Poslovni broj: P-285/2024-73
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Hrvoje Ukić, odvjetnik iz OD Madirazza i partneri d.o.o. Zagreb, Masarykova 21, radi brisanja hipoteke, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025. godine, u prisutnosti zamjenika ŽDO u Rijeci Igora Udovičića i punomoćnika tuženika Hrvoja Ukića, odvjetnika iz Zagreba, a objavljene dana 21. ožujka 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužitelja po tužbenom zahtjevu koji glasi:
"Tuženik Zagrebačka banka d.d. OIB 92963223473 dužna je trpjeti brisanje uknjižbe hipoteke izvršene temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Senju (sada Općinski sud u Crikvenici, stalna služba Senj) Z-131/11 i Z- 171/11 od 25. siječanj 2011. godine i uknjižbi ustupa reda prvenstva izvršenog temeljem rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Senju (sada Općinski sud u Crikvenici, stalna služba Senj) Z-209/11 od 7. veljače 2011. na kč. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."
II Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.121,37 EUR u roku od 8 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev na naknadom parničnih troškova u iznosu od 166,14 EUR.
Obrazloženje
1. Rješenjem VTS RH Pž-4236/2023 od 24. travnja 2024. godine ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-785/2014 od 14. ožujka 2016. godine, u točkama III. i IV. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak u fazu pripremnog ročišta. Točkom III. izreke ukinute prvostupanjske presude utvrđeno je da je nevaljana uknjižba hipoteke i uknjižba ustupa reda prava prvenstva upisana u korist tuženika na 398/33 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od ondašnjih 1.760,00 kn. Iz obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da je tužbu s tako postavljenim tužbenim zahtjevom prvostupanjski sud trebao odbaciti iz razloga što se zaštita knjižnog prava koje je povrijeđeno upisom može tražiti brisovnom tužbom prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, a ne tužbom na utvrđenje iz čl. 187. ZPP-a.
2. U ponovljenom postupku tužitelj je u podnesku od 3. rujna 2024. godine izmijenio tužbeni zahtjev na način da je zatražio da je tuženik dužan trpjeti brisanje uknjižbe hipoteke i ustupa reda prvenstva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naveo je da se sporni upisi odnose na nekretninu koja da nije bila predmet pretvorbe društvenog vlasništva sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća društva Velebit d.d. Senj kao pravnog prednika društva Coning d.d. Varaždin, a koje društvo je opisanu nekretninu opteretilo spornim teretima u korist tuženika. Naveo je da nevlasnik ne može opterećivati hipotekom nekretninu u korist treće osobe. Istaknuo je činjenicu da je predmetna nekretnina do 1. siječnja 2017. godine bila u režimu društvenog vlasništva zbog čega da se nije mogla uživati zaštita primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige. Pozvao se na stavove sudske prakse (VSRH Gzz-65/00 i Rev-170/00 od 30. travnja 2004. godine) sve u prilog stavu da se nije moglo opterećivati nekretnine koje su, po sili zakona, prema pretvorbenim propisima, postale vlasništvo Republike Hrvatske.
3. Tuženik se protivio preinaci tužbe. Naveo je da se tužitelj u prethodno vođenom postupku izrijekom izjasnio da ne podnosi brisovnu tužbu, a da način na koji "precizira" tužbeni zahtjev predstavlja upravo sadržaj tužbenog zahtjeva po brisovnoj tužbi pozivom na već zauzete stavove sudske prakse. Takvo držanje da je protivno načelu ekonomičnosti postupka budući da je tužba u postupku podnijeta 9. travnja 2014. godine. Dodatno, tužitelj u zahtjevu za mirnim rješenjem spora od 3. svibnja 2013. godine traži od tuženika izdavanje brisovnog očitovanja, a što da nije istovjetno sa zahtjevom istaknutim u ovoj parnici. Podredno, preinačenu tužbu smatra neosnovanom iz razloga što se radi o situaciji iz čl. 388. st. 5 i 6 ZVDSP-a prema kojima da je propisano da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga primjenjuje od 1. siječnja 2007. godine na nekretnine u katastarskim općinama za koje je otvorena EOP zemljišna knjiga kao i na nekretnine koje su prema posebnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama unesene u bazu zemljišnih podataka. Prema potvrdi Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela u Senju br. 32647/24, koja je ishođena 18. rujna 2024 godine, da proizlazi okolnost da je EOP zemljišna knjiga za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] cesta, Kalić 57 čhv upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], otvorena 25. siječnja 2010. godine, a potom da je čestica otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u novootvoreni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji da se cijelo vrijeme vodi u elektronski verificiranom obliku. Tuženik da je sklopio ugovor o založnim pravima s nositeljem knjižnog prava, društvom Conning d.d. 12. siječnja 2011. godine. Zahtjev za upis uknjižbe založnog prava da je Općinski sud u Crikvenici zaprimio 25. siječnja 2011. godine, a da je upis o ustupu reda prvenstva zaprimljen 7. veljače 2011. godine. Kako je predmetni ugovor sklopljen i uknjižba zatražena godinu dana nakon otvaranja EOP zemljišne knjige tuženik da se mogao pouzdati u zaštitu povjerenja u zemljišne knjige. Dodatno, smatra da tužitelj nema pravo na podnošenje brisovne tužbe jer da se zaštita brisovnom tužbom odnosi isključivo na nositelje knjižnog prava, a tužitelj da nikada nije bio upisan kao nositelj knjižnog prava. Osim toga, tužba da je podnijeta izvan roka od tri godine od kada je zatražena uknjižba u korist tuženika kao poštenog stjecatelja zbog čega da je tužitelj u prekluziji. Dodatno je istaknuo da je potraživanje osigurano upisanim založnim pravom prenijeto na društva B2 Kapital d.o.o. Zagreb, a potom i na društvo ESCO ENERGY d.o.o. Žminj zbog čega je predložio da se ta društva obavijeste o predmetnoj parnici.
4. Na pripremnom ročištu održanom 17. listopada 2024. godine sud je dopustio preinaku tužbe izmjenom tužbenog zahtjeva na način preciziran u podnesku tužitelja od 3. rujna 2024. godine cijeneći ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka.
5. Dopisima od 17. listopada 2024. godine sud je o parnici obavijestio društvo B2 Kapital d.o.o. i EWSCO ENERGY d.o.o. (str. spisa 215 i 217).
6. Na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2025. godine stranke su izjavile da nemaju dokaznih prijedloga te su suglasno predložile zaključenje glavne rasprave.
7. U prethodno vođenom postupku tužitelj je u tužbi od 10. travnja 2014. godine naveo da je društvo Coning d.d. Varaždin upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda Crikvenica, Stalna služba Senj kao vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] te k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pozvao se na činjenicu da su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da nisu bile procijenjene u temeljni kapital društvenog poduzeća Velebit Senj prilikom pretvorbe i privatizacije tog društvenog poduzeća slijedom čega da su pozivom na odredbu čl. 47. Zakona o privatizaciji prenijete Hrvatskom fondu za privatizaciju čiji je slijednik tužitelj pozivom na odredbu čl 58. stavak 4 Zakona o upravljanju državnom imovinom kojim je propisano da nekretnine u vlasništvu HFP-a postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Pozvao se i na odredbu čl. 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije kojim je propisano da zgrade i građevinska zemljišta koja nisu procijenjena u temeljni kapital društvenih poduzeća postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Naveo je da je u korist tuženika prema rješenjima Općinskog suda u Senju poslovni broj Z-131/11, Z-171/11 te Z-209/11 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano založno pravo i ustup reda prava prvenstva, a koji je nevaljan budući da se nije radilo o nekretninama koje su u vlasništvu dužnika. Naveo je da se radi o upisima koji su izvršeni nakon stupanja na snagu spomenutih zakona i o pravima kojima pravni prednik društva Coning d.d. Varaždin nije mogao raspolagati kao i da se tuženik ne može pozivati na povjerenje u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga iz razloga što je primjena tog načela odgođena u odnosu na nekretnine koje su na dan 1. siječnja 1997. godine bile u društvenom vlasništvu, a sve pozivom na odredbu čl. 388. stavak 5 ZOVDSP-a. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojeg je tuženik odbio prihvatiti pozivom na upise utemeljene na načelu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga sukladno čl. 388. stavak 6 ZOVDSP-a. Naveo je da otvaranje EOP-zemljišne knjige nikad nije bilo objavljeno za k. o. [katastarska općina] i da se na predmetni slučaj ne primjenjuje iznimka iz čl. 388. stavak 6 ZOVDSP-a.
8. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnome naveo da činjenice iznijete u historijatu tužbe nisu sporne već da je sporna okolnost primjene načela povjerenja u zemljišne knjige s obzirom da je tuženik prilikom upisa tereta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imao obavijest da je bila otvorena EOP-zemljišna knjiga. Prigovorio je da preostale čestice nisu u vezi s pravom koje je tuženik upisao, a da je nesporna činjenica da je k. č. br. [katastarska čestica] bila neprocijenjena u temeljni kapital poduzeća Velebit no da 2011. godine u vrijeme zasnivanja hipoteke taj podatak tuženiku nije bio poznat pa kako je društvo Velebit u zemljišnim knjigama bilo upisano kao vlasnik da tuženik nije imao razloga sumnjati u istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja. Također je učinio nespornom okolnost da je trenutno upisani knjižni vlasnik društvo Coning d.d. Varaždin pravni slijednik društva Velebit d.d. Senj.
9. U prethodno vođenom postupku tužitelj je u bitnome naveo da se ne radi o brisovnoj tužbi iz razloga što tužitelj nikada nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine odnosno da nije „nositelj knjižnog prava“ u smislu kojeg predviđa čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama. Naveo je da se radi o turističkom zemljištu u odnosu na koje nije pokrenut postupak po čl. 27. i 28. Zakona o turističkom zemljištu. Nakon razdvajanja postupka u odnosu na tuženikovog suparničara, društvo Coning d.d. Varaždin, a povodom njegovog priznanja tužbenog zahtjeva, ustrajao je kod tužbenog zahtjeva istaknutog u tužbi.
10. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.
11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužba nepravovremena.
12. Nesporno je u postupku da k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapital društva Velebit d.d. Senj, a kako to proizlazi iz djelomičnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 28. studenoga 1997. godine (str. spisa 20-28) zbog čega nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 390.a ZOVDSP-a da bi trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća steklo pravo vlasništva nad istima.
13. Nesporna je činjenica da je na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tuženika upisano založno pravo 25. siječnja 2011. godine prema upisu poslovni broj Z-131/11 (Z-171/11) kao i da je na temelju upisa poslovni broj Z-209/11 od 7. veljače 2011. godine u korist tuženika upisan ustup reda prvenstva ispred knjižnih prava uknjiženih za društvo Coning d.d. Varaždin kao upisanog vlasnika predmetne čestice.
14. Iz dostavljenog povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga prema ispravi na str.spisa 5-10 utvrđeno je da je na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u nastavku ZVDSP-a (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), 1. siječnja 1997. godine, predmetna čestica bila u statusu društvenog vlasništva i da društveno vlasništvo nije bilo brisano prije 1. siječnja 1997. godine.
15. Iz potvrde Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela u Senju, broj 32647/2024 od 18. rujna 2024. godine ( str. spisa 206) proizlazi da je EOP zemljišna knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] otvorena 25. siječnja 2010. godine i da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] cesta Kalić 57 čhv otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i upisana u novootvoreni zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koji da se kroz cijelo vrijeme vodi u elektronski verificiranom obliku odnosno obliku EOP zemljišne knjige. Stoga se na tuženikovo stjecanje prava prema zatraženim upisima u siječnju odnosno veljači 2011. godine primjenjuje odredba čl. 388.st. 6 ZVDSP-a kojom je bilo propisano da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga primjenjuje od 1. siječnja 2007. godine na nekretnine u katastarskim općinama za koje je otvorena EOP zemljišna knjiga kao i na nekretnine koje su prema posebnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama unesene u Bazu zemljišnih podataka.
16. S obzirom na upis društva Conning d.d. Varaždina kao vlasnika kao i okolnost da je za predmetnu česticu u vrijeme stjecanja bila otvorena EOP zemljišna knjiga, uz izostanak bilo kakve obavijesti tuženiku prije provedbe upisa, sud je utvrdio da je tuženik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige te da je u dobroj vjeri upisao pravo zaloga i pravo na ustup reda prvenstva i to dok još pravo tužitelja stečeno na temelju zakona nije bilo upisano u zemljišnim knjigama. Suprotnu činjenicu, tužitelj u postupku nije dokazao.
17. Odredbom čl. 130. st.2 ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
18. Slijedom utvrđene činjenice otvorene EOP zemljišne knjige prije spornih upisa provedenih u korist tuženika i postupanja tuženika u dobroj vjeri, tužitelj se ne može suprotstaviti pravu tuženika budući da je u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još tužiteljevo pravo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Stoga je utvrđeno da je tuženik pošteni stjecatelj upisanih prava.
19. Nadalje, iz dostavljenih dokaza proizlazi da je društvo Velebit d.d. kao pravni prednik društva Conning d.d. Varaždin bilo nositelj prava korištenja na k. č. br. [katastarska čestica] koja je bila u društvenom vlasništvu (l. spisa 5-10) i da se s obzirom na utvrđenu činjenicu da ta čestica nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala Velebit d.d. prilikom pretvorbe i privatizacije tog društvenog poduzeća pozivom na odredbu čl. 47. Zakona o privatizaciji ista prenijela tadašnjem Hrvatskom fondu za privatizaciju. Daljnjom primjenom odredbe čl. 58. st. 4 Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN 145/10, 70/12, 94/13) predmetna je čestica postala vlasništvo tužitelja po sili zakona na dan stupanja na snagu tog zakona 1. siječnja 2011. godine (dakle prije upisa prava izvršenih u korist tuženika na k. č. br. [katastarska čestica]). Radi se dakle o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona u smislu odredbe čl. 129. ZOVDSP-a. Zbog naznačenih pretvorbenih propisa tužitelj se ima smatrati pravnim sljednikom upisanog prava korištenja društvenog poduzeća (Velebit d.d.) zbog čega, ovaj sud smatra, da je aktivno legitimiran na podnošenje brisovne tužbe po čl. 129. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama, a zbog čega je i ocijenjena svrsishodnom preinaka tužbe. U suprotnom, stjecateljima po sili zakona, bila bi uskraćena pravna zaštita institutom brisovne tužbe, a što nije svrha ovoga instituta.
20. Nema dokaza da bi zemljišnoknjižna rješenja o upisu spornih prava bila dostavljena tužitelju, zbog čega je, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), utvrđeno da nisu bila dostavljena.
21. Tužba od 10. travnja 2014. godine nije pravovremeno podnijeta. Rok od tri godine za podnošenje tužbe, s obzirom na tuženikov položaj poštenog stjecatelja i prihvaćenu preinaku tužbe računa se od dana 10. travnja 2014. godine. Kako je od provedbe upisa Z-131/11 i Z-171/11 od 25. siječnja 2011. godine i Z-209/11 od 7. veljače 2011. godine, koji datumi su u postupku nesporni, do dana podnošenja tužbe proteklo više od tri godine, tužbu je kao nepravovremenu valjalo odbaciti, primjenom odredbe čl. 282. st.1 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke.
22. Uzgred se ističe da je bila ispunjena procesna pretpostavka iz odredbe čl.186. st. 8 ZPP-a prema sadržaju zahtjeva za mirno rješenje spora (str. spisa 15-17) budući da je, u svojoj svrsi, sadržaj zahtjeva bio usmjeren na brisanje prava vezanih za zalog, što u suštini odgovara tužbenom zahtjevu iz preinačene tužbe. Navedeno, uostalom proizlazi i iz revizijske odluke posl. br. Rev-106572021 od 25. travnja 2023. godine (str. spisa 161-166).
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1 ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Tuženik je uspio kako u odnosu na pravomoćno odbačen zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema odluci VTS RH poslovni broj Pž- 6140/16 od 10. veljače 2020. godine (str. spisa 117-121) u prethodno vođenom postupku po kojem je, za taj dio utvrđen v.p.s. od 66.361,54 EUR (500.001,00 kn) prema rješenju od 16. rujna 2014. godine (str. spisa 55), tako i u odnosu na preinačenu tužbu za brisanjem upisane hipoteke i ustupa reda prvenstva po preinačenoj tužbi, (točka III. tužbenog zahtjeva iz tužbe) po kojoj je v.p.s. utvrđen u iznosu od 2.919,90 EUR (22.000,00 kn) prema rješenju od 16. rujna 2014. godine (str. spisa 55). Prema troškovniku na str. spisa 90, u prethodno vođenom postupku, valjalo je priznati tuženiku troškove dolazaka na pripremno ročište od 16. rujna 2014. godine, 21. siječnja 2015. godine, 2. rujna 2015. godine i 28. siječnja 2016. godine za svako u iznosu od po 41,14 EUR kao i sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 EUR sukladno Zakonu o sudskim o sudskim pristojbama i pripadajućoj Tarifi. U ponovljenom postupku valjalo je tuženiku priznati, primjenom odredbe čl. 155. st. 1 i 2 ZPP-a, zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 2. listopada 2024. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 17. listopada 2024. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu od 11. veljače 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.) i PDV 25% 125,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
24. U preostalom dijelu i to za dolazak na ročište za objavu od 14. ožujka 2016. godine (41,14 EUR, prema troškovniku na str. spisa 90) i zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu od 21. ožujka 2025. godine (str. spisa 225) sud je zahtjev ocijenio neutemeljenim iz razloga što se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice pozivom na odredbu čl. 155. st. 1 ZPP-a zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke.
U Rijeci, 21. ožujka 2025. godine
Sudac
Jasenka Pavišić Čačić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
