REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-326/2021-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja RSG Europe Service Centre Limited, OIB: 24648242639, 30 St. Mary Axe, 13 th Floor, London, EC3A 8BF, Velika Britanija, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Kačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, Zagreb, Petrova 48 A, OIB: 71034689472, protiv tuženika 1. INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d. Zagreb, Av. V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, Riva 4 i 2. MANŠPED d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 387, OIB: 76154765407, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II te punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 7. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku 1. INA - INDUSTRIJA NAFTE d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625 i tuženiku 2. MANŠPED d.o.o. Kukuljanovo (Grad Bakar), Kukuljanovo 387, OIB: 76154765407, da tužitelju, RSG Europe Service Centre Limited, 30 St. Mary Axe, 13th Floor, London EC3A 8BF, Velika Britanija, OIB: 24648242639, solidarno plate iznos od 3.370.500,00 USD, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijede:

- na iznos od 1.500.000,00 USD isplaćen temeljem Sporazuma od dana 06. kolovoza 2018. sklopljenog između Tužitelja i Istarske županije i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture R. Hrvatske, od 15. kolovoza 2018. pa do isplate;

- na iznos od 1.825.000,00 USD isplaćen temeljem Ugovora o odricanju i konačnoj nagodbi od 12. rujna 2019. sklopljenog između Tužitelja i Istarske županije i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture R. Hrvatske, od 30. rujna 2019., pa do isplate;

- na iznos od 20.000,00 USD isplaćen temeljem Ugovora o odricanju i konačnoj nagodbi od dana 17. svibnja 2019. sklopljenog s gosp. ŽL, vl. obrta za morska [obrt] „CINCIN“, Trget, Brgod br. 61, Raša, OIB: 96009016996, od 17. lipnja 2019., pa do isplate;

- na iznos od 5.000,00 USD isplaćen temeljem Ugovora o odricanju i konačnoj nagodbi od dana 08. svibnja 2020. sklopljenog s društvom AQUA FARMA d.o.o., Ciscuttijeva 15, 52 000 Pula, Republika Hrvatska, OIB: 35900952067, od 17. lipnja 2020., pa do isplate;

- na iznos od 4.500,00 USD isplaćen temeljem Ugovora o odricanju i konačnoj nagodbi od dana 03. lipnja 2020. sklopljenog s gosp. ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 3. srpnja 2020., pa do isplate;

- na iznos od 1.000,00 USD isplaćen temeljem Ugovora o odricanju i konačnoj nagodbi od dana 03. lipnja 2020. sklopljenog s gosp. FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 24. srpnja 2020., pa do isplate;

- na iznos od 12.000,00 USD isplaćen temeljem Ugovora o odricanju i konačnoj nagodbi od dana 18. siječnja 2021. sklopljenog s društvom RUŽMARINKA d.o.o., Koromačno (Općina Raša), Sveti Lovreč Labinski, Sv. Lovreč 37, Republika Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj], od 18. veljače 2021., pa do isplate;

- na iznos od 1.000,00 USD isplaćen temeljem Ugovora o odricanju i konačnoj nagodbi od dana 08. svibnja 2020. sklopljenog s društvom Istra Pilot d.o.o., Pula (Grad Pula - Pola), Sv. Teodora 2, Republika Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj], od 3. lipnja 2020., pa do isplate;

- na iznos od 2.000,00 USD isplaćen temeljem Ugovora o odricanju i konačnoj nagodbi od dana 22. srpnja 2021. sklopljenog s gosp. NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 30. srpnja 2019., pa do isplate;

a sve to u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju RSG Europe Service Centre Limited, OIB: 24648242639, 30 St. Mary Axe, 13 th Floor, London, EC3A 8BF, Velika Britanija, naknaditi tuženiku 1. INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d. Zagreb, Av. V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, trošak parničnog postupka u iznosu od 219.740,00 eura (dvjesto devetnaest tisuća sedamsto četrdeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tužitelju RSG Europe Service Centre Limited, OIB: 24648242639, 30 St. Mary Axe, 13 th Floor, London, EC3A 8BF, Velika Britanija, naknaditi tuženiku 2. MANŠPED d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 387, OIB: 76154765407, trošak parničnog postupka u iznosu od 219.240,00 eura (dvjesto devetnaest tisuća dvjesto četrdeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 4. kolovoza 2021. tužitelj je naveo kako je (pod ranijom tvrtkom Lodestar Marine Ltd) temeljem Potvrde o osiguranju („Certificate of Insurance”), bio osiguratelj odgovornosti brodara „FIDELITY“, IMO broj 7310507, pozivni znak: ODUH, zastave Libanon, u trenutku nastanka nesreće koja je predmet ove tužbe. Pojasnio je kako je 21. lipnja 2018., brodar broda „FIDELITY“, Mary Marine Ltd. Sejšeli, od tuženika 1. kao dobavljača, naručio pogonsko ulje (gorivo - residual marine fuel FRME 180) za brod „FIDELITY“ te je kao mjesto isporuke goriva ugovorena Luka Raša, Trget. Tuženik 1. je prihvatio narudžbu te se obvezao isporučiti i prekrcati (utočiti) pogonsko ulje (gorivo). Tuženik 1. je isporuku pogonskog goriva za brod povjerio tuženiku 2., svom podizvođaču, kao prijevozniku. U noći s dana 21. na 22. lipnja 2018., uslijed brojnih propusta i nepravilnosti prilikom prekrcaja pogonskog ulja (goriva) iz kamiona-cisterne tuženika 2. u brod „FIDELITY“, došlo je do izlijevanja pogonskog ulja (goriva) od najmanje 3.800,00 litara te onečišćenja okoliša većih razmjera u [adresa], što je uzrokovalo značajnu štetu. Osim utvrđenih brojnih nedostataka i nepravilnosti te nepridržavanja uvjeta, postupaka i sigurnosnih mjera propisanih Pravilnikom o rukovanju opasnim stvarima, uvjetima i obavljanju prijevoza u pomorskom prometu, ukrcavanju i iskrcavanju opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama, te načinu sprečavanja širenja isteklih ulja, prilikom isporuke i prekrcaja pogonskog goriva iz kamiona-cisterni u brod „FIDELITY“, utvrđeno je kako prijevoznik, ovdje tuženik 2., nije imao koncesiju za obavljanje djelatnosti opskrbe brodova gorivom. Uslijed onečišćenja pogonskim gorivom, inspektor sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Pula je dana 28. lipnja 2018. donio rješenje o zabrani isplovljavanja iz Luke Raša za brod „FIDELITY“ dok se ne podmire troškovi uklanjanja štetnih tvari s pomorskog dobra i druge štete nastale onečišćenjem do kojih je došlo istjecanjem ugljikovodika (pogonskog goriva) u more ili dok ne bude pruženo zadovoljavajuće jamstvo za pokriće navedenih šteta. Kako bi postupio po navedenom rješenju i oslobodio brod „FIDELITY“ od određene privremene mjere zaustavljanja, tužitelj je položio zadovoljavajuće jamstvo za pokriće troškova čišćenja i druge štete nastale onečišćenjem svim oštećenicima, do visine ograničenja odgovornosti brodara od 3.560.580 posebnih prava vučenja (SDR), što je na dan 22. lipnja 2018. iznosilo 5.024.156,41 USD. Temeljem pruženog Jamstva („Letter of undertaking“) od 2. kolovoza 2018. i Sporazuma („Side Agreement to the Letter of Undertaking“) od 6. kolovoza 2018. sklopljenog između tužitelja, s jedne strane i Istarske županije i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, s druge strane, tužitelj je pristao platiti iznos od 1.500.000,00 USD na ime dijela troškova čišćenja i druge štete nastale onečišćenjem te je po uplati navedenog iznosa od 1.500.000,00 USD, inspektor sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Pula dana 16. kolovoza 2018. donio rješenje kojim je ukinuto rješenje o zabrani isplovljavanja iz Luke Raša za brod „FIDELITY“. Uslijed onečišćenja okoliša uzrokovanog istjecanjem 3.800,00 litara pogonskog ulja (goriva) u [adresa] te posljedično nastaloj imovinskoj šteti, tužitelj je na ime naknade štete različitim oštećenicima do sada isplatio ukupan iznos od 3.370.500,00 USD, što je detaljno specificirao u tužbi. Tužitelj se pozvao na odredbe Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem iz 2001. godine te je naveo da su za predmetnu štetu odgovorni tuženici, i to tuženik 1. koji je prihvatio ponudu i obvezu za isporuku brodskog goriva i kao ovlaštenik koncesije za opskrbu gorivom u Luci Rijeka (Raša), ugovorio s vlasnikom broda „FIDELITY“ isporuku i prekrcaj goriva za brod za što je angažirao svog podizvođača, ovdje tuženika 2., kao prijevoznika, koji nije posjedovao ni koncesiju (koncesijsko odobrenje) za obavljanje navedenih usluga, a niti ovlaštene i stručne (osposobljene) djelatnike koji bi bili sposobni izvršiti isporuku pogonskog goriva za brod, čime su prilikom isporuke brodskog pogonskog ulja (goriva) prekršili odredbe Pravilnika i počinili opisanu štetu. Isplatom naknade iz osiguranja odgovornosti brodara, sva prava osiguranika (brodara/vlasnika broda „FIDELITY“) prema trećim osobama, ovdje tuženicima, nastala u vezi sa štetom za koju je isplaćena naknada, prešla su na tužitelja kao osiguratelja, sukladno odredbi čl. 723. Pomorskog zakonika te je tužitelj subrogacijom stupio u položaj osiguranika do visine isplaćene naknade. Zato je tužitelj sukladno odredbi čl. 3. toč. 6. Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem iz 2001. godine, postavio ovaj zahtjev za naknadu štete i zatražio od tuženika kao solidarnih dužnika isplatu iznosa od 3.370.500,00 USD sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako je to specificirano u tužbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik 1. je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je kako su brojni propusti i nepravilnosti prilikom prekrcaja pogonskog ulja (goriva) u brod „FIDELITY“ počinjeni od strane posade broda te je do izlijevanja pogonskog ulja (goriva) u [adresa] došlo uslijed njihovih propusta. U tom kontekstu tuženik 1. se pozvao na dijelove izvješća Lučke kapetanije Pula o provedenoj upravnoj istrazi pomorske nesreće od 20. srpnja 2018. koji izravno upućuju na propuste i nepravilnosti počinjene od strane posade broda „FIDELITY“. Ukazao je na te propuste ističući kako zapovjednik broda „Fidelity“ nije pravovremeno obavijestio nadležna tijela o onečišćenju mora kako je to propisano čl. 49. f st. 1. Pomorskog zakonika, zapovjednik odnosno ovlašteni časnik na brodu nisu poduzeli sve propisane mjere za sprečavanje onečišćenja okoliša kako je propisano čl. 112. st. 7. Pravilnika o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i obavljanju prijevoza u pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama, te načinu sprečavanja širenja isteklih ulja u lukama jer prilikom obavljanja pripreme za ukrcaj goriva nije osigurana učinkovita komunikacija između broda i isporučitelja goriva, dogovoreno je da će signali prije završetka ukrcaja između broda i kamiona biti davani rukom iako je vidljivost bila ograničena s obzirom na jaku kišu i prepreke na obali koje su zaklanjale vidljivost između kamiona i mjesta ukrcaja, a u svrhu učinkovite komunikacije tijekom operacije ukrcaja goriva bilo je nužno koristiti VHF uređaj, kao što je i navedeno u brodskoj kontrolnoj listi. Tuženik 1. ukazao je i na to da svi odljevi s palube nisu bili zatvoreni te je gorivo istjecalo kroz njih u more, na brodu nije bila podignuta tzv. „BRAVO“ zastava tijekom operacije, nije pripremljena oprema za reakciju kod izlijevanja ulja, nisu određena dva člana posade za praćenje o dojavljivanje izlijeva u more, nitko od članova posade nije se nalazio na mjestu ukrcaja goriva, treći časnik stroja kojemu je od strane upravitelja stroja bilo naloženo pratiti stanje i obavijesti o dolasku četvrte i pete cisterne te o početku njihovog ukrcaja nije provodio odgovarajuće radnje te nikoga nije bilo na ukrcajnoj stanici kod dolaska cisterni broj 4 i 5, a upravitelj stroja koji je sukladno brodskim procedurama odgovoran za nadzor i koordinaciju operacije ukrcaja, što uključuje i kontinuirano praćenje nivoa goriva u tankovima za vrijeme ukrcaja nije vodio evidenciju o stvarnom stanju ukrcaja niti se kod ukrcaja cisterni 4 i 5 mjerenje nivoa goriva provodilo. Pored navedenog, zapovjednik broda postupio je protivno odredbama čl. 148. st. 1. Pomorskog zakonika te nije obavijestio Lučku kapetaniju o početku snabdijevanja broda pogonskim gorivom kako je to propisano čl. 112. st. 5. Pravilnika. Tuženik 1. se pozvao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za plovne objekte Đeka Šurije iz Poreča koji nalaz je sačinjen za potrebe kaznenog postupka koji se vodi u vezi predmetnog događaja (poslovni broj K-901/2019, Općinski sud u Pazinu) iz kojeg proizlazi da je uzrok izlijevanja goriva u more prepunjeni tank goriva broj 4 što je posljedica nepridržavanja zapovjednika broda „Fidelity“ i posade broda propisanih i uobičajenih procedura prilikom ukrcaja goriva te je ukazao i na ostala utvrđenja tog vještaka iz kojih proizlazi da je do izlijevanja goriva u more došlo uslijed propusta i nepravilnosti u radu zapovjednika i članova posade broda „Fidelity“. Dakle, prema navodima tuženika 1., za predmetnu štetu odgovorna je isključivo posada broda „Fidelity“, odnosno osiguranik tužitelja, pa je zato tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Tuženik 1. je ukazao i na Ugovor o prodaji od 15. lipnja 2018. sklopljen između osiguranika tužitelja i tuženika 1. iz kojeg proizlazi da će se isporuka goriva smatrati izvršenom te da će rizik prijeći na kupca (osiguranika tužitelja) kad proizvod (gorivo) prijeđe spoj prirubnice razdjelnika ukrcajne cijevi broda u luci ukrcaja goriva. Kako je gorivo u predmetnom slučaju prešlo tu točku te je gorivo isporučeno, sav rizik s tim u svezi prešao je na osiguranika tužitelja kao kupca goriva. Ovaj tuženik osporio je i visinu tužbenog zahtjeva te je ukazivao na nevjerodostojnost Ugovora o odricanju i konačnoj nagodbi koje je tužitelj dostavio u spis jer neki od tih Ugovora nisu potpisani, a ukazivao je i na nevjerodostojnost iznosa štete navedene u tim Ugovorima. Istaknuo je i prigovor zastare te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tuženik 2. je podnio prijedlog za osiguranje troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 61. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, a s obzirom na to da tužitelj ima sjedište u [adresa]. I ovaj tuženik je upirao na odgovornost tužitelja za nastanak štete. Osporio je tužiteljeve navode prema kojima djelatnici tuženika 2. nisu bili kompetentni za izvršavanje tog posla jer su, suprotno tome, raspolagali svim potrebnim znanjima i vještinama te ADR certifikatima. Ukazao je na to da iz Izvješća Lučke kapetanije Pula o provedenoj upravnoj istrazi pomorske nesreće od 20. srpnja 2018. proizlazi da je tuženik 1. dostavio sve potrebne podatke o vremenu dolaska vozila, broju vozila, podatke o vozilima i vozačima te količini goriva po cisterni za isporuku i kontakte vozača. Posebno je isticao kako je posada broda ostavila spojene cisterne i agregat te nisu zatvorili ventile, već su nakon ukrcaja goriva iz treće autocisterne napustili mjesto ukrcaja i otišli spavati. Naveo je da za štetni događaj postoji isključiva odgovornost tužitelja, što prije svega proizlazi iz Izvješća o provedenoj upravnoj istrazi pomorske nesreće onečišćenja Raškog zaljeva od dana 20. srpnja 2018., KLASA: 342-27/18- 02/3, a koje je u razdoblju nakon štetnog događaja izradila Lučka kapetanija Pula, Uprava sigurnosti plovidbe. Iz predmetnog Izvješća proizlazi niz ozbiljnih sigurnosnih propusta članova posade broda kako u pripremi za ukrcaj goriva, tako i tijekom trajanja ukrcaja koje je detaljno iznio. Upirao je na dužnost zapovjednika broda brinuti se o održavanju broda, o održavanju i ispravnom stanju trupa broda, strojeva, uređaja i opreme, o sigurnosti brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje opasnog i ostalog tereta, o pravilnom ukrcavanju, slaganju, prijevozu i iskrcavanju opasnog i ostalog tereta, kao i na činjenicu prema kojoj je zapovjednik broda, unatoč svojim obvezama, tijekom ukrcaja goriva spavao, baš kao i upravitelj stroja, treći časnik stroja i mornar broda. Osim što je posada broda počinila niz grešaka i propusta tijekom krcanja, oni nisu ni nakon štetnog događaja pravovremeno poduzeli nužne radnje radi smanjenja štete. Ovaj tuženik se također pozvao na nalaz i mišljenje vještaka Đeka Šurije te na okolnosti utvrđene predmetnim vještačenjem, a koje ukazuju na odgovornost brodara za nastanak štetnog događaja. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-326/2021-15 od 8. srpnja 2022. naloženo je tužitelju uplatiti iznos od 1.782.187,50 kn na ime osiguranja troškova ovog parničnog postupka, a sukladno odredbi čl. 61. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMPP) te je taj iznos uplaćen u za to određenom roku. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 25. studenoga 2022. donošenjem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3503/2022-3 od 25. studenoga 2022. kojim je odbijena tužiteljeva žalba protiv rješenja o osiguranju parničnih troškova.

5. U daljnjem tijeku postupka stranke su ustrajale kod svojih navoda, detaljno citirajući dijelove Izvješća o provedenoj upravnoj istrazi pomorske nesreće i vještačenje vještaka Đeka Šurije, koji im idu u korist, odnosno koji terete drugu stranu. Tuženik 2. je posebno ukazivao na Ugovor (tzv. Sales contract) od 15. svibnja 2018. između osiguranika – brodara kao kupca i tuženika 1. iz kojeg proizlazi da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati štetu s obzirom na njegovo odricanje od zahtjeva za naknadu štete iz spomenutog Ugovora.

6. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka ŽLŽ i TL te vještačenjem po vještaku pomorske struke Petru Vrvilu iz Kaštel Lukšića.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da je dana 22. lipnja 2018., između 04:30 i 5:30 sati, tijekom operacije ukrcaja goriva na brod „Fidelity“, za vrijeme boravka navedenog broda u luci Rijeka, bazen Raša, došlo do izlijevanja goriva u more koje je uzrokovalo onečišćenje [adresa]. Među strankama također nije sporno da je tuženik 1. koncesionar za obavljanje gospodarske djelatnosti dostave goriva brodovima na lučkom području Luke Rijeka (osim bazena Omišalj) i to na temelju Ugovora o koncesiji za obavljanje te gospodarske djelatnosti od 14. listopada 2016. (kako proizlazi i iz isprava u spisu - npr. stranica 28 spisa, točka 4.5.). Nesporno je da je brodar broda „Fidelity“, Mary Marine Ltd. Sejšeli, od tuženika 1. naručio pogonsko ulje koje je trebalo isporučiti u ugovorenoj luci Raša, Trget te je tuženik 1. isporuku goriva povjerio tuženiku 2. Nesporno je i da je tužitelj osiguratelj odgovornosti brodara

9. Sporna je odgovornost za nastalo onečišćenje, a posljedično za štetu koja je nastala brodaru te visina štete. Sporno je i je li tužitelj zakonskom subrogacijom stupio u poziciju brodara, odnosno je li novčani iznos koji je utužio u ovoj pravnoj stvari isplatio oštećenicima. Sporno je, je li nastupila zastara utužene tražbine.

10. U konkretnom slučaju radi se o sporu o pravu regresa osiguratelja brodara (tužitelja) prema tuženicima koje smatra odgovornima za onečišćenje prouzročeno istjecanjem pogonskog ulja (goriva) s broda. S obzirom na navedeno, ovdje se primjenjuju pravila Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem iz 2001. godine („Narodne novine“ broj 9/06) te odredbe Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19; dalje: PZ) i to prije svega odredbe čl. 3. st. 6. Konvencije (ništa u ovoj Konvenciji ne utječe na pravo regresa koje vlasnik broda ima prema bilo kojoj trećoj osobi) i čl. 49. g st. 3. PZ-a (tko počini štetu morskom okolišu, dužan je naknaditi je).

11. U odnosu na pitanje tužiteljeve aktivne legitimacije i u tom smislu njegovo stupanje u pravni položaj svog osiguranika (brodara) prema trećim osobama odgovornima za štetu, sukladno odredbi čl. 723. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 181/04, 76/07, 146/08,61/11, 56/13, 26/5 i 17/19; dalje: PZ), napominje se da isprave u spisu upućuju na zaključak o njegovoj legitimaciji. U tom smislu se ukazuje na rješenje Lučke kapetanije Pula od 16. kolovoza 2018. (stranica 57 spisa) kojom je ukinuto rješenje o zabrani isplovljenja iz Luke Raša brodu „Fidelity“, a do kojeg je ukidanja došlo namirenjem troškova uklanjanja štetnih tvari s pomorskog dobra i druge štete nastale onečišćenjem mora u iznosu od 1.500.000,00 USD, kao i na Ispravu – potvrdu o izvršenom plaćanju na stranici 192 spisa (koju tuženici nisu posebno osporavali) koja upućuje na zaključak o tome da je taj iznos platio upravo tužitelj koji je ranije poslovao pod tvrtkom Lodestar Marine Ltd. Ostale isprave u spisu (stranica 174 do 186 spisa, 189 do 191 spisa) također ukazuju na to da su isplate oštećenicima koje je tužitelj naveo u tužbi izvršene, a vjerodostojnost tih isprava i njihov sadržaj tuženici nisu osporavali, niti su osporavali te isprave kao dokaz o subrogaciji tužitelja u prava njegovog osiguranika.

12. U odnosu na pitanje zastare tužiteljeve tražbine, primjenjuje se odredba čl. 8. Konvencije prema kojoj se prava na naknadu prema Konvenciji gase ako se tužba na osnovi Konvencije ne podnese u roku od tri godine računajući od dana kada je šteta nastala (subjektivni rok), a u svakom slučaju protekom roka od šest godina od dana kada je nastala nezgoda koja je prouzročila štetu (objektivni rok). U kontekstu navedene odredbe ističe se da je prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik 1. neosnovan. Naime, tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 4. kolovoza 2021., a najstarija tražbina koju tužitelj potražuje na ime regresa dospjela je 15. kolovoza 2018. (1.500.000,00 USD) koji iznos je isplaćen na ime dijela troškova čišćenja i druge štete nastale onečišćenjem dana 14. kolovoza 2018. (kako to proizlazi iz potvrde na stranici 192 spisa). Na dan isplate oštećeniku dospjela je navedena (najstarija) tražbina prema štetniku. Ostale tražbine koje tužitelj potražuje u ovom postupku dospjele su nakon 14. kolovoza 2018. prema podacima iz tužbe i dostavljenih isprava (stranica 176 do 193 spisa) pa se ovdje ne može govoriti o zastari.

13. Odgovornost tuženika za štetu koja je nastala onečišćenjem mora uslijed istjecanja pogonskog ulja s broda procjenjuje se s obzirom na odredbu čl. 49. g st. 3. PZ-a. Prema tome, ako su tuženici počinili štetu, dužni su je naknaditi, a jesu li počinili štetu ili ne ovisi o ispunjenju pretpostavki odgovornosti za štetu (štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje), a sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO). U tom smislu napominje se da je tuženik 1. INA d.d. nesporno ovlaštenik koncesije koji je s Lučkom upravom Rijeka dana 14. listopada 2016. sklopio Ugovor o koncesiji za obavljanje gospodarske djelatnosti dostave goriva brodovima na lučkom području. Ovaj tuženik (1.) je angažirao tuženika 2. radi prijevoza dvanaest autocisterni brodskog ostatnog goriva u Luku Bršica kao i radi prekrcaja goriva na brod „Fidelity“. Tuženik 1. je postupio na navedeni način bez suglasnosti Lučke uprave Rijeka, koju suglasnost je morao imati za prijenos koncesije za obavljanje gospodarske djelatnosti dostave goriva (kako to proizlazi iz Izvješća o provedenoj upravnoj istrazi pomorske nesreće onečišćenja [adresa] dana 22. lipnja 2018. radi izlijevanja goriva sa broda „Fidelity“ u more i na obalu od 20. srpnja 2018. - stranica 20 do 49 spisa). Međutim, činjenica prema kojoj tuženik 1. nije imao pisanu suglasnost Lučke uprave za prijenos koncesije ne znači da je tuženik 1. zbog nepostojanja te suglasnosti počinio štetu onečišćenjem morskog okoliša. Naime, prema shvaćanju ovog suda, nepostojanje predmetne suglasnosti nije ni u kakvoj uzročno – posljedičnoj vezi s izlijevanjem goriva u more i u tom smislu ne predstavlja štetnu radnju kojom je prouzročena šteta u konkretnom slučaju. S druge strane, kako je tuženik 1. ipak dozvolio (bez suglasnosti Lučke uprave) da gospodarske djelatnosti koje su njemu dane u koncesiju obavlja tuženik 2., on je bio dužan osigurati sigurno (pod uvjetima pod kojima je dana koncesije) obavljanje te djelatnosti u smislu odredbe čl. 26. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03, 141/06, 38/09, 56/16, 98/19; dalje: ZPDML) pa se njegova odgovornost može protezati unutar sadržaja navedene odredbe. Tuženik 2., s druge strane, kao osoba koja je izravno sudjelovala u prekrcaju goriva na brod „Fidelity“, odgovorna je ako je uslijed njegovih (izravnih) radnji ili propuštanja došlo do onečišćenja mora, a te radnje (ili propuštanja) su bile protivne međunarodnim konvencijama, zakonom ili podzakonskim aktima propisanim procedurama u postupku opskrbe broda gorivom. Pri tom se napominje da je neosnovano pozivanje tuženika 2. na odredbu čl. 17. st. 3. Ugovora o prodaji ostatnog brodskog goriva koji Ugovor je sklopljen između tuženika 1. i brodara (stranica 322 do 327 spisa) i u tom smislu na nepostojanje osnove odgovornosti tuženika. Naime, navedenom odredbom Ugovora propisano je da kupac (brodar) pristaje obeštetiti i osloboditi odgovornosti prodavatelja (tuženika 1.) za bilo koje i za sve zahtjeve ili potraživanja koji nastanu na temelju pretrpljenih ozljeda ili štete nakon prijenosa prava vlasništva i rizika od gubitka na proizvodu, a koje mogu nastati u vezi s prijevozom, korištenjem ili rukovanjem bilo kojim proizvodom. Prije svega, ovaj Ugovor je sklopljen između brodara i tuženika 1. pa se njegove odredbe (uključujući i one vezane uz oslobođenje od odgovornosti) ne mogu odnositi na tuženika 2. Osim toga, ovdje se radi o oslobođenju od odgovornosti za štetu koja može nastati u vezi prijevoza, korištenja ili rukovanja proizvodom, ali ne i o oslobođenju od odgovornosti za štetu nastalu onečišćenjem morskog okoliša nastalu trećim osobama.

14. Iz isprava u spisu, a prije svega iz Izvješća o provedenoj upravnoj istrazi predmetne pomorske nesreće (stranica 20 do 49 spisa) sud je utvrdio relevantne činjenice o kojima ovisi odgovornost za nastalu štetu u ovoj pravnoj stvari. Činjenice utvrđene u postupku upravne istrage pomorske nesreće (zabilježene u Izvješću o upravnoj istrazi) stranke nisu osporavale već su osporavale svoju odgovornost koja može proizlaziti iz tih činjenica. Predmetno Izvješće sastavljeno je na temelju iskaza članova posade broda, inspekcijskog pregleda broda, pregleda dokumentacije, provedenog uviđaja analize meteorološkog izvješća Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske, od strane osoba ovlaštenih za provođenje istrage te sud nije imao razloga dovoditi u pitanje istinitost činjenica koje su u predmetnom izvješću utvrđene. Te relevantne činjenice su slijedeće:

- 21. lipnja 2018. oko 22:15 sati predstavnici tuženika 2. dopremili su u Luku Raša prijenosni generator i prekrcajnu pumpu te su, nakon što je posada završila pripreme za ukrcaj goriva u tank broj 4 koji se nalazi na lijevoj strani broda, započeli s ukrcajem cisterni i to tako da je početak ukrcaja prve cisterne bio 21. lipnja 2018. oko 23:15 sati, a završetak oko 23:40, početak ukrcaja druge cisterne uslijedio je 22. lipnja 2018. oko 00:10 sati, a završetak ukrcaja oko 00:50 sati, dok je početak ukrcaja treće cisterne započeo oko 01:10 sati, a završio oko 02:00 sata,

- za vrijeme ukrcaja treće cisterne posada broda primijetila je promjenu poprečnog nagiba broda na lijevu stranu te je posada otvorila preljevni ventil na cjevovodu između tankova goriva broj 5 (na desnoj strani broda) i broj 4 (na lijevoj strani broda) kako bi se izjednačio nivo goriva u tim tankovima te se na taj način ispravio uočeni poprečni nagib, nakon čega je zatvoren preljevni ventil,

- nakon završetka ukrcaja treće cisterne, vozač kamiona je obavijestio upravitelja stroja kako će slijedeća cisterna doći za otprilike tri sata te su članovi posade napustili mjesto ukrcaja goriva. Upravitelj stroja i drugi časnik stroja otišli su spavati, treći časnik stroja vratio se na svoje radno mjesto, drugi časnik palube bio je u službi na mostu, dok su mazač i kormilar obavljali svoje redovne dužnosti. Prvi časnik palube također je spavao u vrijeme ukrcaja goriva,

- četvrta cisterna došla je u luku oko 03:30 sati te je oko 04:00 započela s operacijom ukrcaja na brod koja je završila oko 04:40 sati. Operacija ukrcaja cisterne započela je bez da se o tome prethodno obavijesti posada broda te je ukrcaj obavljen bez prisutnosti članova posade broda,

- za vrijeme ukrcaja četvrte cisterne došlo je do nagiba broda na lijevu stranu kada je drugi časnik palube (koji je u to vrijeme obavljao svoje redovne dužnosti) probudio zapovjednika i prvog časnika palube te su oko 4:15 sati započeli sa sondiranjem (mjerenje količine tekućine) tankova vode s desne strane broda,

- oko 4:30 sati došla je peta cisterna te je operacija ukrcaja te cisterne započela odmah nakon završetka iskrcaja iz četvrte cisterne, oko 04:40 sati,

- oko 05:15 sati zapovjednik i prvi časnik palube dolaze do mjesta ukrcaja goriva u tank broj 4 te uočavaju izlijevanje goriva na palubu, a potom oko 5:45 posada započinje s operacijom čišćenja broda koja završava oko 07:30 kada zapovjednik broda pokušava kontaktirati nadležna tijela putem VHF uređaja, ali bezuspješno, međutim, uspijeva kontaktirati agenta, P&I klub i kompaniju. O onečišćenju mora ugljikovodicima na području [adresa] obaviješten je Županijski centar u 07:38, a po obavijesti Lučke kapetanije ista donosi mjeru zabrane isplovljenja broda.

15. U postupku je također utvrđeno (prije svega iz navedenog Izvješća o upravnoj istrazi) da je između članova posade i krcatelja (tuženika 2.) bila dogovorena komunikacija signalom ruku za početak krcanja goriva i prije završetka ukrcaja, da je vidljivost bila ograničena s obzirom na jaku kišu i prepreke na obali koje su zaklanjale vidljivost između kamiona i mjesta ukrcaja, da svi odljevi na palubi (tzv. manikele) nisu bili zatvoreni i gorivo je istjecalo kroz njih u more te da nitko od članova posade nije bilo na ukrcajnoj stanici kod dolaska cisterni broj 4 i 5.

16. Činjenice koje proizlaze iz Izvješća o provedenoj upravnoj istrazi predmetne pomorske nesreće, kao i nalaz i mišljenje vještaka Đeka Šurije te nalaz i mišljenje vještaka Petra Vrvila (proveden u ovom postupku) u bitnom ukazuju na niz propusta u sigurnom snabdijevanju broda gorivom. Naime, prema Pravilniku o rukovanju opasnim tvarima , uvjetima i obavljanju prijevoza u pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama, te načinu sprečavanja širenja isteklih ulja u lukama („Narodne novine“ broj 51/05, 127/10, 34/13, 88/13, 79/15, 53/16, 41/17; dalje: Pravilnik), prije snabdijevanja broda gorivom sastavlja se sigurnosna kontrolna lista (tzv. „bunkering checklist“) koju potpisuje osoba odgovorna za brod (zapovjednik) i snabdjevač goriva. Ispunjavanjem predmetne liste i njezinim potpisom, potpisnici potvrđuju da su poduzeli sve sigurnosne mjere koje su predviđene listom, odnosno da su ispunjeni svi sigurnosni uvjeti za proces snabdijevanja broda gorivom. U tom smislu, sigurno snabdijevanje broda gorivom brod i snabdjevač moraju prilagoditi vremenskim prilikama, te uzeti u obzir sigurnost morskog i kopnenog prometa, moraju voditi računa o tome da je brod sigurno privezan/usidren, da je siz postavljen i spreman za isplovljenje, da su postavljeni propisani signali za snabdijevanje gorivom (crveno svjetlo i/ili B zastava), da je pripremljen i prihvaćen plan bunkera (krcanja goriva) od strane odgovornih osoba, da je uspostavljena učinkovita komunikacija između broda i snabdjevača, da su dogovoreni znakovi opasnosti i za hitno zaustavljanje, da su određene osobe za stalni nadzor operacija snabdijevanja i za hitno zaustavljanje, da su određene zone zabranjenog pušenja i zabranjenog pristupa te da su postavljena upozorenja, da su postavljani čepovi na manikele i sakupljači curenja, da su prekinuti svi radovi s otvorenim plamenom i ugašena nezaštićena svjetla, da je protupožarna oprema i oprema za onečišćenje provjerena i spremna za upotrebu, da su crijeva za snabdijevanje redovno testirana i u dobrom stanju te da su sigurno spojena i osigurana između broda i snabdjevača, da su proučene i zadovoljene odredbe svih propisa koji se odnose na sigurnost i zaštitu okoliša te da je spreman plan za opasnost i način postupanja s državnim službama za slučajeve onečišćenja, incidenta ili ugroze sigurnosti i sigurnosne zaštite. U postupku je utvrđeno da je predmetna kontrolna lista (u konkretnom slučaju ovjereni obrazac F 07/05 A – Prilog 7) rutinski ispunjena te da nisu provedene sve pripremne radnje navedene u kontrolnoj listi (proceduri). Tako je utvrđeno da niti jedan član posade nije bio upoznat s postojanjem procedure ukrcaja goriva pa samim time ni s obvezama koje proizlaze iz procedure, niti jedan od članova posade koji je bio uključen u operaciju ukrcaja goriva nije poznavao engleski jezik (a procedura je napisana na engleskom jeziku), upravitelj stroja je rutinski ispunio „check listu“ te nije bio upoznat s postojanjem procedure, prije početka ukrcaja goriva nisu zatvoreni svi izljevi i otvori na palubi, nije pripremljena oprema za reakciju kod izlijevanja ulja, niti je uspostavljena učinkovita komunikacija s odgovornim osobama već je ta komunikacija uspostavljena isključivo znakovima ruku što nije bio siguran način komunikacije, nije postavljena signalizacija koja označava ukrcaj goriva, na raspolaganju nije bila oprema za sprječavanje onečišćenja, nitko od članova posade nije se nalazio na mjestu ukrcaja (s obzirom na to da su članovi posade nakon prekrcaja cisterne broj 3 napustili mjesto obavljanja dužnosti i nisu se vratili u vrijeme kada im je rečeno da će doći cisterna broj 4 – nakon tri sata) te nisu određeni članovi posade za praćenje eventualnog izlijevanja ulja kako je to definirano brodskom procedurom.

17. Može se reći da su svi navedeni propusti, u svojoj ukupnosti, utjecali na nastanak štetnog događaja, a neposredan i izravan uzrok nastanka štete jest činjenica prema kojoj su odvodi na palubi (tzv. manikele) bili otvoreni što je omogućilo da se gorivo s palube izlije u more, a kako su to utvrdili vještaci Petar Vrvilo i Đek Šurija. Zaključke oba vještačenja je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao objektivne i stručne te nije imao razloga sumnjati u njihovu vjerodostojnost i ispravnost. Pri tom se napominje da je prema nalazu vještaka Vrvila, prilikom krcanja tanka broj 4 došlo je do pretakanja 6 tona više goriva te je iz tog tanka, kroz odzračnik, višak goriva iscurio na palubu i velikim dijelom je završio u moru. Kako su odvodi na palubi bili otvoreni došlo je do neposrednog izlijevanja goriva s palube u more.

18. Prema Pravilniku o redu u luci i uvjetima korištenja luke na području pod upravljanjem Lučke uprave Rijeka, brod koji se opskrbljuje pogonskim gorivom u luci dužan je, među ostalim, držati zatvorene sve palubne otvore, kako to proizlazi iz čl. 102. Pravilnik i iz kontrolne liste koja je tek rutinski popunjena. O tome vodi računa i za to je odgovorna posada broda. Ovdje se dodaje da prilikom krcanja tanka broj 4 iz četvrte cisterne, nitko od članova posade nije imao nadzor nad krcanjem gorivom (članovi posade nisu bili prisutni prilikom iskrcaja goriva iz četvrte i pete cisterne iako su morali znati da će se krcanje nastaviti otprilike tri sata nakon završetka iskrcaja treće cisterne goriva), pa nisu pristupili ni provjeri sigurnosti nastavka opskrbe, a nisu imali ni dostatnu opremu za sprječavanje i saniranje onečišćenja. Posada broda napustila je svoje radne položaje, propustila je obavljati stalnu kontrolu odušnika tankova i raspored tereta koji utječe na poprečnu stabilnost broda te nakon obavijesti kormilara o poremećaju poprečnog nagiba (prilikom ukrcaja četvrte cisterne), posada (zapovjednik) nije utvrdila da je uzrok tog nagiba punjenje tanka broj četiri iz kojeg je uslijed prepunjenosti, gorivo istjecalo na palubu, a potom, zbog otvorenih odvoda na palubi i u more. Nitko od članova posade nije bio u stanju pripravnosti kako to propisuju odredbe Pravilnika pa da bi eventualno na vrijeme uočio izlijevanje goriva i barem djelomično spriječio nastanak onečišćenja. Dakle, prema shvaćanju ovog suda, propusti posade broda ključni su za nastanak ovog štetnog događaja te su izravno doveli do onečišćenja morskog okoliša, što posljedično ukazuje na odgovornost brodara za nastanak ove pomorske nesreće.

19. U odnosu na propuste koji su nastali na strani krcatelj – tuženika 2., a koji su se sastojali u tome što s posadom broda nisu uspostavili sigurnu komunikaciju (o čemu su i oni morali voditi računa prema potpisanoj kontrolnoj listi, a o čemu su svjedočili i svjedoci TL i ŽLŽ) te su nastavili s iskrcajem goriva iz cisterni 4. i 5., iako nitko od posade broda nije bio prisutan prilikom tih iskrcaja, napominje se da u konkretnom slučaju ti propusti nisu izravno ili neizravno utjecali na nastanak štetnog događaja. Na takav zaključak upućuju okolnosti prema kojima je prilikom ukrcaja četvrte cisterne došlo do nagiba broda na lijevu stranu koji nagib je primijetio drugi časnik palube (koji je u to vrijeme obavljao svoje redovne dužnosti) te je probudio zapovjednika i prvog časnika palube koji su oko 4:15 sati započeli s mjerenjem količine tekućine tankova vode s desne strane broda, a da pri tom nisu zaustavili daljnju opskrbu broda gorivom (odgovarajućom signalizacijom krcatelju). Pri tom se napominje da je ukrcaj četvrte cisterne započeo u 4:00 sata, dakle, neposredno prije dolaska zapovjednika i časnika palube pa su, prema shvaćanju ovog suda, oni mogli na vrijeme, odgovarajućom reakcijom, spriječiti istjecanje goriva iz tanka na palubu. Međutim, nakon iskrcaja četvrte cisterne, već je oko 4:30 sati došla i peta cisterna te je operacija ukrcaja te cisterne započela odmah, a zapovjednik i prvi časnik palube su tek oko 05:15 sati došli do mjesta ukrcaja goriva u tank broj 4 i uočili izlijevanje goriva na palubu. Ovdje se posebno napominje da je za vrijeme ukrcaja treće cisterne posada broda primijetila promjenu poprečnog nagiba broda na lijevu stranu te je otvorila preljevni ventil na cjevovodu između tankova goriva 5 i 4 kako bi se izjednačio nivo goriva u tim tankovima te se na taj način ispravio uočeni poprečni nagib i zatvoren je preljevni ventil. U tom smislu utvrđen je propust posade broda postupiti na isti način u trenutku kada su utvrdili da je (opet) došlo do nagiba broda na lijevu stranu. Na navedeni propust posade broda ukazao je i vještak Vrvilo u svom nalazu i mišljenju ističući kako je zapovjednik morao znati zašto je došlo do nagiba broda (stranica 10 nalaza), a posljedično, prema shvaćanju ovog suda, morao je i poduzeti odgovarajuće mjere (kako je to učinjeno za vrijeme ukrcaja treće cisterne) koje bi spriječile istjecanje goriva iz tanka na palubu pa u more.

20. Prema tome, a unatoč činjenici prema kojoj je i krcatelj postupao protivno sigurnosnim pravilima opskrbe broda gorivom, u ovom postupku nije utvrđeno da je njegovo postupanje dovelo do nastanka štetnog događaja, a s obzirom na to da su sigurnosni propusti članova posade broda neposredno doveli do nastanka štete. Drugim riječima, rezultati dokaznog postupka ne upućuju na zaključak o tome da ne bi došlo do izlijevanja goriva u more ili da bi količina onečišćenja bila manja da su članovi posade broda bili prisutni prilikom ukrcaja goriva iz cisterne broj 4. Postupanje članova posade broda upućuje na zaključak o tome da oni ni u tom slučaju (da su bili prisutni prilikom ukrcaja četvrte cisterne) ne bi na vrijeme uočili izlijevanje goriva na palubu, a osobito s obzirom na činjenicu prema kojoj nisu odmah poduzeli odgovarajuće mjere kada su primijetili nagib broda u 04:15 sati te u tom smislu nisu zaustavili opskrbu broda gorivom, niti su otvorili preljevni ventil na cjevovodu između tankova goriva, kao što su to učinili za vrijeme ukrcaja goriva iz cisterne broj 3.

21. Na kraju, dodaje se da u ovom postupku nije utvrđeno da je do štete (ili eventualnog doprinosa šteti) došlo zbog propusta krcatelja koji su u vezi s osposobljenošću njegovih radnika za obavljanje tog posla kako je to isticao tužitelj, odnosno ne postoji uzročno – posljedična veza između (eventualnih) tehničkih propusta na strani tuženika 2. i nastale štete. Isto tako, ni okolnost je li tuženik 1. proveo sve mjere radi osiguranja sigurnog obavljanja djelatnosti koja mu je dana u koncesiju u smislu odredbe čl. 26. st. 2. ZPDML-a ne utječe na njegovu odgovornost jer je odgovornost, kako je obrazloženo ranije u cijelosti na strani brodara zbog grubih propusta članova posade broda.

22. Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nije utvrđena odgovornost tuženika niti njihov doprinos nastanku štete jer su propusti brodara bili ključni za nastanak onečišćenja, tužitelj nema pravo regresa prema tuženicima sukladno čl. 3. st. 6. Konvencije. Zato je tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno kao u izreci presude.

23. Odluka o parničnom trošku iz točke II. i III. izreke presude donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

24. Tuženik 1. ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 19.488,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138,23; dalje: Tarifa), za sastav četiri obrazložena podneska (od 8. ožujka 2022., 15. travnja 2022., 11. kolovoza 2023. i 6. studenoga 2024.) te za pristup ročištima od 31. ožujka 2022., 21. ožujka 2023., 4. prosinca 2023. i 7. veljače 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 200,00 eura za sastav podneska od 13. siječnja 2025. (Tbr. 8. t. 3. Tarife) te za sastav podneska od 21. ožujka 2023. (s obzirom na to da mu je već odmjerena naknada za četiri obrazložena podneska) te pripadajući PDV u iznosu od 43.948,00 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 219.740,00 eura. Kamata na trošak parničnog postupka određena je sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to ovaj tuženik zatražio u odgovoru na tužbu. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

25. Tuženik 2. ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 19.488,00 eura (sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife) i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za četiri obrazložena podneska (od 25. listopada 2024., 28. travnja 2022., 1. studenoga 2023. i 4. prosinca 2024.), za zastupanje na ročištima od 31. ožujka 2022., 21. ožujka 2023., 4. prosinca 2023. i 7. veljače 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te pripadajući PDV u iznosu od 43.848,00 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 219.240,00 eura, zajedno s pripadajućom kamatom od donošenja presude do isplate (čl. 29. st. 2. ZOO-a u vezi sa čl. 151. st. 2. ZPP-a) kako je to zatražio u odgovoru na tužbu. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 21. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.