REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: ZI, zbog prekršaja iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/4786 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 19.02.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 21.03.2025.g., temeljem čl.94., čl.182.st.1.t.3. i čl.222. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),

p r e s u d i o j e

Okrivljenica: ZI rođena Z, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ivana i A rođene S, rođena **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], ZIO [adresa], državljanka Republike Hrvatske, VSS, pismena, po zanimanju dipl. ing. elektrotehnike, zaposlena u Vestigo d.o.o., primanja oko 2.600,00 EURA, dobrog imovnog stanja, udana, majka troje punoljetne djece, djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi 18. veljače 2024. u 12:25 sati u mjestu [adresa], kao vlasnik životinje, psa po imenu „ N“, pasmine njemački ovčar, u dvorištu svoje obiteljske kuće držala neoprezno, zbog čega je isti bez nadzora izašao iz ograđenog dvorišta te se tom prilikom bez nadzora nalazio na ulici Josipa Grdenića Pl. Jarebičkog u 12:25 sati i ponovno u 14:25 sati, zbog čega je dojaviteljica AI zatražila intervenciju policije,

pa da bi time počinila prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 22.02.2024.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Okrivljenica u svojoj obrani iskazuje da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iznosi kako je ona vlasnica psa po imenu po imenu N, pasmine Njemački ovčar koji je uredno cijepljen i čipiran. Dana 18.02.2024. ona je sa suprugom i djecom bila odsutna od kuće na adresi SI [adresa], u [adresa] i bili su u posjeti njegovoj sestri u Rijeci. U jednom trenutku njezin suprug je dobio poziv iz policije te mu je priopćeno da je netko prijavio kako njihov pas bez nadzora se kreće po naselju. Prilikom odlaska od kuće psa je ostavila u dvorištu, kao što obično i radi. Nakon poziva odmah su krenuli prema kući i kada su stigli zatekli su njihovog psa u dvorištu, gdje su ga i ostavili. Nakon dva dana na njihovu adresu je došla i policajka te je tijekom razgovora i ona izjavila da je predmetne zgode povodom prijave susjede došla na dojavljenu adresu te je i ona zatekla našeg psa u njihovom dvorištu. Ističe kako se prije dvije godine znalo događati da pas preskoči ogradu ali su upravo iz razloga kako bi to spriječili poduzeli mjere te podigli visinu ograde, nakon čega više nije dolazilo do preskakanja. Ističe kao susjedi u okolnim kućama, tri kuće, također imaju pse pasmine Njemački ovčar tako da je moguće da je predmetne zgode neki od tih pasa bio bez nadzora i snimljen od strane dojaviteljice. Nakon što su joj predočene fotografije iz sudskog spisa može reći kako ona iz fotografija ne prepoznaje da bi se radilo o njezinom psu. Smatra da prekršaj nije počinjen i predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.

Braniteljica okrivljenice u sudski spis je predala dvije potvrde Policijske postaje Velika Gorica od 30.07.2024. te iskazuje kako je iz istih vidljivo da je dojaviteljica predmetnog događaja, AI, već ranije prijavljivala okrivljenicu radi nekih prekršaja, što ukazuje da kod iste postoji određeni prema animozitet okrivljenoj.

3.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju AI, dojaviteljicu predmetnog događaja, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 18. veljače 2024. oko 12,25 sati bila u dvorištu svoje obiteljske kuće u [adresa] te je na ulici zamijetila psa za kojeg znade da je u vlasništvu ZI, a bio je bez nadzora vlasnika. Budući je i ranije zamjećivala istog psa da se bez nadzora kreće ulicom, ovaj puta joj je pukao film pa je o tome obavijestila policiju. Ističe kako se radi o psu velike pasmine, a ograda oko dvorišta susjeda ZI je nešto viša od samog psa, cca 20tak cm, pa pretpostavlja da pas može s lakoćom istu ogradu preskočiti. Ističe kako ima svoja posla i ne nadgleda psa susjeda ali svakih nekoliko dana ga redovito zamijeti kako se slobodno kreće ulicom. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice ističe kako je predmetne zgode upravo pas susjede ZI bio bez nadzora na ulici ali je ona obavijestila jednog susjeda koji je naknadno psa pustio u njihovo dvorište, a žao joj je što to nije snimala. Ograda je u početku bila sastavljena od rešetaka, a naknado je izvršena preinaka na način da su postavljeni neki metalni paneli, ovalnog oblika, sa betonskim nosačima. Čini joj se da po pitanju visine same ograde ništa nije promijenjeno ovom izmjenom ograde, osim estetike. Ističe kako jedni susjedi u blizini, unazad nekoliko 2-3 mjeseca, imaju sličnog psa, ali se ipak razlikuje u fizionomije glave od psa okrivljenice, a drugi susjedi imaju pse drugih pasmina i nimalo nisu slični psu susjede jer se radi o zlatnom retriveru. Na pitanje suca odgovara kako je i nedavno zamijetila da je ograda susjede neznatno viša od visine njezinog psa. Svjedokinja u sudski spis predaje 7 listova A4 na kojima se nalaze otisnute poruke sa mobilnog uređaja te fotografije psa na ulici i na travnatoj površini te ispis e-maila AI od 17. svibnja 2024. Na poseban upit suca svjedokinja odgovara kako se na predanim fotografijama vidi upravo pas okrivljenice. Nakon što je svjedokinji predočena fotografija 2x dostavljena od strane ovlaštenog tužitelja izjavljuje da se na fotografiji vidi upravo pas okrivljenice.

Braniteljica okrivljenice ističe kako su fotografije dostavljene u sudski spis od strane ovlaštenog tužitelja uz optužni prijedlog, fotografije koja je svjedokinja izradila svojim mobilnim uređajem. Na pitanje braniteljice odgovara kako nije vidjela trenutak kada je pas okrivljenice preskočio njihovu ogradu. Odgovara da je, unatoč tome što svakih par dana vidi tog psa kako bez nadzora šeće, samo ovaj put zvala policiju jer ima i drugih svojih poslova pa ne reagira uvijek. Odgovara kako drugi susjedi ne traže intervenciju jer jednostavno nemaju petlje za to.

4.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao svjedokinju NI, policijsku službenicu, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 18.02.2024. bila upućena sa kolegicom radi dojave o psu koji bez nadzora se kreće ulicom Josipa Grdenića Pl. Jarebićkog. Kada je došla na mjesto dojave zatekla je dojaviteljicu koja joj je predala fotografije psa. Obavila je s njom razgovor, a nakon toga otišla na adresu vlasnice psa, koju tom prilikom nije zatekla. U dvorištu se nalazio pas koji je odgovarao psu na fotografijama koje joj je predala dojaviteljica, a koje je priložila u sudski spis. Sljedećeg dana obavila je razgovor sa okrivljenicom. Ona joj je tom prilikom, između ostalog rekla da se zaista događaju situacije da pas zna pobjeći iz dvorišta ali da nije uspjela utvrditi na kojem mjestu odnosno na koji način pas pobjegne iz dvorišta na ulicu. Temeljem predanih fotografija prijavila je počinjenje prekršaja okrivljenice. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice ističe kako nema komentara niti primjedbi na obranu okrivljenice. Na pitanje suca odgovara kako je ograda okrivljenice, kada je došla na intervenciju, koliko se sjeća, bila visine manje od 1,5 metara, ali ne zna točno koja je visina. Odgovara kako predmetne zgode prilikom intervencije nije zatekla niti jednog susjeda niti je s ikim obavila obavijesni razgovor, osim s dojaviteljicom. Na pitanje braniteljice odgovara kako prilikom predaje dvije fotografije od strane dojaviteljice nije provjeravala kada su te fotografije izrađene. Odgovara kako joj dojaviteljica nije objasnila kako se pas našao u dvorištu okrivljenice u vrijeme njezinog dolaska na intervenciju. Odgovara kako joj je okrivljenica prilikom obavijesnog razgovora priopćila da je problem bježanja psa bio aktualan ranije ali nije spominjala da li je to bilo kada je pas bio manji niti prije koliko vremena se taj problem događao. Odgovara kako se te zgode dojaviteljica žalila da se znalo dešavati da je pas bez nadzora bio na ulici. Braniteljica okrivljenice u sudski spis predaje 4 lista A4 na kojima su isprintane u boji fotografije u boji, a na kojima se vide 2 psa u dvorištu. Na pitanje braniteljice svjedokinja odgovara kako je na prvoj predanoj fotografiji vidi bočna strana kuća okrivljenice. Na istoj fotografiji se vide dva psa od kojih je jedan pas u vlasništvu okrivljenice, a drugi je u vlasništvu susjeda o kojem je prethodno svjedočila da je sličan psu okrivljenice ali ima i razlika u fizionomiji glave. Na pitanje braniteljice odgovara kako bi mogla razlikovati ta dva psa na fotografiji da je ista bolje kvalitete. Odgovara kako može razlikovati ta dva psa kada ih vidi na ulici. Na pitanje braniteljice na koji način je došla do osobnih podataka okrivljenice radi obavljenih kontakata sa istom odgovara kako radi u Poreznoj upravi i službenim putem je došla do podataka.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP-525/24 od 18. veljače 2024. u 14,32 sati, izvješće sastavljeno 19. veljače 2024. u službenim prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00506902, fotografija (list 6-7 spisa), ispis e-mail korespondencije (list 8-10 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za Ivanu Pešut od 23. srpnja 2024.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj opisan u čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenice kojom poriče počinjenje prekršaja za koji se tereti i osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je zaključio da je njezina obrana jasna, životno moguća, pa i uvjerljiva, da je okrivljenica činjenice iznosila okolnosno, razumljivo i razložno, te da je tijekom dokaznog postupka ustrajno tvrdila da se nije ponašala na način kako joj se stavlja na teret i da nije počinila prekršaj za koji je optužena.

Sudac je osobito cijenio obranu okrivljenice u dijelu gdje iznosi kako susjedi u okolnim kućama također imaju pse pasmine Njemački ovčar, pa je moguće da je predmetne zgode neki od tih pasa bio bez nadzora i snimljen od strane dojaviteljice.

Sudac je obranu okrivljenice prihvatio s oprezom i sumnjom jer je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost i razumljiva mogućnost da je okrivljenica svoju obranu iznijela u pokušaju ostvarenja vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori uvjerenja kako predmetne zgode nije postupila suprotno zakonskim odredbama niti počinila terećeni prekršaj, a s ciljem da bi opravdala svoje moguće nezakonite postupke, te se zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje i izbjegla kažnjavanje za prekršaj koji joj se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

3.

Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje AI te je mišljenja da je njezin iskaz jasan i razumljiv, vrlo životan, pa i uvjerljiv, ali je njezin iskaz ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom, jer smatra da je svjedokinja obzirom da je prijavila inkriminirani događaj, snažno osobno zainteresirana za ishod ovog prekršajnog postupka.

Sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i vjerojatnost da je imenovana svjedokinja, zbog utjecaja jakih emocija prema okrivljenoj susjedi, prema predmetnom događaju, kao i prema eventualno mogućim ranijim sličnim događajima, svoj iskaz iznijela pristrano, protiv okrivljenice, pa da je isticala i potvrđivala okolnosti koje okrivljenici idu na štetu, a prešućivala moguće okolnosti koje njenoj susjedi idu u korist, s namjerom kako bi okrivljenicu, vlasnicu psa, opisala kao neopreznu u postupanju sa psom, a time i kao počiniteljicu terećenog prekršaja, a sebe kao izvjesnu žrtvu, te da bi opravdala i potvrdila svoju prijavu Policiji.

Sudac je osobito cijenio iskaz ove svjedokinje u dijelu gdje iznosi kako: ima svoja posla i ne nadgleda psa susjeda, ali svakih nekoliko dana redovito zamijeti kako se slobodno kreće ulicom; da je predmetne zgode upravo pas susjede ZI bio bez nadzora na ulici, a da je okrivljenica obavijestila jednog susjeda koji je naknadno psa pustio u njihovo dvorište; da jedni susjedi u blizini imaju sličnog psa koji se ipak razlikuje u fizionomiji glave od psa okrivljenice; da nije vidjela trenutak kada je pas okrivljenice preskočio njihovu ogradu; da je unatoč tome što svakih par dana vidi tog psa kako bez nadzora šeće samo ovaj put zvala policiju jer ima i drugih svojih poslova pa ne reagira uvijek; da drugi susjedi ne traže intervenciju jer jednostavno nemaju petlje za to.

Navedene okolnosti, odnosno neodređenosti i nejasnoće u iskazu svjedokinje, kod suca su dodatno ojačale sumnju u stvarno postojanje krivnje i prekršajne odgovornosti okrivljenice za terećeni prekršaj, odnosno produbile su skepsu da bi okrivljenica počinila prekršaj upravo u vrijeme i na način kako je optužena.

4.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje NI, policijske službenice, pa je zaključio kako prema njezinom iskazu jasno proizlazi da zapravo nije neposredni očevidac inkriminiranog događaja, to jest da ona nema izravnih ni cjelovitih saznanja o tome da li je predmetne zgode okrivljenica terećeni prekršaj stvarno počinila, niti na koji način je došlo do prekršaja.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitane svjedokinje stekao uvjerenje da je njezin iskaz jasan, razumljiv i životan, a usto razložan i uvjerljiv, a pritom je rezimirao da je svjedokinja prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosila objektivno, vjerodostojno i nepristrano.

Međutim, sudac smatra kako ispitana svjedokinja nije iskazala ništa odlučno o postupanju i/li propustu okrivljenice i njezinom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na terećeni prekršaj, a važnim za dokazivanje ne/krivnje okrivljenice.

5.

Sudac je nakon detaljne usporedbe fotografija dostavljenih od ovlaštenog tužitelja uz Optužni prijedlog, sa fotografijama predanim u sudski spis na ročištu i to od strane braniteljice okrivljenice kao i od svjedokinje AI, zaključio kako nema potrebna specifična znanja ni stručne vještine koji su potrebni, pa stoga nije mogao evidentno utvrditi niti argumentirano zaključiti da li se na dostavljenim fotografijama ovlaštenog tužitelja vidi isti pas koji se vidi na fotografijama predanima na ročištu.

6.

Sudac je uvidom u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu za ZI, od dana 23.07.2024.g., utvrdio da okrivljenica nije bila prekršajno osuđivana.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenice i ispitanih svjedokinja, niti je izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, pa tako niti dokaze koje je predlagala braniteljica okrivljenice, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinom oslobađanju od optužbe za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

9.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica počinila prekršaj za koji se optužuje, na način opisan u izreci presude, a kako joj se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

10.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.30. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane.

11.

Povodom iznesene obrane okrivljenice, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je nesporno utvrdio da je okrivljenica vlasnica psa imena „ N“, pasmine njemački ovčar.

Sudac nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenica predmetne zgode neoprezno držala životinju, imenovanog psa, a koji bi bez nadzora izašao iz ograđenog dvorišta i u dva navrata se bez nadzora nalazio na ulici, pa da bi tom prilikom uznemirio susjedu, dojaviteljicu događaja, to jest svjedokinju AI, odnosno sudac nije mogao s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica, kao vlasnica psa, predmetne zgode počinila prekršaj upravo na način kako se tereti i kako je to opisano u izreci presude.

Slijedom navedenog, sudac nije nesporno dokazao da bi se okrivljenica ponašala na nezakoniti i nedopušteni način, odnosno nije mogao dokazati da je okrivljenica propustila svoju propisanu obvezu, pa tako nije mogao utvrditi niti da li je okrivljenica ostvarila biće prekršaja koji joj je stavljen na teret.

12.

Prvenstveno, sudac je uvjeren da je okrivljenica svakako snažno zainteresirana za ishod ovog postupka, pa je mišljenja kako postoji osnovana vjerojatnost da je svoju obranu iznijela subjektivno u cilju vlastite koristi, zbog čega je sudac posumnjao u istinitost i vjerodostojnost njezine obrane.

Zatim, sudac je utvrdio da je okrivljenica u svojoj obrani čvrsto, ustrajno pa i uvjerljivo poricala da bi počinila terećeni prekršaj, iznoseći razložne i životno moguće razloge u dokaz svoje nedužnosti.

Nadalje, sudac je zaključio da je ispitana svjedokinja AI, kao dojaviteljica predmetnog događaja i susjeda okrivljenice, zbog svojih osobnih razloga, izrazito emotivno, energično i pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka.

Potom, sudac je utvrdio da ispitana svjedokinja NI, policijska službenica, nema neposrednih i odlučnih saznanja o konkretnom događaju koji je predmet sudskog postupka.

Konačno, sudac je utvrdio da predmetne zgode, prilikom intervencije policijskih službenika, nije nepobitno utvrđeno vrijeme, to jest nije neosporno ustanovljen datum kada su snimljene fotografije povodom kojih je podnesen Optužni prijedlog protiv okrivljenice.

13.

Sudac je zaključio da su obrana okrivljenice i iskaz ispitane svjedokinje AI, susjede okrivljenice, suprotstavljeni, nepomirljivi i kontradiktorni.

Sudac smatra kako je razborito i životno opravdano povjerovati da je okrivljenica svog psa držala bez nadzora i neoprezno, ali navedenu odlučnu i presudnu okolnost nije mogao nepobitno dokazati izvedenim i postojećim dokazima.

Obzirom na potpunu proturječnosti između obrane okrivljenice i iskaza imenovane svjedokinje koja je prijavila inkriminirani događaj, a budući je sudac zaključio da su i okrivljenica i prijaviteljica pristrano zainteresirane za ishod ovog postupka, sudac se učvrstio u mišljenju kako postoji stvarna vjerojatnost da su okrivljenica svoju obranu, a svjedokinja svoj iskaz, iznosile neobjektivno i tendenciozno, na način da je okrivljenica izlagala razloge u svoju korist, a imenovana svjedokinja argumente i komentare na štetu okrivljenice, zbog čega je sudac posumnjao u istinitost i uvjerljivost kako obrane okrivljenice tako i iskaza ispitane svjedokinje AI.

14.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u izreci presude, odnosno da bi neoprezno držala svog psa i da je isti bez nadzora izašao iz ograđenog dvorišta te se u dva navrata nalazio bez nadzora na ulici, pa da bi tako počinila terećeni prekršaj.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrane okrivljenice, ali je zaključio kako uistinu postoji opravdana i stvarna vjerojatnost da je predmetne zgode okrivljenica, kao vlasnik psa, životinju držala pod nadzorom i oprezno, pa da nije počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret upravo na način činjenično opisan u optužnom prijedlogu.

Obzirom na obranu okrivljenice, odnosno njezino odlučno, ustrajno, pa i uvjerljivo poricanje počinjenja prekršaja, a budući osim ispitane pristrane svjedokinje – dojaviteljice događaja, odnosno svjedokinje koja nema izravnih i neposrednih saznanja o predmetnom događaju – policijske službenice, nije bilo drugih nepristranih i objektivnih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, niti je bilo neposrednih očevidaca događaja, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje okrivljenice, kod suca su se pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem svih postojećih, svrhovitih i dostupnih dokaza.

15.

Stoga je sudac, cijeneći objektivnu mogućost i stvarnu vjerojatnost postojanja okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenice, a uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, te se pritom vodeći načelom da u slučaju sumnje treba donijeti odluku u korist okrivljenika, u konačnici odlučio da okrivljenicu ZI treba osloboditi od optužbe za terećeno prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

16.

Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 21. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana po primitku ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].