REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Ps-216/2019-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IHE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i THE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, Margaretska 3, protiv tuženika IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božidar Husajina, odvjetnik u Zagrebu, Pavla Hatza 10, radi iseljenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljima CHE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VHE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] iznos od 548,98 Eur sa zateznom kamatom kako slijedi:

-na iznos 187,98 Eur od 14. lipnja 2019. do isplate,

-na iznos 72,31 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate,

-na iznos 72,31 EUR od 15. srpnja 2019. do isplate,

-na iznos 72,31 EUR od 15. kolovoza 2019. do isplate,

-na iznos 144,61 EUR od 15. rujna 2019. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 463,32 Eur s pripadajućom kamatom.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da iseli iz dvosobnog stana na II (drugom) katu desno, neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi z. k. č. br. [katastarska čestica] dvorište kuća, [adresa] ukupne površine 271 m2, a koji stan je upisan kao etaža E- 19 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan se u naravi nalazi u drugom katu stambene zgrade [adresa], ravno gledajući od stepeništa, odnosno lijevo gledajući u odnosu na preostali stan i da isti slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljima CHE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i MIRTI DEL FABRO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao i da im naknadi trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od navode da je presudom ovog suda od 5. siječnja 2018. broj:Ps-329/13 zamijenjen ugovor o najmu njihovog stana u [adresa] s tuženikom u svojstvu zaštićenog najmoprimca, da je tim ugovorom određena zaštićena najamnina u iznosu 405,82 kn mjesečno s dospijećem do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, da tuženik nije plaćao tu najamninu i oni su pretpostavili da umjesto toga plaća pričuvu, ali su početkom 2019. od predstavnika suvlasnika dobili informaciju da se pričuva ne plaća, da su potom tuženika pozvali da dostavi dokaz o plaćenoj pričuvi ili da plati zaostale obroke najamnine prema presudi i odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20; dalje:ZNS), sve s obzirom da se prema odredbama ZNS-a koji su u to vrijeme bili na snazi zaštićena najamnina od 1. rujna 2018. povećavala za 1,20 puta onog iznosa koji je trebalo plaćati na dan 31. kolovoz 2018., slijedom čega je do 31. kolovoza 2018. trebalo plaćati 405,82 kn mjesečno, od 1. rujna 2018. iznos od 892,80 kn mjesečno te od 1. rujna 2019. iznos od 1.964,16 kn mjesečno te da je tuženik na njihovo traženje odgovorio 3. lipnja 2019. navodeći da je tako određena najamnina previsoka i izjavio prijeboj sa svojim protupotraživanjem s osnova troška postupka iz gore navedene presude u iznosu 3.275,04 kn, međutim, nije dostavio dokaz da je plaćao pričuvu niti je platio bilo koji iznos s naslova najamnine, zbog čega su mu dopisom od 10. lipnja 2019. otkazali ugovor o najmu i stoga predlažu donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da im isplati iznos od 22.012,08 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate, sve za razdoblje od listopada 2016. do rujna 2019., pobliže navedeno u zahtjevu istaknutom u tužbi odnosno presude kojom se tuženiku nalaže da iseli iz njihovog stana i preda im ga u posjed slobodan od osoba i stvari.

1.1. U tijeku postupka, nakon provedenog vještačenja, tužitelji navode da zaštićena najamnina ne može biti niža od iznosa pričuve s obzirom na čl.7.st.3. ZNS-a te da u svakom slučaju postoji dug tuženika s naslova najamnine na dan otkaza, koji ni u jednoj varijanti izračuna nije bilo podmiren prijebojem, slijedom čega predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u stavku III. izreke presude odnosno naložiti tuženiku da im isplati iznos od 1.012,30 Eur sa kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do isplate, pobliže opisano u podnesku od 21. srpnja 2023.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da uredno podmiruje najamninu, da su tužitelji bili dužni dostaviti mu izračun zaštićene najamnine koji se smatra vjerodostojnom ispravom i na temelju iste pokrenuti ovršni, a ne parnični postupak, slijedom čega se postavlja pitanje njihovog pravnog interesa za predmetnu parnicu, da točno navode tužitelji kako je ugovorom određen iznos najamnine u visini 405,82 kn, koji je odgovarao iznosu pričuve i on u parnici Ps-329/13 nije tražio da se odredi najamnina u visini 197,03 kn prema čl.3. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne Novine" 40/97, 117/05; dalje: Uredba),već u visini pričuve s obzirom na čl.7. ZNS-a te je u presudi i navedeno da će nastaviti plaćati pričuvu, osim ako tužitelji zatraže drugačije, da je netočna tvrdnja tužitelja da on pričuvu ne bi plaćao, kao i da bi postojao dug po osnovi najamnine s obzirom da se zaštićena najamnina prema čl.28. a ZNS-a od 1. rujna 2018. uvećava za 1,20 puta zaštićene najamnine koja se izračunava prema čl.3. Uredbe, a ne one koja se izračunava prema čl.7. st.3. ZNS-a jer bi drugačije tumačenje stavilo u neravnopravan položaj one najmoprimce koji su odabrali plaćanje najamnine prema čl.7.st.3. ZNS-a i on je tužitelje u dopisu od 3. lipnja 2019. obavijestio o njihovom pogrešnom shvaćanju / tumačenju načina izračuna visine zaštićene najamnine i za razliku do punog iznosa zaštićene najamnine dao izjavu o prijeboju s naslova troškova postupka u parnici Ps-329/13, da nije sporna njegova obveza plaćati uvećani iznos najamnine od 1. rujna 2018 do 31. kolovoza 2019., ali ne u iznosu koji traže tužitelji već u iznosu 611,09 kn (jer zaštićena najamnina na dan 31. kolovoz 2018. iznosi 277,77 kn prema čl.3. Uredbe), dok za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. kolovoza 2020. treba plaćati 944,41 kn te da su tužitelji, iako je sve obrazložio, dopisom od 10. lipnja 2019. bez ikakve osnove otkazali ugovor o najmu, unatoč tome što je svoju obvezu ispunio.

2.1. U tijeku postupka tuženik navodi da je u opomeni tužitelja od 30. travnja 2019. kojom je pozvan na plaćanje pogrešno izračunat dug i on je u tom pravcu iznio prigovore, nakon čega mu je 13. lipnja 2019. uručen otkaz ugovora koji nema osnov jer on ne izbjegava ispunjenje svojih obveza, pa eventualno pogrešno tumačenje odredbe čl.28. a ZNS ne može ići na njegovu štetu, uz napomenu da u stanu tužitelja živi od 1967. i odluka o otkazu ugovora uz nalog za iseljenje predstavlja miješanje u njegovo pravo na dom, slijedom čega se poziva na čl.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

2.2. Tuženik smatra da je intencija zakonodavca bila da se povećava najamnina koja uporište ima u čl.7.st.1. i 2. ZNS-a, jer su takvim obračunom svi zaštićeni najmoprimci u istom položaju, a ne da neki od njih budu u izrazito nepovoljnom položaju jer su prethodno plaćali veću zaštićenu najamninu s obzirom da se u njihovoj zgradi uvećala pričuva izvan osnovne pričuve, pa eventualni dug s njegove strane zbog pogrešnog stajališta ne može biti razlog za otkaz ugovora, posebno jer nikada nije kasnio s plaćanjem svojih obveza niti odbijao ispunjenje istih. Također predlaže izvršiti uvid u predmet Pn-3024/22 po tužbi ovdje tužitelja protiv Republike Hrvatske radi plaćanja razlike tržišne i zaštićene najamnine.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u presudu ovog suda od 5. siječnja 2018. broj:Ps-329/18, izračun visine zaštićene najamnine od 4. lipnja 2013. i 4. lipnja 2019., dopis tuženika od 3. lipnja 2019. uz izračun kamata te 21. lipnja i 29. kolovoza 2019., uplatnice, knjigovodstveno stanje obveznika, dopis tužitelja od 30. travnja 2019., potvrdu GSKG d.o.o. i dopis od 13. srpnja 2021., proveo vještačenje po vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću te saslušao tužiteljicu UHE, tuženika i svjedoka VH.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nije odlučna za predmet spora, a iz istog razloga nije prihvaćen prijedlog tuženika da se izvrši uvid u parnicu Pn-3024/22.

3.2. Prigovor tuženika da je upitan pravni interes tužitelja za predmetnu parnicu nije osnovan jer se zahtjev tužitelja temelji na čl.19. st.1. toč.1. i čl.22. ZNS-a odnosno čl.3.st.1., čl.6. i čl.7.st.3. ZNS-a i pitanje izračuna visine zaštićene najamnine kao vjerodostojne isprave nije odlučan, uz napomenu da je odredba čl.28. a st.6. ZNS-a u međuvremenu ukinuta.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je presudom ovog suda od 5. siječnja 2018. broj Ps-329/13 zamijenjen ugovor o najmu stana tužitelja s ovdje tuženikom iz kojeg proizlazi da je ugovorena zaštićena najamnina u iznosu od 405,82 kn mjesečno utvrđena na temelju Odluke suvlasnika zgrade o visini pričuve i ima se plaćati najkasnije do 15.og u mjesecu za tekući mjesec za račun kojeg označe najmodavci u roku od 15 dana od dana presude, a ukoliko to ne učine najmoprimac će nastaviti plaćati pričuvu (čl.4) time da je kao član domaćinstva navedena supruga tuženika- VH (čl.5),

-da su u izračunu visine zaštićene najamnine za stan tužitelja od 4. lipnja 2013. navedene 4 osobe kao broj osoba u stanu te iznos 197,07 kn (koji iznos je naveden kao minimalna zaštićena najamnina prema čl.10 Uredbe, dok je prema čl.3. Uredbe naveden iznos 185,18 kn), dok su u izračunu od 4. lipnja 2019. navedene 2 osobe kao broj osoba u stanu te iznos od 277,77 kn (koji iznos je naveden i kao zaštićena najamnina prema čl.3 Uredbe),

-da su tužitelji dopisom od 30. travnja 2019. obavijestili tuženika o saznanju postojanja duga s osnove pričuve i napomenuli da se prema čl.28. a ZNS-a zaštićena najamnina povećava svakih 12 mjeseci od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2023. tako da se svakog 1. rujna povećava 1,20 puta iznosa zaštićene najamnine koja se plaćala na dan 31. kolovoz 2018., slijedom čega traže da se bez odlaganja uplate zaostale najamnine/pričuve te da se od 1. rujna 2018. plati zaostatak zaštićene najamnine u visini 814,79 kn mjesečno, od 1. rujna 2019. treba plaćati 1.259,22 kn mjesečno, od 1. rujna 2020. treba plaćati 1.703,65 kn mjesečno, od 1. rujna 2021. treba plaćati 2.148,08 kn mjesečno, a od 1. rujna 2022. treba plaćati 2.592,51 kn mjesečno, na račun koji se navodi u dopisu, uz upozorenje da je neplaćanje najamnine razlog za otkaz,

-da je tuženik dopisom od 3. lipnja 2019. obavijestio tužitelje da iznos zaštićene najamnine od 814,79 kn za razdoblje rujan 2018. pa nadalje prema ZNS-u nije točan jer je pogrešno utvrđen broj osoba koje koristi stan (iz ugovora o najmu proizlazi da su u stanu 2 osobe) pa zaštićena najamnina na dan 31. kolovoz 2018. iznosi 277,77 kn te od 15. rujna 2018. on ima obvezu plaćati 611,09 kn, pa kako je plaćao iznos od 454,00 kn jer je pričuva uvećana to smatra da razliku treba prebiti s potraživanjem s naslova troškova presude Ps-329/13, u privitku kojeg dopisa dostavlja i obračun kamate,

-da je tuženik 21. lipnja 2019. odgovorio na otkaz ugovora o najmu stana kojeg su tužitelji dali 10. lipnja 2019. navodeći da isti nije osnovan jer da zaštićena najamnina koju je on bio dužan plaćati iznosi 277,77 kn prema ZNS i Uredbi, a ne uvećanjem iznosa koji bi bio utvrđen prema čl.7 st.3. ZNS-a, uz napomenu da izračun GSKG kojeg su tužitelji dostavili nije točan jer u stanu tužitelja žive dvije osobe, dok u dopisu od 29. kolovoza 2019. ističe da je podmirio pričuvu za srpanj i kolovoz plaćanjem iste i prijebojem svoje tražbine s osnove troškova postupka iz presude Ps-329/13, a eventualnu razliku do punog iznosa zaštićene najamnine će nastaviti prebijati sve dok troškovi ne budu plaćeni,

-da je na ime UH plaćan iznos pričuve, komunalne naknade i naknade za uređenje voda (pričuva 405,82 kn te 454,00 kn), a na ime tuženika su plaćani pojedini iznosi na ime "razlike uplate do pune najamnine" tijekom 2020.,

-da je GSKG d.o.o. 2. veljače 2021. izdao potvrdu u pravcu da za stan kojeg tuženik koristi nema dugova po osnovi pričuve zaključno s 31. prosinac 2020.,

-da se u knjigovodstvenom stanju obveznika kojeg vodi GSKG d.o.o. vidi dugovanje po osnovi dospijeća iz 1999. i 2000., a s datumom knjiženja iz 1999., 2000. do 2001. te 2020. s naznakom "glavnica", "kamate", "sudske pristojbe" i "administrativni trošak",

-da se, prema dopisu GSKG od 13. srpnja 2021., na ime " OH op- IHEV" vodi ovršni postupak Ovrv-143/00, dok na ime tužitelja nema redovnog duga.

7. Iskaze svjedoka VH i tuženika sud je prihvatio kao iskrene i uvjerljive u dijelu iz kojih kao bitno proizlazi da nisu vlasnici nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti, da plaćaju režije i pričuvu, da ranije nisu imali saznanja o nekom dugu pričuve ili najamnine, time da se ne sjećaju jesu li eventualno dobili dopis od vlasnika predmetnog stana vezano uz pitanje plaćanja najamnine umjesto pričuve te da mirovina svjedoka iznosi 2.100,00 kn, a tuženikova oko 4.600,00 kn, dok za režije izdvajaju oko 1.500,00 kn.

7.1. Sud je kao iskren prihvatio i iskaz tužiteljice THE u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da je vjerovala da tuženik plaća pričuvu, ali je od predstavnika suvlasnika dobila podatak da postoji dug za istu te da ona, osim predmetnog stana, ima u vlasništvu još jedan stan i apartman na moru, kao i tužitelj CHE.

7.1.1. Sud nije dopustio postavljane pitanja tužiteljici o mogućnosti pokretanja ovršnog postupka na temelju knjigovodstvenog stanja GSKG d.o.o. s l.95 spisa jer isto nije relevantno za predmet spora.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića od 14. veljače 2022. i 8. lipnja 2022., koje sud u potpunosti prihvaća jer su izrađeni u skladu s priloženom dokumentacijom te pravilima struke, kao relevantno proizlazi da je u utuženom razdoblju od 15. listopada 2016. do 15. rujna 2019. zaštićena najamnina prema Uredbi iznosila 277,77 kn mjesečno, da je pričuva u utuženom razdoblju od 15. listopada 2016. do 15. travnja 2017. iznosila 405,82 kn mjesečno, a od 15. svibnja 2017. do 15. rujna 2019. je iznosila 454,00 kn mjesečno, da zaštićena najamnina, s obzirom na čl.7.st.3. ZNS-a ne može biti niža od iznosa pričuve i stoga fiksni iznos uvećanja najamnine na dan 31. kolovoz 2018., s obzirom na čl.7.st.3. te čl.28. a ZNS-a, iznosi 486,98 kn (ako se uzme iznos od 405,82 kn) odnosno 544,80 kn (ako se uzme iznos pričuve od 454,00 kn), da je tuženik u razdoblju od 15. listopada 2016. do 15. rujna 2019. plaćao pričuvu u iznosu od 405,82 kn mjesečno za razdoblja od 15. listopada 2016. do 15. travnja 2017. te u iznosu od 454,00 kn mjesečno za razdoblja od 15. svibnja 2017. do 15. rujna 2019., međutim, plaćeni iznosi nisu odgovarali iznosu propisanom u čl.28. a ZNS-a te da dug tužitelja prema tuženiku po presudi ovog suda Ps-329/201 bez prebijanja nepodmirenih iznosa najamnina, uz uračunavanje zakonskih zateznih kamata, na dan 3. lipnja 2019. iznosi ukupno 3.589,34 kn.

8.1. Vještak nadalje navodi, u mišljenju od 8. lipnja 2022., da ako se uzmu u obzir iznosi pričuve i dugovanje tužitelja prema tuženiku po gore navedenoj presudi u iznosu 3.589,34 kn, tada razlika između iznosa najamnine i uplata tuženika na dan 13. lipanj 2019. iznosi 1.416,32 kn, time da su u pripadajućoj tabeli na l.191. spisa – pregled dugovanja – vidljivi iznosi duga za daljnje razdoblje koje je utuženo i to po 544,80 kn s dospijećem 15. lipanj, 15. srpanj i 15. kolovoz 2019. te iznos od 1.089,60 kn s dospijećem 15. rujan 2019.

8.2. Preostali dio mišljenja koji se odnosi na razdoblje koje nije utuženo sud nije posebno razmatrao i cijenio jer isto nije predmetom tužbe, kao niti dopunu nalaza i mišljenja od 21. veljače 2023. odnosno 3. siječnja 2025. jer kao polaznu točku za izračun eventualne razlike uzima iznos zaštićene najamnine od 277,77 kn.

8.2.1. Naime, okolnost da zaštićena najamnina prema Uredbi u konkretnom slučaju iznosi 277,77 kn ne otklanja primjenu čl.7.st.3. ZNS-a koja jasno propisuje da zaštićena najamnina ne može biti niža od iznosa potrebnog za podmirenje troškova redovnog održavanja zgrade – pričuve – a to su 405,82 kn mjesečno u utuženom razdoblju od 15. listopada 2016. do 15. travnja 2017. te 454,00 kn mjesečno u utuženom razdoblju od 15. svibnja 2017. do 15. rujna 2019., slijedom čega fiksni iznos uvećanja prema čl.28. a u vezi s čl.7.st.3. ZNS-a iznosi kako je navedeno u toč.8. obrazloženja presude.

8.2.2. Dakle, pogrešno tuženik drži da se ima uvećati ona najamnina koja se izračunava primjernom čl.3. Uredbe.

8.2.3. Također valja istaći da nije od utjecaja na izračun činjenica da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2020. ukinuta odredba čl.28. a ZNS-a. Naime, prema čl.55.st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne Novine" 49/02) ukinuti zakon i drugi propis odnosno njihove ukinute odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u "Narodnim Novinama", osim ako Ustavni sud Republike Hrvatske ne odredi drugi rok, pa kako je odluka kojom su ukinute odredbe ZNS-a u dijelu koji se odnosi na postepeno povećavanje iznosa zaštićenih najamnina objavljena u "Narodnim Novinama" 25. rujna 2020., to je čl.28. a ZNS-a prestao važiti 25. rujna 2020. s pravnim učinkom ex nunc, dakle, tuženikova obveza plaćanja povišene najamnine prema ukinutim odredbama ZNS-a prestala je s tim danom i tek nakon tog trenutka pa nadalje ima pravo i obvezu plaćati zaštićenu najamninu u visini one najamnine koju je plaćao prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine" 68/18), ali uz obvezu primjene čl.7.st.3. ZNS-a koja određuje da ne može biti niža od iznosa pričuve.

9. Slijedom navedenog, u postupku je kao relevantno utvrđeno da, uzimajući u obzir dugovanje tužitelja prema tuženiku po presudi Ps-329/201, razlika između iznosa najamnine i uplata tuženika na dan 13. lipanj 2019. (kao dana kada je otkaz ugovora o najmu tuženiku uručen) iznosi 1.416,32 kn (187,98 Eur), time da su u pripadajućoj tabeli na l.191. spisa – pregled dugovanja – vidljivi iznosi duga za daljnje razdoblje koje je utuženo i to po 544,80 kn (72,31 Eur) s dospijećem 15. lipanj, 15. srpanj i 15. kolovoz 2019. te iznos od 1.089,60 kn (144,61 Eur) s dospijećem 15. rujan 2019., sve uz primjenu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/2022.) odnosno fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.

10. Slijedom navedenog, kako iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da je na dan 13. lipanj 2019. postojao dug tuženika s naslova neplaćene najamnine, pri čemu je uzeto u obzir i potraživanje tuženika prema tužiteljima, kako je to prethodno izloženo, to je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu valjalo djelomično prihvatiti odnosno djelomično odbiti i odlučiti kao u stavcima I. i II. izreke temeljem čl.6. i čl.7.st.3. ZNS-a u vezi s čl.9., čl.183.st.1. i čl.29.st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22; dalje:ZOO).

10.1. Napominje se da na iznos 187,98 Eur kamata teče od prvog idućeg dana nakon kojeg je utvrđen iznos duga, jer je s danom 13. lipanj 2019. i utvrđena ukupna tražbina, dok na ostale iznose kamata teče od dospijeća do isplate.

11. U odnosu pak na zahtjev usmjeren na iseljenje tuženika po osnovi iz čl.19.st.1.toč.1. ZNS-a valja istaći kako iz rezultata cjelokupnog postupka, unatoč gore navedenom postojećem dugu, ne proizlazi da bi neplaćanje odgovarajućeg iznosa najamnine bio odraz samovolje ili negativnog stava tuženika prema ispunjenju obveza koja proizlaze iz najamnog odnosa, već se radilo o pogrešnom pravnom tumačenju propisa o osnovici prema kojoj se izračunava mjesečna obveza te nedostatnoj komunikaciji stranaka u tom pravcu.

11.1. Stoga sud nalazi da nema mjesta zaključku o ispunjenju otkaznog razloga u smislu čl.19.st.1.toč.1. ZNS-a, pa stoga niti osnove za prestanak najamnog odnosa i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu čl.22. ZNS-a u vezi s čl.161. i čl.163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17) te je tužbeni zahtjev usmjeren na iseljenje valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku III. izreke presude

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl.154.st.4. ZPP-a jer su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika