REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž Ob-64/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagateljice KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Aniti Kovačić Lončarić, odvjetnici iz Koprivnice, protiv protustranke JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Tamari Košanski, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. Zagreb, Pisarnica Đurđevac, uz sudjelovanje mlt. NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po posebnom skrbniku ČE, zaposlenom u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, radi zabrane prava na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, izvan ročišta, rješavajući žalbe predlagateljice i protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj R1 Ob-101/2020-82 od 24. rujna 2024., dana 21.ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj R1 Ob-101/2020-82 od 24. rujna 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Protustranci JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi zaštite dobrobiti djeteta, zabranjuje se pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djetetom NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na neodređeno vrijeme, a koji osobni odnosi su određeni Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. siječnja 2018., koji je potvrđen rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni brojR1 Ob-8/2017-20 od 1. lipnja 2018.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka pobija predlagateljica zbog svih zakonskih žalbenih razloga, a osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da u konkretnom slučaju sud nije mogao primijeniti odredbu članka 366. stavak 1. Obiteljskog zakona i po slobodnoj ocjeni odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, već je protustranci trebalo naložiti da naknadi troškove postupka predlagateljici.

3. Prvostupanjsko rješenje u cijelosti, pravodobno izjavljenom žalbom pobija protustranka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se rješenje ukine u cijelosti uz priznavanje troškova zastupanja protustranci .

3.1. U sadržaju žalbe protustranka ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju rješenja o sadržaju isprava i iskaza danih tijekom postupka i samih tih isprava i iskaza. Protustranka ističe kako je sud pobijanu odluku donio vodeći se izraženom voljom djeteta NE u predmetu R1. Ob-361/2019 gdje je izjavila da ne želi viđati oca, da u ovom predmetu NE nije saslušana, niti je obavila razgovor sa posebnim skrbnikom, a nije obavila razgovor ni sa stručnim djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Nastavno se protustranka poziva na nalaz i mišljenje prof. dr. AE i prof. dr. GE iz predmeta prvostupanjskog suda br. K-179/2022, te predmeta Kzd-18-2022 navodeći da prema tim nalazima proizlazi kako NE pod utjecajem majke i očuha formira svoj stav prema ocu i svoju lojalnost dokazuje negativnim pristupom u vezi oca, da NE ne pokazuje nikakve znakove traumatiziranosti i straha prema ocu, te da upravo majka utječe na dijete na način da oca prikazuje kao zlostavljačku figuru, da je NE iskazivala neistinito u odnosu na postupanje oca, da kod NE postoji mozgovno oštećenje radi kojeg je sklona konfabuliranju. Ističe da sud može iznimno ograničiti ili zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom, ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta , da sud ne daje razloge zašto je takva odluka nužna, da u postupku nije utvrđeno nikakvo nedolično ponašanje njega kao roditelja niti opasnost za dijete, da je predlagateljica u prijedlogu navela brojne optužbe protiv protustranke , ali da ni jednu nije dokazala, a u ovom postupku predlagateljica nije ni saslušana jer je nedolaskom na sud izbjegavala dati iskaz. Protustranka smatra da se isključivo provođenjem psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja može utvrditi je li ostvarivanje osobnih odnosa oca i djeteta protivno dobrobiti djeteta. Posebno smatra kako se ne može prihvatiti mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Varaždin od 23. 5.2024. kao stručno i objektivno, jer je isto doneseno bez obavljenog razgovora sa protustrankom i djetetom, i bez pokušaja da se sa njima obavi razgovor, paušalno je i utemeljeno je na mišljenju posebnog skrbnika.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje, temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), u vezi sa člankom 381. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Suprotno navodima žalbe nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijano rješenja nema takvih nedostataka da se ne bi moglo ispitati.

7. Međutim ovaj sud smatra da odlučno činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, a što je od utjecaja na pravilnu primjenu materijalnog prava, posljedično i na odluku o troškovima postupka.

8. Prema odredbi članka 123. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/ 23,156/23 dalje ObZ) sud u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad može iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. Kad donosi odluku iz stavka 1. tog članka sud je dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenja ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

9. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu od predlagateljice (stranica 5-25, 40-42, 47, 59-68, 75-78, 89-90, 92-93 i 109-121) i protustranke (stranica 45, 137-215 i 316), u stručna mišljenja Centra za socijalnu skrb Đurđevac (stranica 69- 72 spisa), Centra za socijalnu skrb Koprivnica (stranica 83-85 spisa) i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin (stranica 306-309 spisa), pročitao iskaz protustranke dan na ročištu 27. listopada 2022. (stranica 105-108 spisa,) proveden je razgovor posebnog skrbnika s mlt. NE radi utvrđivanja mišljenja djeteta vezano uz održavanje osobnih odnosa djeteta s ocem JE (stranica 302-303 spisa), saslušana je svjedokinja ME, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin, izvršen je uvid u kaznene predmete i aplikaciju e-spis za kaznene predmete Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Kzd-18/2022 i K-179/2022 te je utvrđeno da je kazneni predmet broj K-179/2022 pravomoćno obustavljen radi odustanka od optužbe, dok kazneni predmet broj Kzd-18/2022 na dan 12. rujna 2024. nije pravomoćno okončan (službena bilješka od 4. siječnja 2024. i 12. rujna 2024., stranica 227 spisa i poleđina lista 326 spisa).

10. Iz predmetnog spisa nesporno proizlazi da je Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. siječnja 2018. koji je potvrđen od strane Općinskog suda u Koprivnici 1. lipnja 2018. pod poslovnim brojem R1 Ob-8/2017, određeno da će malodobno dijete NE živjeti sa majkom, da će sa ocem JE provoditi prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 12 sati do nedjelje u 18 sati, da će boraviti kod oca za vrijeme zimskih školskih praznika u vrijeme godišnjeg odmora oca, naizmjenično za Božić i Novu godinu, te za vrijeme ljetnih školskih praznika dva tjedna za vrijeme godišnjeg odmora oca, te da su se tako određeni susreti odvijali do studenog 2019., da se zbog sumnje majke u nedolično ponašanje oca prema djetetu osobni susreti NE sa ocem nakon toga više ne održavaju, da je 3. ožujka 2020. podnesen prijedlog radi zabrane prava ocu na održavanje osobnih odnosa sa djetetom, da se protustranka prijedlogu protivio i isticao spremnost i želju da ostvaruje osobne odnose sa djetetom, te ukazivao kako majka djeteta i njezin sadašnji suprug RE vrše snažan utjecaj na NE kako bi formirala negativni stav prema ocu.

11. U razlozima svoje odluke prvostupanjski sud navodi kako ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta, da ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" -MU, broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" -MU, broj 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom ("Narodne novine" -MU, broj 7/08).

11.1. Da Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit.

11.2. Da obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. EKLJP-a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

12. Da Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, a u te se postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

13. Da Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne kontakte s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.

14. Da slijedeći Konvenciju o kontaktima s djecom ObZ u odredbi članka 121. stavaka 1., 2. i 3. propisuje iste oblike ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta).

15. Prvostupanjski sud donosi odluku kojom se protustranci zabranjuje pravo na ostvarivanje osobnih kontakata sa djetetom mlt. NE iako je iz navedenog normativnog okvira razvidno da je zabrana kontakata roditelja s maloljetnim djetetom krajnja mjera ograničavanja maloljetnog djeteta i roditelja glede održavanja njihovih osobnih odnosa koja se izriče iznimno, i to u slučajevima u kojima postoje posebni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ozbiljno ugrožena.

16. Ovaj drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju na nedvojben način nisu utvrđeni razlozi i okolnosti zbog bi se takva iznimna mjera mogla izreći, kojih bi svaki , pa čak i neizravan kontakt protustranke sa mlt. NE bio protivan njezinoj dobrobiti i interesu djeteta .

17. Naime u svojoj odluci prvostupanjski sud navodi da je odlučujući o osnovanosti prijedloga prvenstveno imao na umu najbolje interese djeteta, a vodeći se pritom ponajprije izraženom voljom mlt. djeteta NE, koja je tijekom postupka navršila šesnaest godina, te joj je omogućeno da izrazi svoje mišljenje putem posebnog skrbnika, da je u razgovoru sa posebnim skrbnikom koji je obavljen 23. studenog 2023. i 14. svibnja 2024. mlt. NE naglasila da ne želi održavati osobne odnose s ocem, navela kako se s ocem ne želi viđati, da joj razgovori o ocu odnosno o osobnim odnosima s ocem izazivaju glavobolje, tresu joj se ruke i dekoncentriraju je, zbog čega ponekad izostane iz škole.

17. 1. Nadalje da iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin od 23. svibnja 2024. koje sud prihvaća kao stručno i objektivno, proizlazi da nije proveden razgovor sa Mlt. Melani, jer da bi inzistiranje na njenom saslušanju predstavljalo dodatnu traumatizaciju, da obzirom na dugi period ne-komunikacije između djeteta i oca te ne održavanja osobnih odnosa, obzirom na opisane obiteljske okolnosti, kaznene postupke koji su u tijeku protiv oca, na ne angažman oca kroz duži vremenski period, nije u interesu mlt. NE da aktualno ostvaruje kontakte s ocem, čak niti pod nadzorom stručne osobe budući da bi isto moglo negativno utjecati na njezino trenutno svakodnevno funkcioniranje, te njezinu psihosocijalnu dobrobit.

17. 2. Iz iskaza stručne radnice tog Zavoda ME danog na ročištu 13. rujna 2024. proizlazi da je u nalazima i mišljenjima vještaka u kaznenim predmetima koji se vode odnosno koji su se vodili protiv protustranke utvrđeno da je otac emocionalno zanemarivao dijete, te da činjenica da je jedan od kaznenih postupaka protiv protustranke pravomoćno obustavljen, ne utječe na njihovo stručno mišljenje i da je odlučna činjenica da je dijete u dobi od gotovo sedamnaest godina, te da odbija kontakte s ocem.

18. Sud obrazlaže da prilikom donošenja odluke nije razmatrao mišljenja Centra za socijalnu skrb Đurđevac od 23. travnja 2021. i Centra za socijalnu skrb Koprivnica od 24. ožujka 2021 (dostavljeno sudu 9. srpnja 2021.) obzirom na protek tri godine od njihove izrade i značajno promijenjene okolnosti u dobi djeteta i izraženog mišljenja o osobnim odnosima s ocem.

18.1. Međutim iz mišljenja Centra za socijalnu skrb Đurđevac proizlazi da bi bilo potrebno razmotriti mogućnost određivanja susreta oca i djeteta pod nadzorom jednom mjesečno u trajanju od sat vremena, da otac ŠE i mlt. NE mogu međusobno komunicirati telefonom ili putem društvenih mreža jednom tjedno u trajanju od 10 minuta, te da otac ŠE i majka ĐE razmjenjuju informacije važne za Melanin život preko sms poruka ili društvenih mreža. Nastavno i Centar za socijalnu skrb Koprivnica na temelju prikupljenih podataka, razgovora sa mlt. NE, njezinom majkom KE i uvidom u mišljenje Centra za socijalnu skrb Đurđevac, dostupnu medicinsku dokumentaciju djeteta, nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih, u svom mišljenju također predlaže održavanje osobnih odnosa oca i djeteta kao i Centar za socijalnu skrb Đurđevac, i to jednom mjesečno u trajanju od sat vremena pod nadzorom stručne osobe uz uvjet da otac planirani susret najavi tjedan dana ranije isključivo majci KE, zatim telefonskim putem dva puta tjedno i to subotu i nedjelju od 10 minuta, te razmjenu informacija između roditelja vezanih uz kćerku NE telefonom i putem poruka.

19. Stav je ovog drugostupanjskog suda da, obzirom na ranije navedena mišljenja Centra za socijalnu skrb Đurđevac i Centra za socijalnu skrb Koprivnica u kojima se predlaže održavanje osobnih odnosa mlt. djeteta sa ocem, a u kojima su prethodno razmatrane situacije i okolnosti glede postupaka oca prema NE, koje se u prijedlogu i tijekom postupka navode kao razlog za apsolutnu zabranu protustranci prava na ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom, te u situaciji kada nisu zatražena nova mišljenja navedenih Zavoda za socijalnu skrb u okviru kojih je obavljen razgovor sa mlt. djetetom i roditeljima, za sada ne bi prihvatljiv stav prvostupanjskog suda bi svaki oblik osobnih kontakata oca sa djetetom bio protivan interesu djeteta. Ovo poglavito stoga što je otac tijekom cijelog postupka osporavao da bi se neprimjereno ponašao prema djetetu, te isticao da NE pod utjecajem majke i očuha, te uslijed zdravstvenih poteškoća koje su medicinski utvrđene, formira svoj negativni stav prema ocu i tako dokazuje svoju lojalnost, a sud nije proveo dokaz psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem roditelja i djeteta, koje vještačenje je već odredio svojim rješenjem broj R1 Ob-101/2020-57 od 5. veljače 2024., te od istog odustao iz razloga što se predlagateljica Majka Ana Duga nije odazvala vještačenju, odnosno odustala od takvog vještačenja.

19.1. Suprotno prvostupanjskom sudu, ovaj sud smatra da bi se upravo takvim vještačenjem utvrdilo je li ili nije, u interesu djeteta održavanje osobnih odnosa sa protustrankom.

20. Stoga ovaj sud nalazi kako činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno na način da ograničenja ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazloži nužnost ograničenja ili zabrane , pri čemu se naglašava da sud i po službenoj dužnosti u ovakvim postupcima ima ovlaštenje provesti određene dokaze koje smatra potrebnim.

21. Radi iznesenog je žalbu protustranke valjalo uvažiti i ukinuti pobijano rješenje, te predmet vratiti na ponovni postupak.

22. U nastavku postupka sud će imajući u vidu izneseno izvođenjem potrebnih dokaza i radnji, ocijeniti da li će u smislu članka 123. ObZ-a, ograničiti ili zabraniti osobne odnose djeteta mlt. NE s ocem, te će ponovo odlučiti i o troškovima postupka

U Požegi, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Ribičić