Poslovni broj P-1958/2022-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja ad.1 ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2 RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3 HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.4 KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.5 ŠN iz [adresa], Irsta ängsväg 2a, ad.6 IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.7 ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.8 CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Zadar, protiv tužene ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Gluić Ninčević odvjetničko društvo d.o.o. Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 03. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja ad.4, zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, 21. ožujka 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji i to tužitelj ad.1 ŽN za 1/6 dijela, tužitelj ad.2 RN za 1/12 dijela, tužitelj ad.3 TN za 1/12 dijela, tužitelj ad.4 PN za 1/12 dijela, tužitelj ad.5 FN za 1/6 dijela, tužitelj ad.6 IN za 1/12 dijela, tužiteljica ad.7 ĐN za 1/12 dijela te tužiteljica ad.8 ŽNP za 1/6 dijela, vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelji, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upišu i to tužitelj ad.1 ŽN za 1/6 dijela, tužitelj ad.2 RN za 1/12 dijela, tužitelj ad.3 TN za 1/12 dijela, tužitelj ad.4 PN za 1/12 dijela, tužitelj ad.5 FN za 1/6 dijela, tužitelj ad.6 IN za 1/12 dijela, tužiteljica ad.7 ĐN za 1/12 dijela te tužiteljica ad.8 ŽNP za 1/6 dijela, vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] položene u k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljima po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženoj iznos od 1.500,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 250,00 Eura zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.590,89 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji ŽN (dalje: tužitelj ad.1), RN (dalje: tužitelj ad.2), HN (dalje: tužitelj ad.3), PN (dalje: tužitelj ad.4), FN (dalje: tužitelj ad.5), IN (dalje: tužitelj ad.6), ĐN (dalje: tužitelj ad.7) i ŽNP (dalje: tužitelj ad.8) ovom sudu 14. listopada 2022. podnose tužbu radi utvrđenja da su tužitelji vlasnici čest. 1398 k. o. [katastarska općina] u kojoj navode da su tužitelji i to tužitelj ad.1 ŽN za 1/6 dijela, tužitelj ad.2 RN za 1/12 dijela, tužitelj ad.3 TN za 1/12 dijela, tužitelj ad.4 PN za 1/12 dijela, tužitelj ad.5 FN za 1/6 dijela, tužitelj ad.6 IN za 1/12 dijela, tužiteljica ad.7 ĐN za 1/12 dijela te tužiteljica ad.8 ŽNP za 1/6 dijela vlasnici čest. 1398 k. o. [katastarska općina], koje da su pravo vlasništva stekli nasljeđivanjem svojih prednika, međutim, prilikom obnove zemljišne knjige da se kao vlasnik označene nekretnine upisala tužena za cijelo, iako da ona u stvarnosti s ovom nekretninom nema ništa. Ova nekretnina da je u posjedu tužitelja i danas, a računajući preko prednika i unatrag sto godina. Tužitelji da su obzirom na nezakonit upis tužene kao vlasnika predmetne nekretnine sa tuženom u više navrata pokušavali riješiti pitanje takvog upisa, međutim, tužena da izbjegava takvu mogućnost pa da tužiteljima nije preostalo ništa drugo nego ustati ovom tužbom kojom traže da sud utvrdi da su tužitelji i to tužitelj ad.1 ŽN za 1/6 dijela, tužitelj ad.2 RN za 1/12 dijela, tužitelj ad.3 TN za 1/12 dijela, tužitelj ad.4 PN za 1/12 dijela, tužitelj ad.5 FN za 1/6 dijela, tužitelj ad.6 IN za 1/12 dijela, tužiteljica ad.7 ĐN za 1/12 dijela te tužiteljica ad.8 ŽNP za 1/6 dijela vlasnici čest. 1398 k. o. [katastarska općina] što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelji u navedenim suvlasničkim udjelima upišu kao suvlasnici čest. 1398 k. o. [katastarska općina] uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene. Tužitelji postavljaju i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.1. Istaknimo ovdje da iako u činjeničnom supstratu tužbe tužitelji navode da se je tužena kao vlasnik čest. 1398 k. o. [katastarska općina] za cijelo upisala u postupku obnove zemljišne knjige iako sa tom nekretninom u stvarnosti nema ništa, tužitelji predmetnu tužbu niti sadržajem tužbenog zahtjeva niti dokazima koje predlažu izvesti u tijeku postupka, a niti činjenicama koje ističu kao pravno relevantne, ne formuliraju kao tužbu za ispravak iz čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, dalje: ZZK) već nedvojbeno kao tužbu radi utvrđenja prava vlasništva (stečenog nasljeđivanjem).

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 15. studenog 2022. tužena navodi da je netočan navod tužitelja kako su isti vlasnici utužene nekretnine za cijelo u suvlasničkim udjelima kako je to navedeno u tužbi kao i navod tužitelja kako su isti vlasništvo predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem svojih pravnih prednika. Tužena da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla na valjanoj pravnoj osnovi od svojeg pravnog prednika, za razliku od tužitelja koji da nemaju nikakvih prava na predmetnoj nekretnini. Tužena se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, osporava sve činjenične i pravne navode tužitelja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelje da tuženoj naknade troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Kako je tijekom postupka umro tužitelj ad.8, sud je rješenjem poslovni broj P- 1958/2022 od 28. rujna 2023. utvrdio prekid ovog postupka zbog smrti tužitelja ad.8, a nakon čega je rješenjem poslovni broj P-1958/2022 od 05. travnja 2024. sud nastavio ovaj postupak pozivom CN (dalje: tužitelj ad.8) kao zakonskog nasljednika tužitelja ad.8 na preuzimanje postupka u ovoj pravnoj stvari.

4. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 4), izvod iz popisnog lista broj 321 (list spisa 5), prijepis posjedovnog lista 327 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar sa stanjem na dan 28. travnja 2020. (list spisa 6-8), kopiju katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] prijedlog novog stanja (list spisa 9), potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 200,00 kn (list spisa 17), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 530,89 Eura (list spisa 29), zapisnik s očevida održanog na licu mjesta (list spisa 33-35), skicu sudskog očevida izrađenu po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću s fotografijama u boji (list spisa 39-41) i zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel broj Z- 12945/2013/5405 od 20. svibnja 2021. (list spisa 70-71) te je saslušao svjedoke MN (list spisa 62) i GN (list spisa 63) te tužitelja ad.1 ŽN (list spisa 63-64), tužitelja ad.3 KN (list spisa 64-65), tužitelja ad.6 IN (list spisa 65), tužitelja ad.7 ĐN (list spisa 65-66) i tuženu ON (list spisa 66-67). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi osim dokaza saslušanjem svjedoka VN budući su tužitelji, koji su predložili saslušanje ovog svjedoka, od tog dokaznog prijedloga odustali na ročištu glavne rasprave 09. prosinca 2024. (list spisa 66) te osim dokaza saslušanjem svjedoka EN budući je tužena, koja je predložila saslušanje ovog svjedoka, od tog dokaznog prijedloga odustala na ročištu glavne rasprave 09. prosinca 2024. (list spisa 66).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.1. Tužitelji tužbenim zahtjevom traže utvrđenje da su tužitelji, svaki za točno specificirani suvlasnički udio, vlasnici čest. 1398 k. o. [katastarska općina] i upis prava suvlasništva u korist tužitelja na čest. 1398 k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene, a kako takav tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su pravo vlasništva na označenoj nekretnini stekli nasljeđivanjem svojih (pravnih) prednika, to je predmet ovog spora stjecanje prava vlasništva na nekretnini nasljeđivanjem.

5.2. Sukladno odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona pri čemu st. 2. tog članka propisuje da je pravo vlasništva stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

5.3. Sukladno čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno.

5.4. Sukladno čl. 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Pri tome, odredba čl. 159. st. 2. ZV propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok odredba čl. 159. st. 3. ZV određuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

6. U postupku među strankama nije sporno da je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], u trenutku podnošenja ove tužbe, kao vlasnik čest. 1398 k. o. [katastarska općina] upisana tužena za cijelo. Osim što nije sporna, činjenica da je kao vlasnik čest. 1398 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak naziva Velike njive površine 7122m2, upisana ON ovdje tužena za cijelo, proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 4), iz kojeg dalje proizlazi i to da je na takav upis prava vlasništva izjavljen prigovor u ispravnom postupku predlagatelja KN ovdje tužitelja ad.4 zaprimljen 22. travnja 2022. i zabilježen pod brojem Z-11348/2022.

6.1. Tužitelji u svezi navedenog tvrde da je do upisa tužene kao vlasnika predmetne čest. 1398 k. o. [katastarska općina] došlo u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], međutim, sud uvidom u zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel broj Z-12945/2013/5405 od 20. svibnja 2021. (list spisa 70-71), kojeg kao dokaz u postupku predlažu sami tužitelji, utvrđuje da je sud u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] po službenoj dužnosti utvrdio da su u popisnom listu 321 za upis na čest. 1398 k. o. [katastarska općina] izmjere evidentirani IN, ĐN, ZN, NN, ŽN, SN, FN, UN, ŽNP i EN; da čest. 1398 k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelu čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere bez oznake površine; da iz starog posjedovnog lista Državne geodetske uprave br. 328 proizlazi da je BN evidentiran kao posjednik dijela čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] u površni od 10196 m2 za cijelo; da je uvidom u Ugovor o darovanju sklopljen između BN kao darovatelja i EN kao daroprimateljice 19. kolovoza 2016. ovjeren kod javnog bilježnika Emila Brkića u Zadru pod brojem OV-8257/19 BN LN darovao čest. 1398 k. o. [katastarska općina] izmjere; da je povjerenik suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] ČN naveo da mu je poznato gdje se ova nekretnina nalazi, da je oduvijek bila u posjedu i vlasništvu obitelji BN, da mu nije poznata dioba unutar obitelji, međutim, da mu je poznata činjenica da je pok. BN jednu svoju nekretninu darovao svojoj kćeri LN, ne zna koja je to nekretnina točno, a za predmetnu navodi da je u naravi pašnjak vidljivih međa te da nikada nije bilo spora koliko je njemu poznato; te da je sud rješenjem odredio uknjižbu prava vlasništva čest. 1398 k. o. [katastarska općina] u korist EN za cijelo i upis navedenog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6.2. U prilog činjenice na koji je način došlo do upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist ovdje tužene, tužitelji ne predlažu nikakve materijalne dokaze, međutim, tužena u odgovoru na tužbu navodi da je ona vlasništvo predmetne nekretnine stekla na valjanoj pravnoj osnovi od svojeg pravnog prednika pri čemu prilikom stranačkog saslušanja tužena sudu iskazuje (list spisa 66) da je ona predmetnu nekretninu stekla darovnim ugovorom od svoje majke (nesporno je da je majka tužene EN) 2021. godine, a njena majka da je ovu nekretninu stekla darovnim ugovorom od oca, djeda tužene pok. BN, koji da je 2016. godine kada su bili na terenu geodeti koji su mjerili nekretnine za obnovu njenoj majci darovao ovu nekretninu u znak zahvalnosti što se brinula o njima.

6.3. Istaknimo pri tome kao prvo, da u ovom postupku nije sporno da je postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] dovršen 15. travnja 2022. s kojim je danom otvorena (preoblikovana) zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina], a zatvorena (stara) zemljišna knjiga koje je do tog dana bila u uporabi te kao drugo, da iz zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel broj Z-12945/2013/5405 od 20. svibnja 2021. (list spisa 70-71) ne proizlazi da su na čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koja odgovara predmetnoj čest. 1398 k. o. [katastarska općina] izmjere) u tzv. staroj zemljišnoj knjizi kao vlasnici bili upisani ovdje tužitelji, a kako to neutemeljeno tvrdi tužitelj na ročištu glavne rasprave održanom 03. veljače 2025.

6.4. Ono što proizlazi iz zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-12945/2013/5405 od 20. svibnja 2021. (list spisa 70-71) kao i iz izvoda iz popisnog lista broj 321 (list spisa 5) je to su pri Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Zadar 02. travnja 2021. kao korisnici čest. 1398 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak naziva Velike njive površine 7122m2, navedeni EN, IN, ĐN, ZN, ŽN, NN, SN, FN, UN i ŽNP, dakle, ovdje tužitelji ad.1, ad.5, ad.6, ad.7 i ad.8 te uz njih i treće osobe EN (nesporno majka tužene), ZN, NN, SN i UN, te da su suglasnost s tako izloženim podacima utvrđenim katastarskom izmjerom vlastoručnim potpisom ovjerili IN, ĐN i ĆN ovdje tužitelji ad.1, ad.6 i ad.7. Međutim, evidentiranje korisnika u popisnom listu koji nadležno tijelo za katastar sastavlja u postupku katastarske izmjere koji se provodi za potrebe preoblikovanja zemljišne knjige nije dokaz o vlasništvu nekretnine niti dokaz o činjenici posjeda nekretnine, a budući je popisni list isprava koja se sastavlja temeljem podataka prikupljenih u postupku katastarske izmjere, u kojem su postupku sve zainteresirane osobe (fizičke i pravne) pozvane pred nadležnim tijelom za katastar izložiti nekretninu (prijaviti se kao vlasnik i posjednik nekretnine) za koju smatraju da na njoj polažu stvarna prava. Drugim riječima, popisni list sastavljen tijekom katastarske izmjere ima narav popisa osoba koje su se prijavile za upis prava vlasništva na predmetu spora, a o kojem će upisu kasnije odlučivati nadležni sud koji provodi postupak preoblikovanja zemljišne knjige, dok nema dokaznu snagu primjerice posjedovnog lista niti povijesti posjedovanja, a svakako nema dokaznu snagu izvatka iz zemljišne knjige.

6.5. Tužitelji u prilog navodima tužbe ne dostavljaju izvadak iz (stare) zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] iz kojeg bi sud mogao kao nedvojbeno utvrditi tko je do stupanja na snagu obnovljene zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] 15. travnja 2022. bio upisan kao vlasnik čest. čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koja odgovara čest. 1398 k. o. [katastarska općina] izmjere), niti na ovu okolnost dostavljaju povijesni pregled upisa (prava vlasništva) na čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, kao dokaz u prilog navodu da su na čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere upravo tužitelji bili upisani kao vlasnici, kako to navode na ročištu glavne rasprave održanom 03. veljače 2025., odnosno u prilog tvrdnji da su pravni prednici tužitelja bili vlasnici predmetne nekretnine.

6.6. Ono što tužitelji dostavljaju u prilog navodima tužbe je prijepis posjedovnog lista 327 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar sa stanjem na dan 28. travnja 2020. (list spisa 6-8) iz kojeg proizlazi da su kao posjednici dijela čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere površine za površinu od 14270m2 u katastarskom operetu bili upisani NN, FN, JN, AN, RNP, SN i ŽNP svaki za 1/7 dijela. Međutim, taj dokaz govori samo u prilog tvrdnji da je dio ovdje tužitelja na dan 28. travnja 2020. bio evidentiran posjednikom dijela čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, ali ne svjedoči u prilog utvrđenju da su tužitelji ili njihovi pravni prednici bili uknjiženi vlasnici čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a niti ovaj dokaz svjedoči u prilg utvrđenju da je onaj dio čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere koji je evidentiran kao suposjed dijela tužitelja upravo onaj dio čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere koji odgovara predmetnoj čest. 1398 k. o. [katastarska općina] izmjere, ovo posebno obzirom na činjenicu da je i pravni prednik tužene (njezin djed) BN, a kako to proizlazi iz zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z- 12945/2013/5405 od 20. svibnja 2021. (list spisa 70-71), u katastarskom operatu također bio evidentiran kao posjednik dijela čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere u površini od 10196 m2, a što ostavlja mogućnost da je upravo pravni prednik tužene bio evidentiran kao posjednik upravo onog dijela čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere koji odgovara predmetnoj čest. 1398 k. o. [katastarska općina] izmjere. Osim toga, prema imenima osoba koje su u posjedovnom listu 327 (list spisa 6-7) evidentirane kao posjednici dijela čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere za površinu od 14270m2, sud nalazi samo tužitelja ad.5 ŠN i raniju tužiteljicu ad.8 HNP, međutim, ne i ostale tužitelje, a tužitelji u tijeku ovog postupka niti predlažu pribaviti niti u spis sami prilažu adekvatne dokaze (materijalne isprave) kojima bi dokazali činjenicu pravnog sljedništva između osoba koje su u posjedovnom listu 327 evidentirane kao suposjednici dijela čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere i tužitelja ad.1, ad.2, ad.3, ad.4, ad.6 i ad.7 odnosno kojima bi dokazali tužbeni navod da su tužitelji pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem pravnih prednika.

6.7. Stoga prema ocjeni ovog suda tužitelji u ovom postupku nisu adekvatnim dokazima nedvojbeno dokazali tužbeni navod da su oni predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem svojih pravnih prednika, pri čemu valja istaknuti i to da tužitelji u tužbi nisu niti naveli koje su točno osobe njihovi pravni prednici, kada su te osobe umrle niti tko je i za koji točno udio naslijedio kojeg pravnog prednika, a osobito značajno, tužitelji tijekom ovog postupka niti ne preciziraju koji bi točno pravni prednik i kada stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te na koji točno način (da li dosjelošću, da li kupoprodajom, da li agrarnom reformom ili na koji drugi način) pa da bi sud mogao ispitati okolnosti stjecanja prava vlasništva od strane pravnog prednika tuženika te ovisno o tome dalje i činjenicu da li su tužitelji nasljeđivanjem uopće mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine. Točno je pri tome da tužitelj ad.1 ŽN (list spisa 63-64), a kojem se iskazu pridružuju i tužitelji ad.4, ad.6 i ad.7, iskazuje da su svi tužitelji predmetnu nekretninu stekli nasljedstvom od pok. bake DN, žene djeda tužitelja ad.1 AN, a AN da je istu stekao nasljedstvom od svog oca SN, za kojeg misli da je nekretninu također stekao nasljedstvom, međutim, u okolnostima kada tužena osporava sve činjenične navode tužbe, samo ovako uopćeni iskaz tužitelja o činjenici nasljeđivanja nije dokaz temeljem kojeg bi sud kao nedvojbeno mogao utvrditi tko je, kada, na kojoj imovini i za koji točno udio naslijedio pok. SN te iza njega pok. AN niti koji je točno zajednički pravni prednik tužitelja taj koji je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine koje bi potom nasljeđivanjem stekli tužitelji.

6.8. Naime, tužitelji u tužbi navode da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja i danas kao i (putem pravnih prednika) unatrag sto i više godina, međutim, temeljem zapisnika sa očevida održanog na licu mjesta (list spisa 33-35), a iz kojeg proizlazi da je stalni sudski vještak za geodeziju Frane Vlatković identificirao čest. 1398 k. o. [katastarska općina] kao nekretninu koja se nalaz u mjestu [adresa], sjeverno od glavne asfaltne ceste prema naselju Stojići, koja u naravi predstavlja pašnjak; kao i temeljem skice sudskog očevida izrađene po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću s fotografijama (list spisa 39-40) iz koje je razvidan točan položaj, oblik i međe nekretnine kao i stvarni izgled nekretnine; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je predmetna nekretnina obrasla srednje niskim raslinjem i travom te da se ista ne obrađuje niti koristi na koji drugi način. Kada u svezi s navedenim sud cijeni iskaze samih tužitelja, ŽN (list spisa 63-64), KN (list spisa 64-65), IN (list spisa 65) i ĐN (list spisa 65-66), od kojih niti jedan ne iskazuje o načinu na koji bi tužitelji vršili posjed na predmetnoj nekretnini te u svezi navedenog iskaz svjedoka GN (list spisa 63) koji je iskazao da se nakon Antine smrti ova nekretnina više ne obrađuje, sud ne nalazi dokazanom činjenicu da tužitelji na predmetnoj nekretnini u vrijeme pokretanja ovog spora vrše kakve faktičke čini odnosno da na istoj vrše posjedovne čini. Točno je pri tome da iz iskaza tužene (list spisa 66) proizlazi da njena majka (koja je tuženoj darovala nekretninu) ovu nekretninu nije koristila niti obrađivala, da tužna ne zna da li je djed BN (koji je njenoj majci darovao nekretninu) obrađivao ovu nekretninu prije nego je 1968. ili 1968. moguće i ranije otišao u Njemačku živjeti i radi te da nakon povratka u Hrvatsku 2000. godine nije obrađivao nekretninu, međutim, predmet ovog postupka nije ocjena valjanosti upisa tužene na predmetnoj nekretnini (budući predmetna tužba nije tužba za ispravak iz čl. 205. ZZK) pa da bi ovaj sud ispitivao da li je tužena imala valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na istoj niti da li je njezin pravni prednik bio vlasnik predmetne nekretnine i istu mogao valjano darovati, već je predmet ovog postupka utvrđenje da li su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine i to nasljeđivanjem, što tužitelji u ovom postupku predloženim dokazima nisu kao nedvojbeno dokazali kao što nisu nedvojbeno dokazali niti to da su njihovi pravni prednici (od kojih bi oni naslijedili predmetnu nekretninu) stekli pravo vlasništva iste.

6.9. Naime, iako tužitelji prema ocjeni ovog suda iskazuju (list spisa 63-66) sasvim uvjerljivo te životno i logično kada navode (tužitelj ad.1) da su se djed AN i njegov otac SN na ovoj nekretnini bavili vinogradom, a na gornjem manjem dijelu nekretnine poljoprivredom, onim što je tada trebalo krumpir i tako; (tužitelj ad.4) da je ova nekretnina bila obiteljsko blago, da je ovdje dolazio sa majkom i ocem koji su djedu SN pomagali u obrađivanju njive, 10 dana kopanja, koji da je ovdje obrađivao i vinograd, da je njemu tetka tužene Ž govorila da se oni nasljednici SN moraju u svojoj obitelji dogovoriti oko ove nekretnine jer da će im ju netko ukrasti; (tužiteljica ad.7) da je ona 1989. godine bila mlada i luda, da je bila na godišnjem kod djeda SN i uživala s njime i ujcem AN ovdje na ovoj nekretnini pa da je i osobno vidjela kako oni ovo obrađuju i koriste; te (tužitelj ad.1) da nikada nije bilo spora oko ove nekretnine jer da se znalo što je čije pa da nitko SN ni AN nije osporavao pravo na ovu nekretninu; a u prilog tim navodima govori i sadržaj posjedovnog lista 327 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar sa stanjem na dan 28. travnja 2020. (list spisa 6-8) iz kojeg proizlazi da su kao posjednici dijela čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere površine za površinu od 14270m2 od čega oranica 7135m2 i vinograd 250m2, u katastarskom operetu bili upisani NN, FN, JN, AN, RNP, SN i ŽNP svaki za 1/7 dijela; dok iskaz tužene u svezi posjeda predmetne nekretnine ne govori suprotno takvim iskazima tužitelja, budući tužena sudu iskazuje (list spisa 66) da njena majka ovu nekretninu nije koristila niti obrađivala, da tužna ne zna da li je djed BN obrađivao ovu nekretninu prije nego je 1968. ili 1968. moguće i ranije otišao u Njemačku živjeti i radi te da nakon povratka u Hrvatsku 2000. godine nije obrađivao ovu nekretninu, a iz čega proizlazi da niti djed tužene BN niti majka tužene EN nisu obrađivali niti na drugi način koristili predmetnu nekretninu; iz takvih iskaza tužitelja, cijenjenih zasebno kao i u međusobnoj svezi s ostalim dokazima izvedenim u ovom postupku, prema ocjeni ovog suda nije moguće sa sigurnošću (nedvojbeno) utvrditi kada je točno pradjed/djed tužitelja SN stupio u posjed predmetne nekretnine i po kojoj osnovi (koja je bitna primjerice za pitanje zakonitosti, istinitosti i poštenja posjeda) te tko je kroz vrijeme dok su SN i potom AN obrađivali predmetnu nekretninu bio uknjiženi vlasnik nekretnine, pa da bi sud mogao utvrditi kao prvo, primjenom kojeg je zakona potrebno cijeniti stjecanje prava vlasništva pravnih prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini te kao drugo, da li su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva pravnog prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini te posljedično tome da li su tužitelji uopće mogli nasljeđivanjem svojih pravnih prednika steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tužitelji nisu kao dokaz u postupku predložiti povijest posjedovanja za predmetnu nekretninu - iz koje bi bilo eventualno razvidno od kada su pravni prednici tužitelja evidentirani kao posjednici iste; niti su kao dokaz predložili pregled povijesnih upisa na predmetnoj nekretnini - iz kojeg bi sud mogao utvrditi tko je ranije bio uknjižen kao vlasnik čest. 1621/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a što je nužno radi ocjenjivanja da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva (pravnog prednika tužitelja) na predmetnoj nekretnini; a osim čega tužitelji nisu niti predložili adekvatne dokaze (materijalne isprave) kojima bi dokazali činjenicu neprekinutog pravnog sljedništva od SN do tužitelja; dok svjedoci čije su saslušanje tužitelji predložili o tim pravno relevantnim činjenicama sudu nisu iskazivali, iz čega proizlazi zaključak da o navedenom svjedoci nemaju saznanja. Tako svjedok MN sudu iskazuje (list spisa 62) da on poznaje prednike tužitelja koji su njegovi stričevići te da je on osobno vidio da je SN, pradjed ŽN, obrađivao ovu nekretninu, da je pola zemljišta bio vinograd koji je SN obrađivao, a pola zemljište koje se je koristilo na drugačiji način, iza SN da je to nastavo obrađivati AN, djed ŽN, međutim, svjedok pri tome ne iskazuje o točnom vremenu kada bi to SN i AN obrađivali ovu nekretninu niti na koji bi način isti došli u posjed nekretnine. Iako je svjedok MN iskazao i to da se je on rodio u Ljupču gdje je živio do 1969. kada je otišao u Njemačku odakle se je u [adresa] vratio prije 10ak godina (što obzirom da svjedok pred sudom iskazuje 2024. godine znači oko 2014. godine), a iz čega bi logično proizlazilo da je svjedok SN i AN mogao vidjeti kako obrađuju ovu nekretninu najkasnije 1969. godine, u slučaju da je predmetna nekretnina ranije bila društveno vlasništvo (općenarodna imovina) računajući vrijeme posjedovanja od 1969. godine do 19. studenog 1999., sukladno zakonima koji su kroz taj period regulirali pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću ne bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva pravnog prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini. Niti temeljem iskaza drugog saslušanog svjedoka GN sud ne može kao nedvojbeno utvrditi od kada su pravni prednici tužitelja obrađivali predmetnu nekretninu i temeljem koje pravne osnove, a budući ovaj svjedok iskazuje (list spisa 63) da on sada ima 70 godina (rođen je **.**.1956. što znači da u vrijeme iznošenja iskaza ima 68 godina) i da se sjeća što se dešavalo na predmetnoj nekretnini unatrag 60 godina (dakle, od 1964. godine na dalje) te da otkad on ima sjećanje da je ovdje bio vinograd koji je pokrivao oko 70% površine nekretnine koji je obrađivao SN, a nakon njegove smrti njegov sin AN koji se je vratio iz Njemačke i ovdje obrađivao vinograd do negdje 2007. ili 2008. godine, dodajući da se od Antine smrti ova zemlja ne obrađuje, a niti od 1964. godine do 19. studenog 1999., u slučaju da je predmetna nekretnina ranije bila društveno vlasništvo (općenarodna imovina) nije proteklo potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (pod pretpostavkom da je posjed bio barem pošten i da se njime ne dira u subjektivna građanska prava privatnih trećih osoba stečena po osnovi različitoj od čl. 388. st. 4. ZV).

6.10. Kako dakle tužitelji u ovom postupku nisu kao nedvojbeno dokazali da je njihov pravni prednik stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te nisu kao nedvojbeno dokazali da su oni nasljeđivanjem pravnog prednika stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi niti to da su tužitelji ti koji bi pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekli temeljem zakona (dosjelošću), sud je o ovim činjenicama zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

7. Pri tome sud smatra potrebnim istaknuti da su u parnici u kojoj je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje prava vlasništva (tužba radi utvrđenja prava vlasništva), tužitelji dužni dokazati da su pravo vlasništva stekli u odnosu na osobu koja je upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi, dokazivanjem pravne osnove stjecanja prava vlasništva upravo u odnosu na upisanog vlasnika. To znači da su dužni ili dokazati pravni slijed od upisanog vlasnika do sebe ili originarni (izvorni) način stjecanja prava vlasništva nakon trena upisa u korist upisanog vlasnika. Za one pak slučajeve kada tužitelj tvrdi da osoba u čiju je korist izvršen upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nema valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva jer da je u trenutku njegova upisa u zemljišnu knjigu tužitelj taj koji je stvarni (izvanknjižni/predmnijevani) vlasnik nekretnine, tada tužitelj svoje pravo uspješno može štitit posebnim tužbama (ovisno o okolnostima konkretnog slučaja) - tužbom za ispravak iz čl. 205. ZZK, brisovnom tužbom iz čl. 150. ZZK ili pak kvazibrisovnom tužbom iz čl. 125. ZV, a u postupku povodom kojih tužbi sud ispituje valjanost (ispravnost) upisa koji je izvršen u korist tuženika te uslijed eventualnog utvrđenja nevaljanosti takvog upisa (i utvrđena da tužitelj ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva) može naložiti izmjenu tog upisa u zemljišnoj knjizi.

7.1. Zaključno, valja istaknuti i to da su navodi tužitelja istaknuti na ročištu glavne rasprave održanom 03. veljače 2025., da je upis u korist tužene izvršen u postupku u kojem uopće nisu sudjelovale stranke čime da su povrijeđena njihova prava na pošteno suđenje i pristup sudu, u cijelosti neosnovani. Ovo stoga što u postupku preoblikovanja zemljišne knjige sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama koje reguliraju postupak sastavljanja zemljišnoknjižnog uloška u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, sud zakazuje raspravu na koju poziva stranke (fizičke i pravne osobe) samo ako prilikom sastavljanja nacrta zemljišnoknjižnog uloška ocijeni da je potrebno održati raspravu, što znači da sud zakonito u tom postupku zemljišnoknjižni uložak može sastaviti i bez održavanja rasprave u nazočnosti stranaka, a osobe koje su nezadovoljne sastavljenim zemljišnoknjižnim uloškom imaju na raspolaganju više pravnih sredstava kojima mogu štiti svoja knjižna prava (za koja smatraju da su im povrijeđena upisima određenim u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) - prigovor u ispravnom postupku te tužba za ispravak.

8. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je sud, obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan što znači neuspjeh tužitelja u sporu, odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.590,89 Eura dok je tuženoj priznao pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora kako je određena u tužbi (1.327,36 Eura). Tuženoj je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu od 15. studenog 2022. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 26. studenog 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na očevidu 27. ožujka 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 7. u svezi toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave 09. prosinca 2024. i 03. veljače 2025. (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak sastava obrazloženog podneska od 02. siječnja 2025. kojim se očituje na dokaze koje tužiteljica naknadno dostavlja u spisu (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 1.500,00 Eura, uz koji iznos tuženoj sukladno čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate. Nije kao osnovan priznat zahtjev tužene za naknadu troška sastava podneska od 20. ožujka 2024. budući sastav tog podneska nije bio nužan za vođenje postupka, a poradi čega tuženoj sukladno čl. 155. ZPP ne pripada pravo na naknadu tog troška. Naime, ovim podneskom tužena 20. ožujka 2024. obavještava sud o smrti tužiteljice ad.8 i navodi tko je zakonska nasljednica iste, međutim, sud je već prethodno u tijeku postupka i to rješenjem od 28. rujna 2023. utvrdio da je zbog smrti tužene ad.8 u ovoj pravnoj stvari nastupio prekid postupka dok sam podatak o osobi zakonskog nasljednika tužene ad.8, bez prilaganja isprave koja dokazuje navod o pravnom sljedništvu, nije podatak nužan za vođenje ovog postupka.

U Zadru, 21. ožujka 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženoj po punomoćniku.