REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2471/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranka Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. SE, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj: Pp-72/2025 od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. SE i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. SE se obvezuje na naknadu paušalnog troška žalbenog prekršajnog postupka od 30,00 (trideset) eura u roku 8 (osam) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. SE proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne izrečena novčana kazna 830,00 eura, u koju novčanu kaznu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode okrivljenika (79,64 eura) tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 750,36 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 8 dana računajući od pravomoćnosti presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 15,00 eura.

1.1. Istom presudom je okr. SE na temelju čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju 6 mjeseci.

2. Protiv te presude okr. SE je pravodobno osobno podnio žalbu, sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnome navodi da se ne osjeća krivim, prepričavajući događaj kao u iznesenoj obrani, ističući da su neistiniti iskazi njegove bivše partnerice CE i njenog novog partnera ME, da ga supruga namjerno želi ocrniti kao oca i čovjeka jer su u sudskom postupku plana viđanja djece, a ona je tražila potpuno skrbništvo, da ga želi prikazati kao obiteljskog nasilnika te svaki puta kada je dogovorena primopredaje djece, ona ga za nešto prijavi, iako je ona njega nedavno napala, ali ju nije prijavio zbog dobrobiti djece. Ne smatra se krivim te želi sa S pronaći zajednički, a do tada pate njihova djeca.

6. Po ocjeni ovog suda, žalbenim navodima okrivljenik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom. Naime, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud prije svega na temelju iskaza CE, okrivljenikove bivše partnerice, žrtve i ME koji su suglasno i jasno iskazali (jednako kao i u zapisnicima o ispitivanju svjedoka u policiji) kako je okrivljenik predmetnog dana verbalno napao AE u prisutnosti njihove zajedničke maloljetne djece, te udario nogom u vozilo, a koje iskaze je sud pravilno prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, imao dovoljno osnova za nedvojbeni zaključak da je okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.1. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

6.2. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti.

7. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene zaštitne mjere, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana. Stoga, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci (koliko iznosi najkraće trajanje te mjere), ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se takvom mjerom ostvaruje svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a i čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, kao i otklanja eventualna buduća ugroženost žrtve nasilja u obitelji, a ista je razmjerna težini počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, sukladno čl. 51.a PZ-a.

8. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, budući da je za prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisana kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 60 dana, a potom i ublažena novčana kazna ispod posebno propisanog minimuma (najmanji iznos za taj prekršaj je 1.060,00 eura), iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud i više nego dovoljno uzeo u obzir sve olakotne okolnosti okrivljenika i to osobne prilike da je otac dvoje maloljetne djece koju uzdržava, te da nije prekršajno kažnjavan. Potrebno je istaknuti da je prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije pri Ministarstvu pravosuđa, okrivljenik pravomoćno osuđen za prekršaj iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (prekršajni nalog Policijske postaje Ston od 12. prosinca 2023.) te prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (čl. 53. st. 4. tog zakona, prekršajnim nalogom Policijske postaje Biograd od 8. ožujka 2023.), dok je u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nastupila rehabilitacija zbog proteka vremena od 3 godine od počinjenja djela pa se okrivljenik za taj prekršaj ima smatrati neosuđivanom osobom. Stoga je po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku uračunao vrijeme lišenja slobode te mu ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne ako istu plati u roku 8 dana od primitka ove presude.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura (blizu donje granice troška postupka) neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja