REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Pp-13799/2024
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
[adresa]
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu ovog suda Meliti Tužinski, uz sudjelovanje zapisničara Tee Frančić, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenika - pravne osobe HRVATSKI TELEKOM d.d. i II okrivljenika - odgovorne osobe ŠB, zastupani po braniteljici Jeleni Sušilović Barić odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 170. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine br 76/22), povodom optužnog prijedloga oštećenika Grada Ludbrega, zastupanog po punomoćniku branitelju Deanu Španović odvjetniku iz Zagreba, od dana 31. listopada 2024. godine, nakon glavne i javne rasprave, temeljem članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 21. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I.)
I okrivljena pravna osoba: HRVATSKI TELEKOM d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB tvrtke: 81793146560, prekršajno kažnjavana,
II okrivljena odgovorna osoba: CB, , s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1978., državljanin Republike Hrvatske, 01B: 87156318756, završeno Tehničko veleučilište u Zagrebu i Sveučilišta Baltazar u Zaprešiću, direktor Odjela za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu kod prvookrivljenika pravne osobe, prekršajno nekažnjavan,
k r i v i s u
što I okrivljenik Hrvatski telekom d.d., u Zagrebu, dana u Zagrebu, 21. srpnja 2024., nije postupio prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I344-03/18-11/1005, urbroj: 376- 05-3-19-18 0d 19. srpnja 2019. odnosno nije tog dana platio oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 13. srpnja 2024. do 13. srpnja 2025. u iznosu 58.125,86 EUR, a koju je godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunao roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja prema točki 6. njegove izreke i taj obračun dostavio elektronikom poštom od 31. srpnja 2019., a koju je naknadu za pravo puta prema točkama 5. i 7. izreke tog rješenja u obvezi platiti oštećeniku od 13. srpnja 2019. za prvu godinu u roku od 10 dana od primitka rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu ka pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, dakle, najkasnije 21. srpnja svake godine,
dakle, što kao pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi u ostavljenom roku nisu postupili prema izvršnoj odluci Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti,
čime je I okrivljenik počinio prekršaj iz članka 170. stavka 1. točke 10. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj: 76/22), kažnjiv po istom propisu, a II okrivljenik prekršaj iz članka 170. stavak 2. u svezi stavka 1. točke 10. Zakona o elektroničkim komunikacijama, kažnjiv po istom propisu,
pa im se uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07. 39/13,157/13,110/15, 70/17, 118/18, 114/22)
i z r i č e
I okrivljeniku - pravnoj osobi:
novčana kazna u iznosu od 15.000,00 € (petnaest tisuća eura)
II okrivljeniku - odgovornoj osobi:
novčana kazna u iznosu od 3.000,00 € (tri tisuće eura)
Na temelju odredbe članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti prema odredbi članka 34. Prekršajnog zakona.
Ukoliko okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna uplaćena u cijelosti.
Temeljem odredbe članka 139. stavak 3., u svezi s odredbom članka 138. stavak 2. točka 3.a. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 € (sto eura), s v a k i u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će u protivnom, na temelju odredbe članka 152. stavak 4. i stavka 11. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.
O b r a z l o ž e n j e
1. Grad Ludbreg od dana 31. listopada 2024. godine podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, te je proveden redovni postupak.
2. Pozvani da se očituju o osnovanosti navoda optuženja, I i II okrivljenici su u spis dostavili pisane obrane u kojima su suglasno naveli kako u cijelosti poriču počinjenje prekršaja te su naveli da osporavaju počinjenje prekršaja odnosno prekršajnu odgovornost koja im se stavlja na teret, i to iz razloga: jer je između Oštećenika i okrivljenika na snazi Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama br. r-4.1-545/2013 Od 27. prosinca 2013. (dalje: Ugovor o služnosti i/ili Ugovor) koji Oštećenika i okrivljenike obvezuje, i to kao jedina relevantna pravna osnova po kojoj su okrivljenici Oštećeniku dužni plaćati naknadu za korištenje javnih površina Oštećenika u svrhu polaganja svoje elektroničke komunikacijske infrastrukture (dalje: EKI), jer je postojanje Ugovora o služnosti utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Poslovni broj: P-2003/2021 Od 2. lipnja 2022. (dalje: Pravomoćna presuda), a koja odluka je donesena nakon i unatoč postojanju predmetnih Rješenja HAKOM-a na koje se Oštećenik neosnovano poziva; jer su postojanje Ugovora o služnosti i Pravomoćne presude pravne činjenice koje Oštećenik i sud moraju poštivati, a sve sukladno odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima kojom je propisano: Svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. ", jer postojanje uređenog pravnog odnosa između okrivljenika i Oštećenika temeljem postojećeg Ugovora o služnosti kao drugog prava, po samom zakonu (ex lege) isključuje iz primjene pravo puta i obvezu plaćanja naknade utvrđene po toj osnovi (ovdje temeljem Rješenja HAKOM-a), a sve sukladno: dispozitivnim odredbama ZEK-a (čl. 63. st. 8. i dr.) i Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ustaljenoj sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS), ustaljenoj praksi HAKOM-a, najnovijoj Odluci Ustavnog Suda Republike Hrvatske, jer su okrivljenici uredno ispunili svoju obvezu prema Oštećeniku time što su temeljem postojećeg Ugovora o služnosti, kao druge valjane pravne osnove korištenja nekretnina Oštećenika za polaganje svoje EKI. Oštećeniku već platio naknadu. U ovom trenutku ne postoji za okrivljenike nikakva druga obveza plaćanja Oštećeniku na ime korištenja njegovim nekretninama za polaganje EKI. Dodatnim plaćanjem naknade za EKI sukladno Rješenjima HAKOM-a na koje se Oštećenik neosnovano poziva, okrivljenici bi dva puta i po dvije različite pravne osnove platili naknadu za sadržajno istovrsno korištenje nekretnina, što je pravno neosnovano (kako to uostalom proizlazi i iz ustaljene prakse VUS-a, HAKOM-a i Ustavnog suda Republike Hrvatske). A postojanje kojih okolnosti (i-iv) u konkretnom slučaju isključuje obvezu postupanja okrivljenika po Rješenjima HAKOM- a na koje se Oštećenik neosnovano poziva, a samim time isključuje i obilježja počinjenja prekršaja iz ČI. 170. st.1 toČ.10. ZEK-a, kažnjivog po ČI. 170. st. 1. ZEK- a. Ugovor o služnosti - jedina mjerodavna i obvezujuća pravna osnova po kojoj su okrivljenici obvezni Oštećeniku plaćati naknadu za EKI Oštećeniku. Uvodno se navodi da je osnova prijepora u ovoj pravnoj stvari pitanje po kojoj pravnoj osnovi su okrivljenici Oštećeniku dužni plaćati naknadu za korištenje nekretnina u njegovom vlasništvu u svrhu polaganja svoje EKI. Nije sporno da je predmetnim Rješenjima HAKOM-a okrivljenicima na nekretninama na području Oštećenika utvrđeno pravo puta, kao i obveza plaćanja godišnje naknade na ime tog prava u naprijed navedenim iznosima. Međutim, isto tako je nesporno, a što Oštećenik u svom optužnom prijedlogu zlonamjerno prešućuje, da je između Oštećenika i okrivljenika na snazi Ugovor o služnosti kojim su stranke uredile svoj odnos u pogledu korištenja nekretnina u vlasništvu Oštećenika Od strane okrivljenika za potrebe njegove EKI. Također, nesporno je, a što Oštećenik u svom optužnom prijedlogu isto tako prešućuje, da je postojanje predmetnog Ugovora o služnosti potvrđeno Pravomoćnom presudom, a koja odluka je donesena nakon i unatoč postojanju predmetnih Rješenja HAKOM-a na koje se Oštećenik ovdje neosnovano poziva. Stoga, kada se uzme u obzir da između okrivljenika i Oštećenika trenutno postoje dva pravna izvora obveze (Rješenja HAKOM-a — Ugovor o služnosti) koja na istim nekretninama i za sadržajno ista prava uređuju njihov odnos, a posebno da različito ureduju pitanje visine plaćanja naknade za njihovo korištenje, dužnost Naslovnog suda je najprije kao prethodno pitanje utvrditi u kakvom su međusobnom odnosu ta dva izvora obveza i koji od ta dva izvora obveze obvezuje okrivljenike. Naime, predmetnim Ugovorom o služnosti Oštećenik i okrivljenici su svoj međusobni odnos zauzeća i korištenja javnih površina u vlasništvu Oštećenika, a u svrhu gradnje, polaganja, održavanja, razvoja i korištenja EKI-ja u vlasništvu okrivljenika, uredili temeljem prava služnosti i naknadom koja proizlazi iz tog prava, a koji pravni temelj po sili zakona (ex lege) isključuje iz primjene pravo puta i plaćanje naknade za pravo puta utvrđene Riješenima HAKOM-a. Unatoč postojanju uređenog odnosa s okrivljenicima, Oštećenik je 18. prosinca 2018. HAKOM-u podnio zahtjev za utvrđivanje okrivljenika infrastrukturnim operatorom i obveznikom plaćanja naknade za pravo puta jer je izračunao da mu se sa okrivljenicima financijski više isplati imati uređen odnos putem prava puta. Kako je postojanje predmetnog Ugovora predstavljalo zapreku za izdavanje rješenja kojim se od strane HAKOM-a utvrđuje infrastrukturni operator i određuje plaćanje godišnje naknade za pravo puta, Oštećenik je svojom izjavom o otkazu Od 3. srpnja 2019. predmetni Ugovor nezakonito otkazao pa je HAKOM, pod isključivom pretpostavkom njegovog nepostojanja, naposljetku izdao predmetno Rješenje/2019, a kasnije i Rješenje/2021. Protiv takvog nezakonitog otkaza predmetnog Ugovora o služnosti od strane Oštećenika, posljedično kojem su predmetna Rješenja HAKOM-a i donesena, okrivljenici su pred nadležnim parničnim sudom podnijeli tužbu radi utvrđenja neosnovanosti njegovog otkaza, pri čemu je nadležni parnični sud utvrdio da je otkaz predmetnog Ugovora neosnovan i bez učinka te da isti obvezuje, s posljedicom da je predmetni Ugovor o služnosti na snazi i da obvezuje ugovorne strane, tj. s posljedicom da su okrivljenici isključivo po ovoj osnovi Oštećeniku dužni plaćati naknadu za korištenje svih javnih površina u njegovom vlasništvu. Unatoč tome što je pravomoćnim utvrđenjem postojanja drugog prava (Ugovora o služnosti) od strane nadležnog parničnog suda za okrivljenike, u smislu čl. 8. st. 4. Pravilnika, ex lege prestala obveza plaćanja naknade za pravo puta određena predmetnim Rješenjima HAKOM-a, Oštećenik se zbog više utvrđene naknade i dalje neosnovano poziva na ista te zahtijeva plaćanje na koje nema zakonsko pravo. Zbog pravomoćnog utvrđenja neosnovanosti otkaza predmetnog Ugovora o služnosti okrivljenici su Oštećeniku platili naknadu za korištenje temeljem postojećeg Ugovora o služnosti, uz prethodno dostavljen poziv na sklapanje njegovog aneksa radi usklađenja utvrđene količine EKl-ja i shodno tome korekcije ukupne naknade za služnost, a što je Oštećenik neosnovano odbio učiniti. lako je Oštećenik svjestan i zna da je njegov odnos u pogledu prava na naknadu za EKI primarno reguliran postojećim Ugovorom o služnosti, koji je na snazi i koji ga obvezuje, isti neosnovano i protivno načelu savjesti i poštenja, i dalje potražuje naknadu po pravnoj osnovi utvrđenoj Rješenjima HAKOM-a, koja je u smislu čl. 63. st. 8. ZEK-a i 8. st.4 Pravilnika ex lege prestala i koji okrivljenike više ne obvezuju. Dakle, unatoč činjenici što mu je ugovorena naknada za služnost uredno podmirena, Oštećenik za korištenje predmetnih nekretnina istovremeno želi uprihoditi i naknadu za pravo puta, iako je svjestan da ga obvezuje postojeći Ugovor o služnosti i da se naknada za korištenje nekretnina ne može ishoditi po dvije pravne osnove (Pravo služnosti i pravo puta), već samo i isključivo po jednoj. Na ovaj način Oštećenik grubo zloupotrebljava prava, postupa protivno relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima i nastoji se neosnovano obogatiti na štetu okrivljenika. Relevantne zakonske odredbe koje se imaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari — prestanak obveze plaćanja naknade za pravo puta sukladno odredbama ZEK-a i Pravilnika kao lex specialis. Općim odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) propisan je način prestanka obveze između sudionika nekog pravnog odnosa. Tako je odredbom Cl. 160. st. 1. ZOO-a izričito propisano:
Obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom odrečenim slučajevima." Primjenom citirane odredbe ZOO-a o načinu prestanku obveze u drugim zakonom odrečenim slučajevima, to je u konkretnom slučaju predmetna obveza plaćanja naknade za pravo puta utvrđena Rješenjima HAKOM-a prestala upravo u zakonom određenom slučaju propisanom čl. 63. st. 8. ZEK-a i El. 8. st. 4. Pravilnika. Člankom 63. st. 8. ZEK-a propisano je:
Infrastrukturni operator ne plaća upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta u slučaju kada je infrastrukturni operator ujedno i vlasnik te nekretnine, ili ima kakvo stvarno pravo na toj nekretnini, ili drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, kojim je uređeno korištenje općeg dobra ili nekretnine. Člankom 8. st. 4. Pravilnika propisano je: obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako na nekretnini postoji koje drugo Pravo temeljem kojeg infrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje općeg dobra ili nekretnine. " S obzirom da je nesporno da između okrivljenika i Oštećenika postoji neko drugo pravo odnosno pravni odnos i upravo temeljem Ugovora služnosti čije je postojanje potvrđeno Pravomoćnom presudom, a temeljem kojeg su okrivljenici Oštećeniku 25. platili naknadu za korištenje njegovim nekretninama, to ne postoji obveza okrivljenika na plaćanje naknade za pravo puta utvrđene Rješenjima HAKOM-a, a sve iz razloga jer su za prestanak te obveze ispunjene pretpostavke iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika u vezi sa čl. 160. st. 1. ZOO-a. Predmetnu odredbu čl. 63. St. 8. ZEK-a zakonodavac je ugradio u ZEK kako bi dodatno utvrdio nespornim ono što je već i ranije bilo nesporno utvrđeno u čI. 8. st. 4. Pravilnika. Time je zakonodavac i u zakon ugradio odgovarajuću odredbu kako bi predmetna odredba čl. 8. st. 4. Pravilnika imala jasno i direktno uporište i u samom zakonu te na taj način da i zakonom i Pravilnikom bude propisano da infrastrukturni operator (ovdje okrivljenici) nisu u obvezi plaćati naknadu za pravo puta utvrđenu upravnim aktom (ovdje Rješenjima HAKOM-a) ako je svoj međusobni odnos s vlasnikom zemljišta (ovdje Oštećenikom) uredio na neki drugi način. Time je zakonodavac dodatno intervenirao u one mnogobrojne sporne situacije koje odgovaraju ovoj koja je predmet ove pravne stvari, na da je otklonio dvojbe o tome koji se od dva izvora obveze ima primijeniti u odnosu na dužnika (ovdje okrivljenika), a u okolnostima kada mu se ugovorom o služnosti, kao izvoru obveze, nameće plaćanje naknade u manjem iznosu od onog utvrđenog Rješenjima HAKOM- a. U ovoj pravnoj stvari je nesporno da to drugo pravo odnosno pravni odnos iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika predstavlja upravo naprijed navedeni Ugovor o služnosti koji je na snazi, pa takva nesporna činjenica, koja je potvrđena i protezanjem učinaka Pravomoćne presude, ima pravni učinak da plaćanje naknade utvrđene Rješenjima HAKOM-a ne obvezuje okrivljenike sve dok takav pravni odnos egzistira. Stoga, uzimajući u obzir odredbu čl. 8. st. 4. Pravilnika koja je vrijedila i u trenutku donošenja predmetnih Rješenja HAKOM-a, kao i važeću odredbu čl. 63. st. 8. ZEK-a koja također sadržava istovjetnu odredbu o nepostojanju obveze plaćanja naknade za pravo puta u slučaju uređenog odnosa po nekoj drugoj pravnoj osnovi, proizlazi da Oštećenik nema pravo potraživati naknadu utvrđenu predmetnim Rješenjima HAKOM-a jer je to pravo na naplatu suspendirano postojanjem Ugovora o služnosti koji je na snazi i obvezuje ugovorne strane. Sagledavajući svrhu i smisao ZEK-a (ratio legis i ocassio legis), kao i navedene formulacije koje je zakonodavac upotrijebio u zakonskom tekstu i Pravilniku, proizlazi da je tim odredbama predviđeno da se pravila vezano za utvrđivanje obveze plaćanja naknade za pravo puta primjenjuju samo u onom slučaju u kojem infrastrukturni operator i upravitelj odnosno vlasnik nekretnine nisu drukčije uredili svoj odnos - na drugom temelju (ovdje na ugovornoj osnovi) bez obzira da li bi se pritom radilo o ugovoru obveznopravne ili stvarnopravne naravi. Na ovom mjestu se ujedno naglašava da odredbe ZEK-a i Pravilnika (kao lex specialis) imaju prednost nad primjenom, ne samo u slučajevima propisanim općim odredbama ZOO-a, već i u odnosu na druga pravna područja pa tako i na obveze utvrđene upravnim aktima (ovdje temeljem Rješenja HAKOM-a. Naime, EI. 160. st. 1. ZOO-a prestanak obveze ne ograničava prema nekom posebnom izvoru iz kojeg neka obveza proizlazi te se ta odredba ima tumačiti tako da djeluje na prestanak obveze općenito i bez obzira na njezin Izvor. Stoga u ovoj pravnoj stvari prestanak obveze u drugim zakonom određenim slučajevima, u smislu čl. 160. st. 1. ZOO-a, kako je to određeno čl. 63. st. 8. ZEK-a i čI. 8. st. 4. Pravilnika, djeluje i u odnosu na upravni akt kao izvor obveze, kao što su to ovdje predmetna Rješenje HAKOM-a. U nastavku pod točkama VI. i VII., okrivljenici Naslovnom sudu dodatno obrazlažu neosnovanost zahtjeva Oštećenika i izostanak prekršajne odgovornosti, a Sve kako to nepobitno proizlazi iz aktualnog zakonodavnog uređenja i ustaljene prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske, VUS-a i HAKOM-a, koja postojanje uređenog ugovornog odnosa u pogledu plaćanja naknade za EKI smatra nadređenim odnosu prava puta i obvezama koje iz istog proizlaze, tj. koja u slučaju postojanja ugovora u potpunosti isključuje primjenu prava puta. Isključenje obveze plaćanja naknade za pravo puta sukladno sadržanom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske. Za potrebe odlučivanja u ovoj pravnoj stvari okrivljenici skreću osobitu pažnju na najnoviju Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske objavljenu u Narodnim novinama br. 4/23 od 11. siječnja 2023. u kojoj se pod IV: OČITOVANJA MINISTARSTAVA (toč.14.) navodi kako: Imajući u vidu da su pravo puta i pravo služnosti po svom sadržaju vrlo slična prava, gdje oba titularu omogućavaju nesmetano korištenje tuđe nekretnine, u ZID ZCi-u je zakonodavac ocijenio razumnim da se iznosi koji se plaćaju za ta prava izjednače kada je riječ o javnim cestama.„ U novom ZEK-u, koji je stupio na snagu u srpnju 2022. godine zadržana je koncepcija prava puta iz prethodnog ZEK-a. Međutim, zakonodavac je pojasnio supsidijarnu narav prava puta u odnosu na druga stvarna prava, utvrdivši u čI. 63. stavku 8. da infrastrukturni operator upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta u slučaju kada je infrastrukturni operator ujedno i vlasnik te nekretnine, ili ima kakvo stvarno pravo na toj nekretnini ili drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, kojim je uređeno korištenje općeg dobra ili nekretnine." Ovo mišljenje u cijelosti se podudara sa pravnim stavovima okrivljenika po kojem pravo puta i sklapanje ugovora o služnosti stoje u odnosu dispozitivnosti i supsidijarnosti, pri čemu je po svojoj naravi pravo puta dispozitivne supsidijarne naravi koje se primjenjuje samo u slučaju ako stranke svoj međusobni odnos nisu uredile ugovorom. Isključenje obveze plaćanja naknade za pravo puta utvrđene Rješenjima HAKOM-a sukladno praksi Visokog upravnog suda RH i HAKOM-a. Da postojanje Ugovora o služnosti isključuje iz primjene pravo puta i plaćanje naknade po toj osnovi, nesporno proizlazi iz pravomoćnih presuda Visokog upravnog suda RH: Tako Visoki upravni sud RH u više svojih presuda navodi: Kako su odnosi infrastrukturnog operatora, odnosno tužitelja i upravitelja općeg dobra, odnosno zainteresirane osobe bili uređeni sklopljenim ugovorom, to prije no što je ovaj ugovor raskinut nije bilo mjesta da ove odnose u istoj pravnoj stvari rješava tuženik (HAKOM) donošenjem rješenja sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama." (izvod iz obrazloženja presude VlJS-a Os-11-130/17-7 Od 6. rujna 2017. Prilog 7); Nadalje, nije sporno da su tužitelj i zainteresirana osoba sklopile Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama kojim su ugovorile naknadu koju je tužitelj dužan plaćati za korištenje prava puta. Budući su odnosi tužitelja i zainteresirane osobe bili uređeni sklopljenim ugovorom to prije nego je ovaj ugovor raskinut nije bilo mjesta da ove odnose u istoj pravnoj stvari rješava tuženik donošenjem rješenja sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama, a kakvo je shvaćanje ovaj Sud već zauzeo u svojoj presudi posl. br. VUS-a bis-11- 130/17-7 od 6. rujna 2017." Pritom se napominje, da ukoliko su tužitelj i ev. Općina sklopili ugovor o zasnivanju služnosti na javnim površinama i ugovorite naknadu, te ukoliko je ugovor na snazi, nema mjesta iste odnose u istoj pravnoj stvari rješavati u postupku pred tuženikom. Sukladno naprijed navedenim stavovima izraženim u presudama VUS-a, takav Stav je zauzeo i HAKOM u nizu svojih rješenja, a ovdje Se samo citira odgovarajući Stav HAKOM-a: Rješavanje imovinskopravnih odnosa između infrastrukturnog operatora i vlasnika nekretnina putem prava služnosti ili nekih drugih stvarnih prava uređenih Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije u nadležnosti HAKOM-a, već su vlasnici ili upravitelji nekretnina u tom slučaju zaštitu svojih prava mogu ostvarivati pred nadležnim sudovima. Nastavno na navedeno ističu kako se naknada za korištenje nekretnina u vlasništvu Grada ne može ishoditi po dvije pravne osnove (pravo služnosti i pravo puta) već samo po jednoj od navedenih. Obzirom da je medu strankama još uvijek na snazi Ugovor o osnivanju prava služnosti javnih površina te Ugovor o partnerskom odnosu u štićenju distributivne telekomunikacijske kanalizacije (DTK) i prava korištenja javnih površina, sukladno praksi Visokog upravnog suda RH Us-ll-351/17, HAKOM je utvrdio kako nema mjesta da stranke svoje odnose u istoj pravnoj stvari rješavaju pred HAKOM-om." (izvod iz Rješenja HAKOM-a br. LIP/l344-03/14-11/412 Od 16. svibnja 2019.) Da ugovorni odnos tj. pravo služnosti ima prednost pred pravom puta i plaćanju naknade po toj osnovi, HAKOM nedvojbeno potvrđuje i u svojim javnim izlaganjima u medijima. Tako u članku u Večernjem listu, povodom stupanja na snagu novog ZEK-a, HAKOM službeno navodi: Budući ZEK zadržao je koncepciju trenutačnog zakona koji je na snazi kad je riječ o pravu puta za postojeću infrastrukturu, pri čemu je objašnjeno da klasični stvarnopravni instituti, kao što je primjerice pravo služnosti, imaju prednost nad pravom puta. Dakle, iz prakse sudskih i upravnih tijela proizlazi zajednički i ujednačen stav da primjenjivi zakonski i podzakonski propisi ne sadrže prisilne pravne norme uslijed kojih bi se učinci prava puta i obveza plaćanja naknade za pravo puta mogli primijeniti mimo dispozicije i volje (zahtjeva) stranaka. Ako postoji ugovor, odnosno dispozitivno uređen odnos, tada nema mjesta primjeni prava puta i naknade za pravo puta, a ako je prije ugovora rješenjem HAKOM-a bilo utvrđeno pravo puta i obveza plaćanja naknade za pravo puta, tada je činjenicom postojanja ugovora takva obveza plaćanja naknade za pravo puta ex lege prestala. Na kraju, podredno i isključivo opreza radi se ističe da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o prekršaju tak i ako bi se uzelo da su okrivljenici bili dužni postupiti po Rješenju HAKOM-a odnosno da su okrivljenici pogrešno smatrali da to nisu dužni učiniti, a sve iz razloga što bi se u tom slučaju radilo o situaciji u kojoj su okrivljenici bili u zabludi pa primjenom čl. 30. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona ne bi bili krivi jer u vrijeme počinjenje prekršaja nisu bili svjesni nekog njegovog zakonom i li drugim propisom određenog obilježja. Odnosno, ne bi bilo prekršaja, iako je njegova propisana obilježja počinitelj ostvario s namjerom jer je u vrijeme počinjenja djela okrivljenici pogrešno smatrali da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno. Drugim riječima, s obzirom na primjenu odredbi čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. St. 4. Pravilnika, a pokraj činjenice da je Pravomoćnom presudom utvrđeno da je u sporno vrijeme, kao i danas, predmetni Ugovor o služnosti na snazi i da obvezuje okrivljenike i Oštećenika, tak da se i zauzme Stav da su okrivljenici počinili prekršaj, tada bi se radilo o tome da u trenutku počinjenja okrivljenici nisu bili svjesni da postupaju protupravno jer su u vrijeme počinjenja okrivljenici pogrešno smatrali da postoje okolnosti koje isključuju obvezu plaćanja naknade za pravo puta. Imajući u vidu da su okrivljenici Oštećeniku dužni plaćati naknadu za korištenje zemljišta na temelju ugovorne osnove - Ugovora o služnosti, čije postojanje je potvrđeno Pravomoćnom presudom, a koji Oštećenika i okrivljenike obvezuje, to navedena okolnost ex lege isključuje obvezu plaćanja naknade za pravo puta koja proizlazi iz Rešenja HAKOM-a. Kada se uzme u obzir da predmetni Ugovor o služnosti predstavlja građanskopravni odnos na koji se primjenjuju odredbe Ugovora i mjerodavne odredbe ZOO-a, ZV-a, ZEK-a i Pravilnika, tada proizlazi da između Oštećenika i okrivljenika u ovom trenutku postoji samo odnos uređen Ugovorom. Sklapanjem Ugovora i pravomoćnim utvrđenjem postojanja ugovornog odnosa, kao drugog prava kojim je uređeno korištenje javnih površina u vlasništvu Oštećenika, prestala je ex lege obveza plaćanja naknade za pravo puta koja proizlazi iz Rješenja HAKOM-a, pa samim time nepostupanjem po Rješenjima HAKOM-a ni l. Okrivljenik, ni ll. Okrivljenik nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Postupanje sukladno pravu koje okrivljenicima proizlazi iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika ne može dovesti do postojanja krivnje za neplaćanje naknade za pravo puta pa tako niti do počinjenja prekršaja i/ili same prekršajne odgovornosti pa slijedom navedenog, okrivljenici nisu počinili prekršaj iz čl. 170. st. 1. toč. 10. ZEK-a kako im se to neosnovano stavlja na teret, a sve iz razloga što pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika, uz nesporno postojanje Ugovora o služnosti i Pravomoćne presude te uz primjenu načela dispozitivnosti i supsidijarnosti okrivljenici nisu dužni plaćati naknadu za pravo puta.
3. Punomoćnik tužitelja se očitovao na obranu okrivljenika te je naveo da pisane obrane okrivljenika u potpunosti se iscrpljuju samo u tvrdnji da je između stranaka sklopljen Ugovor o osnivanju prava služnosti od 27.12.2013. i da u povodu tog ugovora, odnosno zbog tog ugovora, oni nisu u obvezi ispunjavati obvezu plaćanja naknade za pravo puta utvrđene pravomoćnim i izvršnim odlukama (rješenjima) Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM). Prekršajni sud u okviru zakonom određene nadležnosti iz čl. 94. Prekršajnog zakona ovlašten je i dužan utvrditi sam jesu li okrivljenici ostvarili biće djela prekršaja iz čl. 170. Zakona o elektroničkim komunikacijama (ZEK). Nije na sudu da u ovom prekršajnom postupku ocjenjuje i ispituje sadržaj dostavljenog ugovora i njegove pravne učinke na obvezu plaćanja naknade za pravo puta utvrđene pravomoćnim rješenjima HAKOM-a. Za ocjenu jesu li okrivljenici počinili djelo prekršaja koje im se stavlja na teret relevantnim je utvrditi samo jesu li ili nisu postupili prema pravomoćnim rješenjima HAKOM-a. U odnosu na presudu Vrhovnog suda RH koju okrivljenici dostavljaju u sudski spis uz svoj podnesak, a nakon što su podnijeli svoje pisane obrane, tužitelj ističe da je konkretna odluka donesena u sporu o zahtjevu vlasnika da mu I okrivljenik plati naknadu za pravo puta u utuženom razdoblju od 2010. do 2017. u kojemu nije postojalo rješenje HAKOM-a kao pravna osnova obveze plaćanja naknade za pravo puta u tom razdoblju. Stoga pravno shvaćanje iste odluke da infrastrukturni operator nije u obvezi plaćati naknadu za pravo puta preko ugovorenog iznosa nije primjenjivo jer se ovdje ocjenjuje postojanje prekršaja time što okrivljenici nisu postupili sukladno donesenim pravomoćnim rješenjima HAKOM-a. Tužitelj napominje da okrivljenici ponovljeno čine prekršaj kojim se ovim postupkom stavlja na teret i da su kod ovog suda u više objektivno identičnih predmeta proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama. Uz one presude koje tužitelj dostavio uz optužni prijedlog, na današnjoj raspravi dostavlja još jednu presudu ovog suda broj: Pp-7828/2024 od 27. siječnja 2025. kojim su okrivljenici također proglašeni krivima u objektivno identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
4. U dokaznom postupku je izvršen uvid u dokaze u spisu i to rješenje HAKOM- a od 19. srpnja 2019., presuda Visokog Upravnog suda RH od 26.09.2019., dopunsko rješenje HAKOM-a od 14.12.2021., e-mail podnesak HAKOM-a upućen Gradu Ludbregu od 31.07.2019. i 17.12.2021. i izvadak iz prekršajne evidencije za I i II okrivljenika.
5. Uvidom u rješenje HAKOM-a od 19. srpnja 2019. KLASA: UP/1-344-03/18- 11/1005 URBROJ: 376-05-3-19-18 proizlazi da je na temelju članka 12. stavka 1. točke 11., članka 17. stavka 3. i članka 28. stavka 6. Zakona O elektroničkim komunikacijama (NN br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14. 72/17) i članka 96. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09) u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu koja je izgrađena na nekretninama u vlasništvu Grada Ludbrega i utvrđivanja visine naknade za pravo puta, pokrenutom na zahtjev Grada Ludbrega, Trg Svetog Trojstva 14, 42230 Ludbreg. OIB: 84947290034, zastupanog po Dejanu Španović, odvjetniku iz Zagreba, Trnjanska cesta 59, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, donijela je rješenje kojim se:
Utvrđuje da je Hrvatski Telekom d.d., [adresa] (dalje: HT), infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama koje se na dan donošenja ovog rješenja nalaze u vlasništvu/suvlasništvu Grada Ludbrega prema evidenciji Općinskog suda u Varaždinu, Zemljisnoknjižnog odjela Ludbreg dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra - javnoj aplikaciji, na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje:EKI) prema podacima o EKI navedenim u Elaboratu za pravo puta broj 07/19 (dalje: Elaborat), a koje nekretnine koristi za pristup. postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Elaborat je u dijelu o količini, vrsti i prostornom položaju EKI, sastavni dio ovog rješenja.
Utvrđuje se da je HT infrastrukturni operator i ima pravo puta na nerazvrstanim cestama u vlasništvu Grada Ludbrega, navedenim u potvrdi Varaždinske županije, Grada Ludbrega, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti i imovinu. klasa: 944-01/19-01/02, urbroj: 2186/18-06/1-19-3 od 3. srpnja 2019. koja je sastavni dio ovog rješenja, a na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podatcima o EKI navedenim u Elaboratu i koristi ih za pristup. postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI.
Količinu i vrstu EKI iz točke I. ovog rješenja čine trase kabelske kanalizacije te trase elektroničkih komunikacijskih vodova u zemlji i nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova navedene u Elaboratu.
Utvrđuje se godišnja naknada za pravo puta za korištenje nekretnina iz ovog rješenja prema površini zemljišta na kojem se nalazi EKI sukladno podacima navedenim u Elaboratu i vrsti zemljišta navedenoj u evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Ludbreg ili podredno Odjelu za katastar nekretnina Ludbreg, dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra - javnoj aplikaciji, uz primjenu iznosa naknada i načina obračuna određenima u članku 6. i 7. stavcima 1., 2..3. i 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi o pravu puta (NN br. 152/11. 151/14 i 95/17). Utvrđuje se da Grad Ludbreg ima pravo na godišnju naknadu 7a pravo puta za nekretnine iz Ovog na rješenja od 13. srpnja 2019. odnosno od dana uknjižbe prava vlasništva suvlasništva prema evidenciji Zemljisnoknjiżnog odjela Ludbreg dostupnoj na Zajedničkom informacijskom nekretninama iz točke I. u korist Grada Ludbreg ukoliko je ista nastupila nakon 13. srpnja 2019., sustavu zemljišnih knjiga i katastra javnoj aplikaciji. Obvezuje se HT u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja napraviti obračun godišnje naknade za pravo puta temeljem parametara iz ovog jesenja te obračun sa svim podacima koji su primijenjeni dostaviti HAKOM-u i Gradu Ludbregu. Obvezuje E HT roku od 10 dana od primitka ovog rješenja platiti Gradu Ludbregu naknadu za pravo puta iz ovog rješenja za prvu godinu. Svaka sljedeća godišnja naknada za pravo puta se plača u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena. Obvezuje se Grad Ludbreg omogućiti HT-u ostvarivanje prava puta na nekretninama iz ovog rješenja.
6. Uvidom u presudu Visokog Upravnog suda RH od 26.09.2019. Usll-464/19-6 proizlazi da se istom odbija tužbeni zahtjev Hrvatskog Telekoma d.d. za poništenje rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/18- 11/100 od 18. srpnja 2019. godine.
7. Uvidom u dopunsko rješenje HAKOM-a od 14. prosinca 2021. Klasa: UP/I- 344-03/18-11/1005, proizlazi da Hrvatski Telekom d.d. ima pravo puta na nerazvrstanim cestama u vlasništvu Grada Ludbrega s kojeg osnova je dužan plaćati godišnju naknadu za pravo puta iz ovog rješenja od 13. srpnja 2019. Hrvatski telekom se obvezuje u roku od 8 dana os primitka ovog rješenja napraviti obračun godišnje naknade za pravo puta temeljem parametara iz ovog rješenja te obračun sa svim podacima koji su primijenjeni dostaviti HAKOM-u i Gradu Ludbregu. Obvezuje se HT u roku od 10 dana od primitka rješenja platiti gradu Ludbregu naknadu za pravo puta iz ovog rješenja za prvu, drugo i treću godinu. Svaka sljedeća godina naknada za pravo puta plaća se u roku od 8 dana po isteku razdoblja za kojeg je naknada plaćena. Obvezuje se grad Ludbreg omogućiti HT-u ostvarivanje prava puta na nekretninama iz ovog rješenja.
8. Uvidom u e-mail podnesak od 31. srpnja 2019. proizlazi da je Hrvatski Telekom d.d. izvršio obračun godišnje naknade za pravo puta sukladno nalogu i podacima iz priložene tablice naziva "3. Treća tablica 1 Grad Ludbreg" koji je HAKOM dana 19. srpnja 2019. dostavio u HT, te da godišnja naknada iznosi 437.949,29 kn, s početkom plaćanja od 13. srpnja 2019. godine.
9. Uvidom u e-mail podnesak od 17. prosinca 2021. proizlazi da je Hrvatski Telekom d.d. izvršio obračun godišnje naknade za pravo puta sukladno nalogu i podacima iz priložene tablice naziva "3. Treća tablica 1 grad Ludbreg" koji je HAKOM dana 14. prosinca 2021. dostavio u HT, te da godišnja naknada iznosi 6.463,89 kn.
10. Uvidom u Potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenike utvrđeno je da je I okrivljenik Hrvatski Telekom d.d. prekršajno kažnjavan za djelo prekršaja iz čl. 118. st. 1. toč. 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu br. Pp-19302/22 od 28.02.2024. dok II okrivljenik ŽB nije prekršajno kažnjavan.
11. Punomoćnik tužitelja je u završnoj riječi naveo da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da I okrivljenik 21.07.2024., nije postupio prema izvršnim i pravomoćnim rješenjima HAKOM-a odnosno da tužitelju nije platio godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 13.07.2024. do 13.07.2025. pa da u tom smislu nije postupio u skladu s odlukama Agencije u smislu čl. 36. st. 4. ZEK, čime je počinio težu povredu ZEK-a iz čl. 170. st. 1. toč. 10 ZEK-a. Nadalje iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i da okrivljenici ponavljano u povratu čine navedeni prekršaj pa je opravdano njima izreći novčanu kaznu u maksimalnom iznosu određenom čl. 170. st. 1 ZEK za I okrivljenika odnosno čl. 170. st. 2. ZEK za II okrivljenika kao odgovornu osobu. Kao i ranije tijekom postupka tužitelj ističe da je u ovom prekršajnom postupku odlučno samo utvrditi jesu li okrivljenici postupili prema pravomoćnim odlukama HAKOM-a, a iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da nisu pa su time počinili djelo prekršaja koje im je stavljeno na teret. Stoga tužitelj predlaže da primjenom navedenih odredbi koje propisuju elemente djela prekršaja i kažnjivost osude okrivljenike i njima izrekne novčane kazne, kao što je ovaj sud već učinio u nizu svojih odluka.
12. Braniteljica I i II okrivljenika je u završnoj riječi navela da osporava u cijelosti navode tužitelja, navodi da okrivljenici nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, da se ne radi o prekršaju smatra HAKOM jer bi u slučaju prekršaja HAKOM isti progonio po službenoj dužnosti. Ovaj postupak se vodi po neosnovanom prijedlogu tužitelja. Između tužitelja i I okrivljenika na snazi je ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama koji tužitelja i I okrivljenika obvezuje i to je jedina relevantna pravna osnova po kojoj je I okrivljenik dužan plaćati naknadu sukladno tom ugovoru I okrivljenik je tužitelju platio sve ugovoreno te je dokaz o tome dostavio u spis. Postojanje ugovora o služnosti je utvrđeno i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2003/2021. Sukladno odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima propisano je da je svatko u RH dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Da okrivljenici nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret proizlazi i iz najnovijih presuda Vrhovnog suda koje su kao prilog 1 i 2 priložene uz podnesak okrivljenika od 17.03.2025. Vrhovni sud jasno i nedvosmisleno potvrđuje da upravitelj cestovnog zemljišta nije ovlašten zahtijevati plaćanje naknade preko ugovorenog godišnjeg iznosa u situaciji dok su stranke vezane ugovorom. U ovoj stvari je nesporno da ugovor i danas obvezuje kao i u trenutku pokretanja ovog prekršajnog postupka da I okrivljenik nije dužan plaćati preko ugovorenog iznosa što znači u ovoj pravnoj stvari da nije dužan plaćati naknadu na temelju rješenja HAKOM-a za dio koji prelazi ugovoreni iznos i da je I okrivljenik sukladno ugovoru ispunio plaćanje naknade koja je ugovorena. To Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Ludbreg nije ovlašten zahtijevati plaćanje naknade po rješenju HAKOM-a. Imajući u vidu sve navedeno kako u pisanim obranama tako i tijekom postupka, a pogotovo uzimajući u obzir najnovije presude Vrhovnog suda okrivljenici još jednom ističu da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret te se predlaže da sud I i II okrivljene oslobodi od optužbe. Napominje se da su odluke koje je spomenuo tužitelj u ovom prekršajnom predmetu nepravomoćne te da su okrivljenici protiv istih podnijeli žalbe.
13. Nakon provedenog postupka, temeljem provedenih dokaza, dovodeći ih u vezu s obranom okrivljenika, sud smatra nesporno utvrđenim da su I i II okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, radi čega ih je oglasio krivima i kaznio po Zakonu.
14. Naime, I i II okrivljenici su u svojoj obrani porekli odgovornost za počinjenje prekršaja u bitnom navodeći da je između tužitelja i I okrivljenika na snazi Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama koji tužitelja i I okrivljenika obvezuje i sukladno tom Ugovoru I okrivljenik je tužitelju platio sve ugovoreno te je dokaz o tome dostavio u spis. Smatraju da I okrivljenik nije dužan plaćati preko ugovorenog iznosa što znači u ovoj pravnoj stvari da nije dužan plaćati naknadu na temelju rješenja HAKOM-a za dio koji prelazi ugovoreni iznos.
15. Stoga je u postupku nesporno da I okrivljenik Hrvatski Telekom d.d. na nekretninama na području tužitelja Grada Ludbrega ima utvrđeno pravo puta kao i obvezu plaćanja godišnje naknade na ime tog prava u utvrđenim iznosima. Također je u postupku nesporno da I okrivljenik i II okrivljenik nisu postupili po konačnom, izvršnom i pravomoćnom Rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I344-03/18-11/1005, urbroj: 376-05-3-19-18 0d 19. srpnja 2019. odnosno nisu tog dana platili oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 13. srpnja 2024. do 13. srpnja 2025. u iznosu 58.125,86 EU. Nesporno je da je su navedeni upravni akti postali konačni, pravomoćni i izvršni jer je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, u sporu tužitelja Hrvatski Telekom d.d. protiv tuženika HAKOM, donio dana 17. srpnja 2020. presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev za poništenje rješenja HAKOM-a klasa: UP/I-344-03/18-11/100 od 18. srpnja 2019. godine, obrazlažući da nije našao osnove osporeno Rješenje ocijeniti nezakonitim.
16. Slijedom navedenog u provedenom postupku je nedvojbeno utvrđeno da I okrivljena Hrvatski Telekom d.d. kao pravna osoba i II okrivljenik ŽB kao odgovorna osoba nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I344-03/18-11/1005, urbroj: 376-05-3-19-18 0d 19. srpnja 2019. odnosno nisu tog dana platili oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 13. srpnja 2024. do 13. srpnja 2025. u iznosu 58.125,86 EU, a koju je godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunao roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja prema točki 6. njegove izreke i taj obračun dostavio elektronikom poštom od 31. srpnja 2019., a koju je naknadu za pravo puta prema točkama 5. i 7. izreke tog rješenja u obvezi platiti oštećeniku od 13. srpnja 2019. za prvu godinu u roku od 10 dana od primitka rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu ka pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, dakle, najkasnije 21. srpnja svake godine. Opisanim ponašanjem, odnosno nepostupanjem prema izvršnoj odluci Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti I i II okrivljenici su u cijelosti ostvarili sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 170. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama.
17. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem izražavaju stav da nisu dužni plaćati naknadu na temelju rješenja HAKOM-a za dio koji prelazi ugovoreni iznos, obzirom da predmet ovog prekršajnog postupka nije ocjena zakonitosti i osnovanosti pravomoćnih i izvršnih upravnih akata, već utvrđivanje jesu li okrivljenici po tim aktima postupili ili nisu. Stoga, navedena okolnost ne može okrivljenika ekskulpirati od odgovornosti za konkretan prekršaj.
18. Prilikom odlučivanja o kazni cijenjene su sve okolnosti iz članka 36. stavak 1 i 2. Prekršajnog zakona, smatrajući da će se kod okrivljenih u ovom slučaju i ovako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja, kao i da ovakve novčane kazne odgovaraju značaju i težini počinjenog djela prekršaja, i stupnju odgovornosti kao i okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen.
19. Kao olakotna okolnost uzeta je u obzir činjenica da je I okrivljena tužitelju platila dio naknade za korištenje njegovim nekretninama po drugoj osnovi, dok im je kao otegotno cijenjena dosadašnja prekršajna kažnjavanost. II okrivljeniku je kao olakotna okolnost uzeta u obzir dosadašnja prekršajna nekažnjavanost, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.
20. Uzimajući u obzir utvrđene olakotne okolnosti, ovaj sud drži da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, zbog čega su novčane kazna propisane za predmetni prekršaj ublažene, držeći da će se i ovako ublaženim kaznama postići svrha kažnjavanja, odnosno držeći da će i ovako izrečene kazne utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine ovakve i slične prekršaje.
21. Ukoliko okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
22. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su okrivljenici proglašeni krivima, to su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.
U Zagrebu, dana 21. ožujka 2025. godine
Zapisničar
Sutkinja
Tea Frančić
Melita Tužinski
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, troškovima postupka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu na adresu u [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. I okrivljenik – HRVATSKI TELEKOM d.d., [adresa].,
2. II okrivljenik – ŽB, [adresa].,
3. Braniteljica: OD Bogdanović, Dolički & Partneri d.o.o, Zagreb, Miramarska cesta
4. Pun. tužitelja: OU Španović, Zagreb, Trnjanska cesta 59
5. Tužitelju – Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Ludbreg, Trg Svetog Trojstva 14., Ludbreg,
6. Pismohrana, ovdje.
