REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2. SLAVONSKI BROD
Poslovni broj Kž-363/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RĐ, zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19, 84/21. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i okrivljenika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 6. travnja 2023., poslovni broj K-87/2023-11., u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i okrivljenika RĐ, kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Dubrovniku, presudom od 6. travnja 2023., poslovni broj K- 87/2023-11., proglasio je krivim okrivljenika RĐ, zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., te mu na temelju iste odredbe za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, te ga na temelju članka 51. KZ/11 ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
2. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku RĐ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od dana 25. siječnja 2023. godine, u 16:40 sati, do dana 06. travnja 2023. godine.
3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik RĐ je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 1.000,00 kuna / 132,72 eura, troškove svjedoka NĐ, u iznosu od 57,00 eura, ČĐ u iznosu od 60,00 eura i HĐ, u iznosu od 60,00 eura, koje troškove je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:
[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-8723 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. 39. K-87/2023), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.
4. Protiv pobijane presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku zbog odluke o kazni s prijedlogom da se okrivljeniku izrekne stroža kazna.
5. Protiv pobijane presude žalbu je podnio i okrivljenik RĐ po branitelju odvjetniku Gašparu Lujak zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog suda na ponovno suđenje a podredno preinači i izrekne mu blaža sankcija – uvjetna osuda.
6. Odgovor na žalbu podnijeli su i Općinsko državno odvjetništvu u Dubrovniku i okrivljenik po branitelju s prijedlogom da se njihove žalbe prihvate.
7. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.
8. Na zahtjev okrivljenika po branitelju, stranke su uredno obaviještene o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, na koju nisu pristupili ŽDO Slavonski Brod, okrivljenik RĐ i njegov branitelj Gašpar Lujak, odvjetnik iz Dubrovnika.
9. Žalbe nisu osnovane.
O žalbi okrivljenika osim odluke o kazni
10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud svoj zaključak o tome da je počinio terećena kaznena djela utemeljio prvenstveno na iskazu svjedoka DĐ a onda i dijelom na iskazima svjedoka AĐ, HĐ, JĐ, iskazu oštećenika i preslika SMS poruke koju je PĐ poslao oštećeniku FĐ.
Međutim, niti iz jednog od izvedenih dokaza ne proizilazi da bi optuženik tempore criminis imao bilo kakvu namjeru ustrašiti oštećenike jer on nije znao a niti mogao znati da će riječi koje je on izgovorio, PĐ prenijeti FĐ, a niti je želio da oštećenici znaju za riječi koje je on izgovorio, očito nalazeći se u alkoholiziranom stanju.
Nadalje, inkriminirane mu riječi koje bi izgovorio tempore criminis, nisu bile, a niti su mogle biti upućene oštećenicima u vezi s njihovim radom, jer tom prigodom oštećenici nisu radili, a niti su se nalazili u Blatu tako da nitko, pa ni okrivljenik nije mogao znati da će baš imenovana dvojica oštećenika doći na intervenciju.
I na kraju iz iskaza svjedoka koji su se tempore criminis nalazili u ovom noćnom klubu ne proizilazi da su riječi koje bi izgovorio okrivljenik predstavljale ozbiljnu prijetnju nanošenja bilo kakvog zla oštećenicima, već da se radilo o narušavanju javnog reda i mira, budući je u alkoholiziranom stanju prijetio svim nazočnim osobama, spomenuvši tom prigodom i oštećenike, što proizilazi iz iskaza DĐ koji je isto naveo da je okrivljenik oštećenike spomenuo u razgovoru s drugim osobama i to tek nakon što je ugašena glazba i nakon što se čulo da dolazi policija, a da prije toga od glazbe nije mogao čuti što se govorilo.
11. Istaknutim žalbenim tvrdnjama nisu dovedeni u sumnju razlozi na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda, jer okrivljenik ustvari polemizira sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda i daje svoju analizu i ocjenu izvedenih dokaza.
12. Međutim, prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirajući dokazni postupak u pobijanoj presudi, te valjano ocjenjujući svaki dokaz za sebe i u svezi s drugim provedenim dokazima, posebno iskaz svjedoka DĐ sam za sebe i u svezi s ostalim iskazima svjedoka te obranom okrivljenika izveo zaključak o svim relevantnim i odlučnim činjenicama ispravno, te zaključio da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenik RĐ počinio dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., upravo na način i u okolnostima kako se to opisuje u izreci a onda i obrazloženju pobijane presude pod točkama 13.1. do 15.2. koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. Prema tome ne stoji navod iz žalbe okrivljenika da nije imao namjeru ustrašiti oštećenike jer nije znao a ni mogao znati da će riječi koje je izgovorio, PĐ prenijeti FĐ a niti je želio da oštećenici znaju za riječi koje je on izgovorio.
14. Kada bi tako i bilo (a nije), postavlja se pitanje zašto je uopće izgovorio (a izgovorio je) inkriminirane mu riječi i odmah nameće odgovor da bi ustrašio oštećenike, djelatnike policije, s kojima je kao takvima u sukobu od ranije, jer sve drugo ne bi imalo smisla, smatra ovo drugostupanjsko vijeće.
15. U odnosu na navod žalbe da inkriminirane mu, a nedvojbeno utvrđeno izgovorene riječi, kako će ubiti R i N, što su nadimci OĐ i MĐ, nisu predstavljale ozbiljnu prijetnju nanošenja bilo kakvog zla oštećenicima već da se radilo o narušavanju javnog reda i mira valja reći da to jednostavno nije tako. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. čini tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio. Dakle elementi ovog kaznenog djela ostvareni su već samim upućivanjem ozbiljne prijetnje drugoj osobi, ako je upućena s ciljem da je se ustraši ili uznemiri.
16. Riječi koje je okrivljenik uputio oštećenicima, djelatnicima policije, UĐ i FĐ, da će ih ubiti, doista imaju karakter ozbiljne prijetnje kakvim zlom (smrću), i objektivno su prikladne da kod oštećenika izazovu strah i uznemirenost i ne radi se o nikakvom prekršaju protiv javnog reda i mira, kako tvrdi okrivljenik, tim više, jer se okrivljenik prijetio smrću oštećenicima – policajcima, saznavši da će doći do policijske intervencije, a s istima je u tom svojstvu bio u sukobu i ranije, a sve s ciljem da ih ustraši, a kako to obrazlaže pobijana presuda pod točkom 15. obrazloženja, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
U odnosu na odluku o kazni
17. Žaleći se na odluku o kazni ODO smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika i to iznimnu kriminalnu volju koju je upotrijebio prilikom počinjenja terećenih kaznenih djela, da se kritične zgode sukobljavao i prijetio ostalim posjetiteljima lokala te da mu treba izreći strožu kaznu.
18. Za razliku od ODO-a, okrivljenik samo za slučaj da se ne prihvate njegovi žalbeni razlozi smatra da mu je izrečena prestroga kazna.
19. Nije u pravu ODO da je prvostupanjski sud okrivljeniku trebao izreći strožu kaznu, odnosno okrivljenik da mu je sud trebao izreći blažu kaznu od izrečene.
20. Naime ispitujući odluku o kazni kao i prigovore iz žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao zbog čega njihova procjena za koju se zalažu obje stranke nije osnovana. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano kao olakotnu okolnost uzeo primjerno držanje pred sudom, dok je kao otegotnu okolnost uzeo dosadašnju osuđivanost koja očigledno nije polučila svoju svrhu i da je kritične zgode uznemiravao ostale goste i zaposlenike kluba.
21. Stoga uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, težinu kaznenih djela i stupanj krivnje prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjena dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. za koja je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina ispravno utvrdio kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci za svako te ga primjenom propisa o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. KZ/11 ispravno osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci u koju kaznu zatvora mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 25. siječnja 2023. do 6. travnja 2023. godine.
22. Tako izrečena jedinstvena kazna zatvora i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je podobna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano.
23. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i okrivljenik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 21. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
