Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-224/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja EKONERG d.o.o., Zagreb, Koranska ulica 5, OIB: 71690188016, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Tušek i Stela Tursan, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Tušek i Stela Tursan iz Varaždina, Trg slobode 10, protiv tuženika IDS d.o.o., Šibenik, Danilo Biranj, Dolačka 40, OIB: 69267044125, kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Avdagić, odvjetnik iz Šibenika, Kralja Zvonimira 44, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 18. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Bruna Begonje, odvjetnika u Zadru i punomoćnika tuženika te nakon objave presude 21. ožujka 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alise Kale iz Šibenika, S. Radića 79a, poslovni broj Ovrv-442/2021 od 17. kolovoza 2022., u dijelu kojim se nalaže tuženiku IDS d.o.o., Šibenik, Danilo Biranj, Dolačka 40, OIB: 69267044125, isplatiti tužitelju EKONERG d.o.o., Zagreb, Koranska ulica 5, OIB: 71690188016, iznos od 29.096,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 5.693,81 EUR od 30. rujna 2019.,

- na iznos od 10.352,38 EUR od 17. veljače 2020.,

- na iznos od 1.221,05 od 1. ožujka 2020.,

- na iznos od 11.28,92 EUR od 12. travnja 2020.,

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 735,33 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. kolovoza 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alise Kale iz Šibenika, S. Radića 79a, poslovni broj Ovrv- 442/2021 od 17. kolovoza 2022., u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4,98 EUR na ime ovršnog troška sa zateznim kamatama kao i u dijelu u kojem je tužitelj zatražio zateznu kamatu na dosuđeni ovršni trošak iz točke I. presude po višoj stopi; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 15.379,26 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.187,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama kao i zatezna kamata koja bi na priznati iznos parničnog troška iz toč. IV. ove presude tekla po višoj stopi od dosuđene.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 13. srpnja 2021. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Alisi Kale iz Šibenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 29.096,16 EUR sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 17. kolovoza 2021. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-442/2021.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti navodeći da je tuženik kao izvođač radova s društvom INA-Industrija nafte, d.d., kao naručiteljem 19. travnja 2018. sklopio Ugovor br. 4500673784 (s pripadajućim Dodacima) kojim je ugovoreno puštanje u rad peći 327-H-003 (CO Boiler) po principu „ključ u ruke“ u Rafineriji nafte Rijeka (dalje u tekstu: Glavni ugovor). Tuženik da je naručitelju, društvu INA-Industrija nafte, d.d., izdao bankovnu garanciju za uredno izvršenje predmetnih radova u vrijednosti od cca 454.688,00 EUR. Radi izvršenja radova iz prethodno spomenutog Glavnog ugovora, tuženik da je dana 23. travnja 2018. sklopio sa ovdje tužiteljem (u svojstvu podizvođača) Ugovor o poslovnoj suradnji na gradnji industrijskog postrojenja (dalje u tekstu: Ugovor). Sukladno odredbama navedenog Ugovora tužitelj da je bio u obvezi, između ostalog, izraditi izvedbeni projekt i projekt izvedenog stanja rekonstrukcije procesne peći 327-H-003 te interkonekcije peći na postojeće objekte u Rafineriji nafte Rijeka u vlasništvu trgovačkog društva INA-Industrija nafte, d.d. U čl. 7. Ugovora stranke da su odredile da podizvođač odnosno tužitelj odgovara za štetu koja izvođaču ili trećim osobama nastane radi manjkavosti u obavljenim poslovima ili koje nastanu od podizvođačeve imovine ili koja nastane od osoba za koje podizvođač odgovara ili koju izvođač naručitelju ili trećoj osobi prouzroči na bilo koji drugi način. Nakon primopredaje predmetnih radova, u mjesecu svibnju 2019., a prije preuzimanja boilera od strane naručitelja da je došlo do izmjene i dopune glavnog projekta u pogledu izmjene i dopune građevinske dozvole za rekonstrukciju procesne peći 327- H-003, a izvođač izmjena glavnog projekta odnosno izmjene i dopune građevinske dozvole za rekonstrukciju procesne peći prema dostavljenoj ponudi broj: I-06-1114- 3/19 da je bio upravo ovdje tužitelj. Naručitelj INA-Industrija nafte, d.d., da je nakon primopredaje ugovorenih radova uočio nedostatke u radu CO boilera u vidu dva kvara. Budući da je upravo tuženik bio izvoditelj radova iz Glavnog ugovora br. 4500673784 (s pripadajućim Dodacima), naručitelj INA-Industrija nafte, d.d., da je radi naknade štete zbog navodnih nedostataka u radu CO boilera od tuženika u potpunosti 3. kolovoza 2021. naplatio bankovnu garanciju za uredno izvršenje predmetnih radova u vrijednosti 454.688,00 EUR. Kako je evidentno da je upravo podizvođač (tužitelj) obavio sve radove projektiranja izvedbenog projekta i projekta izvedenog stanja, da je očito da je za eventualne nedostatke u radu i ispravnosti rada predmetnog boilera odgovoran i sam tužitelj. Kako u ovoj fazi spora još nije utvrđeno tko je odgovoran za neispravan rad boilera, dok se vještačenjem ili sudskim putem ne utvrdi čija je odgovornost za nedostatke u radu CO boilera, tuženik da spori i osnovu i visinu utuženih računa. Ukoliko je zaista tužitelj kao izvoditelj radova projektiranja izvedbenog projekta, projekta izvedenog stanja i izmjena glavnog projekta odgovoran za nedostatke u radu CO boilera, zbog kojih je INA-Industrija nafte, d.d., naplatila od tuženika bankovnu garanciju, onda usluge odnosno radnje koje je tužitelj naveo u utuženim računima nisu (ili su neuredno) izvršene pa ih tuženik stoga ne mora ni platiti. U prilog prednjih navoda tuženik je dostavio Ugovor INA-UG-4500673784 od 10. travnja 2018., Ugovor o poslovnoj suradnji na gradnji industrijskog postrojenja od 23. travnja 2018., obavijest o naplati bankarske garancije, ponudu broj: I-06-1114-3/19 te je u nastavku postupka predložio provesti građevinsko vještačenje.

3. Tužitelj u nastavku postupka ističe da se radilo zapravo o podizvođenju manjeg dijela posla od strane tužitelja, budući da je između INA-Industrija nafte, d.d. kao investitora i tuženika kao glavnog izvođača ugovoren posao projektiranja, isporuke opreme i materijala, sanacije, rekonstrukcije te puštanja u rad industrijske peći br. 327- H-003 i to temeljem Ugovora sklopljenog između INA-Industrija nafte, d.d. i tuženika broj INA-UG-4500673784. Nakon što je tužitelj uredno izvršio sve obveze po predmetnom Ugovoru, tuženik da je naručio od tužitelja izvršenje dodatnih radova/usluga, a koje su predmet ovog postupka i to:

- mjerenje na CO boileru u svrhu provjere garantnih parametara, a prema opsegu opisanom u Ponudi tužitelja broj: I-02-2195-1/19 od 17. travnja 2019. godine i potvrdi narudžbe tuženika broj 500/2019 od 8. studenog 2019. Predmetna usluga da je obračunata utuženim računom broj: 114-I-1 od 12. ožujka 2020. na iznos od 89.125,00 kuna/11.28,92 EUR (obračunato je 46% do tada odrađene usluge), a koja usluga je u cijelosti uredno izvršena od strane tužitelja što dokazuje Izvješće o gotovosti provedbe mjerenja na CO boileru u svrhu provjere garantnih parametara od 28. veljače 2020. potpisano od strane tuženika;

- izradu glavnog projekta za ishođenje I. izmijene i dopune građevinske dozvole za rekonstrukciju procesne peći 327-H-003 temeljem narudžbenice tuženika broj:

816/2019 od 30. lipnja 2019., a koja usluga je obračunata utuženim računima tužitelja i to računom broj 539-I-1 od 31. srpnja 2019. na iznos 82.800,00 kuna/10.989,45 EUR (kojim računom je obračunato 90% usluge) te računom 1078-I-1 od 31. prosinca 2019. na iznos od 9.200,00 kuna/1.221,05 EUR, kojim je obračunato posljednjih 10 % izvršene usluge. Da je tužitelj i navedenu uslugu u cijelosti i uredno izvršio da potvrđuje Zapisnik o izvršenju br. 6 od 15. srpnja 2019., Zapisnik o izvršenju br. 7 od 31. prosinca 2019. te Popis predane dostavljene dokumentacije od 15. srpnja 2019., svi potpisani od obiju parničnih stranaka. Pored navedenog uredno izvršenje svoje usluge tužitelj da dokazuje i činjenicom da je tuženik podmirio dio utuženog računa broj 539, tako da po predmetnom računu tužitelj potražuje nezatvoreni iznos od 42.900,00 kuna/5.693,81 EUR; te

- izradu izvedbenog projekta ugradnje novog ventilatora zraka 327-K-002 temeljem narudžbenice tuženika od 16. siječnja 2019. broj 06/2019, a koja usluga je obračunata utuženim računom broj 999-I-1 od 18. prosinca 2019. u iznosu od 78.000,00 kuna/10.352,38 EUR. Izvršenje predmetne usluge tužitelj da dokazuje Zapisnikom o izvršenju broj 1 od 10. prosinca 2019., također potpisanim od obiju parničnih stranaka. Slijedom navedenog da je razvidno da je tužitelj svoje usluge izvršio još 2019., da je tuženik predmetnu uslugu u cijelosti preuzeo te da sada potpuno neosnovano odbija istu podmiriti. Ističe i da tuženik nikada nije dao nikakav prigovor na izvršene usluge od strane tužitelja, nikada nije reklamirao nikakve nedostatke, nikada nije iznio nikakav prigovor na ispostavljene utužene račune, te u konačnici tuženik nikada nije niti teretio tužitelja sa nikakvim ugovornim penalima ili aktiviranjem jamstava za uredno izvršenje posla, a što sve da nesporno dokazuje da je tužiteljeva usluga izvršena u cijelosti uredno i sukladno zaključenim Ugovorima. Prema saznanju tužitelja tuženik da je sve utužene račune uredno proknjižio u svojim poslovnim knjigama. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio Ugovor o poslovnoj suradnji na gradnji industrijskog postrojenja od 23. travnja 2018., narudžbenicu tuženika broj:

816/2019 od 30. lipnja 2019., račun broj: 539-I-1 od 31. srpnja 2019., račun broj 1078- I-1 od 31. prosinca 2019., Zapisnik o izvršenju br. 6 od 15. srpnja 2019., Zapisnik o izvršenju br. 7 od 31. prosinca 2019., Popis predane dostavljene dokumentacije od 15. srpnja 2019., narudžbenicu tuženika broj 06/2019 od 16. siječnja 2019., račun broj 999-I-1 od 18. prosinca 2019., Zapisnik o izvršenju broj 1 od 10. prosinca 2019., Ponudu tužitelja broj: I-02-2195-119 od 17. travnja 2019. i potvrdu narudžbe tuženika broj 500/2019 od 8. studenog 2019., račun broj: 114-I-1 od 12. ožujka 2020., Izvješće o gotovosti provedbe mjerenja na CO boileru u svrhu provjere garantnih parametara od 28. veljače 2020., a u nastavku postupka predložio je izvesti dokaz saslušanjem prokuriste tužitelja SSA i zaposlenika tužitelja SS kao i od nadležne Porezne uprave pribaviti podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima, sve sukladno odredbi čl. 221.b ZPP-a. Pored navedenog tuženik da je i priznao cjelokupno dugovanje koje tužitelj potražuje u ovom postupku pa pojašnjava da je tužitelj radi naplate utuženog potraživanja i usluga obavljenih prema Ugovoru i narudžbenicama tuženika 14. travnja 2021. pokrenuo ovršni postupak pred javnom bilježnicom Alisom Kale poslovni broj: Ovrv-277/2021, u kojem postupku je tužitelj od tuženika potraživao nepodmireni iznos na ime izvršenih usluga od 444.525,00 kuna/58.998,61 EUR. Tuženik da je po saznanju za pokrenuti postupak kontaktirao tužitelja radi mirnog rješenja nastalog spora, te se prema postignutom dogovoru između parničnih stranaka obvezao odmah podmiriti iznos od 225.300,00 kuna/29.902,45 EUR, dok se ostatak dugovanja obvezao podmiriti u roku od 45 dana. Tuženik da je 30. travnja 2021. uplatio iznos od 225.300,00 kuna/29.902,45 EUR dok je za preostali iznos naveo: "a ostatak duga ćemo isplatiti sukladno dogovoru vas i direktora IDS-a US, molim da pokrenuti postupak obustavite." Predmetnom uplatom od 225.300,00 kuna/29.902,45 EUR, a sukladno čl. 171. ZOO-a i uračunavanju ispunjenja, tužitelj da je zatvarao obveze tuženika redom kako su dospjele, te je tako nakon izvršene uplate tuženika ostalo nepodmireno potraživanje iz ovog postupka i to nezatvoreni dio računa 539, te potraživanje po računima 999, 1078 i 114. Tužitelj da je, vjerujući tuženiku da će ispuniti preuzetu obvezu kako je obećao, povukao predmetni prijedlog za ovrhu. Kako tuženik nije ispunio svoju obvezu na poziv tužitelja da plati ostatak dugovanja tuženik da je e-mailom od 17. lipnja 2021. odgovorio: "dakle, naša ponuda prema vama bi bila da do visine našeg duga napravimo ugovor o cesiji za vaš neplaćeni PDV i da tako izmirimo cijeli naš dug ili bar dio." Tužitelj da je obavijestio tuženika da nije u mogućnosti prihvatiti prijedlog tuženika da se dug podmiri zaključenjem cesije te ga ponovno pozvao na plaćanje ostatka dugovanja, kako se i obvezao.

U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio prijedlog za ovrhu od dana 14. travnja 2021., obavijest javnog bilježnika poslovni broj: Ovrv-277/2021, izvod prometa po računu tuženika od 30. travnja 2021., e-mail tuženika tužitelju od 13. svibnja 2021., te 30. travnja 2021., e-mail tužitelja tuženiku od 30. travnja 2021., karticu otvorenih stavaka tužitelja iz koje je razvidna uplata tuženika, e-mail tužitelja tuženiku od 17. lipnja 2021., e-mail tuženika tužitelju od 17. lipnja 2021., te je predložio provesti i financijsko knjigovodstveno vještačenje.

Stoga, prigovorne navode tuženika tužitelj nalazi u cijelosti neosnovanima, paušalnima i usmjerenima na odugovlačenje ovog postupka. Ističe da je tužitelj radio isključivo izvedbeni projekt te radovi tužitelja nisu niti mogu imati veze sa eventualnom "nefunkcionalnošću boilera". Tuženik tri godine nakon izvršenja usluge i nakon što je priznao cjelokupno dugovanje pokušava "okriviti" tužitelja za nekakve nedostatke, a ako je netko odgovoran za bilo kakve nedostatke u radu boilera tada da je to upravo tuženik koji je postupao protivno upozorenjima tužitelja. Tužitelj da se na poziv INA- Industrija nafte, d.d. očitovao o povećanoj veličini šamotne obloge e-mailom od 23. siječnja 2019. u kojem je decidirano pojasnio da je potrebno zadržati debljinu ozida (šamota), od cca 240 mm zbog održavanja protoka dimnih plinova u cijevnim snopovima konvektivnog djela CO boilera, koja upozorenja je tuženik ignorirao. U prilog prednjih navoda dostavio je e-mail tužitelja od 23. siječnja 2019., e-mail tuženika od 29. siječnja 2019., te je predložio u svojstvu svjedoka saslušati zaposlenika tužitelja LS. Tužitelj je nastavno radi osiguranja utužene tražbine predložio sudu odrediti prethodnu mjeru sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a.

4. Tuženik nastavno ističe da je tužitelj u skladu s odredbama čl. 13. -16. Ugovora bio dužan dostaviti bankarsku garanciju odnosno alternativno isplatiti na račun tuženika kao naručitelja iznos koji odgovara visini 10 % vrijednosti ugovora, a što da se odnosi i na produljenje ili povećanje ukupne vrijednosti Ugovora (čl. 15. st. 3.). Tužitelj da nije ispunio ovu obvezu te stoga tuženik, u skladu sa čl. 16. st. 1. Ugovora, podredno svim drugim prigovorima, ističe procesni prigovor - prigovor radi prijeboja u odnosu na utuženu tražbinu za iznos koji odgovara 10 % vrijednosti ugovora, uključujući i sva povećanja ukupne vrijednosti Ugovora. Ukazuje da prema odredbama sklopljenog Ugovora za sve nedostatke do kojih bi došlo zbog manjkavosti u obavljenim poslovima bilo prema naručitelju ili prema trećima odgovara izvoditelj, dakle ovdje tužitelj (čl. 7. st. 12.), a da se prema čl. 11. st. 2. Ugovora: "Primopredaja smatra obavljenom kada se na obavljenim poslovima ne utvrde nikakve nepravilnosti i nedostaci odnosno kada investitor INA-Industrija nafte, d.d. potvrdi projektnu dokumentaciju iz čl. 3. ovog Ugovora.". Projektna dokumentacija koju je izradio tužitelj da je imala nedostatke koji su rezultirali nedostacima u funkcioniranju postrojenja zbog čega je investitor tražio i/ili vršio izmjene. Naime, u prvotno dostavljenoj projektnoj dokumentaciji da nije bio predviđen filter plina što je utvrđeno i u Zapisniku od 10. srpnja 2019. Zbog navedenih nedostataka u izvođenju radova od strane tužitelja tuženik da se našao u situaciji da trećim osobama odgovara za štetu koja je iz toga proizašla. Naime, INA-Industrija nafte, d.d. da je nastavno naplatila bankovnu garanciju od tuženika upravo zbog nedostataka u radovima iz ugovora sklopljenog među strankama ovog postupka. Dakle, s obzirom da je bilo nedostataka u radovima koje je izveo tužitelj isti da je trebao odgovarati društvu INA-Industrija nafte, d.d., a sve kako je predviđeno čl. 7. toč. 12. Ugovora. Između tuženika i društva INA-Industrija nafte, d.d. da je pokrenut izvanparnični postupak osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem R1-127/21 u kojem je predlagatelj investitor INA- Industrija nafte, d.d. te izvanparnični postupak osiguranja dokaza pred istim sudom pod poslovnim brojem R1-65/22 u kojem je predlagatelj ovdje tuženik, a u kojima je vještačenjem predloženo utvrditi i uzroke nedostataka u funkcioniranju postrojenja investitora. Kako će se takvim utvrđenjima, između ostalog, utvrditi i nedostaci na poslovima koje je odradio tužitelj po ugovoru s tuženikom predlaže sudu da se svi dokazi i utvrđenja navedenih izvanparničnih postupaka koriste kao dokazni materijal u ovoj pravnoj stvari jer je očito kako o navedenom ovisi i utvrđenje odgovornosti stranaka za nastalu štetu. Ako bi se utvrdilo da su nedostaci prouzrokovani nepravilnim izvođenjem radova od strane tužitelja, odnosno nedostacima u projektnoj dokumentaciji obveze tuženika za plaćanje istih radova zapravo da i nema te bi potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari bilo bespredmetno. Kako je još uvijek u tijeku utvrđivanje uzroka nefunkcionalnosti postrojenja tuženik da samo u tom smislu do ishoda vještačenja ne specificira sve uzroke i nedostatke u radovima tužitelja jer će se isto sa sigurnošću i u opsegu moći utvrditi od strane ovlaštenih vještaka. Dakle, tuženik ne prigovara izvedenim radovima tužitelja uvjetno, već samo za preciziranje svojih prigovora predlaže pričekati ishod vještačenja. Tuženik da je i ranije predložio u ovom postupku provesti građevinsko vještačenje. Međutim, obzirom da se radi o izuzetno skupom i složenom vještačenju predlaže u ovom postupku ponajprije koristiti nalaz i mišljenje vještaka koje će se izraditi u postupcima osiguranja koji se vode pred Trgovačkim sudom u Rijeci.

Upravo iz svega naprijed navedenog protivi se i prijedlogu tužitelja za određivanjem mjere osiguranja za koju prema mišljenju tuženika nema nikakve osnove dok se ne utvrdi odgovornost za nedostatke u radovima koje je tužitelj izvodio po Ugovoru.

U prilog prednjih navoda dostavio je korespondenciju između LS i predstavnika tuženika te investitora INA-Industrija nafte, d.d. od 26. kolovoza 2019., te 2. lipnja 2022., zapisnik sa sastanka predstavnika investitora, tužitelja i tuženika od 10. srpnja 2019., te je predložio uvid u izvanparnične predmete broj R1-127/2021 i R1- 65/22 Trgovačkog suda u Rijeci, saslušanje stranaka, te svjedoka ŽS voditelja projekta kao i ŠS zaposlenika tuženika.

5. Tužitelj je prigovorio da tuženikov procesni prigovor – prigovor radi prijeboja nije specificiran, da je vezan za eventualno prigovaranje koje je tuženik istaknuo u kondicionalu, a neovisno o navedenom da je zakašnjeli te protivan cjelokupnim dokazima koji se nalaze u spisu.

6. Tuženik uzvraća da istaknuti prigovor nije dan uvjetno nego izričito pa pojašnjava da su ukupno ugovoreni i naknadno povećani radovi i usluge između stranaka bili ugovoreni u iznosu od 1.158.750,00 kuna/153.772,55 EUR stoga da sukladno ugovornim odredbama ističe prijeboj u iznosu od 10% ukupne vrijednosti ugovora tj. za iznos od 115.875,00 kuna/15.379,26 EUR. U slučaju da tužitelj osporava ukupnu vrijednost posla između stranka predlaže provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Ugovornu kaznu da traži zbog kršenja ugovorne obveze vezano za predaju bankarske garancije, a koja ugovorna obveza da je prekršena neovisno o svim drugim obvezama tužitelja iz tog Ugovora.

7. Tužitelj nastavno ističe kako tuženik cijelo vrijeme konstruira i ističe nove prigovore. Jedan od tih prigovora da i je prigovor da tužitelj navodno ne bi tuženiku predao bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla, što nije točno. Navodi da se u izvanparničnim postupcima koji se vode pred Trgovačkim sudom u Rijeci neće utvrditi ništa što bi imalo utjecaja na odnose između ovdje parničnih strana jer prijepori koji su nastali između tuženika i INA-Industrija nafte, d.d. nemaju nikakve veze s tužiteljem. Štoviše, tužitelja da čude svi takvi prigovori tuženika budući tuženik u sporu sa INA- Industrija nafte, d.d. osporava odgovornost za nastanak istih navodima da je izvodio radove prema uputi i traženju INA-Industrija nafte, d.d. Ističe da ne razumije po kojoj osnovi je tuženik postavio zahtjev na naplatu ugovorne kazne. U svakom slučaju tuženik da je debelo u prekluziji sa svojim zahtjevom, a sve s obzirom na činjenicu da je tuženik još 2019. godine potpisao zapisnike o urednom izvršenju radova od strane tužitelja te nikada nije istaknuo da ima pravo na ugovornu kaznu ili da barem zadržava pravo na nju. Ističe i da je tuženik još u travnju i svibnju 2021. u nekoliko navrata obećavao tužitelju da će platiti ovdje utuženo potraživanje kao i način na koji će podmiriti svoje nepobitne obveze.

U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio Garanciju br. 1804004157 za dobro izvršenje ugovora od 8. lipnja 2018. kao i Garanciju br. 0904003376 za dobro izvršenje ugovora od 6. svibnja 2019. koju je na traženje tuženika istome dostavio nakon isteka prethodne kao i prateću e-mail korespondenciju.

8. Sud je na prijedlog tužitelja, sukladno odredbi čl. 221.b ZPP-a od nadležne Porezne uprave zatražio podatak je li tuženik koristio odbitak pretporeza po utuženim računima čija vrijednost prelazi iznos od 1.320,00 EUR. Iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostava Šibenik od 11. kolovoza 2022. (stranica 136 spisa) proizlazi da je tuženik utuženi račun 539-I-1 i 999-I-1 evidentirao u obrascima PDV-a i Knjizi Primljenih (ulaznih) računa za 2019. ali da je za njega kao poreznog obveznika primljeni prijenos porezne obveze neutralan dok je račun 114-I-1 također knjižen u obrascu PDV-a i Knjizi Primljenih (ulaznih) računa za razdoblje od 1. travnja 2020. do 30. travnja 2020 te je koristio odbitak pretporeza po istom. Sud je rješenjem od 29. lipnja 2022. pozvao tuženika dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu 1078-I-1, čija vrijednost ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR te ga upozorio na posljedice propuštanja, međutim tuženik nije postupio sukladno cit. rješenju pa sud nije mogao utvrditi je li i ovaj račun (neutralne porezne obveze) tuženik zaveo u svoje poslovne knjige.

9. Sud je na prijedlog tužitelja rješenjem od 24. travnja 2024. poslovni broj Povrv-224/2021-12 odredio osiguranje prethodnom mjerom na koju je tuženik izjavio žalbu u kojoj između ostalog ističe kako je dio predmetnih radova tužitelj kao izvođač proveo neposredno u ime INA-Industrija nafte, d.d. kako to proizlazi iz (u međuvremenu donesenog) Pravorijeka Hrvatske Gospodarske komore od 3. prosinca 2023. (koji je strankama dostavljen 16. travnja 2024.) u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem AS-P-2021/22 između ovdje tuženika i INA-Industrija nafte, d.d., a koji se između ostalog odnosi upravo na postrojenja na kojima je radove vršio i tužitelj i plaćanje kojih radova jest predmet ovog postupka. Dva računa obuhvaćena predmetnim tužbenim zahtjevom ukupno u visini od 92.000,00 kuna/12.210,50 EUR (br. 539-I-1 i br. 1078-I-1) koji se odnose na Izmjene i dopune građevinske dozvole da su računi koje je tužitelj izradio neposredno kao izvođač u korist INA-Industrija nafte, d.d., i koje je trebao stoga fakturirati direktno naručitelju INA-Industrija nafte d.d. Neovisno o navedenom, i oni projektni radovi izvedeni za tuženika u ovom predmetu da su imali nedostatke zbog kojih nisu ni plaćeni. Sada kada je u konačnoj odluci – Pravorijeku utvrđeno da za nedostatke postoji i odgovornost INA-Industrija nafte, d.d., u visini od 45% i to djelomično baš po osnovi posla kojeg je ovdje tužitelj odradio za INA-Industrija nafte, d.d. kao izvođač da je očito da je zahtjev tužitelja neosnovan barem u istoj mjeri za koji je utvrđena odgovornost INA-Industrija nafte, d.d. Nadalje, dio odgovornosti za nedostatke u projektu koji je bio predmet računa koji su izdani i utuženi u ovom postupku da se odnosi i na odgovornost od 55% koja je utvrđena kao teret tuženika, a koja odgovornost da je utvrđena upravo iz istih razloga iz kojih je i tužitelj iz ovog predmeta odgovoran za nedostatke.

Citiranim Pravorijekom po ocijeni tuženika u cijelosti da su potvrđeni njegovi navodi izneseni u dosadašnjem tijeku postupka da je tužitelj nedvojbeno izvršio radove protivno onomu što je dogovoreno Ugovorom o poslovnoj suradnji i pravilima struke. Projektna dokumentacija tužitelja da je imala brojne nedostatke koji su rezultirali nedostacima u funkcioniranju postrojenja zbog čega je investitor tražio i/ili vršio izmjene, a kako to proizlazi i iz Zapisnika sa sastanka od 10. srpnja 2019., kojeg je tuženik ranije dostavio u spis.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-2124/2024- 2 od 23. svibnja 2024. odbio je tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-224/2021-16 od 24. travnja 2024.

10. Tužitelj uzvraća da čak i kada bi postojali nedostaci za koje bi bio odgovoran tužitelj, a ne postoje, tuženik da bi bio prekludiran prema tužitelju u smislu čl. 636. st. 6. ZOO-a jer u roku od 2 mjeseca od obavijesti naručitelja o nikakvim nedostacima za koje bi navodno bio odgovoran tuženik, nije obavijestio tužitelja. Usluge tužitelja da nemaju nikakve veze sa funkcionalnošću boilera stoga da se izričito protivi sadržaju Pravorijeka na koji se tuženik poziva te ga nastavno krajnje svojevoljno tumači obzirom istim nije dokazao da bi usluge tužitelja bile izvršene s kakvim nedostacima za koje bi i bio odgovoran.

Tužitelj da se putem svog punomoćnika obraćao ranijem punomoćniku tuženika tražeći da ga obavijesti o stanju u kojem se arbitražni spor nalazi te ga obavijestio i da će doći na očevid za osiguranje dokaza koji se vodio pred Trgovačkih sudom u Rijeci u predmetu poslovni broj R1-127/2021, međutim unatoč obećanju da će biti predložen u arbitraži kao umješač te da će tužitelja obavještavati o poduzetim radnjama to se nije dogodilo. Iz ovoga da proizlazi da je tuženik namjerno uskratio tužitelju mogućnost da se eventualnim miješanjem utvrdi pravo stanje stvari. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio ostvarenu e-mail korespondenciju.

Konačno navodi tuženika da su utuženi računi broj 539-I-1 i 1078-I-1 neosnovano fakturirani tuženiku da su ne samo neosnovani, kako je to ranije i pojašnjeno, već i protivni ZPP-u jer su dani po zaključenju prethodnog postupka. Podneskom od 13. siječnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u pogledu valute.

11. Tuženik uzvraća kako prekluzija iz čl. 636. st. 6. ZOO-a na koju se poziva tužitelj nije nastupila kada se uzme u obzir odredba čl. 11. st. 2. Ugovora. U konačnici protiv bivših prokurista tuženika da su pokrenuti kazneni i parnični postupci upravo zbog štete koja je društvu prouzročena kada su izvođačima proknjiženi računi iz čega bi proizlazilo da su isti bili osnovani. Tuženik nadalje ističe kako ne smatra da Pravorijek u arbitražnom postupku obvezuje ovaj sud niti da je tužitelj ugovorio arbitražu za rješavanje predmeta spora. Tuženik isprave iz tog postupka dostavlja isključivo kao nove dokaze koji su nastali tijekom postupka i koji ukazuju na činjenice koje su relevantne za ovaj postupak, a to je da su projekti koje je izradio tužitelj imali nedostatke zbog kojih nije ni dovršeno ugovoreno izvršenje radova u cijelosti, a što da je preduvjet za plaćanje i po predmetnom Ugovoru. Samo u smislu ekonomičnosti i efikasnosti postupka predlaže izvršiti uvid u te postupke. U postupku R1-127/2021 Trgovačkog suda u Rijeci da je određeno vještačenje po vještacima strojarske i elektrotehničke struke sa zadatkom procjene uzroka pucanja cijevi za koju je projekt izradio ovdje tužitelj, a radove izveo ovdje tuženik, dok je u predmetu R1-65/2022 Trgovački suda u Rijeci sud odbio prijedlog za osiguranje držeći da je osiguranje istovjetnog dokaza osigurano u predmetu R1-127/2021. Ukoliko se tužitelj protivi ovakvom prijedlogu tuženika predlaže provesti građevinsko vještačenje kojim će se utvrditi jesu li postojali nedostaci u projektnoj dokumentaciji koju je dostavio tužitelj i da li je došlo do završetka izvođenja ugovorenih radova. Tužitelj da je odgovoran ne samo za isporuku projekta nego i za punu funkcionalnost rješenja koje je svojim projektom dostavio. Upravo čl. 11. Ugovora da je utvrđeno da će kada se utvrde nedostaci tužitelj biti dužan otkloniti isto, a ovo iz razloga jer se radi o nedostacima za čije je očitovanje potrebno vrijeme probnih radova predmetnog boilera sve pored činjenice da nije ni došlo do dovršetka ugovorenih radova u cijelosti. Upravo iz Pravorijeka da proizlazi da je tužitelj bio upoznat s nedostacima te da je dostavljao dodatna mišljenja i izmjene projekta, o čemu tuženik može dostaviti i dodatnu dokumentaciju o korespondenciji između INA-Industrija nafte, d.d. i tužitelja. Ustraje pri istaknutom prigovoru radi prijeboja u koji stavlja potraživanje s naslova ugovorne kazne.

12. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu izuzev onih koje nisu dostavljene u prijevodu. Daljnje dokaze sud nije izvodio jer je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne odluke. Tako sud nije izvodio personalne dokaze kao ni dokaze financijskim vještačenjem koje su predložile obje stranke, a niti je izveo dokaz građevinskim vještačenjem koji je predložio tuženik o čemu će biti riječ u nastavku.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Isplatu iznosa od 29.096,16 EUR potražuje tužitelj kao izvođač radova od tuženika kao naručitelja, na ime neplaćenog iznosa po dospjelim, a nepodmirenim računima broj: 539-I-1, 999-I-1, 1078-I-1 i 114-I-1.

15. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 , 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje dok se prema čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

16. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

17. Među strankama nije sporno da su dana 23. travnja 2018. sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji na gradnji industrijskog postrojenja kojim se tužitelj obvezao kao izvođač izraditi izvedbeni projekt i projekt izvedenog stanja rekonstrukcije procesne peći 327-H-003 te interkonekcije predmetne peći na objekte u Rafineriji nafte Rijeka (Urinj 53, Kostrena) u vlasništvu društva INA-Industrija nafte, d.d. te da se radilo o radovima na projektu čije je izvođenje tuženik preuzeo temeljem ranije sklopljenog Ugovora UGOVOR INA-UG-4500673784 od 19. travnja 2018. sa društvom INA- INDUSTRIJA NAFTE, d.d. Stoga pravni odnos među strankama predstavlja ugovor o djelu.

18. Uredno ispunjenje ugovornih obveza tužitelj u ovom postupku dokazuje dostavom iscrpne dokumentacije u vidu Ugovora, narudžbenica, zapisnika i računa. Tuženik ne spori da je tužitelj izveo radove iz utuženih računa te da ih je tuženik preuzeo ali tvrdi da je tužitelj radove izveo s nedostacima, protivno sklopljenom Ugovoru te pravilima struke koji su se pojavili tijekom jamstvenog roka dakle, nakon izvršenja ugovorenih poslova i predaje dokumentacije te potpisivanja zapisnika o urednom izvršenju radova, kada je utvrđeno da nema funkcionalnosti predmetnog boilera za koju nefunkcionalnost tuženik drži odgovornim upravo tužitelja. Tužitelj da je po tuženiku odgovoran ne samo za isporuku projekta nego i za punu funkcionalnost rješenja kojeg je svojim projektom dostavio, a kako je tuženik zbog toga pretrpio štetu koju je prema Ugovoru trebao otkloniti i snositi tužitelj, zbog čega u konačnici i nije došlo do izvršenja radova u cijelosti, što da je uvjet plaćanja i po predmetnom Ugovoru; tuženik drži da ne postoji njegova obveza na isplatu utuženog iznosa. Konačno, donesenim Pravorijekom da je utvrđeno i da je dio radova iz utuženih računa tužitelj izveo na zahtjev INA-Industrija nafte, d.d., a kako je pravorijekom utvrđena suodgovornost ovdje tuženika i investitora INA-Industrija nafte, d.d. tuženik nalazi u okviru svakog utvrđenog omjera suodgovornosti odgovornog i tužitelja. Sve navedeno da je potvrđeno iscrpnim i skupim vještačenjima koja su provedena u postupku pred Trgovačkim sudom u Rijeci poslovni broj R1-127/21 te pred Stalnim arbitražnim sudištem pri Hrvatskoj gospodarskoj Komori predlažući provedena vještačenja koristiti i u ovom postupku, podredno izvesti dokaz saslušanjem voditelja projekta ŽS i zaposlenika tuženika ŠS te provesti građevinsko vještačenje kako bi se utvrdilo jesu li postojali nedostaci u projektnoj dokumentaciji koju bi dostavio tužitelj te je li došlo do završetka izvođenja ugovorenih radova.

19. Naručitelj je sukladno odredbi čl. 604. ZOO-a dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkloniti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja (čl. 605. ZOO-a). Prema odredbi čl. 606. ZOO-a naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje. Prema čl. 608. ZOO-a naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjereni rok. On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. Nadalje, kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostataka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (čl. 609. ZOO-a). Kad obavljeni posao ima nedostataka zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka, a ako izvođač to ne učini naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete (čl. 610. ZOO-a).

20. Stoga kad tuženik tvrdi da je isporučeno djelo imalo nedostatka, kao što je predmetno slučaj, teret dokaza je na njemu.

Tuženik tvrdi da su nedostaci utvrđeni provedenim vještačenjima.

Uvidom u dostavljeni Pravorijek Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori poslovni broj AS-P-2021/22 od 3. prosinca 2023. (stranice 159 do 199 spisa) proizlazi da provedenim vještačenjima sa svrhom utvrđivanja uzroka puknuća cijevi ekonomajzera/zagrijača vode vještaci koje su stranke imenovale, u konačnici, nisu došli do istovjetnih zaključaka slijedom čega je arbitražno vijeće zaključilo kako niti jedan o mogućih uzroka pucanja cijevi zagrijača vode, upravo zato što su svi potencijalni uzroci mogući/vjerojatni, nije dokazan na razini izvjesnosti nakon čega slobodnom procjenom ocjenjuje kako je doprinos INA-Industrija nafte, d.d. pucanju cijevi zagrijača vode značajniji, ali ipak nešto niži od doprinosa ovdje tuženika odnosno da je doprinos INA-Industrija nafte, d.d. pucanju cijevi 45 %, a ovdje tuženikov 55%.

Međutim, suodgovornost utvrđena na opisani način sama po sebi ne znači ujedno i odgovornost ovdje tužitelja posebno ne kada su glavni izvođač i podizvođač izvodili različite poslove.

Niti iz vještačenja koje je provedeno pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetu poslovni broj R1-127/2021 ne proizlazi odgovornost ovdje tužitelja za nedostatke koje su utvrđivali vještaci.

Ono što proizlazi iz dostavljenog Pravorijeka, i što stranke nisu osporavale, jest da niti jedna ugovorna strana iz Glavnog ugovora nakon zadnjeg pucanja cijevi, tijekom duljeg vremenskog razdoblja nije nastojala poduzimati radnje koje bi se mogle smatrati podobnima za ispunjavanje ugovornih obveza, čime da su obje povrijedile dužnost suradnje radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima iz čl. 5. ZOO-a. Kod takvog stanja stvari vijeće zaključuje da se ne može očekivati da će takav ugovor, u kojemu su odnosi među strankama duboko poremećeni, ikada biti u cijelosti ispunjeni slijedom čega je utvrdio da je ugovor u dijelu koji se odnosi na neizvedene radove ovdje tuženika raskinut. Dakle, razlozi koji su doveli do prekida radova u cijelosti prema sklopljenim ugovorima se ne mogu prepisati ovdje tužitelju.

Obzirom da uzrok nefunkcionalnosti boilera provedenim vještačenjima nije utvrđen, a da su predmet ovog postupka isključivo izvedeni radovi po Ugovoru te da je Glavni ugovor u pogledu neizvedenih radova ovdje tuženika raskinut sud nije izvodio personalne dokaze kao ni dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke. Naime, sporna činjenica uzrok nefunkcionalnosti boilera nije u domeni ovog vještaka, a činjenica da radovi iz Glavnog ugovora nisu izvedeni do kraja nije sporna niti su takvi (neizvedeni) radovi predmet ovog postupka kao ni šteta koju bi trpio tuženik. Kraj takvog stanja stvari tuženik se više ne može s uspjehom pozivati na odredbe Ugovora o primopredaji i pregledu radova, kao uvjetu plaćanja ovdje utuženih računa, kad očito do istih ni neće doći.

Na tuženiku je bio teret dokaza i da je o pronađenim nedostacima obavijestio tužitelja kao izvođača sukladno odredbama čl. 604. i čl. 605. ZOO-a te da ga je pozvao otkloniti taj nedostatak ostavljajući mu pri tom primjereni rok (č. 608. ZOO-a) . Međutim tuženik ni to u ovom postupku nije dokazao.

Navodi tuženika u pogledu odgovornosti ranijeg prokuriste društva tuženika za knjiženje utuženih računa nisu dokazani niti su od utjecaja u ovom postupku. Naime, tužitelj svoje potraživanje ne dokazuje samo činjenicom da su utuženi računi proknjiženi i da je po njima korišten odbitak pretporeza. Radi se o oborivoj presumpciji, a teret dokaza prelazi na tuženika.

Tuženik je svojim potpisom ovjerio svu dokumentaciju tužitelja, potom zaveo u svoje poslovne knjige ispostavljene račune, izvršio djelomično plaćanje uz obećanje da će podmiriti i ovdje utuženi iznos i to sve nakon što je bilo jasno da nije postignuta funkcionalnost predmetnog boilera, a tuženik svoju odgovornost osporavao u pokrenutim postupcima. Tuženik nikada nije tužitelja teretio ugovornim penalima ili aktiviranjem jamstva za uredno izvršenje posla, niti je od njega tražio naknadu štete. Konačno tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka istaknuo novu činjenicu koja je po njemu utvrđena donesenim Pravorijekom, međutim sud nalazi da je tuženik kao potpisnik oba ugovora prekludiran u iznošenju ove činjenice u ovoj fazi postupka. Neovisno o navedenom iz spisu priležećih ugovora, narudžbenica (stranice 93, 99 i 102 spisa), zapisnika (stranice 95, 101, 104, 105 i 107 spisa) i e-maila (stranica 113 spisa) jasno proizlazi tko je naručitelj radova iz utuženih računa, tko je primio ispunjenje; a ne dokazuje da bi između njega, tužitelja ili INA-Industrija nafte, d.d. egzistirali neki drugi ugovori.

21. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tužitelj u cijelosti izveo radove iz utuženih računa u skladu sa sklopljenim Ugovorom i pravilima struke, a kako tuženik nije posebno osporio izvršeno uračunavanje tužitelja niti je dokazao da je po dospijeću preostali dug podmirio sud je primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 29.096,16 EUR kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po stopi višoj stopi kako je to i zatraženo.

22. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 740,30 EUR kao osnovan tužitelju se priznaje zatraženi trošak na ime predujma naknade iz čl. 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22 i 154/22 - dalje Pravilnik) koji uvećan za PDV iznosi 4,15 EUR zatim ostatak iznosa naknade uvećan za PDV u iznosu od 309,79 EUR sukladno čl. 5. Pravilnika kao i pravo javnog bilježnika na naknadu troškova dostave pismena iz čl. 6. Pravilnika u iznosu od 6,64 EUR. Nadalje, priznat je tužitelju i trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 414,76 EUR sukladno Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa).

Dakle, ukupno je tužitelju na ime ovršnog troška priznat iznos od 735,33 EUR (u kojem dijelu je platni nalog održan na snazi), dok je za razliku u iznosu od 4,98 EUR sa zateznim kamatama platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, ovo iz razloga jer se na materijalni trošak javnobilježničke dostave PDV ne obračunava, a tužitelj nije dokazao da mu je nastao materijalni trošak u visini koju potražuje. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni ovršni trošak, koje teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, određena je sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a po nižoj stopi dok je za razliku zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

23. U ovom postupku tuženik je istakao procesni prigovor - prigovor radi prijeboja stavljajući u prijeboj svoje potraživanje u iznosu od 15.379,26 EUR s osnova ugovorne kazne budući je tužitelj prekršio ugovornu obvezu predaje bankarske garancije.

Jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora stranke su regulirale odredbama čl. 13.

– 16. Prema čl. 13. Ugovora izvoditelj je dužan u roku od 8 dana od dana sklapanja ovog Ugovora dostaviti naručitelju bankovnu garanciju "na poziv" kojom garantira dobro izvršenje posla. Pod dobrim izvršenjem posla podrazumijeva se izvršenje svih obveza koje izvoditelj ima po tom ugovoru. Bankovna garancija mora glasiti na iznos od 10% od ukupno ugovorene cijene, s obvezom banke za plaćanjem u roku od najviše 8 dana po primitku prvog pisanog poziva naručitelja. Garancija mora biti "bez prigovora", bezuvjetna, neopoziva i naplativa na prvi poziv. Garancija mora glasiti na naručitelja, a dostavlja se na adresu sjedišta naručitelja.

Prema čl. 14. Ugovora u slučaju da izvoditelj ne preda naručitelju bankovnu garanciju u obliku, na način i u roku iz prethodnog članka, naručitelj može raskinuti ovaj ugovor te postaviti zahtjev za naknadu štete.

Prema čl. 15. Ugovora garancija mora pokrivati sve obveze izvoditelja po ovom Ugovoru, a treba biti izdana od banke prihvatljive za naručitelja s trajanjem 30 dana duljim od roka za izvođenje Ugovora. Izvoditelj je dužan produljiti rok valjanosti jamstva za uredno ispunjenje Ugovora dok svi naručeni radovi ne budu završeni i dok nisu uklonjeni svi eventualni nedostaci. U slučaju produljenja ugovora i/ili povećanja ukupne vrijednosti ovog Ugovora, izvoditelj je dužan bankovnu garanciju produljiti u skladu s produljenjem roka važenja ugovora i/ili izmijeniti iznos sukladno povećanju ukupne vrijednosti Ugovora te takvu garanciju dostaviti naručitelju najkasnije 8 dana od potpisa dodatka Ugovoru kojim se regulira povećanje ukupnog iznosa Ugovora. Ako izvoditelj ne postupi na način iz prethodnog stavka ovog članka naručitelj ima pravo protestirati postojeću bankarsku garanciju za uredno ispunjenje ugovora. Iznos jamstva za uredno ispunjenje ugovora će se isplatiti naručitelju u slučaju potpunog ili djelomičnog neispunjenja ugovora. Neiskorišteni iznos garancije kao jamstva za uredno ispunjenje ugovora bit će vraćen izvoditelju najkasnije 10 dana nakon isteka valjanosti. Prema čl. 16. U slučaju da izvoditelj ne bi ispunio svoju obvezu temeljem ovog Ugovora ili ne bi ispunio svoju obvezu uredno, naručitelj može zahtijevati ispunjenje odnosno uredno ispunjenje ili tražiti isplatu ugovorne kazne koja iznosi 10% od vrijednosti Ugovora. U slučaju da izvoditelj kasni s ispunjenjem obveza iz ugovora isplatit će naručitelju ugovornu kaznu za svaki dan zakašnjenja do potpunog i urednog izvršenja i to u visini od 0,5% po danu od vrijednosti ugovora, a maksimalno po ovoj osnovi može isplatiti deset posto od vrijednosti ugovora. Ukoliko izvoditelj ne bi ispunio Ugovor niti u roku kad bi se naplatio maksimum ugovorne kazne iz prethodnog stavka, naručitelj može raskinuti ugovor uz aktiviranje bankarske garancije. Naručitelj ima pravo naplatiti ugovornu kaznu i kad iznos ostvarene ugovorne kazne premašuje visinu štete koju je naručitelj pretrpio zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, te kad nije pretrpio nikakvu štetu. Izvoditelj je dužan ugovornu kaznu reguliranu ovim člankom platiti naručitelju u roku od 15 dana od dana primitka naručiteljevog pisanog zahtjeva i obračuna ugovorne kazne.

Prema odredbi čl. 353. st. 6. ZOO-a vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

Osporavajući navode tuženika u pogledu bankarske garancije tužitelj je dostavio dvije bankarske garancije kao i dokaz da su, protivno navodima tuženika, tuženiku uredno dostavljene što čini prigovor tuženika u cijelosti neosnovanim. Pored ovog tuženik je svakako u prekluziji sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 353. st. 6. ZOO-a jer je primio ispunjenje još u 2019. (stranice 95, 104, 105 i 107 spisa) odnosno veljači 2020. (stranica 101 spisa), a nije dokazao da je bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak sastava obrazloženih podnesaka od 21. lipnja 2022., 4. srpnja 2022. i 13. siječnja 2025. u iznosima od po 250 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife (vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife), za sastav podneska od 6. rujna 2022. u iznosu od 25 boda, sukladno Tbr. 8 toč. 4. Tarife te za zastupanje na ročištima održanima 29. lipnja 2022. i 18. veljače 2025. u iznosima od po 250 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife što sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 3.187,50 EUR. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženiku platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a po nižoj stopi dok je za razliku od 125,00 EUR sa zateznom kamatom (pristup ročištu za objavu presude) kao i u dijelu u kojem bi zatezna kamata na priznati iznos troška ovog postupka tekla po većoj stopi od dosuđene, tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zadru 21. ožujka 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.