Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42.

Poslovni broj: P-65/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Slavici Brekalo u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, putem područne službe u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, putem podružnice Čakovec, Kralja Tomislava 30, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete u iznosu od 3.085,24 eur, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. ZAGREB , Ulica grada Vukovara 282, Zagreb OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, iznos od 23.245,718 kn sa zakonskom zateznim kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poen, tekućom od 26. listopada 2013. godine do isplate, u roku od 8 dana. “

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. prosinca 2013. Trgovačkom sudu u Varaždinu podnio tužbu kojom od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 23.245,718 kuna (sada 3.085,24 eur) sa zakonskim zateznim kamatama od 26. listopada 2013. do isplate po stopi za ostale odnose. U tužbi u bitnome navodi da je 21. rujna 2003. njegov osiguranik SD stradao u prometnoj nesreći u svojstvu vozača osobnog automobila. Nesreću je skrivila TD, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Tužitelju je nastala šteta u iznosu od 23.245,718 kuna u vidu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine SD u razdoblju od 1. studenog 2010. do 30. rujna 2013. Budući da tuženik nije udovoljio tužiteljevom odštetnom zahtjevu od 4. listopada 2013., tužitelj je podnio predmetnu tužbu. Tužitelj je istaknuo i da je za ranije razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. listopada 2010. protiv tuženika pokrenuo parnicu radi isplate pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru koja se vodi pod poslovnim brojem: P-314/2012 (sada P-4/2023). U prilog tim tvrdnjama tužitelj je priložio presliku Zapisnika Trgovačkog suda u Bjelovaru od 3. travnja 2013., predložio je izvršiti uvid u spis poslovni broj: P- 314/2012, priložio je odštetni zahtjev od 4. listopada 2013., Obračun isplate i Izvadak iz tužiteljeve službene evidencije.

2. Na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-160/14-2 od 4. veljače 2014. predmet je ustupljen Trgovačkom sudu u Bjelovaru.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenične navode u tužbi da se 21. rujna 2003. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tuženikov osiguranik upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika prema polici osiguranja broj [broj police osiguranja] i u kojoj nezgodi je tužiteljev osiguranik zadobio tešku tjelesnu ozljedu izvan rada, ali je osporio osnovu tužbenog zahtjeva istaknuvši prigovor zastare. Tuženik je osporio osnovu tužbenog zahtjeva pozivajući se i na odredbu čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj: 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), u bitnome navodeći da njegov osiguranik nije isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer iz tužbe nije vidljiva dinamika nastanka štetnog događaja. Istaknuo je i da prema odredbi čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) tužitelj ne trpi štetu jer iznos isplaćene invalidske mirovine nije veći od razmjernog iznosa mirovine koji bi tužiteljevom osiguraniku bio isplaćen za slučaj ozljede na radu. Konačno, osporio je tužiteljevu tvrdnju da je umirovljenje SD isključivo posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći, odnosno, da te ozljede nisu u uzročno posljedičnoj vezi s njegovim umirovljenjem. Na te okolnosti tuženik je priložio rješenje HZMO Klasa: 141-02/06-01/OB:03246803625, Urbroj: 641-20-05/3- 06-19103 od 10. travnja 2006., predložio je saslušati u svojstvu svjedoka SD, priklopiti radi uvida cjelokupan tužiteljev spis broj 86248, pribaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton SD, te na okolnost uzročno posljedične veze između ozljeda iz prometne nesreće i umirovljenja SD provesti vještačenje po vještaku medicine rada. Istaknuo je i da je kod SD nastala profesionalna nesposobnost za rad, a da tužitelj protivno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) nije utvrdio osiguranikovu preostalu radnu sposobnost, niti proveo postupak profesionalne rehabilitacije, što ne može ići na štetu tuženika. Osporio je visinu tužbenog zahtjeva ponovno se pozivajući na odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP.

4. Podneskom od 9. lipnja 2014. tužitelj je predložio prekinuti predmetni postupak do pravomoćnog okončanja postupka P-314/2012 koji se vodi među istim strankama iz istog štetnog događaja, ali za drugo razdoblje. Osporio je tuženikov prigovor zastare tvrdnjom da je riječ o povremenim potraživanjima koja zastarijevaju za tri godine od dospijeća svakog pojedinog potraživanja. Osporio je tužiteljevo tumačenje odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP navodeći da je iznos invalidske mirovine zbog ozljede na radu najpovoljniji i najviši iznos mirovine, pa tada proizlazi da tužitelj prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP nikada ne bi imao pravo na naknadu štete, jer je svaka druga mirovina ista ili manja od iznosa invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu, a niti se pojedinom osiguraniku može obračunavati hipotetski iznos invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu. Osim toga, profesionalna rehabilitacija se određuje samo kada je već osigurano zaposlenje invalida rada na poslovima za koje će se rehabilitacijom osposobiti, dok je iz obrasca 2IN razvidno da kod SD nisu postojali uvjeti za provođenje profesionalne rehabilitacije. U prilog tim tvrdnjama tužitelj je priložio rješenje HZMO Klasa: 141-02/06-01/OB:03246803625, Urbroj: 641-20-05/3-06-19103 od 10. travnja 2006., obrazac 2IN od 11. travnja 2008., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti broj I-226/02 od 3. veljače 2006.

5. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-151/2014-5 od 17. lipnja 2014. postupak je prekinut do pravomoćnog okončanja postupka P- 314/2012.

6. Podneskom od 25. travnja 2024. tuženik je obavijestio sud da je postupak P-314/2012 pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-121/2024-2 od 21. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-4/2023-16 od 7. studenog 2023. kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, slijedom čega je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-151/2014-12 od 29. travnja 2024. predmetni postupak nastavljen.

7. Na pripremnom ročištu od 6. srpnja 2021., stranke su ustrajale na navodima i dokaznim prijedlozima iznesenim u dotadašnjem tijeku postupka, donesen je plan upravljanja postupkom, te je odlučeno provesti dokaz uvidom u usprave u spis, priklopiti radi uvida spis poslovni broj P-314/2012 (sada P-4/2023), te na okolnost nastanka štete odnosno visine tužbenog zahtjeva provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje, nakon čega će se odlučiti i potrebi provođenja daljnjih dokaza, te je zaključen prethodni postupak.

8. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-65/2024-6 od 20. rujna 2024. određeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Marijani Matijević, Frankopanska 49, Bjelovar sa zadatkom vještaku da na temelju dokumentacije u spisu izradi nalaz i mišljenje kojim je potrebno utvrditi u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP visinu razlike između invalidske mirovine isplaćene SD u razdoblju od 1. studenog 2010. do 30. rujna 2013. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

9. Vještak je izradio pisani nalaz i mišljenje 25. studenog 2024. Podneskom od 3. prosinca 2024. tužitelj je osporio nalaz i mišljenje, u bitnom navodeći da vještačenje nije provedeno u skladu s pravilima struke zato što protivno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP nije od iznosa invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu oduzeo isplaćeni iznos, nego obratno, od iznosa isplaćene mirovine oduzeo je iznos invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu, zbog čega je došlo do pogrešnog zaključka da tužitelj nikada nema pravo na naknadu štete prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP. U prilog toj tvrdnji tužitelj je dostavio nalaz i mišljenje vještaka Slađane Srnec koje je provedeno u predmetu Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P- 151/2023. Podneskom od 18. prosinca 2024. tuženik je prihvatio nalaz i mišljenje, navodeći da je vještaka pravilno primijenio odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP i u skladu s pravnim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: P-121/2024-2 od 21. veljače 2024., te se protivio korištenju priloženog nalaza i mišljenja Slađane Srnec u ovom postupku.

10. Na ročištu za glavnu raspravu od 3. veljače 2022. stranke su ustrajale na navodima i dokaznim prijedlozima, saslušana je vještakinja Marijana Matijević, koja je na tužiteljev prigovor iz podneska od 3. prosinca 2024. pojasnila da bi prema tužiteljevom tumačenju odredbe čl. 27. st 3. ZOOP tužitelj uvijek imao pravo na isplatu naknade štete, što nije točno, jer je tužitelj u konkretnom slučaju isplaćivao invalidsku mirovinu u manjem iznosu nego što je to iznos najniže invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu, pa iz tog razloga u konkretnom slučaju nema pozitivne razlike. Da je tužitelj isplatio invalidsku mirovinu u iznosu većem od iznosa najniže invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu tada bi razlika bila pozitivna. Budući da stranke nisu imale daljnjih pitanja za vještaka, smatrajući da je predmet dovoljno raspravljen, sud je zaključio glavnu raspravu.

11. U dokaznom postupku izvedeni su sljedeći dokazi: uvidom u isprave u spisu – presliku Zapisnika Trgovačkog suda u Bjelovaru od 3. travnja 2013., odštetni zahtjev od 4. listopada 2013., Obračun isplate, Izvadak iz tužiteljeve službene evidencije (list 5 do 8 spisa), rješenje HZMO Klasa: 141-02/06-01/OB:03246803625, Urbroj: 641-20-05/3-06-19103 od 10. travnja 2006. (list 16 spisa), rješenje HZMO Klasa: 141-02/06-01/OB:03246803625, Urbroj: 641-20-05/3-06-19103 od 10. travnja 2006., obrazac 2IN od 11. travnja 2008., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti broj I-226/02 od 3. veljače 2006. (list 53 i 54 i 57 do 59 spisa), izvršen je uvid u spis poslovni broj: P-314/2012 (sada P-4/2023), te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Marijani Matijević, Frankopanska 49, Bjelovar.

12. Sud nije izveo po tuženiku predložene dokaze saslušanjem svjedoka SD, niti je pribavljao tužiteljev spis broj 86248, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton SD, te na okolnost uzročno posljedične veze između ozljeda iz prometne nesreće i umirovljenja SD nije proveo vještačenje po vještaku medicine rada iz razloga koji će biti navedeni niže u obrazloženju presude.

13. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.085,24 eur sa zateznim kamatama od 26. listopada 2013. do isplate po stopi za ostale odnose, koji je s osnove invalidske mirovine tužitelj u razdoblju od 1. studenog 2010. do 30. rujna 2013. isplatio svom osiguraniku SD, zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada, koju je osiguranik zadobio 21. rujna 2003. u prometnoj nesreći, u kojoj je sudjelovala TD upravljajući motornim vozilom osiguranim od automobilske odgovornosti kod tuženika.

15. Pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022., promijenjeno je dosadašnje pravno shvaćanje tako da novo shvaćanje glasi: „U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno, članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“

16. Do promjene pravnog shvaćanja ovog suda došlo je zbog usklađivanja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u većem broju odluka (primjerice, odlukama poslovni broj: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/18-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/18 od 12. siječnja 2022. i Rev 1354/16 od 18. svibnja 2021.).

17. Prema podacima u spisu tužiteljev osiguranik SD je u svojstvu vozača osobnog automobila zadobio ozljedu izvan rada. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je rješenjem Klasa: 141-02/06-01/OB:03246803625, Urbroj: 641-20- 05/3-06-19103 od **.**.2006. SD priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada.

18. Prema odredbama članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Marijane Matijević proizlazi da je u razdoblju od 1. studenog 2010. do **.**.2013. SD isplaćeno ukupno 66.416,40 kuna na ime invalidske mirovine, dok bi najniža invalidska mirovina zbog ozljede na radu bi iznosila ukupno 80.336,00 kn te je razlika utvrđena u iznosu od -13.949,60 kuna (- 1.851,39 €). U odnosu na tužiteljev prigovor da vještak nije pravilno izračunao razliku vještak je na ročištu od 3. veljače 2024. vještak je pojasnio da razlika bila pozitivna u slučaju da je tužitelj isplatio invalidsku mirovinu u iznosu većem od iznosa najniže invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu, iz čega slijed zaključak da je u konkretnom slučaju tužitelj isplatio manji iznos invalidske mirovine od iznosa najniže invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu.

20. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na iznos isplaćene invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti uslijed ozljede izvan rada, prema odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP, slijedi da u konkretnom slučaju tužitelj ne može zahtijevati naknadu štete, jer isplaćeni iznos invalidske mirovine nije veći od iznosa najniže invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan. Zbog iznesenog, ranije navedeni tuženikov dokazni prijedlozi koji se odnose na odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja i (ne)postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda koje je SD zadobio u prometnoj nesreći i njegovo umirovljenja, nisu od utjecaja na odluku o predmetnoj pravnoj stvari, pa sud te dokazne prijedloge nije prihvatio kao suvišne, niti je posebno obrazlagao preostale navode stranaka iznesene tijekom postupka.

21. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 325. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

22. U odnosu na troškove postupka, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u parnici, prema tuženikovom troškovniku (list 147 spisa) i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), tuženiku pripada pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr 7.1. i 8.1.), za zastupanje na ročištu od 17. lipnja 2014. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1.), za sastav podneska od 25. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu od 19. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1.), za sastav podneska od 18. prosinca u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu od 3. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1.), sve s PDV-om 25% (Tbr. 42.), te za naknadu troškova knjigovodstveno financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eur (list 148 spisa), što ukupno iznosi 1.900,00 eur za zakonskim zateznim kamatama od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi za ostale odnose.

23. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, o troškovima postupka odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Bjelovaru, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Slavica Brekalo

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).