REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-168/2017-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Poljička cesta 4b, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u OD Vrdoljak & Partneri protiv tuženika DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, radi uklanjanja izvora opasnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 23. listopada 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Duplančića, odvjetnika u OD Vrdoljak&Partneri i punomoćnika tuženika Antonia Bolanče, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Zabranjuje se tuženiku prijevoz i provoz radnim strojevima, kamionima i drugim prijevoznim sredstvima rampom postavljenom između nekretnine tuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i nekretnine tužiteljice označene kao čest. zem. [katastarska čestica], obe K:O: Donja Podstrana, a koje stvari se nalaze u otvorenim koševima (sanducima) ovih prijevoznim sredstava i koje uslijed mogućeg pada predstavljaju opasnost za korisnike nekretnine u vlasnosti tužiteljice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K:O: Donja Podstrana.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, podnesenoj 12. siječnja 2017. navodi kako je suvlasnica i suposjednica obiteljske stambene kuće smještene u [adresa], koja nekretnina ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1401 K.O: Donja [adresa]. Tuženik da je vlasnik sudsjedne nekrertnine, smještene sjeverozapadno od nekretnine tužiteljice, koja nekretnina se koristi kao autoservis, odnosno autokuća, a ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Između nekretnina stranaka, na samoj granici, da je tuženik sagradio prilaznu rampu sa javnoprometne površine – ceste. Kroz tu pristupnu rampu tuženik vozi razni materijal i to bilo radnim strojevima, kao npr. viljuškarom, ili pak kamionom, te vrlo često, a imajući u vidu iznimno veliku visinsku razliku sa tih prijevoznih sredstava, kamiona ili pak radnih strojeva, na nekretninu tužiteljice padaju razni predmeti , pa tako razne palete, kante ulja, druga ambalaža, a sve to pada upravo na dio nekretnine koji u naravi predstavlja pristupno dvorište preko kojeg tužiteljica dolazi do ulaznih vrata svoje kuće. Takvi predmeti da predstavljaju neposredni izvor opasnosti za nastanak znatnije štete, kako tužiteljici tako i svim osobama koje dolaze u kuću tužiteljice, a što sve znatno uznemirava tužiteljicu te predstavlja neposrednu prijetnju za nastanak znatne štete. Stoga, sukladno odredbi čl. 1047. i 1048. Zakona o obveznim odnosima predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku prestanak takvog uznemiravanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te naveo kako je navedenu nekretninu otuđio, da se ista ne nalazi u njegovom posjedu, već da istu, prema njegovim saznanjima koristi društvo C.I.A.K. auto d.o.o. u svojstvu zakupnika. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvatka iz zemljišnih knjiga zk uložak [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], pregled katastra za čest. zem. [katastarska čestica] , zapisnik Ministarstva graditeljstva, od 19. listopada 2015., zapisnik Ministarstva graditeljstva od 1. veljače 2016., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. kolovoza 2008., fotografija predana uz podnesak od 27. rujna 2017, proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernika, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Bošnjaka, ing. geod., saslušana je tužiteljica, tuženik te svjedoci KD i UD.

3.1. Na ročištu od 23. listopada 2024. tuženik je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ČD.

3.2. Sud je odustao od izvođenja dokaza pribave spisa građevinske inspekcije klasifikacijske oznake 36202/15-01/1071 ovo jer je smatrao da su sporne činjenice među stranaka utvrđene u dovoljnoj mjeri potrebnoj za donošenje zakonite i pravilne odluke, a osobito pored činjenice da je sud u parničnom postupku, u smislu odredbe čl. 1047. ZOO-a, ovlašten naložiti poduzimanje odgovarajućih mjera potrebnih za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili uklanjanja izvora opasnosti, bez obzira na to je li objekt sa kojeg opasnost prijeti (u konkretnom slučaju rampa sagrađen legalno ili ne). Isto tako sama činjenica da bi objekt bio nelegalno sagrađen ne čini utvrđenim pretpostavke iz odredbe čl. 1047. ZOO-a. Još se napominje kako se Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja oglušilo na dopise suda od 17. listopada 2017., 11. veljače 2021., 28. listopada 2021. 18. svibnja 2022., 14. ožujka 2023., 31. kolovoza 2023. i 10. rujna 2024..

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za poduzimanjem mjera koje će ukloniti izvor opasnosti od kojeg tužiteljici prijeti znatnija šteta, sve u smislu odredbi članka 1047. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO).

5. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], sud je utvrdio kako je na dan 21. veljače 2017. kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan tuženik CD.

6. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 27 spisa) sud je utvrdio kako su A.O. Denis Muše vl. CD, kao prodavatelj i UD iz [adresa], kao kupac, 25. kolovoza 2008. sklopili kupoprodajni ugovor kojim prodavatelj kupcu prodaje čest. zem. [katastarska čestica]. čest. zem. [katastarska čestica] sve KO [katastarska općina].

7. Iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Bošnjaka, ing. geod. proizlazi kako se betonirana rampa za prolaz vozila na kat poslovne zgrade nalazi s južne strane zgrade, a južni rub rampe se nalazi neposredno uz sjeverni rub međe tužitelja. Također, proizlazi kako se rampa u cijelosti nalazi na čest. zem. [katastarska čestica]. u površini od 81m2.

8. Iz iskaza tužiteljice danog na ročištu od 14. lipnja 2021. proizlazi kako od suda traži da se ovdje tuženiku zabrani prolaz rampom koja je postavljena upravo na granici njene nekretnine i nekretnine u vlasništvu tuženika nekretnina i to stoga što je kao vlasnica susjedne nekretnine ugrožena iz razloga što prilikom korištenja te rampe dolazi do padanja raznih stvari na njenu nekretninu, a time da je neposredno ugrožen njen život i život osoba njene obitelji. Tužiteljica navodi kako joj je poznato da bi upravo tuženik sagradio tu rampu, a u vrijeme kada je podnesena tužba tuženik je bio i vlasnik te nekretnine, rampa je sagrađena otprilike 2012. ili 2013. godine, tada se izvjesno vrijeme i tuženik rampom koristio s obzirom da je dotični imao servis automobila Mazde. Naknadno je tu nekretninu prodao, s tim da je istu davao izvjesno vrijeme i u zakup, detalje o tome ne zna, međutim poznato joj je da je do nedavno i to do prije otprilike godinu dana u zakupu bila tvrtka CIAK koja se koristila rampom, a sada je u zakupu tvrtka Automat klub. U vrijeme kada je dolazilo do padanja raznih predmeta, kako je navedeno u tužbi, u zakupu te nekretnine na kojoj je rampa sagrađena je bila tvrtka CIAK. Nadalje, da je iz razgovora sa radnicima tvrtke CIAK saznala kako je upravo tuženik kao zakupodavac zaključio ugovor sa tvrtkom CIAK kao zakupoprimcem.

9. Iz iskaza tuženika danog na ročištu od 14. lipnja 2021. proizlazi kako je rampu na nekretnini sagradio njegov otac otrpilike 1998. ili 1999. godine. Predmetnu nekretninu na kojoj se nalazi rampa da je prodao 2007. ili 2008. tvrtci "Gumi market", da su bila zaključena dva ugovora i to jedan ugovor sa vlasnikom te tvrtke UD a drugi ugovor sa tvrtkom "Gumi market" kao kupcem, s tim da je vlasnik te tvrtke bio upravo UD. Od tada pa nadalje on da više nije u posjedu te nekretnine te mu nije poznato ništa vezano za predmet ovog spora kao ni to zašto se kupac nije upisao kao vlasnik nekretnine. Navodi i to kako nije zaključio ugovor o zakupu sa bilo kojom tvrtkom nakon što je nekretninu prodao niti mu je slijedom navedenog isplaćivana zakupnina. Otprilike 2015. godine da je saznao da kupac nije upisan kao vlasnik nekretnine, a prije otprilike nekoliko godina da je saznao od svojih roditelja kako je na nekretninu tužene pala bačva sa uljem, međutim s obzirom da s istim nije imao nikakve veze da nije kontaktirao tuženu.

10. Iz iskaza svjedoka KD, supruga tužiteljice proizlazi kako su on i njegova obitelj ugroženi iz razloga što sa rampe koja se nalazi na susjednoj nekretnini padaju razne stvari, palete, bačve ulja i slično na nekretninu koja je vlasništvo tužiteljice i njega. Koliko je svjedoku poznato vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi rampa je tuženik, a nije mu poznato da bi on tu nekretninu prodao nekom trećem niti da je nekretnina dana u zakup, također nije mu poznato ni tko je rampu sagradio ni kada je sagrađena.

11. Iz iskaza svjedoka UD, proizlazi kako je tvtka Gumimarket d.o.o., čiji je vlasnik i direktor sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine između A.O. Denis Muše, a predmet kojeg ugovora da je bila poslovna zgrada površine 1100,04 m2 i zmeljište na kojoj je sagrađena zgrada, površine 1503 m2 i to na kčbr [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška]. K. o. [katastarska općina]. U posjed predmetne nekretnine da je tvrtka GUMIMARKET d.o.o. stupila odmah po potpisivanju ugovora, a ne može se sjetiti da li je to bilo krajem 2008. ili početkom 2009. godine. Njegova tvrtka da je djelatnost obavljala do 2013., nakon čega da je nekretninu koristila tvrtka CIAK. Nije mu poznato ništa vezano za ovaj predmet spora te ne zna tko je sada vlasnik predmetne nekretnine.

12. Uslijed proteka vremana sud je na ročištu od 23. listopada 2024. ponovno saslušao tužiteljicu i tuženika.

12.1. Tako je tužiteljica iskazivala kako je nekretninu stekla 1995., a kuću da je počela graditi 1998. Tada da je živjela u [adresa] te nije često dolazila. 1995. da tu nije bilo ove rampe, već je sagrađena nakon par godina, a sagradio ju je gospodin CD koji je u to vrije imao Mazda servis te je rampu koristio za transport auta na gornju etažu. Do 2013. da je živjela u [adresa], a od 2013. da je trajno nastanjena na ovoj adresi u [adresa]. Nakon toga nekretninu da su koristile druge tvrtke, Gumi market i CIAK. Kada je Gumi market koristio nekretninu sjeća se da je jedne prilike pala bačva ulja sa rampe u njeno dvorište. Gumi market da joj je platio štetu. Osim te bačve ulja padale su i druge sitne stvari. Nakon Gumi marketa nekretninu je koristila tvrtka CIAK. Ona je rampom transportirala građevinski materijal i dva puta da se dogodilo da je u njeno dvorište s rame pala paleta. Padale su i druge stvari. Kada je pala paleta njena kapija da je bila otvorena i vidjela je da su radnici CIAKA došli po paletu. Kazala je još i to kako se ne osjećam sigurno u svojoj nekretnini. Da ima apartmane koje iznajmljujem te ju je strah da bi sa ove rampe nešto moglo pasti u njeno dvorište i ozlijediti ljude. Sada da je tu nekretninu kupio BD te je u prizemlju nekretnine automat klub a na etažama kojima se pristupa putem rampe je hostel. U njemu žive strani državljani koji su došli na rad u Republiku Hrvatsku. Oni sada da preko te rampe prolaze sa koferićima, a preko rampe prolaze automobili koji dovode veš. Sada da joj sa te rampe u dvorište padaju veš i opušci. Prilikom davanja iskaza tužiteljica je sudu i suprotnoj strani pokazala fotografiju iz koje je vidljivo kako se ispod rampe u prizemlju nalaze razvučene sajle na kojima se suši odjeća, a navedene sajle su razvučene između vanjskih jedinica klimatizacije. Nakon što je sudu pokazala fotografiju tužiteljica je kazala kako odjeća ne pada s rampe već sa tog sušila u njeno dvorište, a vezano za opuške je navela kako ih ujutro nađe u svom dvorištu kada mete. Pojasnila je kako se kad se izađe sa rampe nalazi mala terasica na kojoj je pričvršćena velika pepeljara iz koje na njenu nekretninu kad puše vjetar padaju opušci, a jednom da je doletio i poklopac pepeljare. Nije mogla odgovoriti na pitanje kada je zadnji put nešto što je ugrožava palo sa predmetne rampe u njeno dvorište. Tužiteljica još navodi kako tuženika ne viđa da pristupa na nekretninu te da se ne može sjetiti kada ga je posljednji put vidjela, da je čula da je prodao nekretninu, ali da u to nije bila sigurna, a tužila je njega, a ne tvrtke Gumi Market i CIAK jer je tuženik bio upisani vlasnik nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe.

12.2. Tuženik je iskazivao kako je predmetnu rampu sagradio njegov otac 1998. ili 1999. Za izgradnju da su imali suglasnost Općine Podstrana, a izvođač radova je bila firma Grading. U to vrijeme u predmetnoj nekretnini je bio servis i prodaja vozila Mazda te je od Mazde imao zahtjev da prodajni salon premjeste na kat radi čega je rampa sagrađena. Tužiteljicu poznaje, oni da su kuću počeli graditi poslije njih, bili su u korektnim odnosima, kada su gradili kuću dali su im struju i vodu i to bih opet učinio, Nikada da nije nikoga ugrožavao i da nije osoba sklona ekscesima. 2007. iselio je iz predmetne nekretnine i prodao je tvrtki Gumi market čije je vlasnik UD. Preselio je na TTTS, opet radi zahtjeva Mazde koja je za centar u Splitu tražila veći prodajni prostor. Sjeće se kada je iselio da je suprugu tužiteljice kazao da jedan kantun koji mu smeta pri ulasku na nekretninu slobodno može uzeti sebi. Od 2007. da s ovom nekretninom više nemam ništa, ugovor o kupoprodaji da je potpisao i ne znam zašto je ostao uknjižen. Ugovor o zakupu sa CIAKOM da je sklopio Gumi market. Još je naveo i to kako ga tužiteljica nikada nije kontaktirala i prigovorila mu da joj nešto pada s nekretnine.

13. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Najprije se potrebno osvrnuti na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tijekom postupka tuženik je kazivao kako je predmetnu nekretninu otuđio tvrtci Gumimarket d.o.o. još 2008. godine. Navedeno je tijekom postupka i utvrđeno, međutim isto je tako utvrđeno i to kako tvrtka Gumimarket nije izvršila uknjižbu predmetnog ugovora o kupoprodaji već je u trenutku podnošenja tužbe kao vlasnik bio upisan tuženik (Zk izvadak za predmetnu nekretninu list 22-23 spisa). Stoga je sud mišljenja kako je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je u trenutku podnošenja tužbe tužiteljica postupala sa povjerenjem u zemljišne knjige. Još je za navesti i to kako je iz provedenih dokaza utvrđeno da tužiteljica u vrijeme kupoprodaje nije trajno živjela na predmetnoj adresi, već u Republici Njemačkoj te je u Republiku Hrvatsku povremeno dolazila pa sud poklanja vjeru njenom iskazu u dijelu u kojem kazauje kako nije znala za kupoprodaju već je smatrala da bi tuženik nekretninu dao u zakup tvrtci Gumimarket d.o.o. i kasnije tvrtci CIAK.

15. Prema odredbi članka 1047. st. 1. ZOO-a svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama, dok je st. 2. istog članka određeno kako će sud na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

16. Odredba čl. 1047. ZOO-a ovlašćuje svakog da s uspjehom postavi zahtjev kojim se nekoj osobi nalaže da ukloni izvor opasnosti od kojega njemu ili drugomu prijeti znatnija šteta, te da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se uznemiravanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. Međutim, takav zahtjev je osnovan tek ako su ispunjene pretpostavke: - da šteta koja prijeti mora biti znatna (što sud utvrđuje u okolnostima konkretnog slučaja) te da se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama (mjerama kojima se može spriječiti uznemirivanje ili šteta). U okvirima postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a) sud je ovlašten narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti.

17. Naime, tužba kojom se traži uklanjanje izvora opasnosti je pravni instrument kojom ugrožena osoba može štititi svoje pravo da se izvor opasnosti ukloni od nje prije nego što je šteta nastala odnosno da se posjedniku izvora opasnosti naredi da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete

18. Tužitelj je taj koji u takvoj parnici mora dokazati kako je opasnost od nastanka štete predvidiva, konkretna i izvjesna, a što ne proizlazi iz dokaza provedenih u postupku.

19. Prema shvaćanju ovog suda tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije s uspjehom u parnici dokazao koja će to konkretna šteta izvjesno nastati ukoliko sud ne zabrani tuženiku prijevoz i provoz stvari na radnim strojevima, kamionima i drugim prijevoznim sredstvima, predmetnom rampom, a koje stvari se nalaze u u otvorenim koševima te uslijed mogućeg pada predstavljaju opasnost za korisnike nekretnine u vlasništvu tužiteljice.

19.1. Ovakav je zaključak suda tim više potkrijepljen činjenicom da je tužiteljica u svom iskazu navela samo dvije ugrožavajuće situacije (pad bačve sa uljem te pad palete). S obzirom da iz iskaza direktora tvrtke Gumimarket d.o.o. UD proizlazi kako tvrtka Gumimarket d.o.o. nije u posjedu predmetne nekretnine od 2013., a iz podnesak tužiteljice od 27. rujna 2017. proizlazi kako se pad palete dogodio 9. travnja 2017. sud zaključuje kako se radi o sporadičnim događajima koji su se zbili prije 12, odnosno 7 godina, a ne o konkretnoj i izvjesnoj opasnosti. Nadalje, iz iskaza tužiteljice danog na ročištu od 23. listopada 2024. proizlazi kako se sada u prizemlju predmetne nekretnine nalazi automat klub, dok je na katu hostel te da se rampa sada koristi za tranport rublja i prolaz gostiju sa kovčezima, dakle više se istom ne transportiraju stvari koje se nalaze u otvorenim koševima, i koje bi uslijed mogućeg pada predstavljale opasnost za korisnike nekretnine u vlasništvu tužiteljice. Kao što je već kazano, opasnost od nastanka šteta mora predvidiva, odnosno mora postojati realna mogućnost da se dogodi štetan događaj ili da se nanese šteta drugoj osobi ili imovini, te konkretna i izvjesna, a ne uvjetovana nekim neizvjesnim budućim događajem, a što iz dokaza provedenih u postupku ne proizlazi.

19.2. Tužiteljica navodi kako joj sada na nekretninu pada rublje te opušci, međutim prema shvaćanju suda takvo nešto ne predstavlja izvor opasnosti od kojeg tužiteljici prijeti znatnija šteta.

20. Slijedom navedenog, tužiteljica nije dokazala postojanje izvjesne, konkretne i predvidive opasnosti od nastanka štete pa se samim tim nisu ispunili zakonski uvjeti za ostvarivanje prava na zaštitu u smislu odredbe čl. 1047. ZOO-a.

21. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženiku pripada cjelokupan trošak postupka.

23. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 123/23 dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

23.1. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 10. veljače 2017. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 9. ožujka 2017. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 17. listopada 2017. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 29. studenog 2017. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 5. veljače 2018. (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 100,00 eura, jer se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima,

- zastupanje na ročištu od 19. rujna 2018. (Tbr. 9/4 Tarife) iznos od 50,00 eura, jer je ročište odgođeno

- zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2019. (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 100,00 eura, jer se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima,

- zastupanje na ročištu od 4. studenog 2019. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 5. prosinca 2019. (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 100,00 eura, jer se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima,

- zastupanje na ročištu od 27. siječnja 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 17. rujna 2019. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 14. lipnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 28. listopada 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 8. prosinca 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 10. rujna 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 23. listopada 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav neobrazloženog podneska od 30. ožujka 2017. (Tbr. 8/3 Tarife) iznos od 50,00 eura

- sastav obrazloženog podnesak od 1. srpnja 2021. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

23.2. Tako dobiveni iznos od 3.200,00 valjalo je uvećati za zatraženi PDV u visini od 25 % (800,00 eura) čime se dolazi do iznosa od 4.000,00 eura, koliko je tuženiku valjalo obistiniti na ime troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, a kako je i zatraženo u odgovoru na tužbu.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 21. ožujka 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis