REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2408/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ć, ČM, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/38, URBROJ: 513-04- 23-2 od 11. listopada 2023. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/22-06/95, URBROJ: 513-07-08/23-02 od 23. siječnja 2023.

II. Usvaja se zahtjev ĆM te se utvrđuje da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga utvrđenog u razdoblju od 1999. – 2001. po osnovi poreza na dodanu vrijednost, poreza na cestovna motorna vozila, poreza na dohodak od nesamostalnog rada, poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, poreza na dobit, komorskog doprinosa u paušalu te novčane kazne za prekršaje.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvije tisuće petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 2.500,00 €.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/22-06/95, URBROJ: 513-07-08/23-02 od 23. siječnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare poreznog duga utvrđenog u razdoblju od 1999. – 2001. po osnovi poreza na dodanu vrijednost, poreza na cestovna motorna vozila, porezna na dohodak od nesamostalnog rada, poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, poreza na dobit, komorskog doprinosa u paušalu te novčane kazne za prekršaje.

Zahtjev je odbijen pozivom na odredbu čl. 108. st. 6. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18,121/19, 32/20, 42/20,114/22; dalje: OPZ/16) uz obrazloženje da se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi parnični postupak radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i to Ugovora o darovanju od 13. travnja 2000. kojim je tužitelj svojoj (tada) mldb. kćeri darovao nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].

Prethodno spomenutom odredbom OPZ-a/16 propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnom, navodi da je stav poreznih tijela da zastara ne teče za vrijeme trajanja parničnog postupka koji se pred Općinskom sudom u Rijeci vodi(o) pod. posl. br. P-3382/2012 (sada: P-1175/2022) protiv njegove kćeri ĆMZ, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u suprotnosti s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-973/2019, kojim je odlučeno o reviziji tužene ĆMZ izjavljene protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Bž- 9818/2014 od 10. siječnja 2017., a u kojoj odluci je Vrhovni sud zauzeo pravno shvaćanje da se može u parničnom postupku po tužbi radi pobijanja pravne radnje dužnika temeljem odredbe čl. 280. ZOO-a isticati prigovor zastare novčanog potraživanja vjerovnika. Napominje da je Vrhovni sud i u svojim drugim odlukama utvrdio da pokretanje postupka radi pobijanja pravne radnje dužnika ne utječe na tijek zastare (npr. Rev-2260/2012-3 od dana 09. lipnja 2015.).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na ročištu održanom 27. veljače 2025. opunomoćenica tužiteljice je dopunila navode iz tužbe te je tom prilikom navela da je u postupka koji se protiv kćeri tužiteljice vodio radi pobijanja pravnih dužnika u međuvremenu (nepravomoćno) okončan te da je u istom donesena presuda posl. br. P-1175/2022 od 17. prosinca 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je za predmetni dug nastupila zastara na naplatu.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da tužitelj u poreznim evidencijama ima zabilježen porezni dug po osnovi poreza na dodanu vrijednost, poreza na cestovna motorna vozila, porezna na dohodak od nesamostalnog rada, poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, poreza na dobit, komorskog doprinosa u paušalu te novčane kazne za prekršaje, kao niti da je da je predmetni dug utvrđen u razdoblju 1999. – 2001.

Također, nesporno je da je na temelju prijedloga poreznog tijela, Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci 8. srpnja 2022. protiv kćeri tužitelja (tada) mldb. ĆMZ podnijelo tužbu Općinskom sudu u Rijeci, radi pobijanja tužiteljevih pravnih radnji. Predmetnom tužbom pobija se Ugovor o darovanju od 13. travnja 2000. kojim je tužitelj svoj kćeri darovao nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Sporno je da li je podnošenjem tužbe Općinskom sudu radi pobijanja pravnih radnji dužnika prestala teći zastara prava na naplatu predmetnih poreznih obveza.

9. Prema odredbi čl. 90. Općeg poreznog zakona (NN br. 127/00, 86/01, 150/02; dalje: OPZ/00), koji ja bio na snazi u vrijeme nastanka poreznih obveza tužitelja, zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu (st. 4.). Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano na poreznu zastaru primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (st. 6.).

10. Odredbom čl. 91. st. 1. OPZ-a/00 bilo je propisano da tijek zastare prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

11. Isto je bilo propisano i u odredbama čl. 94. st. 4. i st. 8. te čl. 95. st. 1. Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08).

12. Čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona (NN br. 18/11; dalje: ZIDOPZ) u čl. 94. OPZ-a/08 dodan je novi stavak (7) koji glasi:

„Ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.“

13. Ovakvo pravno uređenje nije mijenjano naknadnim izmjenama i dopunama OPZ-a/08, štoviše, isto je preuzeto i u OPZ-u/16 – čl. 108. st. 6.

14. Pod pojmom zastoja (ili mirovanja) zastare podrazumijeva se nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara ne može započeti ili zbog kojih već započeta zastara prestaje teći tako dugo dok takve okolnosti ne otpadnu.

15. U rješenju posl. br. Rev-973/2019 od 19. srpnja 2022., kojim su, povodom izjavljene revizije ĆMZ, ukinute presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-918/2014 od 10. siječnja 2017. i presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-3382/12 od 30. rujna 2013., Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanje da se može u parničnom postupku po tužbi radi pobijanja pravne radnje dužnika temeljem odredbe čl. 280. ZOO-a isticati prigovor zastare novčanog potraživanja vjerovnika. Isto pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je i u nekim svojim ranijim odlukama, primjerice Rev-2260/2012 od 9. lipnja 2015., Rev-x-807/2016 od 20. svibnja 2020, Rev-1777/2019 od 8. lipnja 2021.

U ponovljenom postupku Općinski sud u Rijeci donio je presudu posl. br. P- 1175/2022 od 17. prosinca 2024. kojom je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je za predmetni dug nastupila zastara na naplatu.

16. Iz prethodno obrazloženog slijedi da prema pravnom uređenju koji je bio na snazi do 16. veljače 2011., podnošenje tužbe sudu radi pobijanja pravnih radnji dužnika nije imalo učinak koji mu pridaju tuženik i prvostupanjsko tijelo, odnosno poduzimanje takve radnje nije imalo utjecaj na tijek apsolutne zastare u smislu da je ista prestala teći, već je ta radnja imala značaj samo u odnosu na relativnu zastaru čiji tijek je prekidala (čl. 91. st. 1. OPZ-a/00, čl. 95. st. 1. OPZ-a/08).

Stoga, Sud zaključuje da pravno shvaćanje zauzeto u osporavanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela nije utemeljeno na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Posljedično tome, Sud utvrđuje da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga i to: za obveze utvrđene u 1999. s danom 1. siječnja 2006, za obveze utvrđene u 2000. s danom 1. siječnja 2007. te za obveze utvrđene u 2001. s danom 1. siječnja 2008.

17. Slijedom ovako izloženog stanja, valjalo je poništiti osporavane porezne akte te usvojiti zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastre prava na naplatu poreznog duga (pobliže opisanog u tč. II. Izreke), a čime je predmetna upravna stvar meritorno riješena te se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

18. Odluka Suda o troškovima spora (tč. III. i IV. izreke) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

Tužitelju je priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav tužbe te zastupanje na ročištu održanom 27. veljače 2025. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu 1.000,00 € – temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife), uvećano za pripadajući PDV (25%), odnosno sveukupno 2.500,00 €.

Tužitelju nije priznat niti trošak pristupa opunomoćenika na ročište za objavu presude iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora.

U Rijeci 21. ožujka 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Poldan,

Č, Ž, P, Ć, ČM, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5