Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Pagu,

Trg kralja Petra Krešimira IV,

Knežev dvor, Pag

Poslovni broj: P – 1041/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 20. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj GM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnina oznake:

- kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, magran, pašnjak, površine 5706 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišnom knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe na Pagu i to za 1654/5706 dijela,

- kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, polje, pašnjak, površine 1435 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišnom knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe na Pagu i to za 400/1435 dijela

- kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, kanat, pašnjak, površine 40604 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišnom knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe na Pagu i to za 23200/40604 dijela.

II. Tuženica je dužna trpjeti te dopustiti da tužitelj temeljem ove presude svoje pravo (su)vlasništva upiše na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Pagu, zemljišno knjižni odjel, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženice sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.356,18 eura (tisućutristopedesetšesteuraiosamnaestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 800,00 eura (osamstoeura) sa zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj GM (dalje: tužitelj) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 13. svibnja 2024. navodi da je stvarni suvlasnik i suposjednik nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova. Na predmetnim nekretninama da je kao vlasnik upisana tužena Republika Hrvatska (dalje: tužena) ali navedeno zemljišno knjižno stanje da ne odgovara stvarnom stanju. Isti je naveo da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, a gdje je na čestici stare izmjere tužitelj upisan na 400 m2, zatim da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, a gdje je na čestici stare izmjere tužitelj upisan na 1654 m2, te da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere odgovaraju dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, a gdje je tužitelj upisan za 2000 + 21200 m2, odnosno sveukupno 23200 m2. Isti je naveo da je suvlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem iza oca, te da su na česticama stare izmjere njegovi preci upisani još od revizije posjeda 1956. Nadalje je naveo da se od dana nasljedstva nalazi u mirnom, zakonitom i nesmetanom (su) posjedu predmetnih nekretnina. Tužitelj da se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, a na koji zahtjev tužena nije odgovorila. Slijedom svega navedenog, a kako tužitelj ima opravdan interes da uskladi stvarno stanje sa stanjem u novoj zemljišnoj knjizi to isti predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev a kako to glasi u izreci odluke.

2. U odgovoru na tužbu tužena se je protivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu ne proizlazi da isti polaže bilo kakva prava na suvlasničkim dijelovima predmetnih nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova za 1654/5706 dijela, kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova za 400/1435 dijela i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova za 23200/40604 dijela. Ista je navela da je iz priloženih povijesti promjena vidljivo kako je FM pok. PM bio upisan na dijelovima predmetnih nekretnina stare izmjere, za određene površine istih, ali se iz dostavljene dokumentacije ne može utvrditi u kojim dijelovima istih, dok tužitelj tvrdi da je vlasnik na fizički odijeljenom dijelu nekretnina koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar. Prema tome, ako je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela nekretnine, kako to tvrdi tužitelj, tada da je očito da ne mogu egzistirati suvlasnici idealnog dijela, jer je tom suvlasniku – tužitelju na ime njegovog idealnog dijela pripao realni, točno određeni dio, čime da je došlo do faktički izvršene diobe pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji. Tužena je nadalje navela da je potrebno utvrditi i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, je li između pravnih slijednika i prednika tužitelja postojala neprekinuta sukcesija u posjedu, odnosno da li je posjed na osnovu valjanog pravnog posla ili nasljeđivanjem prešao s jednih na druge, te na koji način su se prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetnih nekretnina kroz navedeni niz godina i kakva je bila kvaliteta tog posjeda. Sijedom svega navedenoga tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade tuženoj prouzročenih troškova parničnog postupka.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj je naveo da iz same tužbe kao i dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj suvlasnik predmetnih nekretnina u idealnim dijelovima te da isti nije ni tvrdio da bi bio vlasnik određenog realnog dijela predmetnih nekretnina.

4. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvadak iz BZP za čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]- Nova (list spisa 3-8), uvjerenje o identifikaciji čestica od 3. veljače 2023. (list spisa 9- 10), povijest promjena na katastarskim česticama od 5. siječnja 2023. i 28. prosinca 2022. (list spisa 11-12, 18-19), uvjerenje o identifikaciji čestica od 20. siječnja 2023. (list spisa 15-17), zahtjev za mirno rješenje spora od 5. prosinca 2023. (list spisa 13- 14), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl. broj: 69/06 od 20. veljače 2007. (list spisa 20-23), izvod iz katastarskog plana i snimke sa geoportala (list spisa 31-36), izjava CMZ od 6. studenog 2024. (list spisa 41-43), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VM (list spisa 44-45), svjedoka KM (list spisa 45-46), svjedoka KM (list spisa 56-57), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list spisa 57).

4.1. Druge dokaze sud nije provodio budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga a i stajalište suda je da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te upis u zemljišnu knjigu.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj vlasnik točno određenog dijela predmetnih nekretnina ili je suvlasnik istih, te da li je isti nasljeđivanjem i dosjelošću mogao steći suvlasništvo predmetnih nekretnina.

8. Sud je utvrdio da je tužitelj podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora tuženoj dana 6. prosinca 2023. udovoljio procesnoj pretpostavci za podnošenje predmetne tužbe propisanoj odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 123/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 1435 m2 k. o. [katastarska općina]-Nova utvrđeno je da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], te je kao vlasnik upisana tužena za cijelo.

9.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 40604 m2 k. o. [katastarska općina]-Nova utvrđeno je da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], te je kao vlasnik upisana tužena za cijelo.

9.2. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 5706 m2 k. o. [katastarska općina]-Nova utvrđeno je da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], te je kao vlasnik upisana tužena za cijelo.

10. Uvidom u uvjerenje o identifikaciji čestica izdano od strane DGU, Područni ured za katastar Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja od 20. siječnja 2023. utvrđeno je da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] –Nova odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Uvidom u povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova izdanu od strane DGU, Područni ured za katastar Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja od 28. prosinca 2022. utvrđeno je da je 1956. revizijom posjedovnog stanja dio kat. čest. [katastarska čestica] površine 2000 m2 i dio kat. čest. [katastarska čestica] površine 10700 m2 bio upisan na ime PM pok. PM „ C“ iz [adresa]. Godine 1972., prijavnim listom sa izlaganja na javni uvid katastarskih podataka, dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 10500 m2 prelazi u PL 102 na FM pok. PM „ C“, [adresa], te je isti upisan kao posjednik u površini od 10700 m2. Godine 1973., a revizijom posjedovnog stanja, dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 2000 m2 i dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 21200 m2 se upisuje na ime FM pok. G“. Godine 2007., a temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj: O – 69/06 posjed dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 2000 m2 i dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 21200 m2 prelaze na GM iz [adresa].

11.1. Uvidom u povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova izdanu od strane DGU, Područni ured za katastar Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja od 5. siječnja 2023. utvrđeno je da je 1956. revizijom posjedovnog stanja dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 400 m2 i dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1654 m2 upisan na ime ČM pok. G“ iz [adresa]. Godine 1973., a revizijom posjedovnog stanja, dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 400 m2 i dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1654 m2 se upisuje na ime FM pok. G“. Godine 2007., a temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj: O – 69/06 posjed dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 400 m2 i dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1654 m2 prelaze na GM iz [adresa].

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 69/06 od 20. veljače 2007. utvrđeno je da su ostavinsku imovinu pok. RM pok. F činile kat. čest. [katastarska čestica], upisane u Posjedovni list br. 77 k. o. [katastarska općina] (kao izvanknjižno vlasništvo), te je njegovim nasljednikom proglašen sin GM, ovdje označeni tužitelj.

13. Iz izjave CMZ dane na zapisniku sastavljenom od strane javnog bilježnika Mirele Paro iz [adresa] broj: OU – 281/2024 od 6. studenog 2024. proizlazi da je istoj poznato da su predmetne nekretnine suvlasništvo tužitelja i njegovih rođaka, da je tužitelj suvlasništvo istih stekao nasljeđivanjem svog oca RM te da su tužiteljevi prednici bili upisani na predmetnim nekretninama još od revizije posjeda. U izjavi se navodi da su predmetne nekretnine ranije predstavljale vinograd na koji je davateljica izjave dolazila prije više od 60 godina, dok je bila dijete zajedno s majkom tužitelja te da su na istom brale grožđe, a kasnije da su na nekretninama čuvale ovce. Ista je navela da su predmetne nekretnine vlasništvo obitelji GM.

14. Iz iskaza svjedoka KM pok.P (rođenog 1948., nesrodnog s tužiteljem) proizlazi da je isti rođen, odrastao i dan danas živi u [adresa], te da u blizini predmetnih nekretnina ima svoje nekretnine, te da je istom osobno poznato, odnosno isti se sjeća još dok je bio dijete da su u posjedu predmetnih nekretnina zv. „Kanat“ bili PM, OM i ČM koji su vlasništvo istih stekli agrarom, te da su predmetne nekretnine koje su ograđene suhozidom, koristili za ispašu ovaca, a iste da se i dan danas koriste na takav način. Svjedok je naveo da su PM, OM i FM preminuli, FM da je naslijedio sin GM (tužitelj), PM da je naslijedio sin pok. KM, a OM da je naslijedio sin i to pok. PM. Svjedok je naveo da se sukladno njegovim saznanjima PM, OM i FM nisu međusobno podijelili te je naveo da su isti suvlasnici i suposjednici predmetnih nekretnina. Svjedok je naveo da na predmetnim nekretninama nisu vidljive međne oznake koji bi dijelile posjed između vlasnika, te je naveo da nasljednici ranije spomenutih prvotnih nasljednika danas koriste nekretnine na način da iste daju u zakup trećim osobama za ispašu ovaca. Svjedok je naveo da sukladno njegovim saznanjima tužitelju a ranije njegovim prednicima kao i ostalim suvlasnicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina.

15. Iz iskaza svjedoka VM (rođenog 1947., u daljnjem srodstvu s tužiteljem) proizlazi da je isti rođen i odrastao te i dan danas živi u blizini predmetnih nekretnina te mu je poznato da je vlasništvo istih 1931. i to agrarnom reformom dobio djed tužitelja kojeg su u pogledu predmetnih nekretnina naslijedila tri sina, među njima i otac tužitelja, pok. ČM kojeg je naslijedio sin GM. Isti je naveo da su se predmetne nekretnine do prije 30-ak godina koristile od strane obitelji tužitelja za ispašu ovaca a danas iste da ne koriste, te je naveo da su nekretnine ograđene suhozidom. Nadalje iz iskaza istoga proizlazi da stvarni vlasnici nisu izvršili međusobnu podjelu predmetnih nerketnine te da se na terenu ne zna koji je točno dio tužiteljev a koji od njegovih stričeva odnosno da su isti suvlasnici na svim nekretninama, te je naveo da tužitelju a ranije njegovim prednicima kao i obitelji njegovih stričeva nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina.

16. Iz iskaza svjedoka KM pok. V (rođenog 1949., nesrodnog s tužiteljem) proizlazi da je isti još kao dijete dolazio kod tužitelja koji je živio u blizini predmetnih nekretnina a i posljednjih 20-ak godina da živi u blizini nekretnina te da mu je poznato da su vlasnici predmetnih nekretnina još dok je on bio dijete bili ČM i njegovi rođaci kao i njegov brat. Predmetne nekretnine da su koristili kao vinograde te za ispašu ovaca i magarca, te da su se iste na taj način koristile do 1970., a od tada da se ne koriste budući je vinograd izvađen a obitelj ČM nema niti ovaca. Isti je naveo da je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem oca FM te je naveo da mu je poznato da nakon što su isti prestali držati ovce da su predmetne zemlje davali u zakup mještanima u [adresa]. Isti je naveo da je unutar obitelji ČM odnosno između svih suvlasnika predmetnih nekretnina izvršena dioba te da se točno zna što tko drži u posjedu odnosno što je čije, te je naveo da mu je poznato koji točno dio od predmetnih nekretnina pripada tužitelju. Isti je naveo da su predmetne nekretnine sa vanjskih strana ograđene u cijelosti suhozidom a unutar njih posjedi svakog od suvlasnika da nisu ograđeni suhozidom već su odijeljeni ili kanalima ili nazidcima (kamenjima). Nadalje je naveo, kad su braća, odnosno suvlasnici na predmetnim nekretninama čuvali ovce da su za dopuštenje pitali ostale suvlasnike te je naveo da misli da su na predmetnim nekretninama bila četiri suvlasnika, odnosno četiri brata. Svjedok je naveo da tužitelju a ranije njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina.

17. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je narodni naziv predmetnih nekretnina "Kanat", da su iste ograđene suhozidima kao i ostale nekretnine koje graniče s predmetnim nekretninama, a koje su također u vlasništvu fizičkih osoba. Nadalje je naveo da su prvotni vlasnici predmetnih nekretnina bili njegov otac FM te očeva braća PM i OM koji su vlasništvo stekli agrarnom odlukom. Oca FM da je naslijedio on, a stričeve PM i OM rođaci KM i PM koji su preminuli, a njih da su naslijedila njihova djeca. Isti je naveo da su njegovi prednici na predmetnim nekretninama ranije čuvali ovce i to do prije 20-ak godina, a danas da se iste koriste na način da ih oni daju u zakup trećim osobama koje na njima čuvaju ovce. Isti je naveo da se suvlasnici nisu međusobno podijelili te da na terenu nisu vidljive međne oznake iz kojih bi proizlazilo suprotno, kao i da njegovim prednicima, a sada njemu i ostalim rođacima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina.

18. Iskaze saslušanih svjedoka VM i KM pok. P sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim budući isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama posjedovanja predmetnih nekretnina u razdoblju relevantnom za stjecanje prava vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a iskazi istih su u bitnom u međusobnom suglasju kao i suglasju s dokumentacijom priloženom predmetnom spisu. Tako iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se predmetne nekretnine, koje u naravi predstavljaju pašnjake ograđene suhozidima, zasigurno od kraja 40ih godina prošlog stoljeća nalaze u posjedu obitelji tužitelja (svjedoci su rođeni 40-ih godina prošlog stoljeća), da je prvotni vlasnik istih bio djed tužitelja kojeg su naslijedili sinovi, FM, PM i OM, te da je FM naslijedio tužitelj. Predmetne nekretnine da su se ranije koristile za ispašu stoke te da se i na taj način koriste, odnosno nasljednici ranije označenih suvlasnika (uključujući i tužitelja) da iste daju u zakup trećim osobama za ispašu. U odnosu na navedene okolnosti u bitnom je identično iskazivao i svjedok DM pok. V. Nadalje, temeljem iskaza svjedoka VM i KM pok. P sud je utvrdio da unutar obitelji DM nikada nije izvršena realna dioba predmetnih nekretnina, odnosno iz iskaza istih proizlazi da su suvlasnici predmetnih nekretnina tužitelj i nasljednici njegovih stričeva. Iako je svjedok DM pok. V u svom iskazu naveo da mu je poznato da je izvršena podjela predmetnih nekretnina unutar obitelji DM, sud u tom dijelu nije poklonio vjeru iskazu svjedoka budući je iskaz istoga konfuzan kao i u suprotnosti s iskazima ostalih saslušanih svjedoka kao i u suprotnosti s iskazom tužitelja, a čijim iskazima je sud poklonio vjeru. Naime, iz iskaza saslušanog svjedoka proizlazi da isti nije u potpunosti siguran tko bi bili stvarni vlasnici predmetnih nekretnina pa tako isti prvotno navodi da su vlasnici bili ČM i njegov brat te njihovi rođaci da bi kasnije u iskazu naveo da misli da su suvlasnici četiri brata. Ujedno se ističe, ukoliko je uistinu izvršena realna dioba a kako to svjedok navodi tada bi istome trebalo biti i poznato kome od suvlasnika je koji dio u toj diobi pripao, odnosno na koliko realnih dijelova su nekretnine podijeljene a na koje okolnosti svjedok sa sigurnošću nije iskazivao (isti nije siguran koliko ima suvlasnika na predmetnim nekretninama). Nadalje, sud je cijeneći iskaze svih svjedoka utvrdio da se tužitelj po prednicima i osobno u suposjedu predmeta spora nalazi zasigurno preko sedamdeset godina i to kao savjestan suposjednik jer je iskazima svjedoka također utvrđeno da tu nikada nije bilo društvenog vlasništva, niti se radi o šumi, već o ograđenom pašnjaku.

19. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti cijenio istinitim budući je isti u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka koje je sud cijenio istinitim i vjerodostojnim a kako je to ranije obrazloženo, te je u suglasju i s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu.

20. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

21. Odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP, a koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997., do 17. studenog 1999. propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP, kao neustavnu pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“ broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

22. Članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti.

23. Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga je u predmetima Trgo protiv [adresa] i K i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske zauzeo stajalište da se s obzirom na to da je izvornom verzijom čl. 388. st. 4. ZVDSP iz 1996., bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., da je potrebno utvrditi jesu li do dana stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

24. Shvaćanje je ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o tome kada je podnesena predmetna tužba (prije ili nakon donošenja citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi izvorne odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (takvo pravno shvaćanje je izneseno u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske, te u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018 i Rev-158/17 od 7. svibnja 2019.).

25. Odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80, 36/90, Narodne novine, broj: 53/91, dalje: ZOVO) bilo je određeno da na stvari u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću međutim, ista odredba je prestala važiti dana 8. listopada 1991., pa se i u odnosu na nekretnine koje su u to vrijeme bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vezano za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti primjenjivala odredba čl. 28. ZOVO, a koja je propisivala u stavku 2. da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a stavkom 4. istog članka je bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

26. Odredbom čl. 159. st.1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravni osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

26.1. Odredbom čl. 160. st.1. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. je propisano da je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

27. Dakle, vrijeme dosjedanja tužitelja do 31. prosinca 1996. po stavu ovoga suda treba se računati po odredbama čl. 28. ZOVO, a od 1. siječnja 1997. pa nadalje, do podnošenja ove tužbe po odredbi čl. 159. ZVDSP. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) iz čega slijedi da posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit, dok je st.2. propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a st.3. je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razlog posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed n pripada

28. Iz navedenog proizlazi, da bi se stvar stekla temeljem dosjelošću, valja utvrditi je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosjeda stvar sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti, da li na strani dosjedatelja postoji neprekinuti slijed posjedovanja i je li proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti.

29. Uzimajući u obzir da nositelj prava vlasništva može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom toga prava, ako zakonom nije drugačije određeno, ovaj sud ne vidi razlog zašto ne bi tužitelj, kao i njezini pravni prednici mogli biti nositeljem prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a niti je tijekom postupka bila dovedeno u pitanje njihova sposobnost da steknu predmetne nekretnine.

30. Nadalje, predmetne nekretnine nisu izvan prometa, nisu dio prirode koji po svojim osobinama ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru pa čak ni o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku. Iz navedenog proizlazi da predmetne nekretnine nemaju naravne osobine koje bi ih priječile da pripadaju pojedincu, niti zakonske odredbe koje bi je priječile da bude objektom prava vlasništva.

31. Uzimajući u obzir da je temeljem rješenja o nasljeđivanju iz pok. RM koji je kao suposjednik predmetnih nekretnina bio upisan od 1956., odnosno od 1973. (a prije toga je kao suposjednik bio upisan prednik RM, UM pok. PM) suposjed predmetnih nekretnina prešao na tužitelja, a kako to proizlazi iz isprava priloženih spisu kao i iz iskaza saslušanih svjedoka, to je utvrđenje suda da je na tužitelja prešao suposjed i sva prava na nekretninama koja su do tada imali njegovi prednici, iz čega bi proizlazilo da je posjed tužitelja zakonit.

32. Nadalje, posjed odnosno suposjed tužitelja je pošten jer isti nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje posjednika se predmnijeva dok se ne dokaže suprotno, a tužena nije dokazala suprotno.

33. Nadalje, posjed, odnosno suposjed tužitelja je bio istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja.

34. Iz navedenog proizlazi da je kontinuirani, samostalni i neometani posjed, odnosno suposjed tužitelja i njegovih prednika glede predmetnih nekretnina izvršavan zasigurno od 50-ih godina prošlog stoljeća pa do danas (a najkasnije od 1956. a kako to proizlazi iz povijesti posjedovanja), a koji posjed, odnosno suposjed sud po kvaliteti nalazi kvalificiranim. Čak i da isti i nije kvalificirani, isti je zasigurno pošten, a koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu dok tužena tijekom postupka nije isticala tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje posjeda, odnosno suposjeda. Naime, na savjesnost posjeda nije od značaja što prednici tužitelja i tužitelj nisu bili upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama. Prema utvrđenju ovog suda prednici tužitelja su se oduvijek ponašali kao isključivi vlasnici predmetnih nekretnina, a tužena im nikada nije osporila pravo vlasništva, slijedom čega isti nisu imali nikakvog razloga da uvidom u zemljišno-knjižno stanje (pri čemu se ističe da su tužitelj i njegovi prednici evidentirani kao posjednici predmetne nekretnine od 1956.) utvrđuju stvarno stanje upisa (takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odukama Rev-2246/90, Rev-494/2021). Uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da u konkretnom slučaju u svezi predmetnog potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak suda da je tužitelj dokazao da je stekao suvlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću, a da je na istoga posjed tog dijela prešao nasljeđivanjem oca. Naime, sud je temeljem izvedenih dokaza utvrdio da su predmetne nekretnine u suposjedu prednika tužitelja bile najkasnije od revizije katastra 1956., da je prednik tužitelja od 1973. bio upisan kao posjednik dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 23200 m2, a od 1956. kao posjednik dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 400 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1654 m2 (a koji posjed je prešao na tužitelja), da obitelj tužitelja već desetljećima koriste predmetne nekretnine za ispašu ovaca, te je sud utvrdio da između nasljednika pok. AM nije izvršena fizička dioba predmetnih nekretnina, odnosno sud je utvrdio da su njegovi nasljednici suvlasnici predmetnih nekretnina. Uzimajući u obzir navedeno kao i iskaze svjedoka koji su naveli da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju pašnjak ograđen suhozidom u suposjedu tužitelja, te uzimajući u obzir da iz povijesti katastarskih promjena proizlazi da bi tužitelj bio upisan kao suposjednik predmetnih nekretnina upravo u onim površinama koje isti potražuje predmetnim tužbenim zahtjevima, to je sud utvrđenja da je tužitelj dokazao činjeničnu osnovu tužbe.

35. Budući je sud utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja to je odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.

36. Tužitelj i tužena su zatražili naknadu troška postupka.

37. Tužitelju je kao opravdane troškove sukladno odredbi čl. 154. st.1 ZPP valjalo priznati naknadu troška sastava tužbe u potraživanom iznosu od 100 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 4. srpnja 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 30. rujna 2024., 19. studenog 2024. i 20. veljače 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč.1. Tarife) što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Tužitelju na taj iznos pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV-a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22) u iznosu od 250,00 eura. Tužitelju nadalje pripada i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura sukladno Tbr. br. 1.st.1. i Tbr. 2. toč.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23) što ukupno iznosi 1.356,18 eura.

37.1. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška sastava podneska od 26. rujna 2024. kojima dostavlja u spis isprave budući je isprave mogao predati na ročištu održanom 30. rujna 2024. a za koje ročište mu je sud priznao pravo na naknadu troška, odnosno isti podnesak sukladno odredbama ZPP nije predao najkasnije 8 dana prije održanog ročišta. Nadalje, istom ne pripada ni pravo na naknadu troška pristupa na ročište od 13. siječnja 2025. budući to ročište nije održano te taj troška tužitelju nije ni nastao.

37.2. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužitelju priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), te odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a kako je to odlučeno točkom III. izreke rješenja.

38. Uzimajući u obzir da tužena nije uspjela u predmetnom postupku to istoj ne pripada pravo na naknadu troška a kako je to odlučeno točkom III. izreke odluke.

39. Slijedom svega navedenog odučeno je kao u izreci odluke.

U Pagu 21. ožujka 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru.