REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-2287/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice NU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice ĆU, odvjetničke vježbenice te zamjenice punomoćnika tuženika VU, odvjetničke vježbenice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 21. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 isplatiti tužiteljici OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 515,24 EUR sa tijekom zateznih kamata kako slijedi, i to na:

- iznos od 249,78 EUR od dana 15.9.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 9.7.2021.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 8.10.2021.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 1.7.2022.g.,

- iznos od 66,36 EUR od dana 28.7.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 28.7.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 15.9.2022.g.,

pa sve do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 isplatiti tužiteljici OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 1.608,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15. rujna 2022. pa do isplate."

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 800,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica NU (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 30. studenoga 2022. navodi da je na radnom mjestu dana 6. listopada 2020. pretrpjela ozljedu na radu radeći kod poslodavca Kik Textilien und non food d.o.o. na način da je potrčala za kradljivcem u trgovini uslijed čega je pala i zadobila tjelesne ozljede. Tužiteljici je predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu. Poslodavac tužiteljice je u trenutku nastanka štetnog događaja imao s tuženikom Triglav osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. U predmetnoj nezgodi tužiteljica je zadobila ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć. Tužiteljica je uslijed ozljeda trpjela fizičke bolove i strah, tužiteljičina opća i radna sposobnost je smanjena uslijed čega trpi duševne boli, te je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se u cilju mirnog rješenja spora obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom dana 13. srpnja 2021., kojeg je dopunila 5. listopada 2022., međutim tuženik nije dostavio prihvatljivu ponudu. Tuženik je tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 4.778,02 eura, koji iznos ne predstavlja cjelokupnu naknadu štete. Stoga tužiteljica tužbom potražuje daljnji iznos naknade imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.123,56 eura, od čega se iznos od 265,46 eura odnosi na troškove liječenja, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i postojanje obveze po polici osiguranja od odgovornosti. Potvrđuje navode tužiteljice da je na ime nespornog iznosa naknade štete uplatio iznos od 4.778,02 eura, čime je u cijelosti nadoknađena šteta tužiteljici. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i svoju obvezu na daljnju isplatu naknade štete. Osporava zahtjev tužiteljice za plaćanjem troškova liječenja u privatnoj klinici, budući da je isto liječenje mogla obaviti u ustanovama u okviru HZZO-a. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužiteljica je podneskom od 13. svibnja 2024. djelomično povukla tužbeni zahtjev za ukupan iznos od 508,32 eura, kojem djelomičnom povlačenju se usprotivio tuženik u svom podnesku od 16. svibnja 2024. tražeći da sud odluči o tužbenom zahtjevu u visini kako je isti naveden u tužbi. S obzirom da je prema odredbi čl. 193 st. 2 ZPP-a za povlačenje tužbe nakon što se tuženik upustio u raspravljanje potreban pristanak tuženika, predmet ovog spora je tužbeni zahtjev u visini kako je isti naveden u tužbi.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), u odštetni zahtjev (str. 9-10 spisa), u odgovore tuženika na odštetni zahtjev (str. 14-15 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 16- 51 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Mladenu Miškulinu o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 78-88 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (str. 130-131 spisa).

5. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika tuženika za isti. Nije sporno to da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku isplatio ukupan iznos od 4.778,02 eura na ime nesporno utvrđene naknade štete. Sporna je visina štete koju je tužiteljica pretrpjela i odgovornost tuženika za isplatu daljnjeg iznosa naknade štete preko isplaćenog iznosa od 4.778,02 eura.

7. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Mladenu Miškulinu, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu lijevog koljena. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu nestabilnosti lijevog koljena u frontalnoj ravnini, što umanjuje opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 7%. Liječenje tužiteljice završeno je 15. rujna 2022. pregledom ortopeda. Sudski vještak smatra da su troškovi liječenja tužiteljice opravdani, iako ih je mogla obaviti i na teret HZZO-a. Tužiteljica je u štetnom događaju doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede. U daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 do 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana ukupno te blagog intenziteta u trajanju od 30 dana ukupno. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od 60 dana ukupno. Bolove koje tužiteljica i dalje trpi vještak je uključio u ocjenu trajnih posljedica. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u određenim vremenskim razdobljima u ukupnom opsegu od 92 sata.

8. Nalazu i mišljenju sudskog vještaka nije prigovorila niti jedna stranka, te je stoga sud visinu štete utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Sud je vještačenje ocijenio objektivnim i stručnim te je utvrdio da je zaključak vještaka u skladu s nalazom kojeg je vještak ranije naveo te medicinskom dokumentacijom koju je analizirao.

9. Uzevši u obzir utvrđenje iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka te činjenicu da se tužiteljica ozlijedila u životnoj dobi od 39 godina, da je po zanimanju trgovac, a ozljeda se odnosi na lijevo koljeno, odnosno štetne posljedice se odnose na nestabilnost lijevog koljena u frontalnoj ravnini, sud je utvrdio da na temelju svega toga tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.900,00 eura prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova. Prema kriteriju pretrpljenog straha tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura, pri čemu je sud posebno uzeo u obzir to da se tužiteljica nije zatekla u životno ugrožavajućoj situaciji te da nije riječ o dramatičnom događaju koji opravdava dosuđenje pravične novčane naknade prema tom kriteriju u višem iznosu. Prema kriteriju smanjenja životnih aktivnosti tužiteljici je priznato pravo na isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 1.700,00 eura, budući da je utvrđeno kako će se trajne posljedice izraženo manifestirati na radne aktivnosti tužiteljice (tužiteljica je po zanimanju trgovac, što znači da se radi o pretežito fizičkim poslovima), te također da je sudski vještak utvrdio smanjenje životnih i radnih aktivnosti tužiteljice u opsegu od 7%, radi čega nema osnove za dosuđenje većeg iznosa naknade štete prema tom kriteriju. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznato pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 4.600,00 eura.

10. Prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade koja ima pripasti tužiteljici sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, zahtjev tužiteljice je osnovan, iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, suprug i djeca, kod kupanja, obavljanja kućanskih poslova, odlaska do toaleta, odlaska u nabavu i slično. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom opsegu od 92 sata, za što tužiteljica potražuje iznos od 427,80 eura, odnosno 4,65 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege. Tuženik se nije očitovao na predloženu cijenu sata tuđe pomoći i njege, a navedeni iznos je primjeren i utvrđen u sudskoj praksi za slučaj kada tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani. Stoga je sud ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege.

12. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete koja se odnosi na troškove liječenja, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je trošak liječenja tužiteljice bio opravdan, iako je navedeno liječenje bilo moguće obaviti na teret HZZO- a. Tužiteljica u svom iskazu u odnosu na navedeno ističe da je na prvo liječenje primljena na hitni prijem u Draškovićevoj, gdje liječnik nije tražio snimanje noge. Redovito je dolazila na kontrole u bolnicu, međutim s obzirom da nije mogla stati na nogu, a da liječnik nije tražio daljnje pretrage, tužiteljica je zatražila drugo mišljenje ortopeda koji radi u Poliklinici Sv. Katarina. On je zatražio snimanje noge, obavio je daljnje pretrage te je utvrdio da je došlo do puknuća kosti i da je noga krivo zarasla jer je prekasno snimana. S obzirom na drugo mišljenje koje je zatražila u privatnoj ustanovi, tamo je obavila i dio pretraga koje su bile nužne. Liječila se u vrijeme korone, tako da nije mogla dobiti uslugu putem HZZO-a jer su bila duga čekanja na fizikalnu terapiju.

13. Sukladno odredbi čl. 1095 st. 1 ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja. S obzirom da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se adekvatno liječenje provelo tek nakon što je zatražila drugo mišljenje u privatnoj poliklinici, te da liječnik iz bolnice nije zatražio daljnje pretrage, sud smatra da su troškovi liječenja tužiteljice bili opravdani i potrebni. Ujedno je sudski vještak u svom mišljenju naveo da su troškovi liječenja opravdani, a tužiteljica je jasno obrazložila zašto nije mogla liječenje dovršiti na teret HZZO-a, s obzirom da liječnik u bolnici nije tražio daljnje pretrage, a ona nije mogla stati na nogu, što je potaklo tužiteljicu da traži drugo mišljenje. S obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužiteljice s naslova imovinske štete za troškove liječenja u ukupno zatraženom iznosu od 265,46 eura.

14. Uzevši u obzir iznos kojeg je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade štete u visini od 4.778,02 eura te uzevši u obzir visinu tužbenog zahtjeva kako isti proizlazi iz tužbe, tužiteljici pripada pravo na daljnji iznos naknade štete u visini od 515,24 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

15. Slijedom navedenog sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, te isti djelomično odbio, sve kako je to navedeno u izrijeci.

16. Sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužiteljica odštetni zahtjev podnijela 13. srpnja 2021., dok iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno i stanje stabilizirano dana 15. rujna 2022. s pregledom ortopeda. S obzirom na navedeno, osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate za period od 15. rujna 2022. pa do isplate u odnosu na zahtjev koji se odnosi na neimovinsku štetu, a sve prema specifikaciji tužiteljice iz podneska od 13. svibnja 2024. U odnosu na zahtjev tužiteljice koji se odnosi na imovinsku štetu za troškove liječenja, tužiteljica ima pravo na zakonsku kamatu počevši od dana kada su ti troškovi učinjeni pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 1090 ZOO-a. Pravo na isplatu zatezne kamate propisano je odredbom čl. 29 st. 1 ZOO-a, a visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

17. Odluka o naknadi troška parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, razmjerno uspjehu stranaka u sporu. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice kako je isti postavljen u tužbi, tužiteljica je uspjela u omjeru od 25% u pogledu visine, te 100% u pogledu osnovanosti zahtjeva, budući da tuženik nije osporio osnovanost samog zahtjeva za naknadu štete. Tuženikov uspjeh u pogledu visine iznosi 75%, a u pogledu osnove 0%. Primjenjujući metodologiju iz odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a tužiteljici pripada pravo na naknadu troška u omjeru od 25%. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

18. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav tri obrazložena podneska od 22. prosinca 2022., 13. svibnja 2024. i 10. lipnja 2024. iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na tri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) što ukupno iznosi 1.600,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 400,00 eura na ime 25% PDV (Tbr. 46) te iznos od 300,00 eura za izvedeno medicinsko vještačenje. Kada se primijeni omjer uspjeha tužiteljice u sporu dobije se iznos od 800,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici. Trošak za izvedeno medicinsko vještačenje uzet je u omjeru od 100%.

19. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška koji se odnosi na trošak sastava podneska od 29. studenoga 2023. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, budući da je tim podneskom tužiteljica izvijestila sud o uplati predujma za medicinsko vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga trošak tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice. Isto tako nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV, budući da se taj trošak nije realizirao.

20. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku