Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2509/2025

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VE, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017. i 126/2019.), odlučujući o žalbi okr. VE, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 15. siječnja 2025., broj: Pp -4106/2021-32, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. VE kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. VE je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka 20,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 15. siječnja 2025., broj: Pp - 4106/2021-32, proglašena je krivom okr. VE, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinila prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna 1.200,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka u cijelosti oslobođena obveze na naknadu istih.

1.1. Istom presudom, okr. VE, na temelju članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci.

2. Protiv te presude okr. VE osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenica ističe da nije znala da će sud donijeti odluku bez njezinog ispitivanja jer je na dan glavne rasprave 13. siječnja 2023. imala jake bolove pa je njezin partner zamolio svog odvjetnika da raspravu odgodi. Time, okrivljenica očigledno ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, nije u pravu okrivljenica kada ističe opisanu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

5.2. Prvenstveno se ističe da presuda nije donesena bez ispitivanja okrivljenice jer je okrivljenica uredno ispitana odnosno iznosila je svoju obranu na glavnoj raspravi 1. travnja 2021. i to u prisutnosti branitelja Samira Ilijazija, odvjetnika u Rijeci. Pravilno je prvostupanjski sud dokazni postupak dovršio na glavnoj raspravi 13. siječnja 2025., budući da okrivljenica iako uredno pozvana nije pristupila, a nije pristupio niti uredno pozvan branitelj okrivljenice, odvjetnik Samir Ilijazi, a niti je svoj nedolazak opravdao. U tom smislu nisu prihvatljivi žalbeni navodi okrivljenice kojima ističe da je tražila odgodu rasprave zbog zdravstvenih razloga putem branitelja, budući da iz stanja spisa proizlazi da je novoizabrani branitelj okrivljenice, Anton Denona odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona na dan rasprave podneskom zatražio odgodu rasprave radi pripreme obrane te opravdao svoj nedolazak zbog ranije zakazanih poslovnih obaveza i rasprava. Imajući u vidu da je novoizabrani branitelj na sam dan glavne rasprave, zatražio odgodu iste, zbog ranije zakazanih poslovnih obveza, pravilno je prvostupanjski zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu glavne rasprave. Osim toga, novoizabrani branitelj nije tražio odgodu glavne rasprave zbog zdravstvenih problema okrivljenice, već kao što je to naprijed naznačeno zbog ranije zakazanih poslovnih obveza.

5.3. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud odluku o krivnji donio isključivo na temelju iskaza svjedokinje BE te zaključio da je okrivljenik kriv, dok je njegovu obranu bez ikakvog razlog razloga i argumentacije ocijenio kao izbjegavanje odgovornosti pri čemu nije obrazložio kakva je uzročno posljedična veza neznatne koncentracije alkohola sa voljnim elementom okrivljenika.

6.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

6.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskazu svjedokinje žrtve RE, obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, a iskaz svjedokinje žrtve potkrijepljen je i medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je oštećena ĆE zadobila ozljede – površinske ozljede prednje strane vrata, a koje ozljede odgovaraju iskazu svjedokinje žrtve u opisu događaju, posebno u dijelu koji se odnosi na tjelesni oblik nasilja. Ovdje je potrebno istaknuti, da nastup tjelesnih ozljeda nije bitno obilježje prekršaja koji se okrivljenici stavljen na teret u dijelu koji se odnosi na tjelesni oblik nasilja, ali iste ukazuju na vjerodostojnost i uvjerljivost iskaza žrtve te je navedeni dokaz i cijenjen samo u tom dijelu. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žaliteljica, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

6.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe okrivljenice proizlazi da se ista nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

7.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenica proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 1.590,00 kuna do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna u iznosu od 1.250,00 eura, predstavlja novčanu kaznu u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne.

7.3. Nadalje, ispitujući odluku u dijelu o izrečenoj zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano je i u skladu sa zakonom, prvostupanjski sud okr. VE izrekao navedenu zaštitnu mjeru, a imajući u vidu posebno ponašanje okrivljenice koje se očituje potpuno nekritičnom stavu prema vlastitom ponašanju pa će i po ocjeni ovog suda izrečena mjera doprinijeti razvijanju pozitivne i konstruktivne komunikacija između nje i majke RE, a što je nužno radi otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 200,00 eura, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelje okrivljenice, žrtvu i tužitelja.