REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-480/2021

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐBŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Tanja Bota odvj. u Splitu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po pun. Rinaldo Mešin odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 21. veljače 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Ivana Grančić odvj. vjež. u Splitu i pun. tuženika Rinaldo Mešin odvj. u Splitu, dana 21. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.820,80 Eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04. rujna 2021. god., pa do isplate, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 1.179,20 Eur, tužbeni zahtjev je odbijen kao previsoko postavljen.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.703,06 Eur, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 18. listopada 2021. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 20.10.2018. god., u Splitu stradao kao putnik u vozilu marke BMW, reg. oznake [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran ĐB, vozač vozila marke BMW, reg. oznake [registarska oznaka].

Vozilo štetnika, koje je isključivo odgovorno za ovu prometnu nezgodu je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod Euroherc osiguranje d.d. po polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. 08103424825.

Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru u Splitu.

Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih je morao primati liječničku pomoć i prolaziti tretmane fizikalne terapije te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja (rendgensko snimanje, posjećivanje ambulante, fizioterapije, trajanje rehabilitacijskog postupka, trošenje analgetika, i sl.).

Radi predmetnog ozljeđivanja tužitelj je trpio te i dalje trpi intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

Radi smanjenja životne aktivnosti koja je nastala kao posljedica štetnog događaja, tužitelj je ograničen u brojnim životnim aktivnostima koje je do sada ostvarivao i koje bi po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao, odnosno u iste mora ulagati povećane napore u odnosu na vrijeme prije štetnog događaja.

Nadalje, tužitelj je morao putovati iz [adresa] u [adresa] radi liječenja i to 33 puta ([adresa] km povratno putovanje), pa se potražuje i trošak putovanja u visini od 1.386,00 kn, odnosno cijena jednosmjerne karte u iznosu od 21,00 kn.

S obzirom na iznijeto, podnositelj potražuje sljedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu 46.710,00 kn

- troškovi putovanja 1.386,00 kn

Tužitelj se u mirnom postupku dana 26.2.2019. god., odštetnim zahtjevom, te 28.3.2019.g., podneskom dodatne dokumentacije obratio tuženiku, a koji mu je na ime naknade štete isplatio iznos od 25.544,00 kn.

Tužitelj je potom 30.6.2020.g., podnio tuženiku prigovor osvrćući se na promjene orijentacijskih kriterija, te 3.9.2021.g., podnesak dodatne dokumentacije na koji do današnjeg dana nije zaprimio odgovor.

Obzirom na navedeno, tužitelj potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, troškovi putovanja 22.552,00 kn.

Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 4.9.2021. god. pa do isplate.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika obvezati na isplatu iznosa od 22.552,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 4.9.2021. god. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tužitelj u podnesku od 19. studenog 2021. god. navodi da dostavlja dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 17.2.2021.g., iz kojeg je razvidno kako je usluga pružanja tuđe pomoći i njege nemedicinskog tipa 40,00 kn po satu, a također dostavlja i sudsku praksu iz koje je razvidno kako se ista i po stavu Općinskog suda u Splitu, kao i Županijskog suda u Splitu utvrđuje prema cijeni usluga određenih prema cjeniku Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, a koja sada iznosi 40,00 kn.

“Nagrada za tuđu pomoć je izvorno naknada troškova i novčani oblik materijalne štete tj. onaj iznos novčanih jedinica koje bi tužitelj platio trećoj osobi za pružanje nemedicinske pomoći i njege pri čemu treba navesti da tužitelj ima pravo na ovaj vid naknade i kada se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U takvoj situaciji kad tužitelj nije dokazao da je te troškove platio trećoj osobi pripada mu pravo na naknadu u visini neto zarade koja bi u mjestu kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu… To u pravilu, nije opća cijena rada neke kvalificirane osobe već cijena rada koju za tu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi… Stoga nije pravilno stajalište tuženika da cijena sata rada osobe koja pruža tuđu pomoć i njegu treba utvrditi prema podacima Državnog zavoda za statistiku u visini prosječne plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj.” (presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-330/12 od 15. svibnja 2014.g., presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-116/12 od 22. ožujka 2013.g.)

Tužitelj, nadalje, obavještava Naslovni sud kako je tuženik dana 3.11.2021.g., dakle, nakon podnošenja tužbe, isplatio daljnji nesporni iznos od 19.084,00 kn, a koji sada ukupno iznosi 44.628,00 kn.

S obzirom na izneseno, tužitelj precizira tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi:

“Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.468,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 4.9.2021. god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

Tužitelj u podnesku od 23. veljače 2024. god., navodi da preinačuje tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

“Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.000,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4.9.2021. god. pa do isplate, kao i nadoknadit tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje tek od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

U odgovoru na tužbu od 29. ožujka 2024. god., tuženik navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 20.10.2018.g., dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a na koje se tužbom ukazuje kao štetnika, a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen - temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05)

- ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja, slijedom čega se priznaje pasivna legitimacija i osnov odgovornosti za štetu.

Tuženik potvrđuje navode iz tužbe i podneska tužitelja od 19.11.2021.g., kako je po zaprimljenom zahtjevu za naknadu štete, potom i dopunjenom dodatnom medicinskom dokumentacijom dostavljenom 03.09.2021.g., postupio u składu sa odredbama čl.12.ZOOP-a, te izvršio isplatu nespornog dijela naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 44.628,00 kn/5.923,15 eura.

Tuženik se ne protivi dokaznom prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, te predlaže da se vještačenje ne provodi selektivno i separatno, na više ročišta glavne rasprave, već da vještak/ci imenovani od suda iskažu zajednički nalaz i mišljenje, a sve u svrhu zakonitosti, ekspeditivnosti i ekonomičnosti postupka, a sve u skladu sa odredbama čl. 252. ZPPa. Imajući u vidu karakter zadobivene povrede tuženik smatra oportunim i ekonomičnom vještačenje povjeriti spec. traumatologu/ortopedu, a koji će se očitovati o svim kvalifikatornim okolnostima, te složenosti/jednostavnosti vještačenja.

U svrhu ekonomičnosti i ekspeditivnosti postupka, tuženik čini nespornim trajanje i intenzitet pretrpljenog straha kod tužitelja u skladu sa procjenom trajanja i intenziteta pretrpIjenih bolova, a koji će biti iskazani po vještaku imenovanom od suda.

Glede medicinskog vještačenja koje tužitelj predlaže provesti, tuženik smatra da je nužno ukazati na slijedeće:

Kako je čl. 1100 st.1. ZOO/05, propisano, citiramo: "U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.”

Dakle, sud mora najprije utvrditi „težinu povrede", da bi ocijenio opravdavala li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl.). Da bi opisane zadaće (iz čl. 1100 st.1. ZOO/05) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati” moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini (jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade), a vještak bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će;

a) Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice" s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. b) Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali” (radi primjene „Tablice naknada”).

c) Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali” uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD). Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti" i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.)

a) Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta” od 1 do 7, (Julinova Ijestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD.

b) Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj Ijestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD).

Tuženik čini nespornim cijenu sata nemedicinske/nestručne tuđe njege i pomoći u iznosu od 4,00 eura sa kamatama od presuđenja. Naime, tužitelj nije koristio usluge specijaliziranih Ustanova niti pravnih ili fizičkih osoba za potrebe njege i pomoći. Nestručnu i povremenu pomoć uobičajeno pružaju ukućani, te se odnosi na jednostavne, kratkotrajne radne i poslove. U prilogu se dostavlja satnica djelatnika Ustanove koja pruža takvu pomoć.

Tuženik je tužbu zaprimio 12.03.2024.g., a uz to i podnesak od 23.02.2024.g. , kojim se preinačuje tužbeni zahtjev, slijedom čega se protivi zatraženom početku tijeka zakonskih zateznih kamata.

Slijedom svega navedenog, tuženik osporava visinu daljnje zatražene naknade štete.

Tužitelj u podnesku od 30. srpnja 2024. god., navodi da prima na znanje priznanje pasivne legitimacije i osnova odgovornosti za štetu.

U odnosu na prigovore tuženika na visinu tužbenog zahtjeva, ističe da iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj trpi štetu po svim utuženim vidovima štete i kvalifikatornim okolnostima, te da mu pripada naknada u punom iznosu potraživanome u tužbi.

Naime, tužitelj je u ovom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede i to kako slijedi: prijelom lijeve nadlaktice, serijski prijelom 2.-5. rebra lijevo, natuk desnog ramena, PTSP.

Nadalje, tuženik nije stručna osoba da bi mogao davati nalaz i mišljenje o težini zadobivenih ozljeda, kao ni o potrebi za tuđom pomoći i njegom. Povrede zadobivene u predmetnoj nezgodi značajno su utjecale na smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja, a koji će stupanj utvrditi liječnici vještaci, kao i trajanje i opseg bolova i straha koje je tužitelj pretrpio te tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna nakon nezgode.

Stoga, tužitelj ustraje u provođenju medicinskog vještačenja te predlaže da se isti sasluša kao stranka u postupku.

Tužitelj se ne protivi prijedlogu tuženika da se za potrebe ovoga postupka pribavi zdravstveni karton tužitelja.

U odnosu na potrebu za tuđom pomoći i njegom kod tužitelja, a sve kao posljedica ovog štetnog događaja, ističe se kako je tužitelj podneskom koji je predan sudu dana 19.11.2021.g., dostavio Cjenik doma za starije i nemoćne osobe Lovret iz kojega proizlazi kako usluga pružanja tuđe pomoći i njege nemedicinskog tipa iznosi 40,00 kn po satu.

Tužitelj ovim putem dostavlja najnoviju Odluku o cijenama usluga u Domu Lovret, Split od 28.4.2023.g., iz koje jasno i nedvosmisleno proizlazi kako cijena sata tuđe pomoći i njege sada iznosi 8,00 EUR.

U odnosu na naknadu putnih troškova tužitelj navodi kako se radi o realno nastalim, minimalnim, paušalnim troškovima koje je tužitelj imao, posebice uzimajući u obzir kako je tužitelj putne troškove zaračunao na način da ih je sveo na minumum (cijena autobusne karte) jer je isto tako mogao tražiti i značajno veći iznos vezan za vozilo i to 2 kn/km, što se odnosi na trošak goriva i amortizaciju vozila, dok je tužbom potraživan minimalan trošak prema cjeniku gradskog prijevoza. Tako i: Presuda Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-244/2020-2 od dana 9.7.2020.g.:

“Neosnovano tuženik prigovara odluci suda o dosudi troškova prijevoza liječnicima jer je putovanja dokazao medicinskom dokumentacijom i daljinom pa sud nije imao razloga ne prihvatiti tvrdnju tužitelja o tako nastalim troškovima, a nije sporno da te troškove nije pokrio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Dakle, neosnovano se prigovara da sud nije mogao po slobodnoj ocjeni na temelju utvrđenih podataka o putovanjima na liječničke preglede primjenom čl. 223. ZPP-a sam utvrditi visinu štete.”

Tužitelj svoje potraživanje zakonskih zateznih kamata temelji na čl. 943. i 1103. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, tužitelj je, u skladu s načelima savjesnosti i poštenja, te dužnosti suradnje sudionika u obveznim odnosima, dostavio tuženiku cjelokupnu dokumentaciju potrebnu za donošenje odluke o osnovanosti odštetnog zahtjeva.

Nadalje, sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima, odgovorni osiguravatelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva, dok u slučaju nemogućnosti utvrđenja konačnog iznosa štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što sve potvrđuje sudska praksa i to:

-Presuda Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-162/2020-2 od dana 10.7.2020.g.: “…prvostupanjski sud je o povredi prava osobnosti odlučio pravilnom primjenom materijalnog prava … time da je zahtjevu za isplatom kamate na dosuđeni iznos također pravilno odlučeno, pravilnom primjenom čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o osiguranjima u prometu kada je ista … dosuđena od 4. svibnja 2017.g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva.”

-Presuda Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-244/2020-2 od dana 9.7.2020.g.: “Na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete pravilno je dosuđena zatezna kamata primjenom čl. 1103. i čl. 1095. te čl. 29. st. 2. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. ZOOP-a, na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku kao i na neimovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege jer je tu visinu obzirom na prirodu ozljede tuženik mogao i sam predvidjeti…”

-Presuda Županijskog suda u Splitu, broj Gž 889/2017-2 od 26. svibnja 2017.g.: „Pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbu čl. 1103. ZOO-a i odredio da zatezne kamate na dosuđenu pravičnu naknadu teku sljedećeg dana od dana dostave cjelokupne medicinske dokumentacije tuženiku, odnosno od trenutka kada su sve posljedice štete poznate (tako VSRH u odluci Rev-1191/2009-2 od 14.4.2015 g.). Nema normativnog uporišta u odredbama ZOOP-a, da bi zatezne kamate na neimovinsku štetu tekle od dana presuđenja kako tvrdi tuženik, pa je za primjenu odredbe članka 1103. ZOO-a odlučno kada je šteta nastala, a ne kada je visina štete utvrđena.“

-Presuda Županijskog suda u Splitu, broj; Gž 104/2017 od dana 15.10.2018.g: “U odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na sudsku praksu prema kojoj je naknada neimovinske štete utvrđena tek u ovom postupku zbog čega bi obveza isplate pravične novčane naknade dospijevala tek donošenjem presude, za odgovoriti je da se u konkretnom slučaju ne radi o činjenično istom supstratu budući da se u konkretnom slučaju radi o situaciji u kojoj je tužiteljica već je u tužbi dostavila medicinsku dokumentaciju koju je predala i tuženiku u mirnom postupku, pa je tuženik još prije podnošenja tužbe bio u prilici na pravilan i objektivan način utvrditi postojanje i visinu štete tužiteljice.

To posebno zato što je tuženik osiguravajuće društvo koje ima svoje cenzore i stručne osobe osposobljene za objektivizaciju medicinske dokumentacije oštećenika, pa tako i tužiteljice. Zato je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio zateznu kamatu od 13. travnja 2012. do isplate.”

-Presuda Županijski sud u Slavonskom Brodu, broj: Gž 860/2016-2 od dana 15.2.2017.g.: “Naime, tuženik smatra da je plaćanjem u mirnom postupku nespornog iznosa od 1.000,00 kn unutar roka od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, te da na daljnji eventualno dosuđeni iznos zatezne kamate mogu početi teći tek od presuđenja pozivajući se na odredbe europskog prava (direktive Europskog parlamenta i Vijeća), zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđenu glavnicu s osnova neimovinske štete dosudio zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Nadalje, nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđenu glavnicu s osnova neimovinske štete dosudio zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Člankom 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom pisanog zahtjeva ili tužbe.”

Glede zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu:

-Županijski sud u Varaždinu, broj: Gž-1890/14-2 od 17.11.2014.g.: “Što se tiče žalbene tvrdnje da zatezne kamate na imovinsku štete s osnova tuđe pomoći i njege počinju teći od donošenja prvostupanjske presude, ovaj sud ističe da je naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege izvorno naknada novčane imovinske štete normirane odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09 i 75/09) propisana je obveza plaćanja zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i na iznos naknade imovinske štete…

…sud prvog stupnja je, uslijed dospijeća tuženikove obveze prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, osnovano tuženika obvezao na isplatu zateznih kamata s početkom tijeka istih od 17. veljače 2012.g.”

-Vrhovni Sud Republike Hrvatske broj: Revr 1536/2014-2 od 30.8.2017.g.: “Valja napomenuti da troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO).

Kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno i to na ročištu održanom 29. rujna 2008. da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te je kao nesporna utvrđena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu 10,00 kn, to je valjalo tužitelju priznati kamatu na ovaj vid štete na temelju čl. 1086. ZOO od dana podnošenja pisanog zahtjeva, a što je 18. srpnja 2007., odnosno od sljedećeg dana dakle 19. srpnja 2007. Naime, nesporno je utvrđeno da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom 18. srpnja 2007., slijedom čega je tuženik tada i doznao za opseg i visinu ove štete, pa se i tada njegova obveza smatra dospjelom.”

Slijedom svega iznijetog, predlaže se Naslovnom sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tužitelju.

Sudski vještak dr. Danči Tripalo, spec. ortoped, u vještvu od 07. studenog 2024. god., navodi da je pregledala sudski spis, priloženu medicinsku dokumentaciju, te tužitelja u uvjetima sudnice. Imala je uvid i u zdravstveni karton tužitelja.

Tužitelj je dana 20. listopada 2018., primljen hitno na Kliniku za kirurgiju zbog ozljeda koje je zadobio kao suvozač u autu. Utvrđen mu je prijelom u području lijeve nadlaktice, te prijelomi rebara od 2. do 5.-og s lijeve strane. Dana 24.10.2018., izvršena mu je operacija kada mu je stavljen čavao u području nadlaktice. Poslijeoperacijski tijek je bio uredan, otpušten je kući 29.10.2018. godine. Nakon toga se je redovito javljao na preglede kod traumatologa, liječenje je teklo bez komplikacija, odlazio je redovito na fizikalnu terapiju, što vidi iz priloženog kartona za fizikalnu terapiju koju je obavljao je kroz 11. i 12. mjesec 2018. godine. Na pregledima kod fizijatra je bio redovit, a na rentgenu je utvrđeno zaraštavanje rebara. Na pregledu je ustanovila da su kretnje u području lijevog ramena ograničene do 1/3, dakle u blagom stupnju, te je ustanovila brojne ožiljke u području lijevog ramena i lijeve podlaktice. Ožiljci su uredno zarasli bez sekrecije.

Mišljenja je da se radi o težim tjelesnim ozljedama koje su ostavile umanjenje životnih aktivnosti za lijevo rame 10%, što znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova i nošenja tereta s lijevom rukom, te kod podizanja tereta. Isto tako prijelomi s lijeve strane 4 rebra su ostavili umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 5%, jer će kod većih napora na mjestu prijeloma osjećati bolove, pa će malo biti i ograničene kretnje u tom dijelu, a kako se radi o istoj strani zajedničkom umanjenje životne aktivnosti će iznositi 13%.

Bolovi jakog intenziteta uključujući i operaciju i postoperacijski tijek, te bolovi u području rebara trajali su 4 dana. Srednjeg intenziteta 3 tjedna i slabog intenziteta još 6 tjedana.

Tuđa njega i pomoć je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice, a trajala je kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, i to prvi tjedan 3 sata dnevno, te još 2 tjedna 2 sata dnevno, te 3 tjedna 1 sat dnevno. Naruženost u lakom stupnju vidljiva je samo kad se tužitelj obnaži, a najviše u ljetnom periodu.

U zdravstvenom kartonu nije bilo sličnih ozljeda prije štetnog događaja.

Što se tiče putnih troškova, HZZO isplaćuje troškove na relaciji [adresa].

Što se tiče završetka liječenja, bilo je ustaljeno stanje nakon 6 mjeseci.

Na posebno pitanje navodi da u području ramena postoje tri vertikalna ožiljka najveći je 5 cm, srednji 3 cm i donji 2 cm, i u području nadlaktice u donjem dijelu s prednje strane ožiljak od 3 cm. Ožiljci nisu jednostavnog izgleda kao uobičajeno crte, nego su rašireni jer se vjerojatno radi o takvoj vrsti zaraštavanja kod tužitelja, pa su široki od centimetra do dva centimetra."

Na posebno pitanje navodi da se ograničenje kretnji o kojem je maločas govorila odnosi na sve kretnje.

Sudski vještak dr. Nikola Sikirica, u vještvu od 07. studenog 2024. god., navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja ĐBŽ, iz čega je vidljivo da je isti dana 20.10.2018.g., bio sudionik prometne nezgode, te je tom prilikom zadobio ozljede čija je narav i dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju spec. ortopeda.

Osim navedenog, tužitelj je u svom liječenju i 3 puta ambulantno psihijatrijski pregledan, te mu je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i preporučeno uzimanje lijekova iz klase antidepresiva i anksiolitika.

S obzirom na sve navedeno, mišljenja je da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u razmaku 5-7 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 4-5 tjedana, te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedeća 3 mjeseca.

Zaključno je mišljenja da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica traumatskog događaja nije bilo kod tužitelja.

U podnesku od 08. studenog 2024. god., tuženik navodi da procjenu pretrpljenih bolova (4 dana + 21 dan + 42 dana), naruženosti (laki stupanj, vidljiv samo u određenim situacijama i periodima), potrebe za tuđom njegom i pomoći od ukupno 70 sati (7x3, 14x2, 21x1), te straha u jakom i srednjem (aritmetička sredina 6 dana i 32 dana) intenzitetu, tuženik smatra objektivnima, logičnima i utemeljenima u spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te u tom dijelu nema primjedbi ni prigovora na nalaze i mišljenja imenovanih vještaka.

U pogledu procjene trajnih posljedica od ukupno 13%, tuženik ističe slijedeće; Nesporno je temeljem spisu priložene medicinske dokumentacije kao i pregleda tužitelja u uvjetima sudnice, utvrđeno kako kod tužitelja zaostaje ograničenje pokretljivosti lijevog ramena u blagom stupnju, do max.1/3 opsega, te kako je kod tužitelja došlo do povrede rebara.

U sudsko-medicinskoj praksi ove povrede se cijene sa po do 5%.

"Načela sudsko-medicinskih vještačenja"- ĆB i JB, Naklada Ljevak, Zagreb 2010.g."

"Medicinske tablice za ocjenu smanjenja životne aktivnosti"- Đ, R. lveković, Ć, J - Zagrebačka stvarnost-2013.g."

Uvažavajući načelo jednakosti svih pred zakonom, ujednačavanja kako sudske tako i sudsko-medicinske prakse, uvažavajući pravo svakog oštećenika na ravnopravnost, neprimjereno je i nepravilno, a da ne govorimo nelogično, iste povrede i iste posljedice različito vrednovati, kao i dosuđivati znatno različite novčane naknade.

Slijedom navedenog, tuženik smatra kako bi procjena trajnih posljedica preko 10% (dakle i njihovim apsolutnim zbrajanjem) svakako bila neutemeljena i nepravilna.

Obzirom je ocjena i procjena pretrpljenog straha u pogledu intenziteta i trajanja, gotovo uvijek u sudsko-medicinskoj praksi vezana za osjećaj bolnih senzacija (bolova), tuženik ističe kako se procjena trajanja i intenziteta pretrpljenog straha iskazana po dr. N. Sikirici, može prihvatiti i povezati sa procjenom bolova po dr. D. Tripalo, odnosno ovisno o težini zadobivenih povreda, te trajanju liječenja, odnosno razumljivo, očekivano i životno logično ponešto duljem trajanju.

Ne bi trebalo biti sporno ni kako vještaci iskazuju procjenu na način da intenzitet i trajanje iskazuju sumpsumiranima u cijelim danima, iako isti ne mogu trajati cijeli dan.

U konkretnoj situaciji, iskazana procjena trajanja pretrpljenog straha u blagom stupnju je u više nego dvostruko većem obujmu nego li je to procjena bolova po vještaku somatske medicine, konkretno ortopedu.

Slijedom navedenog, tuženik smatra kako je procjena vještaka dr. N. Sikirice u pogledu intenziteta pretrpljenog straha blagog intenziteta od 3 mjeseca ponešto pretjerana.

U svrhu ekonomičnosti i ekspeditivnosti postupka, u ovom dijelu, tuženik neće zahtijevati dodatno usmeno dopunsko očitovanje imenovanog vještaka, već predlaže sudu ovaj manji dio vještačenja kritički cijeniti, kao i svaki dokaz u postupku.

Imajući u vidu očitovanje vještaka u pogledu troškova prijevoza, tuženik predlaže odbiti dio tužbenog zahtjeva sa osnova prijevoza, obzirom isti u cijelosti podmiruje HZZO, a tužitelj na iste ima pravo naknade korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.

Ponavlja se kako je tuženik prije podnošenja tužbe, već isplatio tužitelju ukupan iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 5.923,15 eura/44.628,00 kn.

Tužitelj u podnesku od 22. studenog 2024. god., navodi da stavlja prigovor na nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Tripalo i dr. Sikirica te predlaže sudu iste pozvati da se usmeno na raspravi zakazanoj za dan 29.11.2024.g. očituju o prigovorima tužitelja iz ovoga podneska.

Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka razvidno je kako je tužitelj radi predmetnog štetnog događaja trpio bolove i to jakog intenziteta 4 dan, srednjeg 21 dan, slabog još 42 dana. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna ukupno 70 sati, odnosno prvi tjedan 3 sata dnevno, još 2 tjedna po 2 sata dnevno te 3 tjedna po 1 sat dnevno. Tzv. primarni strah jakog intenziteta tužitelj je doživio u trajanju oko pola minute, a sekundarni strah jakog intenziteta trajao je u razmaku 5 - 7 dana, srednjeg intenziteta 4 - 5 tjedana (28 - 35 dana) te blažeg intenziteta još 3 mjeseca (90 dana). Po nalazu i mišljenju sudskih vještaka kod tužitelja je zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti od sveukupno 13 %. Odnosno, sudska vještakinja dr. Danči Tripalo mišljenja je da se radi o težim tjelesnim ozljedama koje su ostavile umanjenje životnih aktivnosti za lijevo rame 10% te zbog prijeloma 4 rebra s lijeve strane još 5%. Obzirom se radi o istoj strani (lijevoj) zajedničko umanjenje životnih aktivnosti iznosi 13%. Kod tužitelja je zaostala i naruženost u lakom stupnju, vidljiva trećima samo ponekad.

Tužitelj, dakle, prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Danči Tripalo iz sljedećih razloga:

1) tužitelj smatra kako trajanje bolova kao i umanjenja životnih aktivnosti nije u korelaciji sa zadobivenim ozljedama i medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu Prije svega za naglasiti je kako je tužitelj boravio na klinici za kirurgiju 9 dana te kako je isti i operriran. Navedeno svakako treba dodatno imati na umu pri ocjeni bolova tužitelja jer su isti dani (a posebno jakih bolova) u preniskom iznosu (a svi smo svjesni da protuupalni lijekovi ne mogu djelovati 0-24 sata za vrijeme 6 mjeseci trajanja liječenja), a ovakva vrsta bolova ni na koji način ne može biti dijelom trajnog umanjenja životnih aktivnosti.

Nadalje, sudski vještak se u svome nalazu nije očitovao o natuku desnog ramena koji je razvidan iz medicinske dokumentacije. Isto tako, traži se od sudskog vještaka da se pozove na literaturu temeljem koje je umanjio životne aktivnosti tužitelja za 2% jer se njegova oštećenja nalaze na istoj strani tijela.

2) pogrešan je navod sudske vještakinje kako Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) isplaćuje troškove na relaciji [adresa].

Tužitelj u privitku dostavlja ispis sa stranice HZZO-a u kojemu su definirani uvjeti pod kojima se može ostvariti pravo na troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite i u kojima se, između ostalog navodi:

“Osiguranoj osobi pripada pravo na naknadu troškova prijevoza ako je zbog korištenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja upućena iz mjesta svoga prebivališta, odnosno boravišta (u daljnjem tekstu: mjesto polaska) u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno kod ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse ili ugovornom isporučitelju ortopedskih i drugih pomagala u drugo mjesto (u daljnjem tekstu: mjesto upućivanja), odnosno koja je pozvana od strane Zavoda u predmetu utvrđivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: mjesto poziva) pod sljedećim uvjetima: 1. da je udaljenost od mjesta polaska do mjesta upućivanja, odnosno mjesta poziva 50 i više kilometara, (…)”

Pogleda li se ispis udaljenosti s Via Michelin koji prileži tužbi (i koji se ponovno dostavlja) bit će vidljivo kako udaljenost [adresa] iznosi 37 km. Obzirom da je ova udaljenost [adresa] manja od 50 km - to tužitelj ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza na teret HZZO-a. Stoga se predlaže da se sudska vještakinja dr. Danči Tripalo ponovno očituje o istome uzimajući u obzir prethodno navedeno.

Tužitelj, dakle, prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice iz razloga što tužitelj smatra kako trajanje straha nije u korelaciji sa zadobivenim ozljedama i medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu.

Naime, prije svega za istaknuti je kako je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja imao 19 godina te mu je pred očima (što je razvidno iz Specijalističkog nalaza i mišljenja od 8.11.2018.g.) u toj prometnoj nesreći poginuo prijatelj (tužitelj je bio suvozač u vozilu, a njegov pokojni prijatelj vozač).

Naime, sama činjenica o navedenome je vjerojatno jasna svima koliki je to strah kod tužitelja izazvalo. Nadalje, tužitelj je hospitaliziran na 9 dana te je za vrijeme toga imao i operaciju, a iza toga i liječenje.

Dakle, sekundarni strah se, između ostaloga, očituje kod čovjeka kao strah za vlastito izlječenje. Obzirom je sudski vještak dr. Tripalo izjavila da je trajanje liječenja kod tužitelja ustaljeno nakon 6 mjeseci (od tada ne bi trebalo ići ni na bolje ni na gore) to se duljina trajanja straha ukazuje premalom obzirom je vještak istu procijenio u trajanju od ukupno 3 mjeseca.

Također, posebno se napominje sudu kako je od dana donošenja novih Orijentacijskih kriterija prošlo više od 4 i pol godine te je novac predviđen u tadašnjim Orijentacijskim kriterijima značajnije izgubio na vrijednosti radi inflacije. U prilogu se dostavlja Kalkulator inflacije Državnog zavoda za statistiku za razdoblje od ožujka 2020.g. (kada su doneseni novi Orijentacijski kriteriji) do listopada 2024.g. iz kojeg je razvidno kako inflacija iznosi 27,9% što sud svakako treba imati na umu prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužitelju.

Slijedom svega iznijetoga, a kako je i ranije navedeno, tužitelj predlaže pozvati sudske vještake dr. Danči Tripalo i dr. Nikolu Sikiricu na iduću raspravu kako bi se isti očitovali na prigovore tužitelja iz predmetnog podneska.

Sudski vještak dr. Danči Tripalo spec. ortoped u dopuni vještva od 30. siječnja 2025. god., navodi da je ponovno pregledala svoje sudsko vještvo, te prigovore od strane tužitelja i tuženika. Što se tiče procijenjenih bolova ostaje pri iznesenom, i uzela je u obzir da je tužitelj za vrijeme ležanja u bolnici dobivao adekvatne analgetike koji su mogli umanjiti bolove.

Što se tiče plaćanja troškova prijevoza kao liječnik nije dovoljno upoznata do koje kilometraže se oni ne plaćaju, a ako je tužitelj dao preslik HZZO-a o plaćanju troškova onda na to nema što reći, pa prihvaćam onako kako je zakonski propisano.

Što se tiče umanjenja životnih aktivnosti, uzela je u obzir kao što je uobičajeno da dolazi do preklapanja, te da se umanjenje ne može u punom iznosu zbrajati. Teško je točno odrediti umanjenje životnih aktivnosti za prijelom 4 rebra, a u našim orijentacijskim tablicama po kojima se često vještači u sudskoj praksi, prijelomi rebara se računaju do 10% uz prijelom i prsne kosti. Kako se radi o prijelomu 4 rebra moguće je da bude umanjenje životnih aktivnosti i 6 %, tako da i u tom slučaju da je umanjenje 6%, umanjenje na bi zajedno iznosilo 16 %, nego bi iznosilo 14%, pa bi u ovom slučaju ipak malo povećala svoju procjenu, tako da bi umanjenje iznosilo 14 % za obje traume.

Na posebno pitanje o kojim bi se tablicama radilo kada se imenovana vještakinja referira na tablice koje koristi u primjeni, vještak navodi da su to tablice od JB, koje su dosad koristili u sudskoj praksi. Radi se o više autora JB, ĆB i ĆBŽ.

Na daljnje pitanje, a obzirom da je navela kako bi se tegobe preklapale, te kako se ne bi u apsolutnom iznosu zbrajale trajne posljedice, čak i kada bi iste s osnova prijeloma rebara iznosile i 6%, da li bi ukupan stupanj iznosio 13%, a ne 14%, vještak navodi da je u tom slučaju uzela u obzir jedan dio preklapanja, ali nije prepolovila iznos od umanjenja životnih aktivnosti kao posljedice ozljede rebara, nego je jedan dio oduzela, što misli da se preklapa, npr. kod podizanja tereta u lijevoj ruci, te držanja većeg tereta u lijevoj ruci.

Na daljnje pitanje koliki je ukupan broj ozlijeđenih rebra , vještakinja navodi 4, a na pitanje koliki je ukupan broj rebara u tijelu, navodi da je 12.

Nadalje upitana ako bi prema tablicama za prijelom rebara sa prijelomom prsne kosti ukupan stupanj bio 10%, zbog čega bi u ovom slučaju kada nema prijeloma prsne kosti, a ozlijeđena su samo 4 rebra, trajne posljedice s ovog osnova bile 6%, vještak odgovara zbog toga što se po toj točci čak spominju najmanje dva rebra.

Na daljnje pitanje da li kod tužitelja postoji poremećaj plućne funkcije, vještakinja navodi da nema poremećaja plućne funkcije.

Sudski vještak dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, u dopuni vještva od 30. siječnja 2025. god., navodi da je pregledao podnesak tužitelja i tuženika u ovom predmetu, te se na iste može očitovati na sljedeći način;

S obzirom na navedeno može se djelomično korigirati u svom nalazu i mišljenju, uzimajući u obzir dužinu liječenja tužitelja koja je po ortopedu iskazana u trajanju od 6 mjeseci, također iznimni egzogeni stresni čimbenik (smrt bliske osobe), te mlađu životnu dob tužitelja, kada su poznato je emocionalne reakcije intenzivnije nego u zreloj odrasloj dobi. Korekcija njegovog mišljenja na račun svega rečenog bi se odnosila na trajanje straha blažeg intenziteta, te je mišljenja da je strah blažeg intenziteta kao i skup neugodnih emocija kao što su sniženo raspoloženje, prisjećanje na sam događaj, osjećaj tjeskobe bili prisutni kod tužitelja 4-5 mjeseci.

Na posebno pitanje obzirom da se u pogledu danas iskazane korekcije trajanja straha blagog intenziteta veže uz navod vještakinje ortopeda u pogledu trajanja liječenja, zbog čega se u tom pogledu ne veže strah vezan za iskazanu procjenu pretrpljenih bolova, vještak navodi da je trajanje bolova iskazano od strane ortopeda samo jedan od elemenata uz ove koje je već naveo, a koji su mu bili bitni za iskazivanje njegove procjene.

Na daljnje pitanje da li je strah blagog intenziteta trajao cijeli dan ili samo povremeno u danu i koliko, vještak navodi da je za iskazivanje trajanja straha kao i bolova u sudskoj praksi uobičajeno da se iskazuje po danima, a ne da se parcijalno odredi koliko je točno bilo trajanje straha ili bolova u satima.

Nadalje upitan kada je bio posljednji psihijatrijski nalaz u liječenju tužitelja, vještak navodi da je koliko je njemu poznato, očita greška u pisanju nalaza, budući se navodi datum 04. veljače 2018., god., što je nemoguće jer je štetni događaj nastao 20.10.2018. godine.

Na posebno pitanje vještak navodi da postoji mogućnost da osoba osjeća strahove različite geneze i bez medicinske dokumentacije, što je uostalom i čest slučaj u vještačenjima ovog tipa. Normalno je i psihološki razumljivo da će osoba reagirati na neki stresni događaj, a da pritom ne ode kod psihijatra, uglavnom zbog straha od društvene stigmatizacije i eventualnih posljedica prilikom zasnivanja nekog budućeg radnog odnosa.

Tužitelj u podnesku od 06. veljače 2025. god., navodi da ne stavlja prigovor na nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Tripalo i dr. Sikirica.

Dakle, iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka razvidno je kako je tužitelj radi predmetnog štetnog događaja trpio bolove i to jakog intenziteta 4 dan, srednjeg 21 dan, slabog još 42 dana. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna ukupno 70 sati, odnosno prvi tjedan 3 sata dnevno, još 2 tjedna po 2 sata dnevno te 3 tjedna po 1 sat dnevno. Tzv. primarni strah jakog intenziteta tužitelj je doživio u trajanju oko pola minute, a sekundarni strah jakog intenziteta trajao je u razmaku 5 - 7 dana, srednjeg intenziteta 4 - 5 tjedana (28 - 35 dana) te blažeg intenziteta još 4 - 5 mjeseci (120 - 150 dana). Po nalazu i mišljenju sudskih vještaka kod tužitelja je zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti od sveukupno 14 %. Kod tužitelja je zaostala i naruženost u lakom stupnju, vidljiva trećima samo ponekad.

(Sudski vještaci su, dakle, učinili korekciju ranijih nalaza i mišljenja i to na način da je dr. Tripalo procijenila umanjenje životnih aktivnosti za 14%, a dr. Sikirica procijenio je bolove u blagom intezitetu u trajanju od 4 do 5 mjeseci).

Iz upravo navedenog razvidno je kako tuženik isplatom nespornog iznosa od 5.923,15 EUR nije u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog štetnog događaja, te kako prigovori tuženika nisu osnovani u ni jednom dijelu.

Nadalje, za istaknuti je kako Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Ovo se posebice navodi iz razloga jer je tužitelj osoba mlade životne dobi koja je u vrijeme štetnog događaja imao samo 18 godina, a posljedice ove prometne nesreće osjećat će cijeli život.

Nadalje, napominje se kako Zakon o obveznim odnosima jasno propisuje:

Članak 1089. “(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.”

S tim u vezi, tužitelj u privitku dostavlja novu Odluku o cijenama usluga u Domu Lovret, Split od 23.7.2024.g. iz koje odluke jasno proizlazi kako sada cijena usluge pružanja tuđe pomoći i njege iznosi 12,00 EUR po satu.

Slijedom svega iznijetoga, predlaže se Naslovnom sudu usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tuženika na naknadu troškova ovoga postupka tužitelju.

U podnesku od 07. veljače 2025. god., tuženik navodi da u cijelosti osporava korigiranu procjenu imenovanih vještaka u pogledu ukupnog stupnja trajnih posljedica od 14%, te straha u blagom intenzitetu u trajanju od 4-5 mjeseci. Obrazloženje imenovanih vještaka kojima su izvršili korekcije mišljenja, tuženik smatra nelogičnima, neutemeljenima i nepravilnima.

U pogledu procjene trajnih posljedica od, sada, ukupno 14%, tuženik ističe da je nesporno temeljem spisu priložene medicinske dokumentacije, kao i kliničkog pregleda tužitelja u uvjetima sudnice, utvrđeno kako kod tužitelja zaostaje ograničenje pokretljivosti lijevog ramena u blagom stupnju, do max.1/3 opsega, te kako je kod tužitelja došlo do povrede rebara.

Vještakinja spec. ortoped D. Tripalo u svojoj usmenoj dopuni navodi kako bi se "prema sudskoj praksi prijelomi rebara uz prijelom prsne kosti cijenili do 10%, pa kako je za prijelome 4 rebra moguće utvrditi trajne posljedice od 6%. Navodi i kako se ukupne trajne posljedice ne zbrajaju u apsolutnom iznosu, te kako bi umjesto 16% iste iznosile 14%, te kako je se za određivanje stupnja oštećenja zdravlja koristila Tablicama autora ĆBŽ, uz sudjelovanje više autora.

Tuženik prije svega ističe kako se prilikom očitovanja, a tako i ovim putem, pozivao upravo na navedene autore, a prema kojima proizlazi drugačije činjenično stanje i mišljenje, odnosno kako navodi imenovane vještakinje nisu niti točni, niti pokrijepljeni, niti bi se radilo o takvom stupnju trajnih posljedica.

Tuženik je već u svom prethodnom pisanom očitovanju od 08.11.2024.g., jasno ukazao i iskazao izvatke iz čak dviju medicinskih Tablica u primjeni. "Načela sudsko- medicinskih vještačenja"- ĆB i JB, Naklada Ljevak, Zagreb 2010 g.", "Medicinske tablice za ocjenu smanjenja životne aktivnosti"- Đ, R. lveković, Ć, J - Zagrebačka stvarnost-2013.g."

Nadalje, tuženik ukazuje kako je potpuno neprimjereno ocjenu trajnih posljedica, pa time i usporedbu istih, iskazivati pozivanjem na povredu (prijelom prsne kosti) koju tužitelj nije zadobio, niti su nastale posljedice koje bi opravdavale pozivanje na toliki stupanj oštećenja Prema Tablicama navedenih autora (oštećenje plućne funkcije)!

Štoviše, iz obrazloženja vještakinje jasno proizlazi kako bi i u tom slučaju, primarna povreda i najteža posljedica bila prijelom prsne kosti, a ne rebara!

Ono što se u skladu sa pravilima sudsko-medicinske struke cijeni jesu posljedice, a ne dijagnoza ili sama povreda.

Naposljetku, tuženiku nije jasan način objedinjavanja ukupnog stupnja trajnih posljedica kojeg je izvršila vještakinja dr. D. Tripalo. Općepoznato je kako se povrede istog sustava (ovdje koštano-lokomotornog) prilikom objedinjavanja uzimaju u polovičnom iznosu, sukladno tzv. Balthazarovoj metodi, pa je netočan i neutemeljen obračun koji je napravila imenovana vještakinja (prethodno 10+5 % =13%, a sada 10 + 6% = 14%).

Uvažavajući načelo jednakosti svih pred zakonom, ujednačavanja kako sudske, tako i sudsko-medicinske prakse, uvažavajući pravo svakog oštećenika na ravnopravnost, neprimjereno je i nepravilno, te nelogično, iste povrede i iste posljedice različito vrednovati, kao i dosuđivati znatno različite novčane naknade.

Slijedom navedenog, tuženik smatra kako je procjena trajnih posljedica dr. Tripalo preko 10%, svakako neutemeljena i nepravilna.

Obzirom je ocjena i procjena pretrpljenog straha u pogledu intenziteta i trajanja, gotovo uvijek u sudsko-medicinskoj praksi vezana za osjećaj bolnih senzacija (bolova), tuženik ističe kako se procjena trajanja i intenziteta pretrpljenog straha iskazana po dr. N. Sikirici, može prihvatiti i povezati sa procjenom bolova po dr. D. Tripalo, a što isti samo djelomično u manjem dijelu čini.

Međutim, na upit u pogledu trpljenja straha blagog intenziteta, vještak daje odgovor pozivom na sudsku praksu u pogledu iskazivanja intenziteta straha. To nije postupanje po pravilima struke, posebno ne postupanje sudskog vještaka. Nesuvislo je i neutemeljeno opravdavati iskazano trajanje i intenzitet pozivom na period bez medicinske dokumentacije i navodnu društvenu stigmu, kada je tužitelj bio na pregledu kod spec. psihijatra, pa samim time očito nema osjećaj stigme.

Iščitavajući nalaz i mišljenje spec. psihijatra Nikole Sikirice proizlazi kako strahovi "različite geneze” postoje i kad nema dokumentacije - pa isti iskazuje o njihovom intenzitetu i trajanju, a kada je ima, tada se ista ne cijeni, već se iskazuje opet kao da je nema!?

Ako je tužitelj obavio 3 pregleda kod spec. psihijatra u periodu od 3 i pol mjeseca, da je vještakinja iskazala kako bi trpio bolove u trajanju do 2 mjeseca, tada je potpuno neutemeljeno, trajanje straha blagog intenziteta cijeniti sa daljnjih 4-5 mjeseci. I to pozivanjem na procjenu ortopeda o stabilizaciji stanja!?

Mišljenje dr. Sikirice, ne samo u ovom predmetu naknade štete, predstavlja puko proizvoljno, voluntarističko, nepotkrijepljeno iskazivanje, a koje očito proizlazi iz saznanja o izostanku ikakve odgovornosti za izneseno "mišljenje”. Ovakva ”mišljenja” može iskazati i bilo koja nestručna osoba.

Kako je u konkretnoj situaciji, iskazana procjena trajanja pretrpljenog straha u blagom stupnju više nego u trostruko većem obujmu nego li je to procjena bolova po vještaku somatske medicine, konkretno spec. ortopedici, tuženik smatra kako je procjena vještaka dr. N. Sikirice u pogledu intenziteta pretrpljenog straha blagog intenziteta od 4-5 mjeseci neutemeljena, nepravilna i pretjerana.

Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik predlaže na sporne okolnosti izvesti dokaz novim medicinskim vještačenjem, po drugim sudskim vještacima, a sukladno odredbama čl.261.ZPP-a.

Na raspravnom ročištu dana 21. veljače 2025. god., tužitelj u odnosu na navode iz podneska tuženika od 07.veljače 2025.godine, navodi kako se istima protivi u cijelosti, a posebice u dijelu koji se odnosi na prijedlog za provođenje novih medicinskih vještačenja po drugim sudskih vještacima. Naime, sudski vještaci dr. Tripalo i dr. Sikirica su na ranijim raspravama provedenim u ovoj pravnoj stvari već odgovorili na sva pitanja i primjedbe tuženika, temeljeći svoje vješto kako na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, tako i na osobnom iskustvu. Posebno napominje kako osobno nezadovoljstvo tuženika nalazom i mišljenja sudskih vještaka, a koji su izrađeni u cijelosti u skladu s pravilima struke, nije razlog za nova medicinska vještačenja.

Tuženik na istom ročištu navodi kako je detaljno i obrazloženo iskazano koji dijelovi nalaza i mišljenja imenovanih vještaka ne bi bili pravilni, logični i utemeljeni, slijedom čega se ne bi radilo o nekakvom osjećaj osobnog nezadovoljstva. Ukazuje kako su imenovani vještaci i sami korigirali vlastita mišljenja u dopuni, pa se nikao ne može smatrati da bi njihovi nalazi i mišljenja bili tako „ čvrsto zapisani u kamenu“. U odnosu na zaprimljeni podnesak tužitelja od 05.02.2025. godine, ističe kako tužitelj nije stara i nemoćna osoba, kako nije koristio usluge bilo pravnih bilo fizičkih osoba za njegu i pomoć, te kako predmetni cjenik predstavlja cijenu stručne medicinske pomoći, a ne nemedicinske i nestručne. Eventualni dokaz mogla bi biti satnica djelatnika neke ustanove koja bi pružila takvu pomoć.

Tužitelj potom na istom ročištu ističe kako su u cijelosti neosnovani navodi tuženika, te kako je sudska praksa koja je i dostavljena u ovaj spis, zauzela ujednačen stav kako tužitelj ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege i kad su mu takvu pomoć pružali ukućani.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Zapisnik o očevidu (Promet) PU Splitsko dalmatinska, Postaja prometne policije Split, br. 511-12-36-I-18/2018 od 20. listopada 2018. god., liječničku dokumentaciju tužitelja i ispis Kartona pacijenta DZ SDŽ- SOOM mr. sc. JBŽ dr. med. spec. obiteljske medicine, Ispis udaljenosti s Via Michelin, Cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Promet d.o.o. Splitu primjeni od 15. 04. 2012. god., Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o., Odštetni zahtjev od 26.02.2019. god., podnesak tužitelja – dodatna dokumentacija od 28.03.2019. god., Prigovor od 30.06.2020. god., Izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 05. ožujka 2020. god., podnesak tužitelja-dodatna dokumentacija od 03.09.2021. god., Dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split UR br. 308/2021 od 17. veljače 2021. god., Cjenik usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split u primjeni od 01. ožujka 2009. god., Presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžnš-330/12 od 15. svibnja 2014. god., i posl. br. Gžnš-116/12 od 22. ožujka 2013. god., Odluku o cijenama usluga u Domu Lovret Split, Ur. br. 638/2023 od 28.04.2023. god., Presudu Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gžnš-162/2020-2 od 10. srpnja 2020. god., i posl. br. Gž-244/2020-2 od 09. srpnja 2020. god., Presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-889/2017-2 od 26.05.2017. god., i posl. br. Gž-104/2017-2 od 15.10.2018. god., Presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl. br. Gž 860/2016-2 od 15.02.2017. god., Presudu i Rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1890/14-2 od 17.11.2014. god., Presudu i Rješenje Vrhovnog suda RH br. Revr 1536/2014-2 od 30.08.2017. god., Obavijest Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje "Pravo na troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite, "Kalkulator inflacije Državnog zavoda za statistiku ožujak 2020. – listopad 2024. god.", Odluku o cijenama usluga u Domu Lovret Split, Kl. 007-02/24-03/3, Ur. br. 2181-366-01/1-24-1 od 23.07.2024. god., te izveo dokaz medicinskim vještačenjima od strane stalnih sudskih vještaka dr. Danči Tripalo, spec. ortoped i dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, na raspravnom ročištu dana 07. studenog 2024. god., te dopunom medicinskih vještačenja od strane stalnih sudskih vještaka dr. Danči Tripalo, spec. ortoped i dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar na raspravnom ročištu dana 30. siječnja 2025. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045 st. 1, da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Nadalje je u odredbama čl. 1100 st.1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja, te pravni osnov odštetne odgovornosti tuženika za prouzročenu neimovinsku štetu i imovinsku štetu tužitelju u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 20. listopada 2018. god., u Splitu na kolniku ulice Put Supavla. Sporna je visina počinjene neimovinske i imovinske štete i tijek pripadajućih zakonskih zateznih kamata.

Kada se imaju u vidu istaknuti prigovori tuženika na nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke dr. Danči Tripalo spec. ortoped i dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, valja primijetiti da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu radi isplate ugovorene osigurnine prema postojećim uvjetima osiguranja osiguratelja, već o zahtjevu za isplatu pripadajuće naknade za prouzročenu štetu, te da se stoga sudski vještaci medicinske struke prilikom davanja svojega nalaza i mišljenja nisu dužni držati bilo kakve stručne literature i sačinjenih tablica raznih autora.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbi čl. 261 st. 2, da će se ukoliko je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještacima, dok je u odredbi st. 3 istog članka, propisano da će se u slučaju ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti mišljenje drugih vještaka.

Sud će dakle, obnoviti vještačenje sa istim ili drugim vještacima ili pak zatražiti mišljenje drugih vještaka, jedino u slučaju kada smatra da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sa izviđenim okolnostima, ili ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a nikako samim time što jedna od parničnih stranaka ustraje u iznesenim prigovorima na provedena vještačenja.

Ovaj sud cijeni da su nalazi i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped i dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, logični, uvjerljivi i lišeni bilo kakvih proturječnosti, pa je valjalo odbiti prijedlog tuženika da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenjem, po drugim sudskim vještacima.

Kako je već navedeno, radi utvrđivanja visine počinjene neimovinske štete i imovinske štete, na raspravnim ročištima dana 07. studenog 2024. god., i 30. siječnja 2025. god., izvedeni su dokazi medicinskim vještačenjima od strane stalnih sudskih vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped i dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar.

Sukladno nalazu i mišljenju imenovanih sudskih vještaka, a imajući u vidu težinu zadobivenih povreda i sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. god., ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta, naknada u iznosu od 350,00 eur, fizičkih bolova srednjeg intenziteta, naknada u iznosu od 1.000,00 eur, te fizičkih bolova slabog intenziteta, naknada u iznosu od 650,00 eur, odnosno ukupno uslijed svih oblika kontinuiranih fizičkih bolova, novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eur.

Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, te opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica, životnu dob tužitelja (rođen **.**.1999..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja uslijed duševnih boli zbog smanjenja životnih u omjeru od 14 %, novčana naknada u iznosu od 2.800,00 eur.

Obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped (rođen **.**.1999..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed duševnih bolova zbog naruženosti u lakom stupnju koja je uočljiva trećima samo ponekad, novčana naknada u iznosu od 700,00 eur.

Cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, o pretrpljenom primarnom i sekundarnom strahu, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja zbog pretrpljenog straha, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eur.

Ovaj sud prihvaća navode tuženika da tužitelj nije stara i nemoćna osoba, da stoga nije koristio usluge bilo pravnih bilo fizičkih osoba za njegu i pomoć, te kako priložene Odluke i cjenici Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split predstavljaju cijenu stručne medicinske pomoći, a ne nemedicinske i nestručne. Uostalom, u priloženim Odlukama i cjenicima Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split, ne navodi se cijena nemedicinske svakodnevno potrebne njege i pomoći kakvu ima u vidu sud prilikom donošenja svoje odluke o odštetnom zahtjevu, već se navodi cijena pomoći koje se odnosi isključivo na održavanje osobne higijene.

Međutim, tuženik navodi da tužitelj nije koristio usluge specijaliziranih Ustanova niti pravnih ili fizičkih osoba za potrebe njege i pomoći, te da nestručnu i povremenu pomoć uobičajeno pružaju ukućani, koja se odnosi na jednostavne, kratkotrajne radnje i poslove. Navodi da u prilogu dostavlja satnica djelatnika Ustanove koja pruža takvu pomoć, a koju satnicu međutim, ne dostavlja u dokazne svrhe.

Tužitelju je prema mišljenju sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped trebala tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera u trajanju od 70 sati. Imajući u vidu da potrebnu njegu i pomoć tužitelju nisu pružale za to osposobljene stručne osobe, već su mu pomoć i njegu pružali ukućani, a kod nepostojanja orijentacionih kriterija Vrhovnog suda RH za ovaj vid imovinske štete, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju valja priznati cijenu u iznosu od 8,00 eur po satu njege i pomoći nemedicinskog karaktera.

Prema dosuđenoj cijeni usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od 8,00 eur po satu njege i pomoći, tužitelju za potrebnih 70 sati njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 560,00 eur.

Imajući u vidu sadržaj priložene dokumentacije, i to Obavijest Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje "Pravo na troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite, Ispis udaljenosti s Via Michelin, Cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Promet d.o.o. Split u primjeni od 15. 04. 2012. god., i Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o., ovaj sud prihvaća navode tužitelja da osiguranoj osobi pripada pravo na naknadu troškova prijevoza ako je zbog korištenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja upućena iz mjesta svoga prebivališta, odnosno boravišta (mjesto polaska) u ugovornu zdravstvenu ustanovu (mjesto upućivanja), uz uvjet da je udaljenost od mjesta polaska do mjesta upućivanja, 50 i više kilometara, te da udaljenost na relaciji [adresa] iznosi 37 km, pa kako je ova udaljenost na relaciji [adresa] manja od 50 km, to tužitelj ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza na teret HZZO-a.

Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud poklanja vjeru tužitelju kada navodi da je morao putovati iz [adresa] u [adresa] radi liječenja, i to 33 puta ([adresa] km povratno putovanje), pa da trošak putovanja na liječnička preglede iznosi 1.386,00 kn / 183,95 eur, imajući u vidu cijenu jednosmjerne karte u tadašnjem iznosu od 21,00 kn.

Slijedom svega navedenog, tužitelju je iz osnova pravične naknade za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli, priznata novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eur, uslijed duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, novčana naknada u iznosu od 2.800,00 eur, uslijed duševnih boli zbog naruženosti, novčana naknada u iznosu od 700,00 eur, te uslijed pretrpljenog straha, novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eur, a sve imajući u vidu orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine. Tužitelju je priznata i naknada za troškove tuđe njege i pomoći u iznosu od 560,00 eur, te za troškove putovanja na liječnička preglede naknada u iznosu od 183,95 eur, dakle, novčana naknada u iznosu od ukupno 7.743,95 eur, a sve prema suglasnim nalazima i mišljenjima imenovanih stalnih sudskih vještaka medicinske struke odgovarajućih specijalizacija.

Obzirom da je tuženik već isplatio tužitelju dio naknade za počinjenu neimovinsku i imovinsku štetu u visini od 5.923,15 kn eur, u konkretnom slučaju je za isplatu preostao pripadajući neisplaćeni dio naknade za prouzročenu štetu u iznosu od 1.820,80 eur, a sve imajući u vidu orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. god., pa je tuženika valjalo obvezati da isplati tužitelju preostali iznos novčane naknade za prouzročenu neimovinsku štetu u visini od ukupno 1.820,80 eur.

Imajući u vidu da je liječenje bilo dovršeno 20.travnja 2019. god. (6 mjeseci nakon ozljede), te da je odštetni zahtjev podnesen dana 26. veljače 2019. god. (u iznosu od 73.294,00 kn / 9.727,79 eur), tužitelju su na dosuđeni iznos novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu, priznate zatražene zakonske zatezne kamate koje teku od dana 04. rujna 2021. god., pa do isplate, dok je u odnosu na više zatraženo za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 1.179,20 eur, tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a. Imajući u vidu uspjeh stranaka u sporu cijeneći visinu tužbenog zahtjeva (pravni osnov nesporan), tužitelj je uspio u sporu u iznosu od 1.820,80 eur, dok je tuženik uspio u sporu u iznosu od 1.179,20 eur, (1820,80 eur - 1.179,20 eur = 641,60 eur). Tužitelju su stoga priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odštetnog zahtjeva 50 bod., sastav tužbe 50 bod., pristup na četiri ročišta po 50 bod., sastav dva podneska po 50 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 200,00 eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati i troškovi provedenih medicinskih vještačenja u ukupnom iznosu od 550,30 eur, te troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe tužbe u iznosu od 76,38 eur, i pristojbe presude u zatraženom iznosu od 76,38 eur, sve sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23). Tuženika je stoga valjalo obvezati da naknadi tužitelju razmjeran iznos parničnog troška u iznosu od 1.703,06 eur.

U Splitu, 21. ožujka 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika