REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: P-295/2023-21

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ŠB, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i vraćanja novčane tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave dana 21. ožujka 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa],OIB: 87939104217, kao pravnom sljedniku VOLKSBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9 da tužitelju DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu br. 211466 od dana 1.listopada 2007.g., zaključenog između tužitelja DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika VOLKSBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9, sada tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. sa sjedištem u [adresa],OIB: 87939104217 kao banke, na ime tečajne razlike isplati iznos od 4.211,07 EUR, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečno uplaćenog iznosa do isplate, i to do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od:

- 1,33 eura od 10.10.2007.g. pa do isplate

- 2,02 eura od 10.11.2007.g. pa do isplate

- 2,02 eura od 10.12.2007.g. pa do isplate

- 2,02 eura od 10.1.2008.g. pa do isplate

- 2,02 eura od 9.2.2008.g. pa do isplate

- 9,81 eura od 8.3.2008.g. pa do isplate

- 2,02 eura od 9.4.2008.g. pa do isplate

- 2,02 eura od 10.5.2008.g. pa do isplate

- 2,02 eura od 10.6.2008.g. pa do isplate

- 2,02 eura od 10.7.2008.g. pa do isplate

- 1,75 eura od 13.8.2008.g. pa do isplate

- 1,75 eura od 11.9.2008.g. pa do isplate

- 1,75 eura od 11.10.2008.g. pa do isplate

- 1,75 eura od 8.11.2008.g. pa do isplate

- 1,75 eura od 10.12.2008.g. pa do isplate

- 1,72 eura od 14.1.2009.g. pa do isplate

- 15,79 eura od 11.2.2009.g. pa do isplate

- 15,79 eura od 11.3.2009.g. pa do isplate

- 15,79 eura od 8.4.2009.g. pa do isplate

- 15,51 eura od 9.5.2009.g. pa do isplate

- 81,88 eura od 9.6.2009.g. pa do isplate

- 81,88 eura od 10.7.2009.g. pa do isplate

- 81,88 eura od 11.8.2009.g. pa do isplate

- 81,88 eura od 2.9.2009.g. pa do isplate

- 35,33 eura od 2.10.2009.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.11.2009.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.12.2009.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 13.1.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.2.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.3.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.4.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 11.5.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 11.6.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.7.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 11.8.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.9.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 8.10.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.11.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.12.2010.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 12.1.2011.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 9.2.2011.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 10.3.2011.g. pa do isplate

- 13,01 eura od 9.4.2011.g. pa do isplate

- 377,04 eura od 4.5.2011.g. pa do isplate

- 377,04 eura od 10.6.2011.g. pa do isplate

- 60,57 eura od 9.7.2011.g. pa do isplate

- 60,57 eura od 11.8.2011.g. pa do isplate

- 60,57 eura od 10.9.2011.g. pa do isplate

- 60,57 eura od 11.10.2011.g. pa do isplate

- 60,57 eura od 11.12.2011.g. pa do isplate

- 93,74 eura od 4.1.2012.g. pa do isplate

- 60,57 eura od 10.2.2012.g. pa do isplate

- 60,57 eura od 14.3.2012.g. pa do isplate

- 87,11 eura od 3.4.2012.g. pa do isplate

- 68,53 eura od 11.5.2012.g. pa do isplate

- 75,17 eura od 14.6.2012.g. pa do isplate

- 73,84 eura od 12.7.2012.g. pa do isplate

- 68,53 eura od 11.8.2012.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 15.9.2012.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 13.10.2012.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 13.11.2012.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 13.12.2012.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 10.1.2013.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 9.2.2013.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 9.3.2013.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 9.4.2013.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 10.5.2013.g. pa do isplate

- 76,50 eura od 8.6.2013.g. pa do isplate

- 15,08 eura od 10.7.2013.g. pa do isplate

- 151,79 eura od 23.8.2013.g. pa do isplate

- 113,66 eura od 11.9.2013.g. pa do isplate

- 113,66 eura od 15.10.2013.g. pa do isplate

- 113,66 eura od 16.11.2013.g. pa do isplate

- 153,48 eura od 12.12.2013.g. pa do isplate

- 67,21 eura od 18.1.2014.g. pa do isplate

- 73,84 eura od 12.2.2014.g. pa do isplate

- 73,84 eura od 12.3.2014.g. pa do isplate

- 80,74 eura od 18.4.2014.g. pa do isplate

- 73,84 eura od 17.5.2014.g. pa do isplate

- 73,84 eura od 19.6.2014.g. pa do isplate

- 73,84 eura od 22.7.2014.g. pa do isplate

- 73,84 eura od 22.8.2014.g. pa do isplate

- 73,84 eura od 20.9.2014.g. pa do isplate

- 56,78 eura od 22.10.2014.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.900,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 21. ožujka 2025. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.

III Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj DB zastupan po punomoćniku ŠB odvjetniku iz [adresa] podnio je tužbu protiv tuženika Nova hrvatska banka d.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i vraćanja novčane tražbine.

2. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj s Volksbank d.d. Zagreb dana 1.listopada 2007. godine zaključio Ugovor o kreditu br. 211466. Volksbank d.d. je nakon zaključenja predmetnog ugovora preuzela Sberbank d.d, da bi Sberbank d.d, preuzeo tuženik sa svim pravima i obvezama.

3. Temeljem navedenog Ugovora tužitelju je kao korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 16.838,70 CHF, po srednjem tečaju kreditora, odnosno tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorom iz toč. 2. ove tužbe ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci (čl. 5. Ugovora).

4. Pored iznosa glavnice od 16.838,70 CHF, tužitelj je sukladno čl. 2. Ugovora bio dužan plaćati i redovnu kamatu od 6,15%, odnosno 8,37 % efektivne kamate, promjenjivo u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, odnosno tuženika. Za trajanje otplate kredita kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja, no tužitelj ne raspolaže svim podacima o izmjeni kamatne stope.

5. Tužitelj i tuženik nisu pregovarali o pojedinim odredbama ugovora, nego je tuženik unaprijed sačinio ugovor koji je ponudio tužitelju na potpis. Tužitelj nije sudjelovao u sačinjenju ugovora o kreditu i nije mogao utjecati ni na koju odredbu ugovora pa je takav ugovor jednostran od strane tuženika, protivan javnom interesu, zakonskim odredbama pa je kao takav nepošten, a posljedica toga je ništetnost ugovornih odredbi.

6. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenljive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv naznačene drugostupanjske presude, te u odnosu na valutnu klauzulu presudom Pž-6632/2017 od 14 .lipnja 2018. godine, kada se tužitelj i ostali korisnici kredita došli u situaciju da zahtijevaju povrat onoga što su pretplatili temeljem ništetnih odredbi ugovora.

7. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivim kamatama kao i valutnoj klauzuli, koja je propisana u CHF valuti.

8. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina.

9. Tužitelj je naveo kako nije mogao odmah postaviti specificirani tužbeni zahtjev jer nije raspolagao svim podacima i nije stručnjak za izračun zaostalih kamata kao i za izračun iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule pa je postavio stupnjevitu tužbu, te naveo kako će nakon provedenog vještačenja urediti svoj tužbeni zahtjev.

10. Tužitelj je uz tužbu priložio Ugovor o kreditu broj 211466 zaključen između Volksbank d.d. Zagreb i Levačić Josipa dana 1. listopada 2007. godine.

11. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je prigovorio mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Đakovu Stalna služba u Našicama zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu. Tuženik je osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

11.1. Tuženik je istakao prigovor zastare jer je tužitelj parnični postupak pokrenuo 13. lipnja 2023. godine pa se njegovo potraživanje nalazi u zastari prema Zakonu o obveznim odnosima ako se primjenjuje zastarni rok od tri godine u smislu čl. 230. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbina za naknadu štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od pet godina od kada je šteta nastala.

11.2. Tuženik je smatrao da se u ovom sporu ne mogu primjenjivati utvrđenja iz parnice potrošač, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice potrošač primjenjiva u pojedinom slučaju. U individualnom sporu sud treba utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinoj parnici. Presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, pa se tužitelj ne može automatski pozivati na pravna utvrđenja iz parnice Potrošač i presude VTS.

11.3. Tuženik je tvrdio kako navodi tužitelja da se nije pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora nisu točni. Naveo je da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, jer je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Odredbe o promjenjivosti kamatne stope su bile jasne, uočljive i lako razumljive. Nije bilo govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu na tužitelja.

11.4. Tuženik u odgovoru na tužbu je isticao kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i nije protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ugovorne odredbe su bile jasne i lako uočljive. Ugovorom je jasno propisano da se kredit odobrava u valuti CHF, te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također je čl. 8. Ugovora propisano da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora za devize na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Tuženik smatra kako je tužitelj bio dužan sam informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama prije sklapanja ugovora.

12. Povodom prigovora mjesne nenadležnosti sud je donio rješenje broj P- 295/2023 od 9. studenog 2023. godine kojim se proglasio mjesno nenadležnim u ovom predmetu, ali Županijski sud u Zagrebu rješenjem Gž-1271/2024 od 26. ožujka 2024. godine, ovakvu odluku suda nije prihvatio.

12. 1. Prema stavu Europskog suda pravde zauzeto je stajalište kako odredbe o prenošenju mjesne nadležnosti kojom se potrošača obvezuje na prihvaćanje isključive nadležnosti suda koji se nalazi daleko od potrošačeva prebivališta, a radi kojih bi mu bilo otežano upustiti se u postupak, imaju smatrati se nepoštenima u smislu direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (predmet C-266/18, C-240/98, C-137/08 i C-243/08). Iz Direktive Vijeća broj 93/13 EEZ jasno proizlaze odredbe iz čl. 19. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, prema kojem tužitelj kao potrošač postupak protiv druge ugovorne strane može pokrenuti pred sudom mjesta gdje on kao potrošač ima prebivalište.

13. Tijekom postupka sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković koja je izvršila izračun razlike kamata u iznosu od 397,04 EUR i svoj izračun prikazala tabelarno u nalazu i mišljenju od 29. studenog 2024. godine na str. 61-66 spisa. Vještakinja je izračunala više i manje plaćenih iznosa pa je utvrdila da ta razlika iznosi 4.211,07 EUR, a što je prikazala tabelarno na str. 61-66 spisa, nadalje vještakinja je izračunala samo pozitivnu tečajnu razliku u iznosu od 4.229,20 EUR, a što je prikazala tabelarno u svom nalazu i mišljenju na str. 67-73 nalaza i mišljenja.

13.1. Sud je u cijelosti poklonio vjeru financijsko knjigovodstvenom vještaku kao stručnom, zakonitom, objektivnom i nepristranom, jer stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tužitelj je upravo prema nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvenog vještaka specificirao tužbeni zahtjev.

14. Nakon provedenog vještačenja tuženik je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 4. siječnja 2025. godine na način da je na ime povećanja kamatne stope tražio iznos od 397,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

15. Sud je ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelju odbio iz razloga što smatra da je ovo potraživanje tužitelja u zastari jer je tužitelj tužbu podnio 13. lipnja 2023. godine, a presudom VTS RH broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine odlučeno je o kamatnim stopama pa je potraživanje tužitelja u odnosu na kamatu u zastari, jer je protekao rok od pet godina od pravomoćnosti navedene presude.

16. Tijekom postupka sud je saslušao tužitelja ŽB koji je između ostalog izjavio da se odlučio kupiti osobni automobil Ford Fiestu za vlastite potrebe. Auto kuća kojoj se obratio u Požegi uputila ga je u Volksbanku d.d. radi podizanja kredita jer nije imao dovoljno gotovine za kupnju osobnog automobila. U banci su mu ponudili kredit u CHF valuti i rekli da je valuta sigurna i stabilna i takav kredit je najpovoljniji u pogledu kamate. Tužitelj kao laik nije se razumio u valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu pa je prihvatio tako ponuđeni kredit, a i prvobitni izračun banke u odnosu na ratu kredita bio je prihvatljiv. Nitko mu u banci nije pojašnjavao odredbe ugovora o kreditu, što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. U početku rata kredita je iznosila 1.000,00 kn što je za njega bilo prihvatljivo, a nakon nekog vremena rate kredita su rasle i gotovo se udvostručile. Kredit je u cijelosti otplatio i nije dobivao nikakve obavijesti o povećanju rata kredita. U banci mu nitko nije ponudio kredit u drugoj valuti osim u CHF valuti.

16.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit, realan i životan, a nije bilo ni primjedbi na njegov iskaz od strane tuženika.

17. Sud smatra kako tužitelj prilikom zaključenja ugovora nije od strane kreditora, to jest tuženika dobio dovoljne informacije i obavijesti o rizicima vezanim za zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja kako mu nitko u banci niti kod javnog bilježnika nije pojasnio što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, a on kao fizička osoba nije imao financijskih saznanja o bankovnim izrazima i poslovanjima.

18. Tužitelj se osnovano poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6636/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine kojom je u točki I potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine. Prema navedenim presudama tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio je kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

19. Tužitelj ističe da je zbog ugovaranja ništetnih odredbi u ugovoru, a koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF valuti, tuženik od tužitelja od dana zaključenja ugovora 1. listopada 2007. godine pa do zatvaranja kredita naplatio iznos za koji ne postoji valjana pravna osnova. Tuženik je dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

20. U odnosu na vezanost sudova pravnim utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda protivno svim navodima tuženika o navodnoj potrebi ponovnog ocjenjivanja nepoštenosti ugovornih odredaba, a radi postojanja kojih je podnesena predmetna tužba, sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-3142/18 proizlazi da prvostupanjski sudovi u pojedinačnim postupcima nisu dužni ponovno utvrđivati povrede propisa zaštite potrošača nastalih kao posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba koje su kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interes potrošača, budući da zakon obvezuje ostale sudove u svim pojedinačnim postupcima koje potrošač osobno pokrene na ime restitucije zbog kolektivnim sporom utvrđenog protupravnog postupanja tuženika.

21. Sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a, sud je u posebnim parnicama vezan za pravna utvrđenja iz presude u predmetu franak, pa tužitelj smatra da u tom pravcu nema potrebe dalje obrazlagati postojanje osnovanosti svog zahtjeva.

22. U pogledu mjesne nenadležnosti sud smatra da je takav prigovor tuženika neosnovan, jer je i takva odredba u ugovoru nepoštena i ništetna sukladno odredbi čl. 81., 82., 83. i 87. ZZP-a/03. Odredba o mjesnoj nadležnosti u ugovoru sadrži prorogacijsku klauzulu i bila je unaprijed formulirana pa tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja niti je mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, a takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te se u vrijeme zaključenja ugovora imala smatrati nepoštenom temeljem čl. 96. st.1. ZZP (NN 79/07).

23. Odluka suda Europske unije ukazuje da tumačenje nacionalnih odredbi treba provoditi u skladu s Direktivom vijeća broj 93/13/EEZ, koja omogućuje da se sud ex offo oglasi nenadležnim u svim slučajevima kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom. Europski sud je zauzeo stajalište kako se odredbe o prenošenju mjesne nadležnosti kojima se potrošača obvezuje na prihvaćanje isključive nadležnosti suda koji se nalazi daleko od njegova prebivališta, a radi kojih bi mu bilo otežano upustiti se u postupak, imaju smatrati nepoštenim u smislu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

24. Sud smatra da je isticanje mjesne nenadležnosti od strane tuženika neosnovano imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, a osim toga tužitelj kao potrošač, postupak protiv druge ugovorne strane može pokrenuti pred sudom mjesta gdje on kao potrošač ima prebivalište, a što proizlazi iz članka 19.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

25. Sud smatra da je prigovor tuženika u odnosu na prigovor zastare u pogledu promjenjive kamatne stope osnovan jer je presudom VTS RH broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine kada je ista postala i pravomoćna, te je protekao rok od pet godina za potraživanje kamatne stope u iznosu od 397,04 EUR, jer je tužitelj tužbu podnio 13. lipnja 2023. godine.

26. U odnosu na valutnu klauzulu i na ime tečajne razlike nije nastupila zastara jer je presuda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine postala pravomoćna od kada se računa rok, a tužitelj je podnio tužbu 13. lipnja 2023. godine pa nije protekao rok od pet godina jer je zastara prekinuta pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temeljem čl. 241. ZOO za potraživanje individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na tuženika.

27. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV- 47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva u kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke ili na drugi način ustanovljena ništetnost. Iz naprijed navedenog proizlazi da tužiteljevo potraživanje u odnosu na valutnu klauzulu nije obuhvaćeno zastarom.

28. Korisnici kredita su dakle tek od 13. lipnja 2014. godine odnosno od 14. lipnja 2018. godine pa na dalje mogli od tuženika kao banke tražiti povrat onoga što su pretplatili odnosno pokretati sudske postupke radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli. Tužba u konkretnom predmetu podnesena je 13. lipnja 2023. godine te je vidljivo da za istu nije nastupila zastara u pogledu valutne klauzule kao i obračuna tečajne razlike jer je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina (čl. 225. ZOO).

29. Tijekom postupka provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković koja je točno utvrdila da je tužitelj tijekom otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjene važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita u iznosu od 4.211,07 EUR. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je prihvatio izračun vještaka i u tom smislu specificirao tužbeni zahtjev.

30. Iz spisa je vidljivo da tuženik nije imao primjedbi na provedeno vještačenje kao i izračun koji je vještakinja utvrdila tijekom vještačenja.

31. Nakon brižljive ocjene svih dokaza kako pojedinačno tako u međusobnoj povezanosti sud je prema svom uvjerenju na temelju svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP- a odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

32. Tužitelj je ukupno potraživao iznos od 4.608,11 EUR, a koji iznos se odnosi na kamatnu stopu 397,04 EUR i na tečajnu razliku iznos od 4.211,07 EUR. Kada se izračuna postotak uspjeha u sporu proizlazi da je tužitelj uspio sa 91,38%, dok sa neznatnim dijelom od 8,62% nije uspio u sporu.

33. Kako je tužitelj uspio u većem dijelu postotka u ovom sporu, a samo u neznatnom dijelu je odbijen sa tužbenim zahtjevom sud je u smislu čl. 154. st. 2. u svezi sa čl. 155. ZPP-a i u skladu s odvjetničkom tarifom tužitelju dosudio troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice.

Troškovi ovog postupka sastoje se od sastava tužbe 200,00 EUR, pristupa na tri ročišta svako po 200,00 EUR, i na jedno ročište za objavu presude 100,00 EUR, jedan obrazloženi podnesak 200,00 EUR, žalba na rješenje o mjesnoj nadležnosti 100,00 EUR, što iznosi 1.200,00 EUR plus pripadajući PDV od 300,00 EUR, troškovi vještačenja 400,00 EUR, što ukupno iznosi 1.900,00 EUR.

34. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 21. ožujka 2025. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 21. ožujka 2025. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku