REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-559/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Mladen Smoljan, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Slatinska banke d.d. iz Slatine, Vladimira Nazora 2, OIB: 42252496579, kojeg zastupa SG dipl iur, po generalnoj punomoći Su-028/23, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 21. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1/ Odbija se zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-438/2024 od 12. veljače 2024. godine, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.

2/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sudske pristojbe na presudu.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom ovog suda u predmetu posl. br. Ovr- 438/2024. od 16. svibnja 2024., upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim ovrhe određene Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-438/2024. od 21. ožujka 2024. godine i to iz razloga predviđenih čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona. Navodi da je ovrha određena na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi ovog suda u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] poslovno stambena zgrada br. 19/C i 19/D dvorište u [adresa], ukupne površine 1033 m2 i to 14. suvlasnički dio: 469/10000 etažno vlasništvo (E-14) trosobni stan oznake D-4-2 na 4. katu zgrade, ulaz 19/D, neto površine 60,52 m2.

Tužitelj smatra da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega na temelju isprava priloženih uz prijedlog za ovrhu, jer da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti (da Sporazum o osiguranju novčane tražbine ne sadrži potvrdu ovršnosti). Nadalje navodi da je tuženik temeljem isprava na kojima temelji prijedlog za ovrhu u predstečajnom postupku St-2753/2023 kod Trgovačkog suda u Zagrebu –SS u Karlovcu nad dužnikom STRIX ECO d.o.o. (koje društvo je dužnik u svim pravnim poslovima), prijavio svoje potraživanje, pa tužitelj tvrdi da će tuženik u tom postupku naplatiti svoje potraživanje. Tvrdi da sukladno odredbama Stečajnog zakona otvaranjem predstečajnog postupka nastupa prekid ovršnih postupaka i postupaka osiguranja, kao i zabrana pokretanja novih ovršnih postupka i postupaka osiguranja u vezi sa tražbinama na koje utječe predstečajni postupak. Nadalje tvrdi da je tuženik pokrenuo ovrhu i nad svim računima tužitelja, te da tužitelju svaki mjesec preostaje svega 754,00 eura na računu koji je nedostatan za pokrivanje osnovnih životnih potreba tužitelja i njegove obitelji. Navodi da je tuženik blokirao poslovanje društva STRIX ECO d.o.o. i time onemogućio njegovo poslovanje i izvršavanje obveza, a time i vraćanje kredita. Navodi da je tuženik imao mogućnost naplatiti se putem cesije i to prije blokade društva STRX ECO d.o.o., ali da nije niti pokušao. Nadalje navodi da je nekretnina na kojoj je određena ovrha jedina nekretnina tužitelja u kojoj stanuje sa svojom obitelji, a tužitelj kao ovršenik nije dao suglasnost za provođenje ovrhe, pri čemu se poziva na čl. 75 st. 1., 5. i 7 Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ). Smatra nadalje da nisu ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini propisani čl. 80 b OZ-a. Pri tome ističe i prigovor prava na dom, pozivajući se na Ustav RH i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Stoga predlaže da se proglasi nedopuštenom ovrha na nekretnini tužitelja upisana u zemljišnoj knjizi ovog suda u zk. ul. [broj ZK uloška] k. Klara, i to kčbr. [katastarska čestica] poslovno stambena zgrada br. 19/C i 19/D dvorište u [adresa], ukupne površine 1033 m2 i to 14. suvlasnički dio: 469/10000 etažno vlasništvo (E-14) trosobni stan oznake D-4-2 na 4. katu zgrade, ulaz 19/D, neto površine 60,52 m2, koja ovrha je određena Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-438/2024. od 12. veljače 2024. godine.

Tužitelj također potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi navodima iz tužbe te ističe kako je ista u potpunosti pravno neosnovana i neutemeljena. U odnosu na prvi razlog koji ističe tužitelj (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju ovršne isprave), ističe da ovršna javnobilježnička isprava temeljem koje je pokrenut ovršni postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-438/2024 - Sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava vjerovnika na nekretninama založnog dužnika broj: 92/08-2022, sadrži klauzulu ovršnosti iskazanu od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 24.01.2024. godine, a iz koje klauzule proizlazi da je predmetni Sporazum ovršan s danom 8.12.2023. godine.

Što se tiče prijave tražbine u predstečajnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu pod poslovnim brojem St- 2753/2023 nad društvom STRIX ECO d.o.o., tuženik navodi da je nesporno da je u predstečajnom postupku koji je zaključen Rješenjem St-2753/2023-48 Trgovačkog suda u Zagrebu od dana 11.6.2024. godine predmetna tuženikova tražbina obuhvaćena Planom restrukturiranja. Međutim, smatra da tvrdnje tužitelja da bi se tuženik mogao naplati u predstečajnom postupku nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog ovršnog postupka. Također, navodi da nisu osnovani navodi tuženika da bi se danom otvaranja predstečajnog postupka trebao prekinuti konkretan ovršni postupak, budući da se ovrha u predmetnom postupku ne provodi na nekretnini u vlasništvu predstečajnog dužnika-STRIX ECO d.o.o., nego na nekretnini u vlasništvu tužitelja.

Nadalje navodi da unatoč tome što je tuženik blokirao tužiteljeve račune, kao i račune tvrtke STRIX ECO d.o.o., te se dio novčanih sredstava mjesečno uplaćuje tuženiku na ime namirenja predmetne tražbine, iznos uplata je zanemariv u odnosu na ukupni dug tužitelja. To stoga što iz izvoda iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan podnošenja odgovora na tužbu i sa stanjem u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, koje dostavlja, vidljivo je da dug nije umanjen nego upravo suprotno. Navodi da tuženik ima cilj naplatiti svoju tražbinu svim sredstvima ovrhe, te u što kraćem roku kako bi se na taj način smanjila obveza tužitelja u vidu troškova zatezne kamate koja teče na ukupan iznos duga.

Ističe da nije istinita tvrdnja tužitelja da se tuženik nije pokušao naplatiti putem Ugovora o ustupanju tražbina s tužiteljevim dužnicima iako su isti bili potpisani. Sukladno čl. 6. Ugovora o ustupanju tražbina, tužitelj/cedent se obvezao odmah nakon potpisivanja ugovora obavijestiti cesusa, te mu dostaviti sve bitne podatke o tuženiku/cesionaru. Obzirom da je tužitelj propustio izvršiti svoju obvezu obavještavanja cesusa, nije ni došlo do same naplate tuženikove tražbine po ugovorima o ustupanju. Predmetne iznose koje je tužitelj primio od svojih dužnika temeljem ugovorenih i izvršenih radova mogao je i sam usmjeriti na zatvaranje duga kod tuženika, te na taj način smanjiti iznos duga za koji ga sada tereti tuženik. Stoga, smatra da je navedeno bespredmetno i irelevantno u konkretnom postupku.

Tuženik nadalje navodi da je nesporno da je tuženik istovremeno pokrenuo ovrhu na predmetnoj nekretnini, kao i na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige kod Općinskog suda u Zadru, jer su obje te nekretnine instrumenti osiguranja tražbina iz Okvirnog ugovora broj: 13-O-08-2022., ali da tuženik niti na jednoj od tih nekretnina nije jedini založni dužnik, niti je prvi u prvenstvenom redu upisa, ali da je Procjena tržišne vrijednosti nekretnine iz 2020. godine, tuženik smatra da će se u pobijanom ovršnom postupku utvrditi trenutačna vrijednost nekretnine i stanje duga po upisanim teretima u korist drugih založnih vjerovnika, te da će tuženik, ako ne u cijelosti, barem djelomično namiriti svoju tražbinu prodajom nekretnine.

Na kraju tuženik navodi da je tužitelj dana 1.8.2022. godine potpisao Suglasnost (ovjerena kod javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 19.08.2022.), sukladno čl. 75 Ovršnog zakona, koju je supotpisao i bračni drug tužitelja AG, kojom izjavljuju da su suglasni da se radi namirenja tražbine tuženika po Okvirnom ugovoru broj: 13-O- 08-2022 od 01.08.2022. godine, nakon dospijeća tražbine ili raskida navedenog ugovora, može provesti ovrha na nekretnini koja je jedina njihova nekretnina za stanovanje.

Što se tiče prigovora prava na dom, smatra da isti prigovor tuženik ne može isticati u ovoj parnici, jer sukladno čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona tužbu kojom pokreće parnicu ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu. i opravdano, te u skladu sa zakonom i internim aktima tuženika, stoga, tuženik predlaže naslovnom Sudu da odbije predmetnu tužbu kao neosnovanu i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnični trošak u cijelosti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Zaključak ovog suda Ovr-438/2024 (list 89-91 spisa), Prijavu tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku (list 6-9 spisa), pregled prometa na računu tužitelja (list 10-11 spisa), mail poruka tužitelja upućena tuženiku 27.1.2023. (list 12-13 spisa), Sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava vjerovnika na nekretninama založnog dužnika od 1.8.2022. (list 14-18 i 55-71 spisa), Okvirni ugovor broj: 13-O-08-2022 od 1.8.2022. (list 19-23 spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu od 6.6.2023. (list 25-27 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 6.6.2023. (list 28-29 spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu od 14.6.2023. (list 30-32 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 14.6.2023. (list 33-34 spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu od 27.6.2023. i Ugovor o ustupu potraživanja od 7.6.2023. (list 35-39 spisa)procjembeni elaborat za predmetnu nekretninu (list 42-44 spisa), zk. izvadak za predmetnu nekretninu (list 45 -46 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-2753/2023 od 11.6.2024. (list 73-74 spisa), Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 76-79 spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu od 27.6.2023., Ugovor o stupu potraživanja od 27.6.2023. (list 80-84 spisa), Suglasnost tužitelja od 1.8.2022. (list 85 spisa), pročitan je spis ovog suda Ovr-438/2024., te dostavljena sudska praksa.

4. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Svu naprijed naznačenu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se ovrha koja se vodi pred ovim sudom, pod posl. brojem Ovr-438/2024. na nekretnini tužitelja, proglasi nedopuštenom iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten voditi ovrhu protiv ovršenika, ovdje tuženika, jer da isprava temeljem koje je pokrenuta predmetna ovrha nije stekla svojstvo ovršnosti; da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik prijavo svoje potraživanje prema dužniku u predstečajni postupak; da se tražbina namiruje sa računa tužitelja, da se ovrha traži na jedinoj nekretnini tužitelja, koja predstavlja jedini dom tužitelja i njegove obitelji.

7. Nije sporno da je tužitelj Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-438/2024-16 od 16.5.2024., upućena na pokretanje ove parnice upravo iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. , 9. i 10. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13, 93/14, 55/16, 73/2017, 131/20, 114/2022 i 6/2024- dalje: OZ), kako je ovršni sud kvalificirao razloge koje je u žalbi protiv rješenja o ovrsi naveo ovršenik, ovdje tužitelj.

8. Iz spisa Ovr-438/2024 ovog suda je utvrđeno:

-da je predmetna ovrha radi plaćanja iznosa od ukupno 257.267,16 eura, određena rješenjem o ovrsi ovog suda, posl. br. Ovr-438/2024 od 21.3.2024. godine na nekretnini ovršenika, ovdje tužitelja koja je upisana u zemljišnoj knjizi ovog suda u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] poslovno stambena zgrada br. 19/C i 19/D dvorište u [adresa], ukupne površine 1033 m2 i to 14. suvlasnički dio: 469/10000 etažno vlasništvo (E- 14) trosobni stan oznake D-4-2 na 4. katu zgrade, ulaz 19/D, neto površine 60,52 m2, i to na temelju ovršne isprave-javnobilježnički solemniziranog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava vjerovnika na nekretnini založnog dužnika broj: 92/08-2022 od dana 19.8.2022. godine;

- da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava vjerovnika na nekretnini založnog dužnika broj: 92/08-2022 od dana 19.8.2022., sklopljen između ovdje tuženika kao vjerovnika, ovdje tužitelja kao založnog dužnika, njegove supruge kao bračnog druga založnog dužnika i STRIX ECO d.o.o. kao dužnika, a radi osiguranja novčanih tražbina iz Okvirnog ugovora od 1.8.2022. sklopljenog između tuženika, kao banke, STRIX ECO d.o.o. kao klijenta i tužitelja kao jamca platca (temeljem kojeg se banka obvezala davati kratkoročne kredite klijentu do iznosa od 2.000.000,00 kn), a predmet zaloga su trosobni stan oznake D-4-2 na 4. katu zgrade, ulaz 19/D, neto površine 60,52 m2, u [adresa] (na kojem se provodi predmetna ovrha) i nekretnina u Zadru (stambena zgrada, dvorište i garaža na kčbr. [katastarska čestica] Put Kotlara);

- da su temeljem tog okvirnog ugovora sklopljeni između istih stranaka Ugovori o kratkoročnom kreditu 6.6.2023., 14.6.2023. i 27.6.2023.

- da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava vjerovnika na nekretnini založnog dužnika broj: 92/08-2022 od dana 19.8.2022. godine postao ovršan dana 8.12.2023. godine;

- da je rješenje o ovrsi od 21.3.2024. godine dostavljeno ovršeniku, ovdje tužitelju, te je on podnio žalbu protiv tog rješenja u kojem ističe razloge za nedopuštenost ovrhe kao i u ovoj tužbi (da isprava na temelju koje je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu nije stekla svojstvo ovršnosti; da je ovdje tuženik prijavio svoje potraživanje u predstečajnom postupku nad STRIX ECO d.o.o. gdje će se naplatiti; da se ovrha vodi i na svim računima ovdje tužitelja, pa da obračun u prijedlogu za ovrhu nije točan; da se ovrhovoditelj mogao naplatiti i putem cesije prije blokade tvrtke STRIX ECO d.o.o.; da se radi naplate iste tražbine vodi i ovrha nad nekretninom ovdje tužitelja u Zadru; da je predmetna nekretnina u [adresa] ulici jedina stambena nekretnina tužitelja.

9. Dakle, ovršni sud je razloge koje navodi ovdje tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi kvalificirao kao razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a.

10. Međutim, analizirajući razloge zbog kojih tužitelj tvrdi da je ovrha nedopuštena, a koje navodi u tužbi, sud zaključuje da tvrdnja tužitelja da ovrhovoditelj protiv njega ne može tražiti ovrhu, jer da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, je razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a, o kojem odlučuje ovršni sud, odnosno u konkretnom slučaju sud koji će odlučivati o žalbi.

10.1. Naime, iako se tužitelj poziva na razlog iz toč. 7 (koji se odnosi na aktivnu legitimaciju za pokretanje ovršnog postupka), ne navodi niti jedan konkretan razlog koji bi se razmatrao u kontekstu tog žalbenog razloga.

11. Nadalje, okolnost da je tuženik prijavio svoje potraživanje u predstečajnom postupku 19.12.2023., koji se vodi nad STRIX ECO (gdje bi se tuženik eventualno naplatio), nije razlog radi kojeg bi predmetna ovrha koja se vodi protiv tuženika kao založnog dužnika na nekretnini koju je on kao založni dužnik dao radi osiguranja tražbine iz sklopljenih ugovora o kreditu, bila nedopuštena, niti iz jednog od žalbenih razloga radi kojih je upućen pokrenuti parnicu.

12. Tvrdnja tužitelja da se tuženik mogao naplatiti putem cesije, prije blokade društva STRIX ECO d.o.o., isto tako nije razlog koji je relevantan za dopuštenost ovrhe i o kojem bi se raspravljalo u ovoj parnici.

13. Također činjenica na koju upire tužitelj da se radi naplate istog potraživanja vodi ovrha na nekretnini tužitelja u Zadru, valja reći da je i ta nekretnina tužitelja, također dana radi osiguranja tražbine tuženika iz Sporazuma od 1.8.2022. koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom predmetu.

14. Što se tiče prigovora tužitelja da se ovrha provodi i na njegovoj plaći, što se može kvalificirati kao žalbeni razlog iz toč. 9. radi koje je tužitelj upućen pokrenuti parnicu, valja reći da isti također nije osnovan. Naime, iako tužitelj dostavlja pregled prometa sa svog računa u ožujku 2024. godine, sud ne može sa sigurnošću govoriti o kakvim se transakcijama radi po tom računu, jer to nije razvidno iz te dokumentacije. Tuženik navodi da unatoč uplata, potraživanje i dalje egzistira i to u još većem iznosu, jer da su uplate neznatne. U tom smislu dostavlja dokumentaciju da je potraživanje tuženika prema tužitelju na dan pokretanja predmetnog ovršnog postupka 257.267,16 eura, a na dan 15.7.2024. da ono iznosi ukupno 270.131,37 eura. Pri tome, tužitelj niti je tvrdio, a niti pokušao dokazati da je to potraživanje manje zbog njegovih uplata, već ustraje na tvrdnjama da se tuženik trebao naplatit putem cesije prije blokade računa STRX ECO d.o.o. i sl., što nikako ne utječe dopuštenost predmetne ovrhe koja se vodi da nekretnini tužitelja kao založnog vjerovnika.

15. Nadalje, što se tiče tvrdnje tužitelja da je predmetna nekretnina jedina nekretnina tužitelja u kojoj on stanuje sa svojom obitelji (prigovor prava na dom), valja reći da su tužitelj i njegova supruga dana 1.8.2022. potpisali Suglasnost i ovjerili svoje potpise na toj suglasnosti, u kojoj se navodi da predmetna nekretnina u Zagrebu u Utinjskoj ulici 19D (na kojoj se provodi predmetna ovrha), predstavlja jedinu nekretninu za stanovanje, te da izjavljuju da su suglasni da se radi namirenja tražbine Slatinske banke d.d. po Okvirnom ugovoru od 1.8.2022., a nakon dospijeća tražbine može provesti ovrha na toj nekretnini.

15.1. S obzirom, na tu suglasnost, nema mjesta primjeni testa razmjernosti, koji podrazumijeva raspravu o tome je li bilo miješanja u pravo ovršenika (ovdje tužitelja) na dom. Naime, u konkretnom slučaju je tužitelj kao založni dužnik svjesno pristao na zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini na kojoj je određena ovrha, radi osiguranja novčane tražbine ovdje tužitelja, te je svjesno dao suglasnost da se u slučaju neisplate te tražbine provede ovrha na toj nekretnini bez obzira što je to jedna nekretnina za stanovanje tužitelja i njegove obitelji, a sad upravo to ističe kao razlog zbog kojeg ovrha ne bi bila dopuštena.

Dakle u konkretnom slučaju se ovrha provodi prema zakonom propisanom postupku, temeljem ovršenikovog raspolaganja predmetnom nekretninom, pa stoga valja zaključiti da nije tom ovrhom ostvarena povreda prava na dom, pa niti potreba za provođenjem testa razmjernosti.

16. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja, neosnovan zahtjev tužitelja da se ovrha proglasi nedopuštenom, pa je odlučeno kao u izreci pod I.

17. Tužitelj u ovoj parnici nije uspio, pa mu parnični trošak ne pripada, već bi isti pripadao tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Međutim, iako je tuženik uspio u sporu, nije mu priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu, koji je potraživao, jer je plaćanje sudske pristojbe na presudu obveza tužitelja u konkretnom slučaju, a ne tuženika.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelju

2. Punomoćniku tuženika