REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-53/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 13667298928, protiv ovršenika 1. ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, 2. pok. KR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. SR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Kristian Čarapić, odvjetnik u Rijeci, i 4. LR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika ŠR izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-443/2020 od 10. srpnja 2020., dana 21. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane, a u preostalom dijelu uvažavanjem kao osnovane žalbe ovršenika ŠR, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-443/2020 od 10. srpnja 2020., te se isto:

1. potvrđuje, osim u dijelu u kojem je ovršenika ŠR valjalo uputiti u parnicu, u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate novčanog iznosa od 2.419.858,53 kuna, i to:

- na ime glavnice u iznosu od 1.142.198,73 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se odnosi na odnose iz trgovačkih ugovora sukladno članku 22. stavku 4. i članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na taj iznos od 11. veljače 2020. pa do isplate,

- na ime redovne kama te u iznosu od 72.604,45 kuna,

- na ime zatezne kamate u iznosu od 1.191,700,13 kuna,

- na ime ostalih troškova u iznosu od 13.355, 22 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se odnosi na odnose iz trgovačkih ugovora sukladno članku 22. stavku 4. i članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na taj iznos od 11. veljače 2020. pa do isplate,

- na ime naknade troškova ovog ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja se odnosi na odnose iz trgovačkih ugovora sukladno članku 22. stavku 4. i članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na taj iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate;

2. preinačuje u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zakonskih zateznih kamata na ime redovne kama te u iznosu od 72.604,45 kuna, na način da u tom dijelu sada glasi:

„Odbija se prijedlog za ovrhu radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos od 72.604,45 kuna te se u tom dijelu ukidaju provedene radnje.“

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, na temelju ovršne isprave - ovršnog javnobilježničkog akta, i to Ugovora kreditu broj 391-30/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. rujna 2008., solemniziranog po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke, pod poslovnim brojem OV-35089/2008, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 2.419.858,53 kuna koji se sastoji od glavnice u iznosu od 1.142.198,73 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. veljače 2020. pa do isplate, redovne kamate u iznosu od 72.604,45 kuna zajedno s zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. veljače 2020. pa do isplate, zateznih kamata u iznosu od 1.191.700,13 kuna, ostalih troškova u iznosu od 13.355,22 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. veljače 2020. pa do isplate, te na ime predmetnog ovršnog postupka u iznosu od 29.321,57 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja pobijanoga rješenja (10. srpnja 2020.) pa do isplate, određena je ovrha na nekretnini vlasništvu ovršenika, koja je upisana u zemljišne knjige, nadležnog zemljišno knjižnog odjela suda prvoga stupnja kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište Kosi 75 E, površne 601 m[2] , i to kuća površine 133 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine - etažno vlasništvo i to (između ostalih) suvlasnički dio 15/100 etažno vlasništvo (E-2) stan broj 2 u prizemlju, koji se sastoji od dnevnoga boravka i kuhinje, sobe, kupaonice, hodnika, lođe, površine 43,17 m[2] , s pripadajućim spremištem broj 4, površine 3,68 m[2] , u vlasništvu ovršenika ŠR, i to zabilježbom te ovrhe, utvrđenjem vrijednosti predmetne nekretnine te njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog tom prodajom, a zemljišnoknjižnom odjelu istog suda prvog stupnja naložen je upis zabilježbe ovrhe.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik ŠR, iz žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 3., 5., 6., 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona, koji se sadržajno svode na tvrdnju da ovrhovoditelj uz svoj prijedlog za ovrhu nije dostavio original ovršne isprave već njegovu presliku iz kog razloga je prijedlog valjalo odbaciti; da ovršenik nije korisnik ugovora o kreditu niti založni dužnik po tom ugovoru slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije; osporava visinu i samo postojanje tražbine ovrhovoditelja te da je on ovrhovoditeljevom dužniku Deus nekretnine d.o.o. platio kupoprodajnu cijenu a društvo se obvezalo izvršiti brisanje upisanoga zaloga; ukazuje da je ovršnom ispravom ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je ništetna; osporava visinu tražbine ovrhovoditelja u dijelu u kom se ista donosi na redovnu kamatu kao i na obračunatu zakonsku zateznu kamatu; ističe i prigovor prava na dom i prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja, te konačno predlaže odgodu ovrhe. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodim, podredno da ga ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovi postupak.

3. Sa žalbom ovršenika ŠR postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).

3.1. U svom odgovoru na žalbu ovršenika ŠR, ovrhovoditelj se istoj u cijelosti protivi i predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenika ŠR djelomično je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda ovršenika ŠR, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe članka 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. ZPP sve u vezi odredbe članka 21. stavak 1. OZ, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, osim u dijelu u kom je, zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa, određena prisilna naplata zateznih kamata na iznos redovne kamate čija naplata je zatražena u iznosu od 72.604,45 kuna.

6. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-443/2020 od 10. srpnja 2020. određena ovrha na nekretnini ovršenika ŠR, i to suvlasničkom dijelu 15/100 etažno vlasništvo (E-2), stan broj 2 u prizemlju, koji se sastoji od dnevnoga boravka i kuhinje, sobe, kupaonice, hodnika, lođe, površine 43,17 m[2] , s pripadajućim spremištem broj 4, površine 3,68 m . Radi se o nekretnini koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište Kosi 75 E, površne 601 m[2] , i to kuća površine 133 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ovrha je određena na temelju ovršne isprave, i to Ugovora kreditu broj 391-30/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. rujna 2008., solemniziranom po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke, pod poslovnim brojem OV-35089/2008. Navedenim Ugovorom - koji je sklopljen između pravnog prednika ovdje ovrhovoditelja, kao davatelja kredita, i pravnog prednika ovdje ovršenika Deus nekretnine d.o.o., kao korisnika kredita, te ZR, kao založnog dužnika, korisnik kredita obvezao se vratiti odobreni kredit u iznosu od 250.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita s ugovorenom kamatnom stopom. Temeljem navedene ovršne isprave na predmetnoj nekretnini upisano je založno pravo u korist pravnog prednika ovdje ovrhovoditelja pod poslovnim brojem Z-14567/08, a koje založno pravo je upisano i na suvlasničkom udjelu (etažno vlasništvo) ovdje ovršenika ŠR, koji suvlasnički udjel je isti stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen s društvom Deus nekretnine d.o.o. dana 7. rujna 2010., dakle nakon sklapanja predmetne ovršene isprave i nakon što je na nekretnini ovršenika ŠR bilo upisano založno pravo u korist pravnog prednika ovrhovoditelja.

7. Nije osnovan žalbeni navod ovršenika ŠR da ovrhovoditelj uz svoj prijedlog za ovrhu nije dostavio original ovršne isprave već njegovu presliku iz kojeg je razloga prijedlog valjalo odbaciti.

7.1. Naime, odredbom članka 36. stavka 1. OZ propisano je da ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava. Izostanak takve ovršne isprave ima za posljedicu odbacivanje prijedloga za ovrhu. Međutim, iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje, proizlazi da predmetu prileži izvornik ovršne isprave, tako da nije osnovan žalbeni navod ovršenika ŠR da je prijedlog ovrhovoditelja valjalo odbaciti.

8. Suprotno žalbenim navodima ovršenika ŠR, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je donio predmetno rješenje u odnosu na žalitelja, obzirom je isti u predmetnom slučaju pasivno legitimiran.

8.1. Naime, odredbom članka 83. OZ propisano je da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

8.2. U predmetnom slučaju upravo takva pravna situacija se i ostvarila, jer iz izvatka iz zemljišne knjige koji prileži predmetu proizlazi da je ovršenik ŠR zemljišno knjižni (su)vlasnik – etažno vlasništvo predmetne nekretnine na kojoj je je u vrijeme podnošenja prijedloga bilo upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja odnosno njegova pravnog prednika, pri čemu je upis prava (su)vlasništva prvo ovršenika uslijedio nakon upisa založnog prava ovrhovoditelja, pa stoga prvo ovršenik ne može s uspjehom isticati prigovor promašene pasivne legitimacije, a niti tvrditi da je taj prigovor osnovan obzirom na činjenicu da on nije bio stranka Ugovora o kreditu broj 391-30/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine. To i stoga što odredbom članka 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017.) založno pravo daje pravo ovrhovoditelju kao njegovom nositelju da svoju nepodmirenu dospjelu tražbinu namiri iz vrijednosti nekretnine, neovisno o tome što prvo ovršenik nije sudionik prethodno navedenog obveznopravog odnosa.

9. Suprotno žalbenim navodima ovršenika ŠR, prvostupanjski je sud pravilo postupio kada je odredio ovrhu na nekretnini u (su)vlasništvu - etažno vlasništvo prvo ovršenika, temeljem ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj 391- 30/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, jer iz stanja predmeta proizlazi da se radi o ispravi iz članka 23. stavka 1. točke 5., članka 28. stavka 1. i članka 36. stavka 5. OZ. Naime, predmetna isprava sadrži potvrdu ovršnosti izdanu od strane javnog bilježnika, slijedom čega predstavlja ovršnu javnobilježničku ispravu, koja prema stanju predmeta nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svojstvo djelotvornosti niti je utvrđeno da je bez učinka, niti je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, a niti je ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavak 4. i 5. OZ, kako to neosnovano ukazuje ovršenik ŠR. Dakle, nije osnovan žalbeni navod ovršenika ŠR da je u predmetnom slučaju ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 3. OZ, na koju okolnost sud prvoga stupnja pazi i po službenoj dužnosti, jednako kao i na okolnosti iz članka 4. stavak 4. i 5. OZ.

10. Ovršenik ŠR u žalbi tvrdi da je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, ukazujući na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 5. OZ. Odredbom članka 50. stavak 1. točka 5. OZ-a određeno je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha. Dakle, taj žalbeni razlog postoji ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Obrazlažući taj dio žalbe, prvo ovršenik smatra da je nastupila zastara naplate tražbine navedene u ovršnoj ispravi, jer je od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i njegove solemnizacije protekao rok od deset godina. Međutim, s takvim prigovorom se ne ukazuje na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 5. OZ, već na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ, a o tom žalbenom razlogu ne odlučuje drugostupanjski sud, već je prvostupanjski sud dužan zbog tog razloga uputiti ovršenika na parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe. Žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 5. OZ postojao bi kada je zakonom određen rok unutar kojeg se ovrha mora pokrenuti jer se u protivnom gubi pravo pokrenuti ovrhu (kao što je kod parnica za smetanje posjeda, u radnim sporovima i slično), pa bi ovrhovoditeljev prijedlog podnesen izvan tog roka trebalo odbaciti, što u ovom predmetu nije slučaj.

11. Žalitelj se poziva i na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ koji postoji ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Ovaj žalbeni razlog bi egzistirao ako bi ovrha bila određena na stvarima izvan prometa ili na stvarima za koje je to posebnim zakonom određeno, ako bi predmet ovrhe bile tražbine po osnovu poreza i drugih pristojbi, a predmet ovrhe ne mogu biti objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani te oprema i objekti namijenjeni radu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravosudnih tijela (članak 4. stavak 4., 5. i 6. OZ). Ovrha u predmetnom slučaju nije određena na predmetu iz prethodno navedenih članaka Zakona, pa je i taj žalbeni navod ovršenika ŠR neosnovan.

12. Obzirom na sve prethodno navedeno, valjalo je odbiti žalbu ovršenika ŠR kao neosnovanu iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 3., 5. i 6. OZ.

13. Međutim, osnovano ovršenik ŠR ističe da ovrhovoditelju ne pripada pravo na prisilnu naplatu zakonskih zateznih na iznos redovne kamate u visini od 72.604,45 kn, tijek koje je zatražen od 11. veljače 2020., jer je sukladno odredbi članka 27. stavka 1. te članka 31. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. , 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisana zabrana anatocizma. Obzirom na navedeno, ovrhovoditelju ne pripada pravo zahtijevati prisilnu naplatu zateznih kamata na iznos redovne kamate od 72.604,45 kn, pa je žalbu prvo ovršenika u tom dijelu valjalo prihvatiti, prvostupanjsko rješenje preinačiti na način da se odbija ovrhovoditelj sa svojim prijedlogom za ovrhu radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos od 72.604,45 kuna te se u tom dijelu ukidaju provedene ovršne radnje (članak 380. stavak 3. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ).

13.1. Ovdje se posebno ističe da na iznos zateznih kamata koje su obračunate u ukupnoj visini od 1.191.700,13 kuna i koje ovrhovoditelj pokušava naplatiti prisilnim putem, isti nije potraživao zatezne kamate.

14. U odnosu na žalbene navode kojima se ovršenik ŠR poziva na odredbu članka 75. stavka 1. OZ, pa sukladno odredbi članka 80.b stavka 2. OZ predlaže odbiti prijedlog za ovrhu jer je provedbom ovrhe narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, valja reći da se radi o razlozima koji nisu osnovani.

14.1. Naime, prema odredbi članka 83. OZ ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kada je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine. U smislu te odredbe OZ ovrhovoditelj je bio ovlašten protiv prvo ovršenika kao (su)vlasnika – etažnog vlasnika nekretnine u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, neovisno o tome što prvo ovršenik nije bio sudionik toga ugovora, obzirom da je da je nekretninu stekao s upisanim založnim pravom, kojeg je ovrhovoditelj stekao na temelju pravnog posla s pravnom prednikom prvo ovršenika. U takvim okolnostima prvo ovršenik se s uspjehom ne može pozivati na primjenu odredbe članka 80.b stavak 2. OZ i predlagati odbijanje prijedloga za ovrhu uz tvrdnju da je provedbom ovrhe narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, jer je ovrhovoditelja u predmetnom slučaju „štiti“ odredba članka 77. stavak 1. OZ, kojom je propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavak 1. istog Zakona te na druge odredbe Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavak 4., 5. i 6. istog Zakona, koje se u ovom predmetu kako je to prethodno rečeno ne primjenjuju.

15. Ovdje valja navesti da ovaj sud nije odlučivao o žalbenim razlozima iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9., 10. i 11. OZ, jer su oni u nadležnosti prvostupanjskog suda, a iz stanja predmeta proizlazi da je o njima već i odlučivano, kao i o prijedlogu ovršenika ŠR za odgodu ovrhe.

16. Obzirom na gore navedeno, o žalbi ovršenika ŠR izjavljenoj na rješenje o ovrsi odlučeno je djelomično primjenom odredbe članka 380. stavka 2. OZ, a u preostalom dijelu, onom kojim je uvažena žalba ovršenika ŠR te je preinačeno rješenje o ovrsi, primjenom odredbe članka 380. stavka 3. ZPP, a sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Puli-Pola 21. ožujka 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić