Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4167/2023-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Patricii Milas, odvjetnici u Zagrebu, Trg Vladka Mačeka 4, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice i njene punomoćnice te zamjenika punomoćnika tuženika, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i od početka ne proizvode nikakve pravne učinke, odredba 6. (šesta) 6.2. Ugovora o kreditu broj 9011170595. sklopljenog 21. travnja 2006. godine između Privredne banke Zagreb d.d. i IŽ, [adresa], MBG [jedinstveni matični broj građana], a sada: SŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solemniziranog kod javnog bilježnika Ivana Parlova iz Zagreba, Ozaljska 21, dana 21. travnja 2006. godine, pod poslovnim brojem OU- 305/2006, koje glase:

6. OTPLATA KREDITA

6.2. Kredit u iznosu od 19.330,01 CHF ((slovima: devetnaesttisućatristotrideset CHF i nula jedan C) i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju se u 84 (slovima : osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697731, da tužiteljici SŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.974,12 eur sa zateznim kamatama na iznos od

- 2,47 eur od 21.09.2009. do isplate

- 5,43 eur od 14.10.2009. pa do isplate

- 7,17 eur od 16.11.2009. pa do isplate

- 10,80 eur od 12.01.2010. pa do isplate

- 15,51 eur od 22.03.2010. pa do isplate

- 15,54 eur od 20.04.2010. pa do isplate

- 17,51 eur od 31.05.2010. pa do isplate

- 19,00 eur od 16.06.2010. pa do isplate

- 25,90 eur od 19.07.2010. pa do isplate

- 35,59 eur od 03.09.2010. pa do isplate

- 31,59 eur od 23.09.2010. pa do isplate

- 29,83 eur od 11.10.2010. pa do isplate

- 41,95 eur od 20.12.2010. pa do isplate

- 38,91 eur od 08.02.2011. pa do isplate

- 42,36 eur od 21.03.2011. pa do isplate

- 44,30 eur od 10.05.2011. pa do isplate

- 64,97 eur od 18.07.2011. pa do isplate

- 76,02 eur od 08.08.2011. pa do isplate

- 76,14 eur od 05.09.2011. pa do isplate

- 55,52 eur od 03.10.2011. pa do isplate

- 51,38 eur od 14.11.2011. pa do isplate

- 57,83 eur od 13.01.2012. pa do isplate

- 59,36 eur od 12.03.2012. pa do isplate

- 58,56 eur od 07.05.2012. pa do isplate

- 60,48 eur od 08.06.2012. pa do isplate

- 59,09 eur od 03.07.2012. pa do isplate

- 58,20 eur od 27.08.2012. pa do isplate

- 53,22 eur od 17.09.2012. pa do isplate

- 58,76 eur od 12.11.2012. pa do isplate

- 57,65 eur od 14.12.2012. pa do isplate

- 52,51 eur od 21.01.2013. pa do isplate

- 58,53 eur od 28.03.2013. pa do isplate

- 58,49 eur od 22.04.2013. pa do isplate

- 56,98 eur od 04.05.2013. pa do isplate

- 56,89 eur od 04.05.2013. pa do isplate

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697731, da tužiteljici SŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.673,63 eur sa zateznom kamatom od 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 21. travnja 2006. sa tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 9011170595 na iznos od 19.330,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz promjenjivu kamatnu stopu. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita, a ista predstavlja nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatila tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu traži da sud utvrdi djelomičnu ništetnost ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula kao i da naloži tuženiku da joj isplati iznos od 1.974,12 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, otplatnu tablicu, pregled uplata, plan otplate i knjigovodstvenu karticu te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula te posljedično zahtjev za isplatu.

5.1 6. Prije svega, u odnosu na protivljenje tuženika djelomičnoj preinaci tužbe povišenjem zahtjeva za isplatu ističe se kako tužiteljica prije provođenja financijskog vještačenja nije mogla imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen pa se svakako radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP i stoga je dopuštena preinaka jer sud nalazi da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Iz dokumentacije u spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 21. travnja 2006. Ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila (čl. 2.), u kunskoj protuvrijednosti 19.330,01 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,17 % (čl. 4.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl. 7.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

7. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužiteljica poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužiteljica treba dokazati da joj sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Tužiteljica je u svom okolnosno uvjerljivom i životnom iskazu navela da joj je predmetni kredit ponuđen u autokući i to kao najpovoljniji i sa najnižom kamatom, a kako joj je iznos mjesečne rate bio prihvatljiv obzirom na primanja pristala je na sklapanje ugovora. Nije joj objašnjen pojam valutne klauzule niti je obaviještena o rizicima koje sklapanje ugovora uz tu klauzulu nosi.

8.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe.

9. Nadalje valja reći kako je tužiteljica kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužiteljica eventualno ne bi bila prosječan potrošač upravo na tuženiku. Također valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18/18).

9.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu razvidno da je predmetni kredit tužiteljica podigla kao fizička osoba i to za izričitu namjenu ugovorenu u čl. 2. Ugovora, a to je kupnja vozila, pri čemu valja reći i to da je tužiteljica u iskazu, kojeg sud u cijelosti prihvaća, navela da je vozilo kupljeno i korišteno isključivo u privatne svrhe.

9.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužitelja pa stoga iz navedenog proizlazi svojstvo potrošača.

10. Valja dodati i to da autokrediti nisu bili isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a provedenim dokazima, kao što je već rečeno, tuženik nije uspio dokazati da je konkretno postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. ZOO te čl. 502. a i c ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

12. Neosnovan je prigovor zastare, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 25. svibnja 2023.

13. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda.

13.1. Valja reći da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi, a u tom je pravcu usmjeren i prigovor o pitanju opravdanosti promjene kamatne stope, to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.

13.2. Tako je utvrđeno da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 2.074,80 eur za anuitete za koje je nalzom utvrđen više plaćeni iznos, dok ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -100,68 eur za anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos.

14. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako je tužiteljica iznos preplate utvrđen nalazom i mišljenjem umanjila za utvrđene tzv. negativne razlike to je naloženo tuženiku da joj isplati iznos od 1.974,12 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u tablici, a sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

15. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćnici odvjetnici sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat joj je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. - 200,00 eur, za sastav podneska od 31. listopada 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. - 50,00 eur, za sastav podneska od 22. studenog 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 10. travnja 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. - 200,00 eur, za sastav podneska od 16. srpnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 26. srpnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur te za zastupanje na ročištu 5. veljače 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 275,00 eur, a što ukupno iznosi 1.375,00 eur. Priznat joj je i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur te trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eur tako da joj je konačno dosuđen trošak u iznosu od 1.673,63 eur.

17. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA.

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte