Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-348/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Berislavu Krnicu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupan po punomoćniku Luki Maroku, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. veljače 2025., u prisutnosti privremenog zastupnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da ovrha u predmetu Općinskog suda u Osijeku određena rješenjem br. Ovr-2125/2022 od 16. kolovoza 2024. godine nije dopuštena, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.",

kao neosnovan u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-2125/2022 od 15. veljače 2024. godine upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj navodi da je tuženik protiv njega pokrenuo ovrhu pod gornjim poslovnim brojem, a temeljem ugovora o kreditu broj 239/97 od 16. lipnja 1997. godine koji je kao ovršna isprava postao ovršan s danom 25. ožujka 2002. godine. Kako je ovrhovoditelj u navedenom postupku, a ovdje tuženik predao naslovljenom sudu prijedlog za ovrhu dana 11. kolovoza 2022. godine, dok je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti dana 25. ožujka 2002. godine, to tužitelj drži da je na opisani način protekao rok od deset godina od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, pa stoga ističe prigovor zastare tražbine u skladu s odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. , 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO). Tužitelj tijekom postupka ističe i to da izvadak iz poslovnih knjiga tuženika ne može biti vjerodostojna isprava jer nema snagu javne isprave, pa stoga predlaže iz gore navedenih razloga ovome sudu usvojiti tužbeni zahtjev, te proglasiti predmetnu ovrhu nedopuštenom uz nadoknadu prouzročenog parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka istoj u cijelosti usprotivio osporavajući sve navode tužbe kao neosnovane iz razloga pobliže obrazloženih kako u odgovoru na tužbu, tako i u podnescima od 9. rujna 2024. godine i 14. listopada 2024. godine, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu presliku dokumentacije u ovome spisu, kao i izvršio uvid u spis ovoga suda broj Ovr-2125/2022.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.

5. Među strankama nije sporno da je ovdje tuženik pokrenuo ovršni postupak pred ovim sudom pod brojem Ovr-2125/2022 protiv ovdje tužitelja i to dana 11. kolovoza 2022. godine, a sve temeljem ovršne isprave ugovora o kreditu broj 239/97 od 16. lipnja 1997. godine, koji je kao ovršna isprava postao ovršan s danom 25. ožujka 2002. godine.

6. Među strankama nije sporno niti to da je na temelju predmetnog ugovora o kreditu uknjiženo na nekretnini ovdje tužitelja založno pravo u korist tuženika kao založnog vjerovnika.

7. Među strankama je sporno da li je s obzirom na prednje utvrđeno nastupila zastara potraživanja ovdje tuženika, a u navedenom ovršnom postupku ovrhovoditelja, te je sporno da li je izvod iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava kojim ovdje tuženik u navedenom ovršnom postupku pravilno dokazuje visinu svog potraživanja prema ovdje tužitelju.

8. Prije svega treba naglasiti da je predmetni ovršni postupak pokrenut protiv ovdje tužitelja temeljem ugovora o kreditu broj 239/97 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 1. srpnja 1997. solemniziranog po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod poslovnim brojem OU-5802/97, a koji je postao ovršan dana 25. ožujka 2022. godine, dakle ugovor o kreditu ima snagu javnobilježničkog akta i temeljem istog je nesporno na nekretnini ovdje tužitelja uknjiženo založno pravo u korist tuženika, kao založnog vjerovnika.

9. Odredbom članka 222. ZOO-a propisano je da vjerovnik čija je tražbina osigurana hipotekom može tu tražbinu namiriti iz predmeta zaloga, čak i kada protekne vrijeme potrebno za zastaru, dok je člankom 339. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.) propisano kako založni vjerovnik ima pravo zahtijevati namirenje dospjele tražbine iz vrijednosti zaloga, a stavkom 3. istog članka propisano je da to pravo založnog vjerovnika ne zastarijeva.

10. Uzimajući u obzir prednje utvrđeno kao i propisano navedenim zakonskim odredbama evidentno je da tražbina tuženika prema tužitelju nije u zastari, te je stoga po stavu ovoga suda prigovor zastare tužitelja neosnovan iz gore obrazloženih razloga.

11. Glede prigovora tužitelja vezano uz izvod iz poslovnih knjiga kojim tuženik dokazuje visinu svog potraživanja u ovršnom postupku, tužitelju je za ukazati da je izvod iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava i to sukladno članku 31. stavku 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24.), dok je člankom 9. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 85./24.), propisana oboriva presumpcija da vjerodostojna knjigovodstvena isprava točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj.

12. Kako je odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano pravilo o teretu dokazivanja prema kojemu je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, to je tužitelj bio slobodan predložiti dokaze kojima bi osporio visinu i način obračuna tražbine tuženika iz vjerodostojne isprave. Kako tužitelj to nije niti učinio u ovosudnom postupku, to je iz gore obrazloženih razloga i ovaj prigovor tužitelja po stavu ovoga suda, neosnovan.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tuženik imao za sastav odgovora na tužbu od 14. svibnja 2024. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 9. rujna 2024. i 14. listopada 2024. svaki po 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, daje konačni iznos troška od 1.875,00 eura.

Osijek, 21. ožujka 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u pisanom primjerku, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. privremenom zastupniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika