Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-117/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja 1. HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine, protiv tužene ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se da ovrha u predmetu Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj Ovr-191/2020 od dana 22. veljače 2021., na novčanim sredstvima tužitelja nije dopuštena.

II. Nalaže se tuženoj da 1. i 2. tužiteljima svakome posebno plati parnične troškove u iznosu od 1.093,99 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tužene podnijeli tužbu navodeći da je rješenjem ovoga suda broj: Ovr-191/2020 od 22. veljače 2021. godine određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika za kunsku protuvrijednost iznosa od 3.784,42 EUR prema srednjem tečaju HNB-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. kolovoza 2017. godine do isplate te troškovima postupka u iznosu od 1.880,00 kn.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenici su podnijeli žalbu u kojoj su naveli da je pobijano rješenje o ovrsi neosnovano, jer su ovršenici sve svoje obveze i dogovor s ovrhovoditeljicom ispoštovali isplativši dogovoreni iznos od 15.000,00 EUR. Nadalje, za plaćanje dogovorenog iznosa od 15.000,00 EUR nigdje nije navedena kunska protuvrijednost, tako da potraživanje zakonskih zateznih kamata kao da je dogovoren iznos u kunama je neosnovan. Kako je dogovoren iznos u EUR-ima zakonska zatezna kamata mogla bi se potraživati na devizna sredstva, a što je regulirano tadašnjim pozitivnim zakonskim propisima. Isto tako je istaknuto da rješenje o nasljeđivanju ne može biti ovršna isprava i da se na osnovu istog ne može pokretati ovršni postupak. Da bi se mogao pokrenuti ovršni postupak, ovrhovoditeljica je morala imati za to potrebnu ovršnu ispravu. Zaključkom Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-191/2020- 11 od 17.1.2023. godine tužitelji su upućeni da mogu u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja da ovrha u predmetu broj: Ovr- 191/2020 nije dopuštena. Zaključak je primljen od strane punomoćnika tužitelja 19.1.2023. godine.

3. Ističe da je kod Općinskog suda u Slatini pokrenut ostavinski postupak iza smrti UC oca tužitelja i supruga tužene. Postupak je povjeren javnom bilježniku Mati Krpačiću iz [adresa] te je nakon ostavinske rasprave donijeto rješenje o nasljeđivanju broj: O-82/14 od 13. ožujka 2014. godine. U rješenju je navedeno da su se stranke suglasile da tužitelji isplate tuženoj na ime njenog nasljednog dijela iznos od 15.000,00 EUR u roku od godine dana, s time da iznos od 10.000,00 EUR bude isplaćen do kraja 2014. godine, a iznos od 5.000,00 EUR do kraja ožujka 2015. godine. Nakon što su stranke zaprimile rješenje, tužena je izjavila da se s istim ne slaže, tužitelju HC je u nekoliko navrata rekla da iz kuće neće izaći, da ne želi dogovoreni iznos jer joj pripada mnogo više te je putem izabranog punomoćnika uložila prigovor.

4. Nakon pravomoćnosti ostavinskog rješenja broj: O-82/14 tužiteljima je od strane punomoćnika tužene dostavljen dopis od 15.5.2017. godine, međutim, nakon što se tužitelj HC obratio tuženoj da mu da broj računa na koji treba izvršiti uplatu, ista je tek krajem kolovoza 2017. godine izjavila tužitelju HC da će iseliti i da joj novac uplati na njen kunski račun koji mu je predala. Odmah potom tužitelj je dana 30. kolovoza 2017. godine uplatio tuženoj iznos od 15.000,00 EUR na njen kunski račun. Nakon što je tužitelj izvršio uplatu, tužena još duži period nije htjela izaći iz kuće te je kuću napustila tek naknadno i potom počela od tužitelja zahtijevati plaćanje zakonskih zateznih kamata kao na obveze u kunama. Nadalje, ostavinski postupak je okončan tek u listopadu 2016. godine iako je rješenje o nasljeđivanju donijeto 13. ožujka 2014. godine i to zbog osporavanja istog od strane tužene.

5. Tužitelji smatraju da su postignuti dogovor s tuženom u cijelosti ispunili uplatom iznosa od 15.000,00 EUR na kunski račun, jer tužena nije tužitelju dostavila broj računa. Zahtjev za isplatom kamata pretvaranjem deviza u kune, neosnovan je u cijelosti. Isto tako, tužitelji smatraju da rješenje o nasljeđivanju ne može biti ovršna isprava i da se na osnovu istog ne može pokretati ovršni postupak. Predlažu da sud nakon provedenog postupka donese odluku kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tužena ističe da je rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] broj: O-82/14 od 13. ožujka 2014. godine postalo pravomoćno dana 1.9.2016. godine. Kako tužitelji po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju nisu ispunili svoju obvezu, to ih je tužena podneskom od 10.11.2016. godine pozvala na isplatu iznosa od 15.000,00 EUR, a na koji zahtjev su se tužitelji očitovali podneskom od 24.11.2016. godine u kojem nisu navodili da im nije poznat broj računa tužene za isplatu, kako tvrde u tužbi.

7. Tužena ističe da je dana 11.7.2017. godine protiv tužitelja podnijela prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini te su tužitelji nakon donošenja rješenja o osiguranju broj: Ovr-916/2017-2 od 14.7.2017. godine isplatili tuženoj iznos od 111.107,70 kn (15.000,00 EUR x 7,40718 kn =111.107,70 kn). Tužena je zatim podneskom od 4.9.2017. godine uredila svoj prijedlog za osiguranje koji je rješenjem suda broj: Ovr-58/2018-22 od 17.5.2018. godine djelomično usvojen, te je nastavljen rješenjem suda broj: Ovr-58/2018-23 od 17.5.2018. godine za iznos od 3.784,42 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 30. kolovoza 2017. godine do isplate, a koja rješenja su potvrđena rješenjima ŽS Osijek broj: Gž Ovr-399/2018-2 od 11.7.2018. godine i broj: Gž Ovr-399/2018-3 od 11.7.2018. godine.

8. Tužena ističe da je nakon pravomoćnog okončanja postupka osiguranja podneskom od 20.2.2019. godine pozvala tužitelje na plaćanje ostatka dugovanja u iznosu od 3.784,42 EUR s zakonskom zateznom kamatom počev od 30. kolovoza 2017. godine do isplate, na što su se isti oglušili.

9. Tužena nadalje ističe da je odmah po isplati napustila kuću tužitelja, a plaćanje zakonskih zateznih kamata nije počela zahtijevati nakon izvršene uplate od strane tužitelja, već je to zahtijevala u postupku osiguranja koji je pokrenula prije izvršenog plaćanja. Ističe da nije točno da bi tužitelji u cijelosti isplatom od 15.000,00 EUR ispunili svoju obvezu prema tuženoj, kao i niti da nije točno da je neosnovan zahtjev tužene za isplatom zateznih kamata, te da rješenje o nasljeđivanju ne može biti ovršna isprava i da se na osnovu istog ne može pokrenuti ovršni postupak. Pitanje da li rješenje o nasljeđivanju može biti ovršna isprava, da li se na osnovu istog može pokrenuti ovršni postupak, te prava tužene na zakonsku zateznu kamatu između istih stranaka je rješavano u dva navrata i to u predmetima ovog suda broj: Ovr-57/2018 i broj: Ovr- 191/2020.

10. Ističe da je navedenom ovršnom ispravom utvrđena novčana tražbina, pa temeljem iste predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja. Uzevši u obzir sve navedeno, evidentno je da tužena ima pravo na naplatu iznosa od 3.784,42 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 30. kolovoza 2017. godine do isplate iz kojeg razloga je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Predlaže da se stoga tužbeni zahtjev odbije.

11. U daljnjem tijeku postupka tužena ističe da iznos od 3.784,42 EUR predstavlja ostatak od glavnice od 15.000,00 EUR na dan 30. kolovoza 2017. godine, kada su tužitelji izvršili uplatu od 15.000,00 EUR, a sve to s obzirom da je tužena sukladno Zakonu o obveznim odnosima najprije zatvorila dugovanje s osnove kamate na pravomoćno dosuđene troškove ovršnog postupka, zatim troškove ovršnog postupka i u cijelosti kamatu na iznos od 15.000,00 EUR obračunatu do 30.8.2017. godine te djelomično glavno potraživanje i to iznosom od 11.215,58 EUR. Kamate su tekle sukladno rješenju o nasljeđivanju na iznos od 10.000,00 EUR počev od 1.1.2015. godine, a na iznos od 5.000,00 EUR počev od 1.4.2015. godine na protuvrijednost u kunama po tečaju koji je vrijedio na dan 30.8.2017. godine, a koji srednji tečaj je iznosio 7,407181 za 1 EUR koji obračun je zajedno sa tečajnom listom priložen uz odgovor na tužbu.

12. Punomoćnik tužitelja ističe da su navodi punomoćnice tužene u suprotnosti s prijedlogom za ovrhu odnosno rješenje o ovrsi Ovr-191/2020, a protiv kojeg je i podnijeta ova tužba. Specificirajući potraživanje tužene prema tužiteljima, tužena je istakla da je u ovršnom prijedlogu uračunala troškove postupka prijedloga za osiguranje koje je imala pred ovim sudom, dok iz prijedloga za ovrhu broj: Ovr- 191/2020 proizlazi da se potraživanje od 3.784,42 EUR odnosi na neisplatu navodnog kašnjenja neisplate iznosa od 15.000,00 EUR, što bi predstavljalo kamatu, a kako je to tužena izjavila kamatu na kunsku protuvrijednost iznosa od 15.000,00 EUR. Tužitelji ističu da je između stranaka jasno dogovorena isplata od 15.000,00 EUR, a sama tužena iskazuje da nije bilo govora o nikakvoj kunskoj protuvrijednosti, pa ako bi tužena u ovršnom postupku imala neko pravo na kamatu, pitanje od kojeg bi vremena mogla bi potraživati samo kamatu na devizna sredstva, a što je prema odredbama zakona dozvoljeno.

13. U daljnjem tijeku postupka tužitelji su istakli da je u ostavinskom rješenju o nasljeđivanju broj: O-82/14 od 13.3.2014. godine navedeno da su se stranke suglasile da tužitelji isplate tuženoj na ime njenog nasljednog dijela iznos od 15.000,00 EUR u roku od godine dana, s tim da iznos od 10.000,00 EUR bude isplaćen do kraja 2014. godine, a iznos od 5.000,00 EUR do kraja mjeseca ožujka 2015. godine. Nakon što su stranke zaprimile rješenje, tužena je izjavila da se s istim ne slaže, tužitelju HC je u nekoliko navrata rekla da iz kuće neće izaći, da ne želi dogovoreni iznos jer joj pripada mnogo više te je putem izabranog punomoćnika uložila prigovor. Ostavinsko rješenje je postalo pravomoćno i ovršno tek 5. listopada 2016. godine. Nakon pravomoćnosti navedenog ostavinskog rješenja tužiteljima je od strane punomoćnika tužene dostavljen dopis 15.5.2017. godine, međutim, nakon što se tužitelj HC obratio tuženoj da mu da broj računa na koji treba izvršiti uplatu, ista je tek krajem kolovoza 2017. godine izjavila tužitelju HC da će iseliti i da joj novac uplati na njen kunski račun koji mu je predala. Odmah potom tužitelj je dana 30. kolovoza 2017. godine uplatio tuženoj iznos od 15.000,00 EUR na njen kunski račun, iako tužena još duži period nije htjela izaći iz kuće, te je kuću napustila tek naknadno. Znači, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i odmah po dostavljanju računa za plaćanje od strane tužene, tužitelji su izvršili svoju obvezu prema tuženoj te smatraju da je potraživanje kamata od strane tužene neosnovano u cijelosti.

14. Tužena je nadalje istakla da sud svakako treba uzeti u obračun dosuđenih troškova ovršnog postupka u predmetu ovoga suda broj: Ovr-916/2017 sada Ovr- 58/2018. Napominje da je potraživanje tužene po osnovi rješenja o prisilnom osiguranju založnog prava u iznosu od 417,08 EUR / 3.142,50 kn, te da onda potraživanje nije namireno za taj iznos zajedno s zakonskim zateznim kamatama.

15. Punomoćnik tužitelja ističe da su troškovi osiguranja stvar drugog postupka i irelevantni za ovaj postupak. Tužba tužitelja odnosi se na potraživanje tužene po prijedlogu za ovrhu broj: Ovr-191/2020 od 22.2.2021. godine. U tom prijedlogu za ovrhu tužitelji jasno potražuju kamatu na navodno neplaćeni dug po rješenju odnosno po ostavinskom rješenju, te su obračunali kamate, da bi nakon što su upućeni na parnicu tužitelji dana 31.1.2023. godine podnijeli tužbu protiv tužene u kojoj navode da je potraživanje po ovrsi neosnovano te su zahtijevali od suda da se proglasi da je ovrha nedopuštena.

16. U dokaznom postupku sud je saslušao 1. tužitelja (list 59-61) i tuženu (list 61) te je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu (list 4-7), u zaključak (list 8-10), u dopis (list 11), u univerzalni nalog za plaćanje (list 12), u rješenje o nasljeđivanu broj: O-82/14 (list 22-26), u dopis od 10.11.2016., u prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim osiguranjem založnog prava na nekretnini (list 30-33), u obračun zateznih kamata (list 36-38), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke Tonke Vulić dipl. oec. od 18.10.2023. (list 68-74), u podnesak vještaka od 3.11.2023. (list 85-86), u sažetak iz stručnog časopisa "Pravo i porezi" (list 87-88), u preslik predmeta broj: Ovr-191/2020, te u preslik predmeta: Ovr-58/2018.

17. Temeljem uvida u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] broj: O-82/14, UPP/OS u Slatini – 68/14 od 13.3.2024. godine iza pok. UC iz [adresa] (list 22-24) utvrđena je ostavinska imovina ostavitelja te je temeljem zakona i međusobnog sporazuma o diobi ostavinske imovine ista uručena njegovim zakonskim nasljednicima 1. tužiteljici ŠC i 2. tužitelju HC. Navedenim rješenjem utvrđeno je prema sporazumu o diobi ostavinske imovine da su nasljednici ŠC i HC dužni na ime nasljednog dijela isplatiti ĐC ovdje tuženoj iznos od 15.000,00 EUR u roku od godinu dana, s tim da iznos od 10.000,00 EUR bude isplaćen do kraja 2014. godine, a ostatak do kraja ožujka 2015. godine. Nasljednici su se nadalje suglasili da do navedenog roka ista može nesmetano koristiti kuću u [adresa], a da se isti rok može izmijeniti samo u slučaju prijevremene isplate navedenog iznosa. Nije utvrđena obveza plaćanja zateznih kamata.

18. Na navedeno rješenje o nasljeđivanju uložena je žalba te je rješenjem Općinskog suda u Slatini broj: O-196/2014-13 od 4.7.2014. godine prekinut ostavinski postupak iza pok. UC i tužena ĐC je upućena na pokretanje parničnog postupka protiv ŠC kćerke ostavitelja i HC sina ostavitelja radi utvrđenja opsega ostavinske imovine te je riješeno da će prekid postupka trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji su stranke upućene. Protiv rješenja kojim je ĐC upućena na pokretanje parnice protiv ŠC i HC radi utvrđenja opsega ostavinske imovine, žalbu je podnijela nasljednica ĐC i predložila da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Nakon toga je nasljednica ĐC odustala od podnesene žalbe protiv rješenja suda prvog stupnja broj: O-196/2014-13 od 4.7.2014. godine te je drugostupanjski sud donio rješenje broj: Gž-2255/2014-7 od 20.6.2016. godine kojim je utvrdio da je podnositelj žalbe odustao od podnesene žalbe. Na kraju je ovaj sud uvidom u klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti (list 25) utvrdio da je odluka broj: O-82/2014-2 postala pravomoćna s danom 1.9.2016. godine, a ovršna s danom 5.10.2016. godine.

19. Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju broj: O-82/2014 tužitelji nisu odmah izvršili plaćanje duga od 15.000,00 EUR kako je utvrđeno sporazumom o diobi ostavinske imovine, a nije niti tužena iselila iz predmetne kuće u [adresa], u [adresa]. Prema iskazu tužene (list 61) ona je imala dogovor s tužiteljima da joj isplate 15.000,00 EUR te se je suglasila da će se iseliti iz kuće kada oni njoj isplate taj iznos. Navedeno je trajalo oko 4 godine. Tužena je na kraju prema njenom iskazu išla na ovrhu i kada su tužitelji dobili rješenje o ovrsi onda joj je 1. tužitelj rekao da će joj isplatiti taj iznos. Međutim, tužena nije odmah pokretala ovršni postupak već postupak osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je pokrenut 13.7.2017. godine, gdje je na kraju doneseno rješenje o osiguranju broj: Ovr-916/2017 od 14.7.2017. godine kojim je osigurana novčana tražbina temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] broj: O-82/14, UPP/OS - 68/14 od 13.3.2014. godine u iznosu od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 10.000,00 EUR počev od 1.1.2015. godine i na iznos od 5.000,00 EUR od 1.4.2015. godine do isplate i radi osiguranja troškova prijedloga za osiguranje u iznosu od 1.682,50 kn uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja.

20. Nakon toga tužitelji su dana 30.8.2017. godine uplatili tuženoj iznos od 111.107,70 kn što je bila protuvrijednost 15.000,00 EUR na dan plaćanja (list 12). Prema navodima tužene ĐC, tužitelji su tom uplatom djelomično ispunili svoju obvezu i to na ime kamate na troškove osiguranja od 29,98 kn, na ime troškova osiguranja od 3.142,50 kn i na ime kamate na glavnicu u iznosu od 24.859,41 kn. Tužena je potom za navedeni iznos povukla prijedlog za osiguranje te je predložila da sud izvrši uknjižbu prava zaloga na nekretninama protivnika osiguranja radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 3.784,42 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 30.8.2017. godine kada su očito tužitelji podmirili dug utvrđen sporazumom u rješenju o nasljeđivanju u iznosu od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Ovaj sud je nakon toga donio rješenje o djelomičnoj obustavi osiguranja novčane tražbine broj: Ovr-916/2017-15 od 29.11.2017. godine preko iznosa od 3.784,42 EUR do iznosa od 15.000,00 EUR sa kamatama i troškovima, te je nastavljeno osiguranje novčane tražbine u iznosu od 3.784,42 EUR u kunskoj protuvrijednosti uknjižbom na nekretninama protivnika osiguranja. Na kraju je odlukom Županijskog suda u Osijeku broj: Gž Ovr-399/2018-3 od 11.7.2018. godine potvrđeno rješenje ovoga suda broj: Ovr-58/2018-23 od 17.5.2018. godine.

21. Nakon donošenja rješenja o osiguranju 1. i 2. tužitelji su tuženoj na kraju 30.8.2017. godine isplatili iznos od 15.000,00 EUR koji je utvrđen sporazumom u rješenju o nasljeđivanju i tužena je nakon toga još kraće vrijeme boravila u predmetnoj kući u [adresa] i potom iz iste odselila sukladno sporazumu.

22. Rješenje o nasljeđivanu broj: O-82/14 je očito ovršna isprava koja je sačinjena prema sporazumu stranaka o diobi ostavinske imovine u kojoj je utvrđena obveza plaćanja iznosa do određenog roka, ali nije utvrđena obveza plaćanja zateznih kamata. Kako u navedenoj ovršnoj ispravi nije ugovorena isplata zateznih kamata, sukladno čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 73/2017 i 131/2020 – dalje: OZ) ne postoji mogućnost određivanja ovrhe za kamate na temelju takve ovršne isprave. Navedeno je sukladno i odluci Vrhovnog suda RH broj: Rev-658/17-6 od 7. ožujka 2018. godine.

23. Tužena je nakon isplate ugovorenog iznosa u protuvrijednosti od 15.000,00 EUR i iseljenja iz predmetne nekretnine, protiv 1. i 2. tužitelja dana 7.11.2019. godine podnijela prijedlog za ovrhu kojim na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o nasljeđivanju broj: O-82/14, UPP/OS u Slatini – 68/14 od 13.3.2014. godine, predlaže donošenje rješenja o ovrsi radi naplate iznosa od 3.784,42 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama počev od 30.8.2017. godine do isplate na novčanim sredstvima 1. i 2. tužitelja, te je potom doneseno rješenje o ovrsi broj: Ovr-191/2020 od 22.2.2021. godine. Nakon toga 1. i 2. tužitelji su podnijeli žalbu te je sud zaključkom od 17.1.2023. godine uputio 1. i 2. tužitelje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Tužitelji su sukladno uputi suda dana 31.1.2023. godine podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

24. Kako su 1. i 2. tužitelji svoju obvezu prema rješenju o nasljeđivanju broj: O- 82/14 od 13.3.2014. godine podmirili plaćanjem iznosa od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti i kako je tužena nakon plaćanja po iskazu stranaka u roku od mjesec dana iselila iz predmetne kuće, tužena temeljem navedene ovršne isprave u kojoj nije utvrđena obveza plaćanja zateznih kamata nema pravo na zatezne kamate i troškove postupka na kojima se temelji traženi iznos. Stoga ovrha određena u predmetu ovoga suda broj: Ovr-191/2020 od 22.2.2021. godine nije dopuštena te je sud odlučio kao pod točkom I. izreke.

25. Tijekom postupka provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Tonki Vulić dipl. oec. te je sud uvidom u nalaz i mišljenje navedene vještakinje od 18.10.2023. godine (list 68-74) utvrdio da je zakonska zatezna kamata na iznos od 15.000,00 EUR za razdoblje od 1.9.2016. godine kada je postalo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju broj: O-82/14 pa do 30.8.2017. godine kada su tužitelji izvršili plaćanje iznosila 1.147,79 EUR.

Navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje sud je prihvatio u cijelosti, međutim, s obzirom na stav o neplaćanju zateznih kamata temeljem ovršne isprave rješenja o nasljeđivanju broj: O-82/14, isti nije relevantan za donošenje odluke u ovome postupku.

26. Parnični troškovi 1. i 2. tužitelja u ovome postupku iznosili su 2.187,99 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na pet rasprava održanih 29.3.2023., 17.4.2023., 15.1.2024., 17.12.2024. i 3.2.2025. godine u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR, od troškova sastava jednog potrebnog podneska od 8.1.2024. godine u iznosu od 200,00 EUR, od troškova vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, od PDV-a u iznosu od 300,00 EUR te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 106,18 EUR. Kako su 1. i 2. tužitelji uspjeli u sporu, tužena im je dužna temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) navedene troškove platiti na način da svakome plati ½ dijela, što iznosi 1.093,99 EUR.

27. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 21. ožujka 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. 1. i 2. tužitelji po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine, Trg sv. Josipa 1,

2. Tužena ĐC, [adresa].