REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2324/2023-88

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Marangunić, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupano po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu, Augusta Šenoe 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice ŠZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja EZ, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1974/17 od 25. kolovoza 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženici ŠZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 iznos od 467,59 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2017. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici ŠZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 troškove postupka u iznosu od 650,95 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Stjepan Šaškor iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1974/17 od 25. kolovoza 2017. na temelju vjerodostojne isprave – izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 26. srpnja 2017. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.203,59 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 76,98 EUR od 16. prosinca 2016., na iznos od 63,88 EUR od 16. travnja 2017., na iznos od 31,85 EUR od 16. svibnja 2017., na iznos od 31,85 EUR od 17. lipnja 2017., na iznos od 999,03 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate.

2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-7081/17-4 od 2. kolovoza 2018. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica u je prigovoru na rješenje o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, navela da je krajem 2016. tražila hitno financijsku pozajmicu u Plavom oglasniku, te da se tako javila osobi koja joj je to omogućila njezinom kupnjom mobitela kod tužitelja. Navela je da joj nisu mogli „urediti“ da dobije 2.000,00 kuna, ali su joj za to ispostavili račun u otplatama na dvije godine.

4. Tužitelj je tijekom postupka u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva. Naveo je da je ugovorni odnos između stranka u pogledu korištenja usluge Bez Granica L+ pretplatničkog broja [broj telefona] nastao prihvatom tuženikovog Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa, te da su sastavni dio premetnih ugovora i Opći uvjeti poslovanja VIPnet d.o.o., te da je tužitelj svoje obveze iz ugovora redovito ispunjavao u vidu pružanja ugovorenih telekomunikacijskih usluga, dok tuženica za iste nije podmirivala mjesečne račune niti je prigovorila utuženim računima. Nadalje je naveo da je radi nepodmirenih računa raskinuo predmetni ugovor temeljem članka 14. stavka 2. Općih uvjeta, te da je na računu dospijeća 15. srpnja 2017. zaračunao neplaćene rate za preostalo razdoblje obveznog trajanja ugovora i neplaćene dospjele obroke za otplatu uređaja. Predložio je sudu održati na snazi platni nalog uz naknadu troška postupka.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 26. srpnja 2017. (list 2), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 27. listopada 2016. (list 15-17), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 27. listopada 2016. uz presliku osobne iskaznice (list 18-21), Ugovore o kupnji uređaja za obročnu otplatu od 27. listopada 2016. (list 22-23), Opće uvjete poslovanja Vipnet d.o.o. (list 24-32), račune (list 33-38), izvod otvorenih stavaka za peroid 01.01.1999-24.07.2017 (list 39), izvadak iz cjenika (list 40, 100-107), dopis tužitelja od 10. svibnja 2017. (list 41), obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (list 42-43), presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž-838/2020-2 od 25. studenoga 2020. (list 116-119)

6. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-7081/2017-63 od 18. svibnja 2022. djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1974/17 od 25. kolovoza 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.545,42 kn (slovima: pet tisuća petsto četrdeset pet kuna i četrdeset dvije lipe) sa zateznim kamatama tekućim: na iznos od 580,00 kn od 16. prosinca 2016., na iznos od 481,30 kn od 16. travnja 2017., na iznos od 240,00 kn od 16. svibnja 2017., na iznos od 240,00 kn od 17. lipnja 2017., na iznos od 4.004,12 kn od 16. srpnja 2017.do isplate (točka I. izreke presude); djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1974/17 od 25. kolovoza 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.523,08 kn (slovima: tri tisuće petsto dvadeset tri kune i osam lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2017. do isplate te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan (točka II. Izreke presude); naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.205,29 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2022. do isplate (točka III. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu (točka IV. izreke presude).

7. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1442/2022-2 od 13. srpnja 2023. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj 104 Povrv-7081/2017-63 od 18. svibnja 2022. u pobijanom dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke), kao i u odluci o parničnom trošku (toč. III. i IV. izreke), te je predmet u tim dijelovima vraćen ovom na ponovno suđenje.

8. U ponovnom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih u tijeku postupka.

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio (preostali) dio tužbenog zahtjeva neosnovanim.

10. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženice po osnovi naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze.

11. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 26. srpnja 2017. i račun za lipanj s dospijećem srpanj 2017. i obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora sud utvrdio da je tuženici obračunata naknada za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 489,38 EUR. Pretplatnički odnos raskinut je od strane tužitelja s obzirom da tuženica nije podmirila dospjela dugovanja te je do raskida ugovornog odnosa došlo zbog krivnje tuženice (neplaćanjem ugovornih obveza) 5. lipnja 2017., kako je to sud utvrdio uvidom u obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora.

12. U odnosu na naknadu za prijevremeni raskid ugovora tužitelj je naveo da se, temeljem odredbe članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama pretplatničkim ugovorom (čiji su Opći uvjeti sastavni dio), može ugovoriti da ako je pretplatnički ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Opći uvjeti u članku 14., Zahtjevi za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 27. listopada 2016. sadrže takvu zakonom izričito predviđenu odredbu. Nadalje, da se tuženica prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa obvezala biti tužiteljev pretplatnik za minimalno razdoblje od 24 mjeseca, a kako bi pod povoljnijim uvjetima koristila navedene usluge tužitelja i to za mjesečno manju naknadu od redovite naknade propisane Cjenikom.

13. Odredbom članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14.; dalje: ZEK) propisano je da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Sadržaj odredbe članka 14. Općih uvjeta, kojom je propisana obveza korisnika da u slučaju prijevremenog raskida ugovora od strane tužitelja, a krivnjom korisnika, isplati tužitelju ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, jest preuzet iz važećih propisa, konkretno iz odredbe članka 41. stavak 5. ZEK kojom je propisana upravo mogućnost teleoperatera da takvu odredbu unese u pretplatnički ugovor. Tužitelj je pitanja raskidanja i prestanka pretplatničkog odnosa, uključujući i pitanje naknade za raskid ugovora prije isteka obveznog trajanja ugovora, regulirao svojim općim uvjetima poslovanja sukladno odredbi članka 41. i 42. ZEK, a ti opći uvjeti poslovanja su potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa postali sastavni dio predmetnog ugovora temeljem kojeg tužitelj od tuženika i potražuje isplatu naknade za raskid ugovora.

14. Prema shvaćanju ovog suda odredba članka 14. Općih uvjeta protivna je prisilnom propisu – odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15.; dalje: ZZP), a koji se zakonski propis u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, s obzirom da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 14. listopada 2016.), a time i ništetna, te na temelju takve odredbe tužitelj ne može temeljiti svoju utuženu tražbinu, odnosno, navedena odredba Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora.

15. Odredbom članka 296. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15.; dalje: ZOO) propisano je da se ispitivanje nepoštenosti, odnosno ništetnosti odredbi općih uvjeta ugovora ne primjenjuje na one odredbe ugovora čiji sadržaj je preuzet iz važećih propisa.

16. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, ne primjenjuje se odredba ZOO, već se primjenjuje odredba članka 49. stavka 5. ZZP-a sukladno kojoj ne podliježu ispitivanju nepoštenosti samo ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi.

17. S obzirom na to da odredba članka 41. stavak 5. ZEK nije prisilne, već dispozitivne naravi (propisana je samo mogućnost ugovaranja odredbe za prijevremeni raskid ugovora prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa), ovaj sud je ovlašten u smislu odredbe članka 49. stavka 1. i 2. i članka 50. ZZP-a utvrditi odredbu o obvezi plaćanja naknade za prijevremeni raskid nepoštenom, a time i ništetnom u smislu odredbe članka 55. stavka 1. ZZP-a, a na što sud prema odredbi članka 327. stavak 1. ZOO-a pazi po službenoj dužnosti.

18. Prema mišljenju ovog suda primjena citirane ugovorne odredbe članka 14. Općih uvjeta dovela bi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženice (pretplatnika), jer je društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to. Nesporno je da je tužitelj odredbu o naknadi za prijevremeni raskid ugovora unaprijed formulirao na standardnom ugovoru te stoga postoji presumpcija da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (unatoč činjenici što je tuženica mogla izabrati drugu tarifu, ali predmetnu tarifu koju je izabrala nije mogla izabrati pod drugačijim uvjetima) iz kojeg razloga ta ugovorna odredba, na čiji sadržaj potrošač, dakle, tuženica nije imala utjecaja, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer se raskidom ugovora operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, a navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom članka 368. ZOO-a. Odredbe Općih uvjeta poslovanja tužitelja (koji čine sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu) moraju biti u skladu sa svim kongentnim normama ZOO-a koje reguliraju navedenu materiju.

19. Navedena odredba Općih uvjeta nije u skladu s odredbom članka 49. stavka 1. i 2. ZZP-a kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20. Odredbom članka 49. stavka 4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Činjenica da je tuženica imala mogućnost biranja više vrsta pretplatničkih ugovora ne znači ujedno da su parnične stranke prije sklapanja ugovora pregovarale o njezinom sadržaju na što upućuju odredbe članka 296. stavka 3. ZOO-a i članka 49. stavka 1. ZZP-a koje jasno navode formulaciju pregovaranja o spornoj odredbi ugovora, a ne pružanju mogućnosti potrošaču da izabere neki drugi korisnički paket, odnosno vrstu ugovora. Tužitelj sukladno odredbi članka 49. stavka 4. ZZP-a ne dokazuje da su stranke o predmetnoj odredbi Općih uvjeta pregovarale, dok sam potpis potrošača ne znači da su se o pojedinim ugovornim odredbama vodili pojedinačni pregovori. Odredbom članka 50. ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 49. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, primjerice odredba kojom se predviđa da trgovac zadrži plaćeno od strane potrošača kada ovaj odluči da neće sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor, dok se isto pravo ne predviđa za potrošača u slučaju da trgovac ne želi sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor (alineja 4) i odredba kojom se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od stvarne štete, mogle bi se smatrati nepoštenima (alineja 5).

21. Slijedom navedenog, odredba članka 14. Općih uvjeta, prema shvaćanju ovog suda, je nepoštena odredba u smislu odredbe članka 49. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a, jer se radi o odredbi koja je sastavni dio ugovora formuliranog unaprijed od strane pružatelja usluge (trgovca), zbog čega se predmnijeva da se o njoj nije posebno pregovaralo, a riječ je o odredbi koja u ugovornom odnosu protivno načelu savjesnosti i poštenja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je ista stoga ništetna u skladu sa odredbom članka 55. stavka 1. ZZP.

22. Člankom 368. stavkom 1. i stavkom 3. ZOO-a određeno je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete te imaju pravo tražiti povrat onoga što su dale u ispunjavanju ugovora. U tom bi smislu i tužitelj imao pravo na naknadu štete radi prijevremenog raskida, ali bi u tom slučaju morao dokazati da je štetu pretrpio, kao i njezinu visinu.

23. Obzirom tužitelj svoje potraživanje temelji na Općim uvjetima ugovoreno pravo na raskid ugovora u slučaju neispunjenja, potrebno je uzeti u obzir i članka 345. stavka 3. ZOO-a, koja uređuje naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze, i propisuje da je pravovaljana odredba ugovora kojom se određuje najviši iznos naknade štete, ako tako određeni iznos nije u očitom nerazmjeru sa štetom i ako za određeni slučaj nije što drugo zakonom određeno.

24. Valja također naglasiti kako u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 350. stavka 3. ZOO-a, ugovaranje tužiteljevog prava na naknadu štete za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja u točno određenom iznosu, a koje pravo ne bi ovisilo o nastupanju bilo kakve stvarne štete, odnosno ne bi bilo ograničeno njezinom visinom, dakle u režimu ugovorne kazne, nije dopušteno obzirom je obveza tuženika novčane prirode.

25. Iz prethodno navedenih odredaba jasno proizlazi da je ugovorom dopušteno utvrditi visinu naknade štete za slučaj neispunjenja, ali pravo vjerovnika na isplatu tako ugovorene naknade ovisi o nastupanju kakve stvarne štete pa bi dakle u takvom slučaju isti morao dokazati da je zbog neispunjenja ugovora pretrpio određenu štetu, kao i njezinu visinu.

26. Sijedom navedenog, sukladno članku 451. stavak 3. ZPP-a platni nalog ukinut je u dijelu kojem je tuženici naložena isplata po osnovi računa za lipanj 2017. u iznosu od 467,59 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

28. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tužitelj je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva prema slobodnoj ocjeni suda uspio 80%, a u pogledu visine istoga uspio 61,15%, što ukupno iznosi 141,15%, odnosno kada se podijeli sa dva (pravna osnova i visina) iznosi 70,57%, dok je tuženica sa osnovom uspjela 20%, a s visinom sa preostalih 38,85%, što iznosi ukupno 58,85%, odnosno kad se podijeli sa dva (pravna osnova i visina) iznosi 29,42%. Nakon što se od uspjeha tužitelja od 70,57% oduzme uspjeh tuženice od 29,42%, dobije se uspjeh tužitelja od 41,15%.

30. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade uvećane za pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 54,75 EUR, sukladno članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 8/11., 114/12.). Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu sukladno Tbr. 11.1. Tarife u iznosu od 124,43 EUR, trošak sastava podnesaka od 16. listopada 2017. i 1. veljače 2021. svaki u visini 75 bodova (2x75 bodova) primjenom Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava žalbe na presudu u visini 93,75 bodova primjenom Tbr. 10.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 29. siječnja 2021., 4. travnja 2022. i 26. veljače 2025. svaki u visini 75 bodova (3x75 bodova) primjenom Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 7. lipnja 2019. i 8. studenoga 2024. svaki u visini 18,75 bodova primjenom Tbr. 9.5. Tarife (2x18,75), što uz vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 1.265,62 EUR. Tužitelju je priznat zatraženi i plaćeni troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 53,09 EUR, te trošak sudske dostave u ukupnom iznosu od 30,92 EUR (2x15,46 EUR), slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 1.581,90 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 1.581,90 EUR odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 41,15% u iznosu od 650,95 EUR (točka II. izreke presude).

31. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, a stopa po članku 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 155/23.).

32. Zatezne kamate na priznati ovršni trošak nisu određene od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno navedenom Zaključku br. 3., a sve u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP-a.

33. Nije osnovan materijalni trošak tužitelja u iznosu od 4,98 EUR te trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 4,98 EUR s obzirom da isti nisu dokumentirani niti po osnovu, niti visini. Nadalje, uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelju nije priznat niti predvidivi trošak u iznosu od 108,67 EUR. Nadalje, nije osnovan trošak tužitelja za ročište od 18. svibnja 2022. s obzirom na to da tužitelj nije pristupio na navedeno ročište za objavu presude, kao ni razlika troška u iznosu od 53,09 EUR na sudsku pristojbu na žalbu protiv presude s obzirom na to da je tužitelj uplatio iznos od 53,09 EUR. Neutrošeni iznos od 15,46 EUR na ime sudske dostave bit će vraćen tužitelju sa računa suda.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Marangunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici