Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1270/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TS i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. TS i okr. JS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 26. travnja 2023., broj: 80. Pp - 328/2022-13, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe okr. TS i okr. JS kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. TS i okr. ĆS dužni su naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 60,00 (šezdeset) eura, svaki, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 26. travnja 2023., broj: 80. Pp - 328/2022-13, proglašeni su krivima okr. TS i okr. ĆS da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakom okrivljeniku, izrečena novčana kazna 920,00 eura, a temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okr. JS se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 2. siječnja 2022. do 3. siječnja 2022. kao 79,64 eura u novčanu kaznu, pa je okr. JS preostalo za platiti novčanu kaznu 840,37 eura, a oba okrivljenika su izrečenu novčanu kaznu dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da su oba okrivljenika dužni platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura, u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okr. TS po branitelju Vladimiru Šulini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić&partneri naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji te okr. ĆS po branitelju Daliboru Čajkovskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čajkovski i Beg j.t.d., naznačujući da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Oba okrivljenika predlažu da se njihove žalbe prihvate. U pogledu iste žalbene osnove žalbe oba okrivljenika razmatrat će se kao jedna žalba.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. TS ističe da je prvostupanjski sud odlučio jedina i isključivo na temelju onoga što je navedeno u optužnom aktu odnosno na navodima policije bez i jednog drugog relevantnog dokaza koji bi potvrđivao te navode, a u potpunosti zanemarujući činjenicu da okrivljenici poriču učin u potpunosti te ne terete jedan drugoga, pri čemu nije niti utvrđeno da je mlt. dijete bilo nazočno navodnom nasilju. Isto tako, okr. ĆS prigovara ocjeni prvostupanjskog suda iz koje proizlazi da je činjenično stanje utvrdio na način da je cijenio iskaze okrivljenika dane na policiji, a zanemario navode koje su isticali pred sudom, a posebno činjenicu da su oba okrivljenika dala iskaz djelatnicima policije u fazi velike uznemirenosti, uzrokovane situacijom razdvajanja obitelji.
6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima oba okrivljenika, osnovano je prvostupanjski sud, nakon pojedinačne analize obrana oba okrivljenika, u kojima oba okrivljenika opisuju događaj inkriminirane prilike ne osporavajući da su tim događajem bili uznemireni, ali da nisu bili uznemireni zbog protupravnih radnji koje su međusobno počinili jedan prema drugome, već zbog cjelokupne situacije. Iako okrivljenici međusobno poriču protupravne radnje koje su počinili jedan prema drugome, pravilno je prvostupanjski sud iskaze oba okrivljenika dane na Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika u Policijskoj postaji Opatija neposredno nakon događaja inkriminirane prilike, u kojima su svaki od okrivljenika detaljno opisali protupravno ponašanje drugog okrivljenika, cijenio vjerodostojnijim od obrana koje su isti dali pred sudom opravdavajući svoju uznemirenost cijelim događajem paušalnim opravdanjem da je do iste došlo zbog cjelokupne loše situacije između njih, a zbog razvod braka između njih.
6.2. Iz naprijed opisanog razloga, nisu točni žalbeni navodi okrivljenika da se presuda temelji isključivo na iskazima oba okrivljenika danim u Policijskoj postaji, budući da je prvostupanjski sud odluku utemeljio ocjenjujući i analizirajući obranu oba okrivljenika dane u postupku pred sudom sa njihovim iskazima danim u Policijskoj postaji, neposredno nakon događaja inkriminirane prilike.
6.3. Potpuno su neosnovni žalbeni navodi okr. TS da međusobna prepirka, nije prekršaj. Naime, svađa po definiciji označava žučnu, žestoku prepirku između dvije ili više osoba odnosno oštru razmjenu mišljenja između dvije ravnopravne osobe, bez upotrebe uvredljivih i pogrdnih riječi. U tom smislu, svađa kao oblik nasilja u obitelji nije zakonom propisani oblik nasilja u obitelji, ako se ne radi o svađi u kojoj je prisutno vrijeđanje druge osobe, a riječi koje se okr. TS stavljaju na teret odnosno da je izvanbračnog supruga vrijeđala riječima „Jebem ti mater, govno jedno!“ svakako jesu uvredljive riječi kojima se druga osoba – žrtva uznemiruje te se zasigurno prelazi granica normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome.
6.4. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba okr. TS i okr. JS zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okr. TS ističe da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio odluku o novčanoj kazni te da sve utvrđene okolnosti opravdavaju izricanje novčane kazne ispod zakonskog minimuma, dok iz sadržaja žalbe okr. JS proizlazi da se isti nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7.1. Razmatrajući odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okr. TS i okr. JS za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7.2. Za prekršaj za koji su okr. TS i okr. ĆS proglašeni krivima zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 920,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 45 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna 920,00 eura, predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu, ako blažu vrstu kazne. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena novčana kazna, i više je nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.) koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 60,00 eura, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje su isti eventualno dužni uzdržavati.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje okrivljenika i tužitelja.
