REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-2882/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po Budimir & partneri odvjetničko društvo d.o.o. Split, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupan po Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o., Split, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 4.veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 21.ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I - Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od ukupno 2.517,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koja zatezna kamata:

-na iznos od 1,04 EUR teče od 10.2.2006. pa do isplate

-na iznos od 0,45 EUR teče od 10.11.2008. pa do isplate

-na iznos od 10,82 EUR teče od 12.1.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,62 EUR teče od 10.2.2009. pa do isplate,

-na iznos od 21,49 EUR teče od 10.3.2009. pa do isplate,

-na iznos od 11,18 EUR teče od 10.4.2009. pa do isplate,

-na iznos od 9,34 EUR teče od 11.5.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,30 EUR teče od 10.6.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,38 EUR teče od 10.7.2009. pa do isplate,

-na iznos od 6,23 EUR teče od 10.8.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,12 EUR teče od 10.9.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,88 EUR teče od 12.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,44 EUR teče od 10.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 6,11 EUR teče od 10.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 16,86 EUR teče od 11.1.2010. pa do isplate,

-na iznos od 18,02 EUR teče od 10.2.2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,04 EUR teče od 10.3.2010. pa do isplate,

-na iznos od 20,96 EUR teče od 12.4.2010. pa do isplate,

-na iznos od 26,60 EUR teče od 10.5.2010. pa do isplate,

-na iznos od 31,62 EUR teče od 10.6.2010. pa do isplate,

-na iznos od 41,25 EUR teče od 12.7.2010. pa do isplate,

-na iznos od 31,83 EUR teče od 10.8.2010. pa do isplate,

-na iznos od 56,74 EUR teče od 10.9.2010. pa do isplate,

-na iznos od 43,20 EUR teče od 11.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 45,63 EUR teče od 10.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 56,04 EUR teče od 10.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 69,80 EUR teče od 10.1.2011. pa do isplate,

-na iznos od 54,33 EUR teče od 10.2.2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,13 EUR teče od 10.3.2011. pa do isplate,

-na iznos od 52,61 EUR teče od 11.4.2011. pa do isplate,

-na iznos od 67,72 EUR teče od 10.5.2011. pa do isplate,

-na iznos od 78,26 EUR teče od 10.6.2011. pa do isplate,

-na iznos od 83,04 EUR teče od 11.7.2011. pa do isplate,

-na iznos od 136,18 EUR teče od 10.8.2011. pa do isplate,

-na iznos od 85,62 EUR teče od 12.9.2011. pa do isplate,

-na iznos od 78,26 EUR teče od 10.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 80,11 EUR teče od 10.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 79,42 EUR teče od 12.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 85,98 EUR teče od 10.1.2012. pa do isplate,

-na iznos od 90,57 EUR teče od 10.2.2012. pa do isplate,

-na iznos od 91,98 EUR teče od 12.3.2012. pa do isplate,

-na iznos od 88,63 EUR teče od 10.4.2012. pa do isplate,

-na iznos od 90,43 EUR teče od 10.5.2012. pa do isplate,

-na iznos od 92,26 EUR teče od 11.6.2012. pa do isplate,

-na iznos od 89,51 EUR teče od 10.7.2012. pa do isplate,

-na iznos od 89,26 EUR teče od 10.8.2012. pa do isplate,

-na iznos od 84,08 EUR teče od 10.9.2012. pa do isplate,

-na iznos od 85,84 EUR teče od 10.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 89,69 EUR teče od 12.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 87,85 EUR teče od 10.12.2012. pa do isplate,

s tim da zatezne kamate teku do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 12.6.2023. ovom sudu podnio tužbu radi isplate iznosa od 2.517,75 EUR. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 17.1.2006. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 26.000,00 CHF; da je u ugovoru određena odredba o valutnoj klauzuli koja je ništetna i nepoštena; da je tuženik po osnovi te ugovorne odredbe neosnovano stekao utuženi iznos.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe jer je kredit otplaćen 10.12.2012.; da prigovara zastari; da ugovaranje valutne klauzule nije nedopušteno već u skladu sa propisima; da je s tužiteljem pregovarao o spornoj odredbi i upozorio ga na moguće negativne posljedice; da je tužitelj dobrovoljno odabrao valutu ugovora; da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive; da ista ne uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača; da predmetni ugovor nije tipski ugovor, da se o svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

Na prvom ročištu tuženik je izjavio da ne osporava visinu potraživanja.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog. Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

U predmetnom ugovoru o kreditu od 17.1.2006. osim promjenjive kamatne stope ugovorena je i valutna klauzula.

Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora, a nije ni sporno među strankama.

5.1.Financijsko vještačenje nije provedeno jer bi isto bilo suvišno s obzirom na to da je na prvom ročištu tuženik izjavio da više ne osporava visinu potraživanja pa se slijedom toga može smatrati utvrđenim da je, gledano po anuitetima, tužitelj preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci tj. sveukupno 2.517,75 EUR.

6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, za navesti je sljedeće.

Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb: Gž-2551/2022). Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor."

6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (oznake pri dnu ugovora) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika.

Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03). Od dokaza je tuženik predložio jedino pregled ugovora o kreditu, sudske prakse iz kojih isprava ne proizlaze tvrdnje tuženika da se pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi.

6.2.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja (koje se temelji na odredbi o valutnoj klauzuli) jer je tužba podnesena 12.6.2023. tj. prije isteka roka od 5 godina.

6.3.Stoga, imajući u vidu izneseno, ovaj sud je utvrdio kao prethodno pitanje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora.

7.Što se tiče odluke u izreci o isplati novčanog iznosa, treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO). S obzirom na utvrđenje pod točkom 5.1. o visini iznosa koji je tužitelj preplatio, to je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju 2.517,75 EUR.

7.1.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.

Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 38/23, dalje: OT).

8.1.Tužitelju je priznat sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe i podneska od 11.1.2024. te za ročište od 4.2.2025., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 750,00 EUR.

Tužitelju nisu priznate pristojbe tužbe i presude budući da je Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23) od 20.5.2023. uvedeno oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za tužitelje u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 9.8.2023. uz koji je dostavljena dokumentacija jer je to nepotreban trošak (čl.155.ZPP) budući da je tu dokumentaciju tužitelj trebao dostaviti odmah uz tužbu.

Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 21.ožujka 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika