, predlažemo sudu da odbije tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti, a tužitelja obveže na platež troška.

4. Odredbom članka 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje ZPP) propisano je u st.1. da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, u st.2. da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe, a st.3. da ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može, istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.

4.1. Sud je u ovoj fazi postupka izvršio uvidom u povijesni zemljišno-knjižne izvatke za nekretnine upisane u zk.u.l. 19676 KO [katastarska općina], Kupoprodajni ugovor od dana 03. ožujka 2022., Ugovor o kratkoročnom kreditu od 07. srpnja 2008.g., Sporazum o osiguranju tražbina zasnivanjem založnog prava od 27. kolovoza 2008., Predugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 28. ožujka 2012., Aneks Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od dana 28. ožujka 2012., Raskid Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. 3. 2012., upućen Rezidenciji Majaši d.o.o. i Karlovačkoj banci d.d. od 2. listopada 2012., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 30. prosinca 2016.g., Dodatak Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od dana 02. svibnja 2017., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 08. svibnja 2017., iz kojega u bitnome zaključuje da je brisanje založnog prava drugog reda tužitelja izvršeno na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu br. Ovr- 6322/2015 od 03.02.2015. a da je Ugovor o kupoprodaji od 03.03.2022. zaključen između kao prodavatelj tuženik pod 1.do 3. a tuženik pod 4. kupac predmetnih nekretnina time da su predmetne nekretnine prethodno bile upisane upravo na tuženike pod 1 do 3. a ne na tužitelja.

4.2. Naime, kako tužitelj u ovoj pravnoj stvari točkom I tužbenog zahtjeva traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 3.3.2022. godine, koji tužbeni zahtjev je prethodan tužbenom zahtjevu na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odnosno bez usvajanja prvog tužbenog zahtjeva nije moguće udovoljiti niti drugom tužbenom zahtjevu. Dakle, za dopustivost deklaratorne tužbe, tužitelj mora dokazati ispunjenje dvaju uvjeta i to da je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo; te da učiniti vjerojatnim da će njegov tužbeni zahtjev, ako bude prihvaćen, za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi, koju bez povoljne sudske odluke inače ne bi mogao ostvariti, to u odnosu na konkretnu činjeničnoj i pravnu situaciju, u kojoj uvidom u zemljišno knjižno stanje svih nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva pod Ad.2. vidljivo je da eventualni uspjeh tužitelja u ovoj parnici, koji bi doveo do restitucije vlasništva tuženika od 1. do 3. , niti na koji način ne čini bilo kakvu pravnu korist tužitelju, pa samim time otpada postojanje pravnog interesa za vođenje ove parnice. Ovo i stoga što tužitelj nije uspio naplatiti svoje potraživanje, ne zbog sklapanja Ugovora čiju ništetnost traži, već zato što je prije sklapanja Ugovora, u ovosudnoj ovrsi Ovr-6322/2015, rješenjem naloženo brisanje njegove hipoteke drugog reda, budući su založene nekretnine prodane u toj ovrsi, a I- tuženi nije naplatio svu svoju ovršnu tražbinu od 47,5 milijuna kuna iz 2008., osiguranu hipotekom prvog reda, a kako sve i sam tužitelj navodi u tužbi. Stoga, navod tužitelja da bi predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina bio nemoralan, štetan ili da su njime tuženici imali za cilj da onemoguće tužitelja u namirenju tražbine prema društvu Rezidencija Mejaši d.o.o. potpuno je neosnovan, paušalan i ničime dokazan, radi čega je valjalo odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja.

5. Obzirom da su tuženici u odgovorima na tužbu prigovorili određenoj vrijednosti spora po tužitelju u tužbi, to je sud temeljem odredbe članka 40. st.3. Zakona o parničnom postupku utvrdio da je tužitelj prenisko odredio vrijednost predmeta spora sa 663,61 eura ( 5.000,00 kn), a isti predmetnom tužbom traži utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji nekretnina u kojem je utvrđena kupoprodajna cijena od 35.000.000,00 kn tj 4. 645.298,29 eura jer ista predstavlja upravo vrijednost kupljenih tj prodanih nekretnina to je valjalo utvrditi upravo taj iznos za vrijednost predmeta spora, te je odlučio kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

6. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

6.1. Obzirom da su tuženici od 2. do 4., zastupani po punomoćniku Davoru Palatinušu, odv. u Zagrebu, popisali parnični trošak sukladno odredbi članka 164. ZPP-a a isti su u ovom postupku uspjeli u cijelosti to im je valjalo priznati parnični trošak za sastav odgovora na tužbu 04.05.2023. po Tbr. 7. t. u svezi sa Tbr.4.t.1. od 12.000 bodova koji prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi iznosi 24.000,00 eura koji valja uvećati za 25% PDV-a od 6.000,00 eura, što ukupno iznosi 30.000,00 eura koji valja uvećati za sudsku pristojbu odgovora na tužbu od 663,61 eura ( Tar.br.1.t. ) pa ukupno priznati parnični trošak iznosi 30.663,61 eura za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu u roku od 15 dana dok se sa više zatraženim od 7.312,50 eura ovo traženje se odbija kao neosnovano.

6.2. Tuženicima od 2. do 4. nije priznat parnični trošak sastava podnesaka od 17.01.2024. jer isti nije bio potreban za donošenje ove odluke.

6.3. Obzirom da tuženik pod 1. nije u svom odgovoru na tužbu popisao parnični trošak za sastav istoga sukladno odredbi članka 164. ZPP-a time da je isti također predlagao sudu odbaciti tužbu tužitelja radi nedostatka pravnog interesa, to je isti imao interesa popisati trošak sukladno odredbi čl. 164.st.1., 2., i 3. ZPP-a , pa kako to ovaj tuženik nije napravio, to je odluka u odnosu na istoga izostala.

U Splitu 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:- pun. tužitelja

- pun tuženika pod 1.

- pun. tuženika od 2 do 4.

- u spis