REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-670/2024-55

(ranije P-318/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj ĆS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Mijolović Jakšetić, odvjetnica u Rijeci, Trg Ivana Koblera 2, i tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon u ponovljenom postupku održane glavne rasprave zaključene 17. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice ĆSŽ, odvjetničke vježbenice kod punomoćnice, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju namiri zatezne kamate na pojedinačne iznose kako slijedi:

– na iznos od 2,52 eura od 1. siječnja 2009.

– na iznos od 4,55 eura od 1. veljače 2009.

– na iznos od 6,04 eura od 1. ožujka 2009.

– na iznos od 3,37 eura od 1. travnja 2009.

– na iznos od 2,79 eura od 1. svibnja 2009.

– na iznos od 3,12 eura od 1. siječnja 2010.

– na iznos od 47,58 eura od 1. veljače 2010.

– na iznos od 5,00 eura od 1. ožujka 2010.

– na iznos od 11,04 eura od 1. travnja 2010.

– na iznos od 9,36 eura od 1. svibnja 2010.

– na iznos od 12,35 eura od 1. lipnja 2010.

– na iznos od 27,48 eura od 1. srpnja 2010.

– na iznos od 23,79 eura od 1. kolovoza 2010.

– na iznos od 36,70 eura od 1. rujna 2010.

– na iznos od 30,14 eura od 1. listopada 2010.

– na iznos od 24,27 eura od 1. studenog 2010.

– na iznos od 41,14 eura od 1. prosinca 2010.

– na iznos od 50,24 eura od 1. siječnja 2011.

– na iznos od 41,91 eura od 1. veljače 2011.

– na iznos od 42,93 eura od 1. ožujka 2011.

– na iznos od 39,26 eura od 1. travnja 2011.

– na iznos od 43,47 eura od 1. svibnja 2011.

– na iznos od 56,74 eura od 1. lipnja 2011.

– na iznos od 60,27 eura od 1. srpnja 2011.

– na iznos od 82,20 eura od 1. kolovoza 2011.

– na iznos od 75,28 eura od 1. rujna 2011.

– na iznos od 61,62 eura od 1. listopada 2011.

– na iznos od 61,92 eura od 1. studenog 2011. i

– na iznos od 60,75 eura od 1. prosinca 2011.,

sve do isplate i po stopi po stopi do 31. prosinca 2007. od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. od 12 %, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. od 8,14 %, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. od 8,05 %, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. od 7,88 %, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. od 7,68 %, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. od 7,09 %, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. od 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. od 6,11 %, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. od 5,75 %, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. od 7,50 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. od 7,25 %, a od 1. siječnja 2025. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. ; dalje: ZOO), uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 563,25 eura (petsto šezdeset tri eura i dvadeset pet centi) na ime preplaćene kamate, zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

– na iznos od 1,34 eura od 1. travnja 2008.

– na iznos od 1,30 eura od 1. svibnja 2008.

– na iznos od 1,29 eura od 1. lipnja 2008.

– na iznos od 1,31 eura od 1. srpnja 2008.

– na iznos od 1,28 eura od 1. kolovoza 2008.

– na iznos od 1,28 eura od 1. rujna 2008.

– na iznos od 1,31 eura od 1. listopada 2008.

– na iznos od 1,41 eura od 1. studenog 2008.

– na iznos od 1,33 eura od 1. prosinca 2008.

– na iznos od 2,48 eura od 1. siječnja 2009.

– na iznos od 2,50 eura od 1. veljače 2009.

– na iznos od 2,52 eura od 1. ožujka 2009.

– na iznos od 2,49 eura od 1. travnja 2009.

– na iznos od 2,48 eura od 1. svibnja 2009.

– na iznos od 2,45 eura od 1. lipnja 2009.

– na iznos od 2,88 eura od 1. srpnja 2009.

– na iznos od 2,42 eura od 1. kolovoza 2009.

– na iznos od 2,45 eura od 1. rujna 2009.

– na iznos od 4,25 eura od 1. listopada 2009.

– na iznos od 4,24 eura od 1. studenog 2009.

– na iznos od 4,31 eura od 1. prosinca 2009.

– na iznos od 4,37 eura od 1. siječnja 2010.

– na iznos od 3,86 eura od 1. ožujka 2010.

– na iznos od 4,85 eura od 1. travnja 2010.

– na iznos od 4,32 eura od 1. svibnja 2010.

– na iznos od 4,54 eura od 1. lipnja 2010.

– na iznos od 403,00 eura od 1. srpnja 2010.

– na iznos od 4,76 eura od 1. kolovoza 2010.

– na iznos od 5,00 eura od 1. rujna 2010.

– na iznos od 4,88 eura od 1. listopada 2010.

– na iznos od 4,77 eura od 1. studenog 2010.

– na iznos od 5,08 eura od 1. prosinca 2010.

– na iznos od 5,25 eura od 1. siječnja 2011.

– na iznos od 5,10 eura od 1. veljače 2011.

– na iznos od 5,11 eura od 1. ožujka 2011.

– na iznos od 5,05 eura od 1. travnja 2011.

– na iznos od 5,13 eura od 1. svibnja 2011.

– na iznos od 5,37 eura od 1. lipnja 2011.

– na iznos od 6,77 eura od 1. srpnja 2011.

– na iznos od 5,85 eura od 1. kolovoza 2011.

– na iznos od 5,72 eura od 1. rujna 2011.

– na iznos od 5,47 eura od 1. listopada 2011.

– na iznos od 5,47 eura od 1. studenog 2011. i

– na iznos od 6,21 eura od 1. prosinca 2011.,

sve do isplate i po stopi do 30. lipnja 2011. od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. od 12 %, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. od 8,14 %, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. od 8,05 %, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. od 7,88 %, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. od 7,68 %, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. od 7,09 %, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. od 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. od 6,11 %, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. od 5,75 %, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. od 7,50 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. od 7,25 %, a od 1. siječnja 2025. po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 2,14 eura od 1. siječnja 2005. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 2.572,73 eura (dvije tisuće petsto sedamdeset dva eura i sedamdeset tri centa) sa zateznim kamatama od 21. ožujka 2025. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu,

za iznos 879,80 eura sa zateznim kamatama.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. travnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika (stranice 1–7) radi utvrđenja da su ništetne pojedine odredbe ugovora o kreditu br. 742300, sklopljenog 9. prosinca 2004. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te radi isplate 7.310,90 kn (970,32 eura) na ime pretplate po valutnoj klauzuli i 1.634,44 kn (216,93 eura) na ime preplaćene kamate, oboje sa zateznim kamatama.

1. 1. Tužbeni zahtjev utemeljio je na utvrđenjima (iznijetim i u podnesku od 26. rujna 2022., str. 50–57) da je ugovor o kreditu sklopljen kao tipski ugovor te da se o odredbama ugovora nije pregovaralo; da je tuženik i prije nego je zaključen ugovor o kreditu propustio informirati tužitelja o rizicima vezanim za valutnu klauzulu, a odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da je nerazumljiva; da su stoga, ali i niza drugih razloga, te ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što je sve potvrđeno kolektivnim presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. PŽ-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.; te da su i neovisno o kolektivnom utvrđenju predmetne odredbe ugovora ništetne prema Zakonu o obveznim odnosima, između ostalog, jer su nejasne, nerazumljive i neodredive. Smatra da je naplatom kamate po stopi višoj od početno ugovore te vezanjem glavnice kredita uz valutu švicarski franak tužitelj kredit pretplatio za utuženi iznos.

2. U odgovoru na tužbu od 22. siječnja 2022. (str. 33–43) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, prigovorio je mjesnoj nadležnosti suda, te je istaknuo i prigovor zastare.

2. 1. Osporavanje je u bitnome obrazložio navodima da se utvrđenja iz parnice „Potrošač“ ne mogu neposredno primijeniti na konkretan predmet (već se u svakom pojedinom slučaju treba utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici); da sve i kada bi presuda bila primjenjiva, ni tada nema mjesta izravnoj primjeni i vezanosti suda utvrđenjima iz kolektivne parnice, između ostalog, jer ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu, a tužitelj u ovom postupku niti ne obrazlaže zašto bi bile ništetne, odnosno svoje tvrdnje nije potkrijepio nijednim dokazom; da ne postoji uporište u niti jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu RH; te da tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.

3. U ovoj pravnoj stvari doneseni su presuda i rješenje posl. br. P-318/2022-26 od 28. rujna 2023., ispravljeni rješenjem posl. br. P-318/2022-31 od 10. listopada 2023., kojima je u izreci presude odlučeno sljedeće:

„I. Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredbi ugovora o kreditu br. 742300, od 9. prosinca 2004., sklopljenog između tužitelja i VOLKSBANK d. d. Zagreb, kasnije Nova hrvatska banka d. d. Zagreb, sada Hrvatska poštanska banka d. d. Zagreb, solemniziran kod javnog bilježnika Rite Udovičić iz [adresa] pod posl. br. OU.664/2004, sadržani:

– u čl. 1. koji glasi: „...u iznosu CHF 24.218,00 (CHF dvadeset četiri tisuće dvjesto osamnaest) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Kreditora važećem na dan isplate.“

– u čl. 2. t. 1. koji glasi: „...u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

– u čl. 2. t. 4. koji glasi: „...po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora…“

– u čl. 4. koji glasi: „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“

– u čl. 8. koji glasi: „...u iznosu od CHF 351,47 ( tristo pedest jedan i 47/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća.

– u čl. 11. t. 4. koji glasi: „Korisnik kredita prihvaća primjenu svih akata Kreditora koji budu doneseni u toku trajanja ovog Ugovora, a koji se odnose na ovaj Ugovor, osim onih odredbi koje su ovim Ugovorom izričito određene.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 967,82 eura / 7.292,02 kn[1] (devetsto šezdeset sedam eura i osamdeset dva centa / sedam tisuća dvjesto devedeset dvije kune i dvije lipe) u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos iz t. I. izreke presude, kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu 216,54 eura / 1.631,52 kn sa zateznim kamatama.“

3. 1. U izreci rješenja odlučeno je:

„I. Odbija se prigovor tuženika glede mjesne nadležnosti ovog suda.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 0,75 eura / 5,65 kn sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 1070,08 eura / 8.067,94 kn (tisuću sedamdeset eura i osam centi / osam tisuća šezdeset sedam kuna i devedeset četiri lipe) u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“

4. Po žalbi tužitelja, rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž- 738/2023-2 od 2. svibnja 2024., citirani (u t. 3.) presuda i rješenje ukinuti su u t. III. izreke presude, te t. III. i V. izreke rješenja, te je u tim dijelovima predmet vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje (s obrazloženjem da u odnosu na tužbeni zahtjev koji je odbijen za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose sud nije utvrdio pravilno i potpuno činjenično stanje te će u ponovnom suđenju raspraviti i utvrditi dan uplata od kojeg bi tužitelj imao pravo na isplatu zatezne kamate; a glede potraživanja više plaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da je sud pogrešno ocijenio prigovor zastare potraživanja), što će reći da je predmet ovog ponovljenog postupka zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose koji se odnose na više plaćeni iznos zbog promjene tečaja CHF (ukupno 969,97 eura) i zahtjev za isplatu 563,25 eura koji se odnosi na više plaćeni iznos zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznim kamatama.

5. U ponovljenom postupku, u podnesku od 20. siječnja 2025. (str. 276–280), nakon što je vještak za financije i računovodstvo Ljubomir Jelić sačinio dopunu nalaza i mišljenja (od 27. studenog 2024., str. 255–272), tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da i dalje zahtijeva utvrđenje ništetnim predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zatim isplatu na ime pretplate po valutnoj klauzuli u iznosu 969,95 eura (zbroj pojedinačno navedenih iznosa u petitu je 969,97 eura) sa zateznim kamatama kako je to specificirano u t. I. izreke ove presude, kao i isplatu u iznosu 563,24 eura na ime preplaćene kamate sa zateznim kamatama kako je to specificirano u t. II. izreke presude.

6. Budući da je pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora kreditu br. 742300, sklopljenog 9. prosinca 2004. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, o postavljenom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti sud nije ponovno odlučivao, dok je „preciziranje“ iz podneska od 20. siječnja 2025. glede zahtjeva za isplatu, zapravo preinaku, prihvatio, jer je tužitelj citiranim podneskom tužbeni zahtjev samo „uskladio“ s nalazom i mišljenjem vještaka (prema zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem), a osim toga na uručeno preciziranje tužbenog zahtjeva 24. siječnja 2025. tuženik nije prigovorio (ni na ročištu održanom 17. veljače 2025. na koje nije pristupio).

7. U ponovljenom dokaznom postupku sud je pročitao i razgledao isprave koje se nalaze u spisu, i to: otplatnu tablicu po kreditu (str. 9–11), ugovor o kreditu br. 742300 (str. 12–20), prometnu kartica po kreditu (str. 21–28), rezultat izračuna (str. 44), nalaz i mišljenje vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića (od svibnja 2023., str. 86–100., usmeni iskaz od 4. rujna 2024., str. 114–115) te iskaz tužitelja (str. 82–83.). Nadalje, zatražen je dopunski nalaz i mišljenje od vještaka (dopuna od studenog 2024., str. 255–272).

8. Ocjenom izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prema odredbi čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da tužitelj koji je potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem, u konkretnom slučaju pravomoćno utvrđenih, ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle sve što je naplaćeno povrh iznosa glavnice utvrđene u trenutku sklapanja ugovora.

9. 1. Budući da je tuženik ovdje sporni iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, njegova obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO-a koji regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO-a).

9. 2. Pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, u ovom slučaju 14. lipnja 2018. i za promjenjivu kamatnu stopu i za valutu (predmetni ugovor o kreditu je tužitelj sklopio s Volksbank bank d. d. Zagreb, koja je bila stranka u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 u sporu po kolektivnoj tužbi udruge potrošač protiv banaka, tijekom postupka prodana Sberbanki i promijenila ime u Sberbank d. d.)

9. 3. Tužitelj je tužbu podnio 27. travnja 2022., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka, slijedom čega je prigovor zastare tuženika u pretežnom dijelu neosnovan, te stoga odbijen.

10. Tužitelju je na ime pretplate po valutnoj klauzuli pravomoćno dosuđen iznos od 967,82 eura (presudom i rješenjem ovog suda posl. br. P-318/2022-26 od 28. rujna 2023., ispravljena rješenjem posl. br. P-318/2022-31 od 10. listopada 2023., u t. II. izreke presude), a ovom je odlukom utvrđeno da tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice ali do zbroja pravomoćno dosuđenih 967,82 eura, i to od dana kada je isti plaćao dospjele anuitete kredita tuženiku odnosno od kada je tuženik primio novac jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj (sukladno čl. 1115. ZOO-a). Pojedinačni iznos od 2,14 eura s dospijećem 1. siječnja 2005. nije dosuđen već u prvom postupku zbog zastare, jer je to potraživanje na dan 4. travnja 2012. kao dan podnošenja kolektivne tužbe već bilo zastari i nije moglo doći do prekida zastarijevanja, pa onda u ponovljenom postupku nisu dosuđene ni zatezne kamate koje bi tekle na taj iznos.

10. 1. Dan plaćanja i iznosi pretplate utvrđeni su i izračunati po vještaku financijske struke, konačno dopunskom nalazu i mišljenju od studenog 2024., na čiji izračun tuženik nije imao prigovora, a u suštini ni tužitelj, pa je sud njegov dopunski nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

11. Glede pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi, iz dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kojeg je sud i u tom dijelu pozitivno ocijenio, kao stručan i objektivan, proizlazi da je ukupno preplaćeni iznos 563,24 eura bez prebijanja s mjesecima u kojima je više plaćeno s mjesecima u kojima manje plaćeno (iznos od 525,67 eura, 3.960,65 kn, kojeg vještak spominje na kraju tablice 4. u kojoj su i navedeni pojedinačno preplaćeni iznosi i datum plaćanja, je iznos koji obuhvaća tzv. negativne razlike).

11. 1. Obračun vještaka u skladu je i sa stajalištem sudske prakse da se u ovakvim slučajevima ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i početni tečaj jer su jedino oni odredivi, a u protivnom kada kamatna stopa i tečaj ne bi bili poznati tada ugovor ne bi ni nastao jer ne bi bio ugovoren ni predmet, niti cijena koji su bitni sastojci ugovora o kreditu. Dakle, predmet ovog spora je povrat uplata za koje se neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom. Kako zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, to prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva za isplatu nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.

12. Slijedom svega iznijetog, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na pojedinačne iznose glavnice (pravomoćno dosuđene u iznosu 967,82 eura), kao u t. I. izreke presude, kao i iznos od 563,25 eura na ime preplaćenih kamata sa zateznim kamatama, kao u t. II. izreke presude, dok je potraživanje na ime zateznih kamata na iznos 2,14 eura odbijeno kao neosnovano, kao u t. III. izreke presude.

13. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

13. 1. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj je u ovome sporu u cijelosti uspio, osim u neznatnom dijelu, pa mu je tuženik dužan naknaditi opravdani i potreban trošak postupka.

13. 2. Tužitelju je sukladno čl. 155. ZPP-a priznat zatraženi trošak nagrade odvjetniku za zastupanje kod sastava tužbe, podneska od 26. rujna 2022. (očitovanje na navode iz odgovora na tužbu, str. 50–57), 30. siječnja 2023. (konverzija u eure, str. 71–74), 31. srpnja 2023. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, str. 105–106) i 20. siječnja 2025. (očitovanje na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, str. 276–280), te zastupanja na ročištima održanim 31. siječnja 2023. (str. 75–76), 26. travnja 2023. (str. 82–83), 4. rujna 2023. (str. 114–115), 4. studenog 2024. (str. 248–249) te 17. veljače 2025. (str. 283–284), sve po 75 bodova, odnosno 150,00 eura prema vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda od 2,00 eura, ukupno 1.500,00 eura, uvećano za PDV 25 % (375,00 eura) sveukupno 1.875,00 eura, te za sastav žalbe na presudu 233,20 eura koliko je zatražio (povećanje od 25 % na 75 bodova, uključen PDV), prema tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1., tbr. 10. t. 1. tbr. 46., tbr. 52. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.), sveukupno 2.108,20 eura. Tužitelju pripada i plaćeni predujam za troškove vještačenja u iznosu 398,17 eura, kao i plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 19,90 eura, presudu 39,82 eura i žalbu 26,54 eura.

13. 3. Tužitelju ne pripada zatraženi trošak nagrade za sastav podneska od 17. kolovoza 2023. jer se njime dopunski očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, a mogao je već u podnesku od 1. lipnja 2023. odnosno 31. srpnja 2023. za sastav kojeg je priznata nagrada, a uostalom premašuje broj od četiri obrazložena podneska koja se mogu priznati u postupku. U odnosu na zatraženi putni trošak odvjetnika za pristup ročištu, oni nisu priznati jer padaju na teret stranke koja je angažirala odvjetnika kao punomoćnika, budući da je tužitelj mogao za zastupanje opunomoćiti odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području suda koji vodi postupak (a ovdje nije riječ o delegiranom predmetu).

13. 4. Stoga je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 2.572,73 eura sa zateznim kamatama od 21. ožujka 2025. (presuđenja) do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO uvećanoj za tri postotna, dok je njegov zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 879,80 eura sa zateznim kamatama odbijen, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti, sve kao u t. IV. do VI. izreke presude.

13. 5. O zahtjevu tužitelja za trošak nagrade za zastupanje na ročištu za objavu presude odlučit će se nakon što to ročište bude održano, kada će se znati je li tužitelju taj trošak nastao.

U Pazinu 21. ožujka 2023.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave odluke.

DNA:

1. tužitelj po pun.,

2. tuženik.