REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-780/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VZ PROJEKTI d.o.o. iz Varaždina, Vladimira Deduša 16, OIB: 64069498483, zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici iz Varaždina, radi povrata stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 19 P-194/2023-16 od 13. listopada 2023., dana 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 19 P-194/2023-16 od 13. listopada 2023. u pobijanim stavcima I. i II. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-194/2023-16 od 13. listopada 2023.presuđeno je:

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da plati tužitelju VZ PROJEKTI d.o.o., OIB: 64069498483, [adresa] iznos od 2.314,54 eura/17.438,89 kn1 (dvijetisućetristočetrnaesteura i pedesetčetiricenta/sedamnaesttisućačetristotridesetosamkuna i

osamdesetdevetlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19. kolovoza 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

II. Nalaže se tužitelju VZ PROJEKTI d.o.o., OIB: 64069498483, [adresa] da tuženiku TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆŽ,[adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 995,00 eura/7.496,83 kn i (devetstodevedesetpeteura/sedamtisućačetristodevedesetšest kuna i osamdesettri - lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.listopada 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 159,14 eura/1.199,04 kuna (stopedesetdeveteura i četrnaestcenti/tisućusto- devedesetdevetkuna i četirilipe) kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev punomoćnika tuženika TŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova delegacije u iznosu od 218,88 eura/1.649,15 kn (dvijestoosamnaesteura i osamdesetosamlipa/ tisućušestočetrdeset- devetkuna i petnaestlipa) kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka. Iako je u žalbi naveden zakonski žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja žalbe vidljivo je da žalitelj smatra utvrđene bitne činjenice nespornima, ali navodi da je prvostupanjski sud iz istih izveo pogrešne zaključke i na njih pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega se presuda ukazuje proturječna sebi i razlozima presude i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te tužitelja obvezati na naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) na koju žalbom ukazuje tužitelj, budući je pobijana presuda jasna i razumljiva, može se ispitati i sud za svoje stajalište daje valjane i detaljne razloge. Nadalje pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj nije našao da bi bila počinjena koja od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Kao što je naprijed izneseno prvostupanjski sud je u postupku izvedenim dokazima utvrdio sve bitne činjenice o kojima ovisi odluka u ovom sporu, a te su da su stranke zaključile ugovor nazvan Sporazum o prikupljanju sredstava za otkup nekretnine ( dalje u tekstu: Sporazum) dana 16, kolovoza 2020., koji ugovor u stvari predstavlja ugovor o kupoprodaji nekretnine – poslovnog prostora, sa ugovorenom obročnom otplatom tako da počev od 1. rujna 2020. tužitelj kao dužnik uplaćuje vjerovniku sada tuženiku mjesečni iznos od 231,00 eura. Tužitelj je na temelju ugovora odmah ušao u posjed predmetnog poslovnog prostora i koristio ga kao svoje sjedište. Ukupna ugovorena cijena za nekretninu je bila 55.440,00 eura, a rok uplate je ugovoren na 20 godina, odnosno 240 mjesečnih obroka, nakon isteka kojeg roka se vjerovnik obvezao sačiniti kupoprodajni ugovor za prijenos prava vlasništva te nekretnine. Sporazumom je utanačeno da ukoliko dužnik ne uplati dva uzastopna ugovorena mjesečna obroka otkupa, isti sporazum prestaje važiti, ali se isti može nastaviti ako dužnik u narednih 15 dana po primljenoj obavijesti podmiri dospjelo dugovanje. Nadalje je između stranaka ugovoreno da ako dužnik jednostrano raskine Sporazum, on nema pravo na povrat do tada uplaćenog iznosa otkupa nekretnine, koji se u tom slučaju pretvara u najam nekretnine. Nakon ukupno uplaćenih 2.314,54 eura/17.438,89 kn Sporazum je između stranaka raskinut, jer dužnik dospjele a neplaćene obroke nije platio ni nakon opomene od 3. kolovoza 2021. kojom je pozvan da u naknadnom roku od 15 dana podmiri sve zaostale neplaćene obroke otkupa ili će u protivnom Sporazum prestati važiti, a uplaćeni obroci će se smatrati kao najam poslovnog prostora. Tužitelj dakle ni u naknadnom roku nije platio dospjele mjesečne obroke i vratio je poslovni prostor u posjed tuženiku. Budući tužitelj smatra da on nije jednostrano raskinuo zaključeni Sporazum, podnesenom tužbom traži od tuženika povrat ukupno uplaćenog iznosa stečenog bez pravne osnove, odnosno na temelju osnove koja je naknadno otpala.

7. Tužitelj žalbom ne osporava utvrđene činjenice već činjenične zaključke prvostupanjskog suda kod primjene materijalnog prava na iste činjenice prilikom donošenja pobijane odluke, pa je drugostupanjski sud zaključio da je podnesena žalba tužitelja neosnovana i u okviru istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Prvostupanjski sud je na osnovu naprijed utvrđenih činjenica, te tumačenjem ugovornih odredbi iz zaključenog Sporazuma o raskidu istog i pravima vjerovnika u slučaju raskida ( članci 5.1. i 5.2. Sporazuma), zaključio da je tužitelj svojom radnjom, odnosno propuštanjem redovne uplate dva mjesečna obroka otplate, prouzrokovao raskid ugovora, te da se stoga cjelokupni dosadašnji uplaćeni iznos tuženiku, na temelju odredbe članka 5.2. Sporazuma smatra plaćenom najamninom ili zakupninom poslovnog prostora, i da tužitelj nema pravo na povrat tog iznosa, pošto isti iznos ne predstavlja za tuženika imovinu, odnosno novac stečen bez osnove. Suprotno navedenom mišljenju tužitelj u žalbi, kao i tijekom postupka iznosi pravno stajalište da on nije jednostrano raskinuo zaključeni Sporazum kao dvostrani ugovor, već da je to učinio tuženik, pa prema tome tuženik ne može zadržati od strane tužitelja uplaćeni novčani iznos, jer i u slučaju raskida ugovora po sili zakona, temeljem odredbe članka 368. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje: ZOO) tužitelj kao stranka koja je djelomično ispunila svoju ugovornu obvezu, ima pravo na povrat onoga što je dao, odnosno platio tuženiku.

9. Sud drugog stupnja odlučujući o osnovanosti podnesene žalbe, prihvaća pravno stajalište prvostupanjskog suda, te zaključuje da je kod donošenja pobijane presude pravilno primijenjeno materijalno pravo i da je stoga žalba tužitelja i u tom dijelu neosnovana. Naime, žalitelj inzistira na gramatičkom tumačenju ugovornih odredbi, dok je sud prvog stupnja pravilno utvrđivao pravu volju ugovornih strana, što je u skladu sa stečevinom europskog konvencijskog prava, koje je stanovišta da se kod odlučivanja o pravima pojedinaca treba izbjegavati pretjerano formaliziranje, što bi upravo predstavljalo prihvaćanje mišljenja tužitelja o pravnoj osnovi njegove tužbe, odnosno o raskidu predmetnog ugovora. Dakle, i sud drugog stupnja je mišljenja da je tužitelj znajući da neplaćanje dva uzastopna mjesečna obroka otplate dovodi do raskida ugovora, ipak odlučio da ne plati dospjele mjesečne iznose. iako mu je tuženik ostavio i naknadni rok za isplatu, pa da je stoga ta odluka tužitelja bila odluka o raskidu ugovora. Zbog toga se osnovano tuženik pozvao na ugovornu odredbu iz članka 5.2. te zadržao uplaćene iznose kao najamninu za poslovni prostor koji je do tada tužitelj nesporno koristio. Neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbu članka 368. ZOO-a o posljedicama raskida ugovora, po mišljenju ovog suda i zbog toga što odredba članka 368. stavak 4. ZOO-a propisuje da svaka ugovorna strana duguje drugoj strani naknadu za koristi što je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi, koja naknada bi za tužitelja bila korist zbog neplaćanja zakupnine za poslovni prostor koji je korišten, a istovremeno bi taj iznos bila šteta za tuženika za izgubljene iznose zakupnine koju je mogao ostvariti od istog poslovnog prostora u istom periodu, a sve u vezi odredbe članka 368. stavak 1. ZOO-a koji propisuje da su raskidom ugovora obje stranke oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

10. Odluka o naknadi troškova postupka nije žalbom specificirano pobijana, pa o istoj nije odlučivano, pa je sud drugog stupnja nalazeći podnesenu žalbu u cijelosti neosnovanom, odlučio istu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu.

11. Ovaj sud nije dosudio tužitelju zatražene troškove žalbenog postupka, jer isti sa žalbom nije uspio, a niti tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu, jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku , a sve temeljem članka 166. stavka 1., u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a.

12. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 21.ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević