REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2183/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŽŽ i dr. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. ČŽ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, broj: Pp-632/2021 od 27. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. ČŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni, na način da se tom okrivljeniku za djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude za koji je proglašen krivim, pravno označeno kao prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na temelju tog propisa, uz primjenu čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), izriče novčana kazna od 19,00 (devetnaest) eura, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od mjesec dana, računajući od dana primitka ove presude, time da ukoliko u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

II. Uslijed odluke pod t. I. izreke, žalba okr. ČŽ u pobijanom, a nepreinačenom dijelu se odbija kao neosnovana te prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, okr. ČŽ se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30,00 (trideset) eura u roku 8 (osam) dana računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. LŽ, okr. ČŽ i okr. UŽ proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju istog propisa svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od 90,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku jednog mjeseca od primitka pravomoćne presude te je svaki okrivljenik dužan platiti trošak prekršajnog postupka od 20,00 eura.

2. Protiv te presude je okr. ČŽ osobno pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti presudu te okrivljenika osloboditi optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. ČŽ u žalbi u bitnome ističe da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio iskaze ispitanih svjedoka IŽ, FŽ i RŽ kao i okr. DŽ i svjedokinje ĆŽ, iako su oni potpunosti istiniti, zatim da sud nije utvrdio i uzeo u obzir tko je pozvao policiju, ističući da je policija bila pristrana jer je okr. LŽ domaći stanovnik iz Selca, inače snažnije građe od žalitelja, a kada je fizički napao okr. DŽ, žalitelj ga je htio obraniti te je postupao u nužnoj obrani, odvlačeći ŽŽ sa DŽ, ali ga nije udario nogom u leđa jer je to bilo nemoguće, a isti nema nikakvu dokumentaciju liječnika koja bi potvrdila neke ozljede. U žalbi navodi i da sud nije ispravno utvrdio činjenicu da je napadnut ugrizom psa ŽŽ, o čemu posjeduje liječničku dokumentaciju te je sud bio pristran jer je povjerovao lažnom iskazu okr. ŽŽ pa predlaže da ga sud oslobodi optužbe.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i pravilno točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno i okr. ČŽ proglasio krivom za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud opravdano, prije svega na temelju iskaza mlt. svjedoka JŽ koji je jednako teretio okr. ČŽ da je udario („udarao“) njegovog prijatelja okr. ŽŽ u leđa, kao i okr. ŽŽ da je uhvatio okr. DŽ za vrat („zgrabio za vrat“), a koji iskaz je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je i okr. ČŽ na opisani način remetio javni red i mir. Ocjenu prvostupanjskog suda da su iskazi ostalih ispitanih svjedoka koji su obiteljski usko povezani s okr. ČŽ (RŽ, IŽ i FŽ), pristrani jer su istim rečenicama podjednako iskazivali o događaju, što sudu nije bilo uvjerljivo, logično i objektivno, prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud je prihvatio pravilnim i zaključak suda da je okr. ČŽ zadobio ugriz psa ŽŽ u nogu upravo zato jer je ŽŽ udario nogom u leđa, što je potvrdio i sam okr. LŽ. Kod takvog stanja stvari, niti iskaz svjedokinje ĆŽ, supruge okr. DŽ koja je teretila samo okr. ŽŽ da je napao njenog supruga dok svog supruga i okr. ČŽ nije teretila, ne pruža dostatan stupanj uvjerljivosti da okr. ČŽ nije udario okr. ŽŽ nogom u leđa. U odnosu na ponavljanje obrane žalitelja da je postupio u nužnoj obrani, ovaj sud ocjenjuje pravilnim obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima ne prihvaćanja postupanja u nužnoj obrani jer se isti aktivno uključio u sukob, manifestirajući svoju volju za istim, te se žalitelj upućuje na t. 7.4. obrazloženja pobijane presude radi nepotrebnog ponavljanja.

6.2. Nadalje, žalbeni navod da je bitno utvrditi tko je pozvao policiju predmetne zgode radi utvrđivanja tko je zapravo počinitelj prekršaja, a tko oštećenik, ni na koji način ne utječe na pravilnu odluku o krivnji i okr. ČŽ, budući da podatak tko je pozvao policiju, sam za sebe ne znači da taj okrivljenik nije mogao počiniti prekršaj za koji se tereti, osobito imajući u vidu cjelokupni događaj remećenja javnog reda i mira predmetne zgode od strane tri osobe. Neosnovan je navod žalbe da nedostatak liječničke dokumentacije o navodnoj ozljedi okr. ŽŽ, dokazuje da ga okr. ČŽ nije udario nogom u leđa (dok je okr. ČŽ dostavio liječničku dokumentaciju o svojoj ozljedi noge zbog ugriza psa okr. ŽŽ), budući da je ta radnja okr. ČŽ utvrđena na temelju personalnog dokaza – iskaza mlt. svjedoka JŽ. Osim toga, nastupanje eventualne ozljede nekog od sudionika remećenja javnog reda i mira, nije bitno obilježje prekršaja čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, iz kojeg razloga istu nije niti potrebno utvrđivati.

6.3. Po ocjeni ovog suda, bezuspješno okr. ČŽ u žalbi pokušava dovesti u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o njegovoj krivnji, dajući vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, odnosno, iskaza ispitanih svjedoka, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom.

6.4. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Nadalje, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava po službenoj dužnosti, ovaj sud je, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji izrečenoj žalitelju, utvrdio da je prvostupanjski sud u odluci o kazni okr. ČŽ za počinjeni prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na temelju istog propisa te primjenom čl. 37. PZ-a, izrekao novčanu kaznu od 90,00 eura, čime je povrijedio materijalno pravo na štetu žalitelja. Naime, za navedeni prekršaj je propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura (primjenom odredbi Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, „Narodne novine“ broj: 114/22. koji je stupio na snagu nakon počinjenja predmetnog prekršaja i koji za prekršaj iz čl. 13. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu - od 20,00 do 100,00 eura i za koji je alternativno propisana i kazna zatvora do 30 dana) pa kako je prvostupanjski sud u izreci odlučio u konkretnom slučaju primijeniti odredbu o ublažavanju novčane kazne pozivajući se na čl. 37. PZ-a, to nije mogao izreći novčanu kaznu žalitelju u iznosu 90,00 eura, već ublaženu novčanu kaznu ispod iznosa od 20,00 eura koliko je najmanja propisana novčana kazna za taj prekršaj.

7.1. Slijedom iznesenog, ovaj sud je trebao po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu te ublažiti prvostupanjskom presudom izrečenu novčanu kaznu okr. ČŽ kao pod t. I. ove izreke, cijeneći kao posebno olakotne okolnosti one utvrđene u prvostupanjskom postupku (neosuđivanost, dob okrivljenika), a kojom kaznom će se ostvariti, kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. U slučaju plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne kao u izreci ove presude u roku mjesec dana od primitka ove presude, novčana kazna će se smatrati plaćenom u cijelosti. Stoga je žalbu okrivljenika u dijelu koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu, a u smislu čl. 202. st. 5. PZ-a budući da žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni, trebalo smatrati bespredmetnom.

8. Nadalje, paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13, i to u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna u odgovarajućem iznosu domaće valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te s obzirom da da iz stanja spisa ne proizlazi da bi žalitelj bio nesposoban za rad pa iznos od 30,00 eura, predstavlja iznos troška postupka u iznosu bližem donjoj granici troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju tog okrivljenika.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a (t. II. izreke) i čl. 207. PZ-a (t. I. izreke), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici, u 3 otpravka: za spis, žalitelja i tužitelja.