Poslovni broj: P-665/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja KD Čistoća d.o.o. Rijeka, Dolac 14, OIB: 06531901714, protiv tuženika UNIKUM d.o.o. Njivice, Nikole Lončarića 35/A, OIB: 91475895703, kojeg zastupa Branimir Čolić odvjetnik iz Rijeke, Užarska 28, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja TD, dipl. pravnika i tužiteljevog zaposlenika i zamjenika punomoćnika tuženika Andreja Malnara, odvjetnika zaposlenog kod Branimira Čolića, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 21. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba, posl. br. Ovrv-3046/2022 od 21. srpnja 2022. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 759,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 31,87 EUR od 26. veljače 2020. godine do isplate,

- na iznos od 31,87 EUR od 26. ožujka 2020. godine do isplate,

- na iznos od 31,87 EUR od 27. travnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 25,10 EUR od 26. svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 25,10 EUR od 26. lipnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 31,87 EUR od 27. srpnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 31,87 EUR od 26. kolovoza 2020. godine do isplate,

- na iznos od 31,87 EUR od 26. rujna 2020. godine do isplate,

- na iznos od 31,87 EUR od 27. listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 31,87 EUR od 26. studenoga 2020. godine do isplate,

- na iznos od 42,80 EUR od 29. prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 37,98 EUR od 27. travnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 37,98 EUR od 26. svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 37,98 EUR od 26. lipnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 37,98 EUR od 27. srpnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 37,98 EUR od 26. kolovoza 2021. godine do isplate,

- na iznos od 37,98 EUR od 28. rujna 2021. godine do isplate,

- na iznos od 37,98 EUR od 26. listopada 2021. godine do isplate,

- na iznos od 36,42 EUR od 26. studenoga 2021. godine do isplate,

- na iznos od 36,42 EUR od 28. prosinca 2021. godine do isplate,

- na iznos od 36,42 EUR od 26. siječnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 36,42 EUR od 26. veljače 2022. godine do isplate,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovrhe u iznosu od 24,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. srpnja 2022. godine pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 26,54 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu od 19. listopada 2022. godine utužio iznos od 759,49 EUR (5.722,41 kn) na temelju izvoda otvorenih stavki (str. spisa 16).

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba, posl. br. Ovrv- 3046/2022 od 21. srpnja 2022. godine naložena je tuženiku isplata utuženog iznosa te mu je naloženo da naknadi tužitelju nastale troškove ovrhe u iznosu od 185,50 kn.

3. Tuženik je podnio prigovor protiv citiranog rješenja o ovrsi u kojem je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare pozivajući se na zastarni rok od jedne godine.

4. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Povrv-160/2022 od 21. srpnja 2022. godine stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga primjenom odredbe članka 58. st. 3 u vezi s čl. 282. st. 3 i čl. 287. st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017).

5. U podnesku od 17. studenoga 2022. godine tužitelj je osporio osnovanost tuženikovih prigovora. Naveo je da tužitelj redovito sakuplja i odvozi komunalni otpad na mjestu tuženikovog poslovnog djelovanja. Istaknuo je da se računi odnose na cijenu javne usluge prema volumenu spremnika za otpad i broju pražnjenja spremnika i da su cjenici izrađeni na temelju odluka jedinica lokalne samouprave na koje su iste dale suglasnost. Tuženik da koristi zajednički spremnik slijedom čega da mu se u određenom udjelu obračunava trošak pražnjenja spremnika. Stoga da tuženik ne plaća trošak pražnjenja cijelog spremnika. Usluga tužitelja da se sastoji od dva dijela i to: cijene obveze minimalne javne usluge (OMJU), tzv. fiksni dio cijene i cijene za količinu predanog komunalnog otpada tzv varijabilni dio cijene. Cijenu obvezne minimalne javne usluge tuženik da je kao korisnik usluge dužan plaćati neovisno o tome da li je predao određenu količinu otpada ili nije. Ustrajao je kod tužbenog zahtjeva i predložio da sud održi na snazi platni nalog. Uz podnesak je dostavio i račune na kojima se temelji utuženo potraživanje.

6. Tuženik je u podnesku od 29. ožujka 2024. godine ustrajao kod prigovora zastare pozivom na odredbu čl. 232. st. 1 toč. 1 ZOO-a. Dodatno je naveo da se kroz čitavo utuženo razdoblje usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada nisu izvršavale budući da se radi o razdoblju pandemije bolesti Covid-19. Navedeno da je općepoznata činjenica koju da nije potrebno dokazivati. Pozvao se na Odluku stožera civilne zaštite RH od 19. ožujka 2020. godine kojom je u točki III. obustavljen rad uslužnih djelatnosti kao protuepidemijska mjera. Uz to 22. ožujka 2020. godine da je donijeta i odluka o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u [adresa] zbog čega tužbeni zahtjev smatra neutemeljenim.

7. Uz podnesak od 15. listopada 2024. godine tužitelj je dostavio očitovanje razvojno-tehničke službe tužitelja u pogledu pozicije i intenziteta pražnjenja posude za komunalni otpad na adresi [adresa] uz odgovarajuće fotografije.

8. Tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, pozivom na odredbu čl. 34. b točka 1 ZPP-a.

9. Rješenjem, poslovni broj Povrv-160/2022 od 11. studenoga 2024. godine, Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, se oglasio stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti rješenja spis dostavio ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

10. Na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu održanom 4. veljače 2025. godine tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva, a tuženik kod svih prigovora. Protivio se korištenju dokaza koje je dostavio tužitelj uz podnesak od 15. listopada 2024. godine.

11. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

13. Sporna je pasivna legitimacija tuženika odnosno činjenica je li upravo tuženik u obvezi plaćanja utužene usluge odvoza komunalnog otpada tužitelju.

14. Sporno je također je li zahtjev za isplatom u zastari.

15. Sporna je okolnost jesu li usluge odvoza komunalnog otpada pružane u utuženom razdoblju od veljače 2020. do veljače 2022. godine osobito u vezi prigovora da su bile na snazi posebne mjere ograničavanja pružanja uslužnih djelatnosti zbog bolesti COVID-19.

16. Uvidom u zapisnik o izvršenom uviđaju radi utvrđivanja činjenica vezanih za plaćanje naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada (str. spisa 42) utvrđeno je da je tuženik bio korisnik prostora na adresi u [adresa] te da je površina poslovnog prostora kojeg koristi 50,26 m2 kao i da spremnik koristi zajednički. Navedene činjenice potvrđene su od strane tuženika 27. siječnja 2020. godine, a što u postupku nije niti sporno. Stoga je utvrđeno da je tuženik pasivno legitimiran u odnosu na obvezu plaćanja odvoza komunalnog otpada za adresu [adresa] u [adresa] zbog čega je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen neutemeljenim.

17. Zahtjev za isplatom po računima koji se odnose na razdoblje od siječnja 2020. do uključivo siječnja 2022. godine prema ispravama na str. spisa 43-64 nije u zastari iz razloga što se na predmetni poslovni odnos primjenjuje odredba čl. 228. st. 1 i 2 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23) prema kojoj se na izvršenu uslugu primjenjuje trogodišnji zastarni rok budući da se radi o trgovačkom ugovoru. Kako od najranijeg dospijeća po računu za siječanj 2020. godine (str. spisa 43) dana 25. veljače 2020. do podnošenja prijedloga za ovrhu 19. listopada 2022. godine trogodišnji zastarni rok nije istekao tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio neutemeljenim. Kod toga se ističe da se na predmetni poslovni odnos ne primjenjuje jednogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 232. st. 1 toč. 1 ZOO-a iz razloga što se taj rok primjenjuje isključivo za usluge za održavanje čistoće kada je isporuka usluga obavljena za potrebe kućanstva, a što nije slučaj u predmetnoj situaciji.

18. Uvidom u račune na kojima se temelji utuženo potraživanje (str. spisa 43-64) utvrđeno je da na računima za travanj 2020. godinu (račun br. 4660300-040005 - str. spisa 49) i svibanj 2020. godinu (račun br. 4660300-050000 - str. spisa 47) nije fakturirana usluga koja ovisi o broju odvoza već je fakturirana obveza minimalne javne usluge koja se naplaćuje neovisno o broju pražnjenja kao i naknada za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom (čiji temelj naplate u postupku nije niti sporan). Navedeno je u skladu s činjenicom da je Odlukom o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnim djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja (NN 32/20 i 68/20) bio obustavljen rad ugostiteljskih objekata svih kategorija uz izuzetak usluge pripreme i dostave hrane počev od 19. ožujka 2020. godine te da je navedeno ograničenje ukinuto Odlukom o izmjeni odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnim djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti Covid-19 (NN 56/2020) koja je stupila na snagu 11. svibnja 2020. godine. Zbog toga je utvrđeno da tuženiku nisu obračunate usluge odvoza komunalnog otpada koje su ovisile o faktičnom vršenju usluge vezano za broj odvoza za travanj i svibanj 2020., a kako je to vidljivo na računima na str. spisa 48 i 49. Radilo se o ograničenoj obustavi ugostiteljskih djelatnosti koja nije trajala kroz čitavo utuženo razdoblje, a koju je tužitelj prilikom izdavanja računa za to razdoblje već uvažio.

19. Budući da je plaćanje obvezne minimalne javne usluge neovisno o faktičnom broju izvršenih pražnjenja spremnika i da tuženik nije zatražio ispravak, a niti dopunu izdanih računa, sud je potraživanje po dostavljenim računima ocijenio pravno osnovanim. Stoga je izvod otvorenih stavaka na str. spisa 16 sud prihvatio kao vjerodostojnu ispravu. Zbog navedenog, valjalo je ocijeniti osnovanim visinu novčane tražbine za siječanj 2020. godine po računu br. 4660300-010009 (str. spisa 43) u iznosu od 240,13 kn, za veljaču 2020. godine po računu br. 4660300-020004 (str. spisa 45) u iznosu od 240,13 kn, za ožujak 2020. godine po računu br. 4660300- 030000 (str. spisa 41) u iznosu od 240,13 kn, za travanj 2020. godine po računu br. 4660300-040005 (str. spisa 49) u iznosu od 189,15 kn, za svibanj 2020. godine po računu br. 4660300-050000 (str. spisa 47) u iznosu od 189,15 kn, za lipanj 2020. godine po računu br. 4660300-060006 (str. spisa 55) u iznosu od 240,13 kn, za srpanj 2020. godine po računu br. 4660300-070001 (str. spisa 50) u iznosu od 240,13 kn, za kolovoz 2020. godine po računu br. 4660300-080007 (str. spisa 52) u iznosu od 240,13 kn, za rujan 2020. godine po računu br. 4660300-090002 (str. spisa 57) u iznosu od 240,13 kn, za listopad 2020. godine po računu br. 4660300- 100008 (str. spisa 63) u iznosu od 240,13 kn, za studeni 2020. godine po računu br. 4660300-110003 (str. spisa 61) u iznosu od 322,46 kn, za ožujak 2021. godine po računu br. 4660300-030018 (str. spisa 59) u iznosu od 286,15 kn, za travanj 2021. godine po računu br. 4660300-040013 (str. spisa 46) u iznosu od 286,15 kn, za svibanj 2021. godine po računu br. 4660300-050019 (str. spisa 48) u iznosu od 286,15 kn, za lipanj 2021. godine po računu br. 4660300-060014 (str. spisa 51) u iznosu od 286,15 kn, za srpanj 2021. godine po računu br. 4660300-070010 (str. spisa 54) u iznosu od 286,15 kn, za kolovoz 2021. godine po računu br. 4660300- 080015 (str. spisa 58) u iznosu od 286,15 kn, za rujan 2021. godine po računu br. 4660300-090010 (str. spisa 56) u iznosu od 286,15 kn, za listopad 2021. godine po računu br. 4660300-100016 (str. spisa 62) u iznosu od 274,39 kn, za studeni 2021. godine po računu br. 4660300-110011 (str. spisa 60) u iznosu od 274,39 kn, za prosinac 2021. godine po računu br. 4660300-120017 (str. spisa 64) u iznosu od 274,39 kn i za siječanj 2022. godine po računu br. 4660300-010025 (str. spisa 53) u iznosu od 274,39 kn. Preračunavanje kunskih iznosa izvršeno je primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

20. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim na temelju odredbe čl. 30. st. 6 toč.1 Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13,73/17,14/19,98/19) i čl. 70. st.4 toč.5 Zakona o održivom gospodarenju otpadom ( NN 84/21) zbog čega je valjalo, primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučiti kao u točki I. izreke.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1 i 155. st.1 ZPP-a s obzirom na tužiteljev uspjeh u postupku. Tužitelju su priznati nastali troškovi ovrhe u iznosu od 24,89 EUR budući da ih je sud ocijenio potrebnim za vođenje parnice. U odnosu na preostale troškove tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 21. ožujka 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).